REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-224/2024-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja EG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Antolković Vitković, odvjetnica iz [adresa], protiv 1. tuženika MG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Martina Pečenko, odvjetnica iz [adresa], 2. tuženice ĆG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženika ČG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. prosinca 2025. u prisutnosti tadašnje punomoćnice tužitelja odvjetnice BG, tužitelja osobno, punomoćnice 1. tuženika, 1. tuženika osobno i u odsutnosti uredno pozvanih 2. i 3. tuženika, s danom objave 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužbe glavnog miješanja, koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj EG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica], [adresa], livada, ukupne površine 254 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što su 1. tuženik MG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tuženica ĆG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženik ČG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužni priznati, te trpjeti upis prava vlasništva na ime i korist tužitelja, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Nalaže se tuženicima da naknade tužitelju trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po čl.29 Zakona o obveznim odnosima, i to po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju EG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] da u roku od 15 (petnaest) dana naknadi 1. tuženiku MG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 3.562,50 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj tuže glavnog miješanja EG (dalje: tužitelj) u predmetnoj tužbi od 26. siječnja 2021. navodi kako je pred ovim sudom u tijeku parnični postupak po tužbi tuženika MG protiv tuženice ĆG i tuženika IG radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini i to čkbr. [katastarska čestica], pašnjak Gradišće, ukupne površine 284 m2 (79 čhv) , upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji postupak se vodi pod brojem P-5899/16 i u času podnošenja tužbe u ovom predmetu nije pravomoćno okončan. Tužitelj navodi da je posjednik i faktični vlasnik predmetne nekretnine. Navodi kako je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine bio upisan VG iz [adresa], iza čije smrti je prvotno doneseno rješenje O-245/69-1 od 11. prosinca 1969. kojim je odlučeno da se ostavina neće raspravljati, jer nije ostavio imovinu, da bi rješenjem o naknadno pronađenoj imovini Općinskog suda u Zelini poslovni broj O-174/1975 kojim je utvrđena naknadno pronađena imovina iza smrti DG i nasljednicom proglašena njegova kćer CG iz [adresa], kasnije s adresom [adresa], čijim nasljednicima su rješenjem ovog suda poslovni broj O-192/2015 od 26. ožujka 2015. proglašeni tuženi ĆG i ČG, svaki u ½ dijela. Tužitelj navodi kako predmetna kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije bila predmet nasljeđivanja iza pokojnog VG i njegove kćeri CG, jer je VG predmetnu nekretninu prodao 1940-ih godina FG, koji je od osnutka katastra u [adresa] bio upisan kao posjednik predmetne nekretnine, dakle, prije smrti Blašković Marka 1969. Tužitelj navodi kako su predmetnu nekretninu nakon smrti FG naslijedili supruga FG ZG i sin ŽG u ostavinskom predmetu Općinskog suda u Zelini poslovni broj O-270/61, a ZG darovala je svojih ½ dijela sinu ĐG darovnim ugovorom od 16.studenog 1979., pa je ŽG bio evidentiran kao posjednik u katastru zemljišta do svoje smrti 7. svibnja 2012., kada je rješenjem o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-614/2012 od 14. rujna 2012. njegova nasljednica LG u cijelosti naslijedila predmetnu nekretninu i evidentirana je kao posjednica u katastru zemljišta. Tužitelj navodi kako je GG dosjelošću sa svojim pravnim prednicima stekla vlasništvo iste te sporne nekretnine, a tužitelj je predmetnu nekretninu stekao ugovorom o kupoprodaji, koji je kao kupac sklopio sa GG, kao prodavateljicom 30. kolovoza 2016. Tužitelj navodi kako slijedom navedenog zajedno sa svojim pravnim prednicima u punom opsegu vlasničkih prava i neprekidno od četrdesetih godina dvadesetog stoljeća uživa predmetnu nekretninu. Tužitelj navodi kako tuženik MG u parnici pod poslovnim brojem P-5899/16 tvrdi kako je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo i da je istu stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od svoje majke TG, što nije točno, jer TG nikad nije bila vlasnica, niti posjednica predmetne nekretnine i netočno je da je tuženik u nesmetanom i samostalnom posjedu predmetne nekretnine od 1990., jer istu kontinuirano uživa obitelj GG sve do prodaje tužitelju, pa njegov posjed preko trideset godina, kako tuženik tvrdi, nije ni zakonit, niti pošten. Tužitelj navodi da je u tijeku osnivanje k. o. [katastarska općina] i predmetna nekretnina dobila je novu oznaku 320/1 k. o. [katastarska općina], a u tom postupku je iz rješenja od 27. listopada 2016. razvidno da je između GG i MG prvotno dogovorena zamjena na način da RG čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ostavlja tuženiku MG, a proširuje svoju okućnicu, što nije realizirano, ali iz toga proizlazi prema navodu tužitelja da je tuženik OG priznao da je GG faktični vlasnik predmetne nekretnine. Stoga preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 16. studenoga 2017. predlaže da se utvrdi da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine i to čkbr. [katastarska čestica], [adresa], livada, ukupne površine 254 m2, što su mu tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva na ime tužitelja u zemljišnim knjigama, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik tužbe glavnog miješanja MG ( dalje: 1.tuženik) u odgovoru na tužbu navodi kako je parnica u predmetu ovog suda poslovni broj P- 5899/16 pravomoćno dovršena i tuženik je temeljem presude od 10. siječnja 2017. uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Z- 7500/17 od dana 14. veljače 2017., koju je kao faktični i uknjiženi vlasnik darovao svojoj kćeri EGČ i ista je uknjižena na njezino ime, pa stavlja prigovor promašene pasivne legitimacije. Tuženik poriče da bi tužitelj imao valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine, niti je takvu ispravu priložio uz tužbu. Navodi kako tužitelj nije mogao steći valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva temeljem ugovora o kupoprodaji s GG, jer ona nije bila vlasnica, niti faktična posjednica predmetne nekretnine, što je tužitelju bilo jako dobro poznato, jer GG nije bila upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, što je naznačeno i u ugovoru o kupoprodaji, a iz kuće u neposrednoj blizini tužitelj je mogao dobro vidjeti da predmetnu nekretninu faktično posjeduju tuženik MG i članovi njegove obitelji zet NG i kćer EGČ. Tuženik navodi kako predmetnu nekretninu samostalno i neometano posjeduje sa svojim pravnim prednicima preko trideset godina i istu je stekao od svoje majke TG rođene HG temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 19. prosinca 1988. i odmah je počeo obrađivati predmetnu nekretninu, a kako je majka TG umrla 1990. njegov posjed je od tada samostalan, da bi darovanjem kćeri EGČ ista postala faktični posjednik i vlasnik predmetne nekretnine. Navodi kako tužitelj nema valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, niti je na bilo koji dopušteni način stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, a niti predmetnu nekretninu drži u faktičnom posjedu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. Tuženici tužbe glavnog miješanja ĆG i ČG usprotivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i ističu kako oni s predmetom ovog postupka nemaju ništa, nego samo dolaze kao nasljednici iza kćeri pokojnog VG, CG, koja s predmetnom nekretninom nije imala nikada ništa, nije bila vlasnik, niti posjednik predmetne nekretnine, a oni su ju samo dohranili.

4. U ovoj pravnoj stvari donesena je 13. prosinca 2021. Prvostupanjska presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini kojom je odbijen kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev tužbe glavnog miješanja i naloženo je tužitelju da 1. tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

5. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj.

6. Povodom tužiteljeve žalbe Županijski sud u Zagrebu donio je 2. svibnja 2024. rješenje poslovni broj Gž-1177/2022-2 kojim je ukinuo predmetnu prvostupanjsku presudu i predmet je vratio ovome sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja te drugostupanjske odluke u bitnome proizlazi kako je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako se vlasništvo nekretnine ne stječe temeljem kupoprodajnog ugovora te je pravilno zaključio kako se ne može prihvatiti tužbeni zahtjev za stjecanje prava vlasništva samo po toj osnovi. Naime, odredbom čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91.; dalje: ZOVO) propisano je kako se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla ne stječe samim ugovorom već tek upisom prava u javnu knjigu ili na drugi način određen zakonom. Stoga za slučaj stjecanja na temelju pravnog posla tužitelj ne može tražiti utvrđenje prava (koje nije stečeno) već može tražiti utvrđenje da je stekao valjani pravni osnov za upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu a od tuženih zahtijevati da trpe uknjižbu njegovog prava. Drugostupanjski sud nadalje navodi kako su iste pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla propisane i odredbama čl. 115. st. 1. u vezi čl. 119. važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14.; dalje: ZV). Međutim, drugostupanjski sud nadalje utvrđuje kako iz činjeničnih navoda u tužbi i tijekom postupka proizlazi da tužitelj ističe kao osnov i dosjelost, tvrdnjom o neprekinutom posjedu nekretnine njega i njegovih pravnih prednika koji traje od 1940.-tih godina, u koji je njegov pravni prednik stupio temeljem kupoprodaje od zemljišnoknjižnog vlasnika DG. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude (t. 37.) proizlazi stav prvostupanjskog suda da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjelošću jer tužitelj nije dokazao da je stupio u samostalan, istinit i pošten posjed. To stoga što on živi u neposrednoj blizini i moralo mu je biti poznato da se predmetna nekretnina uživala kao cjelina s okolnim zemljištem jer i on sam govori o čišćenju i održavanju tog zemljišta zbog čega je imao dovoljno razloga sumnjati u samostalan posjed svoje prednice LG, činjenica da je ona upisana kao posjednica u katastru nije dokaz njenog vlasništva. Drugostupanjski sud nadalje je ocijenio kako zaključak suda prvoga stupnja nije za sada moguće prihvatiti kao pravilan. Prije svega, na okolnost izvršavanja posjeda iz iskaza LG FG i LG proizlazi da je čestica bila u posjedu njihove obitelji i predmet nasljeđivanja, kupljena od VG, obitelj je tamo uzgajala svinje, krave, kosila travu, nikada nisu bili uznemiravani u posjedu sve dok ju nisu prodali ovdje tužitelju. Nakon što su prestali uzgajati stoku i kositi travu, zemljište samo održavaju košnjom i navažanjem, to su i prije kupoprodaje radili uz njihovu suglasnost tužitelj i njegov otac jer su im time činili uslugu a ujedno je bilo i u interesu tužitelja jer su tako "sebi spriječili kreketanje žaba i guštera". Drugostupanjski sud ocjenjuje kako je u obrazloženju presude izostala cjelovita ocjena provedenih dokaza na okolnost izvršavanja posjeda, na što ukazuje i žalitelj, samim tim je zaključak suda prvoga stupnja pod t. 37. obrazloženja proizvoljan. Uz to, iz navedenih razloga nije moguće zaključiti zbog čega posjed prednice tužitelja a time i njegov, ne bi bio neposredan. Naime, prema odredbi čl. 10. st. 2. ZV-a, neposredni je posjednik onaj tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju. Odredbom čl. 11. toga Zakona je propisano da je nesamostalan posjednik onaj tko stvar ili pravo posjeduje priznajući višu vlast posrednog posjednika a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik ili posjeduje pravo kao da je nositelj toga prava, samostalan je posjednik. Za stjecanje vlasništva dosjelošću pretpostavka je, uz ostalo, samostalan posjed svari (čl. 159. ZV). Prednici tužitelja tvrdili su upravo da su zemljište od vremena kupnje od zemljišnoknjižnog vlasnika koristili kao svoje vlasništvo. Iz činjenice da su zemljište prestali koristiti za uzgoj stoke, da ju sada samo održavaju košnjom i navažanjem i da su to uz njihovu suglasnost kroz neko razdoblje umjesto njih radili tužitelj i njegov otac ne proizlazi gubitak posjeda niti pak manifestacija priznanja vlasništva nekog drugog, tako niti 1. tuženika. Nadalje, u obrazloženju presude i utvrđenju odlučnih činjenica o stanju i kvaliteti posjeda tužitelja ali i 1. tuženika izostala je ocjena činjenica da su tužitelj i njegovi prednici bili kontinuirano upisani kao posjednici zemljišta, da u rješenju o nasljeđivanju iza pokojnog VG nije navedena predmetna nekretnina, da ovdje I. i III. - tuženici kao nasljednici njegove kćeri CG izričito navode da ona nije naslijedila to zemljište niti su ga oni stekli, neovisno o upisu u zemljišnu knjigu, posljedično je izostala valjana i argumentirana ocjena odgovara li zemljišnoknjižno stanje stvarnom stanju. Zbog ovih nerazjašnjenih činjenica, sve i da je pravilno, utvrđenje suda prvoga stupnja da se predmetno zemljište koristilo zajedno s okolnim zemljištem obitelji EGČ, nije dovoljno za zaključak da bi 1. tuženik bio u kvalificiranom posjedu nekretnine kako tvrdi. Naime, iz njegovog iskaza proizlazi da su njegovi prednici kupili to zemljište 1940., nejasno je međutim od koga. Za sebe pak tvrdi da je vlasništvo stekao od svoje majke, temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju ali u obrazloženju presude nedostaju ikakvi razlozi o pravnim prednicima njegove majke zbog čega se ne može zaključiti da uopće ima valjani pravni temelj stjecanja posjeda a posljedično je upitna istinitost i poštenje posjeda (čl. 159. u vezi čl. 18. ZV). Drugostupanjski sud za zaključuje, kako zbog izostanka razloga o navedenim odlučnim činjenicama pravilnost pobijane presude nije moguće ispitati čime je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju žalitelj ukazuje. Stoga je temeljem odredbe čl. 369. st.1. ZPP-a prvostupanjska presuda u cijelosti ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje, radi donošenja nove, zakonite i valjano obrazložene odluke, ocjenom svih ostalih žalbenih navoda.

7. Tijekom postupka sud je pregledao spis Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pu P-2362/2019 (ranije P-5899/16), pročitane su neslužbene kopije izvatka iz zemljišnih knjiga (str. 6, 25, 36 spisa), rješenje Općinskog suda u Zelini poslovni broj O-246/69-1 od 11. prosinca 1969. (str. 7 spisa), rješenje Općinskog suda u Zelini poslovni broj O-174/1975 od 27. kolovoza 1975. (str. 8 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj O-192/15 od 26. ožujka 2015. (str. 9 spisa), preslika posjedovnog lista (str. 10 spisa), Darovni ugovor od 16. studenoga 1979. (str. 11 spisa), izvadak iz katastra zemljišta (str. 12 spisa), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj O-614/2012 od 14. rujna 2012. (str. 13 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30. kolovoza 2016. (str. 14-15 spisa), prijepis posjedovnog lista (str. 16 spisa), rješenje Odjela za katastar nekretnina Sveti Ivan Zelina od 30. kolovoza 2016. (str. 17 spisa), rješenje Odjela za katastar nekretnina Sveti Ivan Zelina od 27. listopada 2016. (str. 18-19 spisa), ugovor o doživotnom uzdržavanju od 19. prosinca 1988. (str. 26-27 spisa), smrtni list JG (str. 28 spisa), uvjerenje Odjela za katastar nekretnina Sveti Ivan Zelina od 6. srpnja 2017. (str. 37 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama (str. 38 spisa), održan je očevid na licu mjesta 8. lipnja 2018. (str. 46-47 spisa), pročitan je geodetski nalaz i mišljenje vještačenja UG s prilozima (stranica 49-56 spisa), saslušani su svjedoci KG, SG (str. 64- 67 spisa), svjedoci LG, ŠG, EGČ (str. 98-102 spisa), AG i PG (str. 105-107 spisa), pročitano je rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Psp-17/2019-39 od 11. ožujka 2021. (str. 111-119 spisa), saslušani su tužitelj i tuženik MG (str. 121-125 spisa), zemljišnoknjižni izvadak broj zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (str. 140 – 144 spisa), rješenje Socijalističke Republike Hrvatske Centra za socijalni rad Općine Sesvete, Klasa: 572-04/88-01/18 od 7. prosinca 1988. (str. 208 i 209 spisa), izveden je dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja EG (str. 217 – 219 spisa) i izveden je dokaz dopunskim saslušanjem 1. tuženika MG (str. 219 – 221 spisa).

8. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio kako je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

9. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica], [adresa], ukupne površine 254 m2. Tužitelj se pri tome poziva na dvije pravne osnove stjecanja prava vlasništva. Naime, navodi kako je pravo vlasništva stekao na temelju pravnog posla i to kupoprodajnog ugovora sklopljenog **.**.2016. sa GG i na temelju instituta dosjelosti.

10. U odnosu na stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, odnosno kupoprodajnog ugovora, drugostupanjski sud ocijenio je kako je pravilan zaključak prvostupanjskoga suda iz ranije donesene prvostupanjske presude po kojem tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva na temelju pravnoga posla, budući da se nije upisao kao vlasnik u zemljišnu knjigu.

11. Posljedično, u ovom ponovljenom postupku nije potrebno ponovno preispitivati je li tužitelj stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju pravnog posla, već je isključivo potrebno ispitati jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju instituta dosjelosti.

12. Odredom čl. 159. st. 1. ZV-a propisano je kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari.

13. U ranijem tijeku postupka otklonjen je prigovor nedostatka pasivne legitimacije 1. tuženika, budući da je utvrđeno kako je predmetna tužba glavnog miješanja podnesena 26. siječnja 2017., a presuda zbog ogluhe u predmetu ovog suda poslovni broj P-5899/2016-3 od 10. siječnja 2017. postala je pravomoćna 31. siječnja 2017. Dakle, tužbu glavnog miješanja tužitelj je podnio sukladno odredbi čl. 198. ZPP-a dok parnica ovog suda poslovni broj P-5899/2016-3 još nije bila pravomoćno okončana.

14. U dosadašnjem tijeku postupka utvrđeno je i da katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] više ne postoji, jer je dio k. o. [katastarska općina] brisan osnivanjem k. o. [katastarska općina], pa katastarska čestica broj [katastarska čestica] oranica sa 284 m2 katastarske općine [katastarska općina] prilikom osnivanja nove katastarske općine [katastarska općina] dobiva novi broj 320/1 livada s površinom od 254 m2 i upisana je u posjedovni list 1822 katastarske općine [katastarska općina] i zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime EGČ, [adresa], da je kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, približno identična kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere, da u zemljišnim knjigama predmetna nekretnina i to čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazi upisana kao vlasništvo VG, [adresa] na dan 24. siječnja 2017., a u vrijeme zaključenja glavne rasprave u zemljišnim knjigama uknjižena je kao vlasništvo EGČ, kćeri 1.tuženika MG, da predmetna nekretnina kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] oranica površine 79 čhv dolazi od osnutka katastarskog operata upisana u posjedovnom listu broj 312 EI [adresa], da je 2012. došlo do promjene u posjedovnom listu broj 312 na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza ĐG Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj O-614/2012, te se upisuje GG , [adresa], da 2016. dolazi do promjene upisa posjednika te se temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnine kčbr. [katastarska čestica] upisuje u posjedovni list broj 2179 na ime ovdje tužitelja EG, da na dan pisanja povijesnog prikaza promjena na katastarskim česticama, tj. na dan 12. srpnja 2017., kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolazi upisana u posjedovni list broj 1822 k. o. [katastarska općina] na ime EGČ.

15. Pročitavši rješenje Općinskog suda u Zelini poslovni broj O-246/69-1 od 11. prosinca 1969. (str. 7 spisa), rješenje Općinskog suda u Zelini poslovni broj O- 174/1975 od 27.kolovoza 1975. (str. 8 spisa) i rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sesvetama Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj O-192/15 od 26. ožujka 2015. (str. 9 spisa) ovaj sud je utvrdio da je pokojnog DG, sina E, iz [adresa], stari kbr. 4 naslijedila CG, kćer, iz [adresa], čiji su nasljednici ĆG i ČG, ovdje tuženici, time da u istim rješenjima kao predmet nasljeđivanja nije navedena predmetna nekretnina, niti tuženici ĆG i ČG tvrde da bi istu stekli nasljeđivanjem.

16. Pročitavši presliku posjedovnog lista (stranica 10 spisa) i izvadak iz katastra zemljišta (stranica 12 spisa), oba dokumenta iz 1990. utvrđeno je da je kao posjednik predmetne čestice broj 459/2 oranica Gradišće, površine 79 čhv u katastru zemljišta bio upisan MGČ, [adresa].

17. Pročitavši Darovni ugovor od 16. studenoga 1979. (str. 11 spisa) utvrđeno je da je čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ½ dijela bila navedena između ostalih nekretnina kao predmet tog darovnog ugovora sklopljenog između ZG, kao darovatelja, i ĐG, kao daroprimatelja.

18. Pročitavši rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sesvetama Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj O-614/2012 od 14. rujna 2012. (str. 13 spisa) utvrđeno je da je pokojnog ĐG naslijedila njegova supruga GG (EGČ), supruga i predmetna čkbr. [katastarska čestica] oranica Gradišće površine 284 m2 bila je navedena kao ostavinska imovina pod vanknjižnim nekretninama.

19. Pročitavši ugovor o kupoprodaji nekretnine od 30. kolovoza 2016.(str. 14- 15 spisa), utvrđeno je da je predmet kupoprodaje između GG, kao prodavatelja, i MI (ovdje tužitelja), kao kupca, izvanknjižno vlasništvo nekretnine upisane u posjedovni list broj 1971 k. o. [katastarska općina] (posjedovni list stranica 16 spisa) u cijelosti, i to čkbr. [katastarska čestica] oranica Gradišće , površine 284 m2.

20. Pročitavši rješenje Odjela za katastar nekretnina Sveti Ivan Zelina od 30. kolovoza 2016. (str. 17 spisa) utvrđeno je da je 30. kolovoza 2016. došlo do promjene posjednika predmetne nekretnine, pa umjesto ĆI dolazi upisan EG, ovdje tužitelj.

21. Pročitavši rješenje Odjela za katastar nekretnina Sveti Ivan Zelina od 27. listopada 2016. (stranica 18-19 spisa) utvrđeno je da je u postupku nove katastarske izmjere stara kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dobila novu oznaku i to kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te je ista formirana unutar čestice oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], o čemu nije postignut dogovor stranaka i čemu se protivio, ovdje, 1.tuženik MG.

22. Pročitavši ugovor o doživotnom uzdržavanju od 19. prosinca 1988. (str. 26-27 spisa), smrtni list JG (str. 28 spisa) utvrđeno je da je kao predmet ugovora sklopljenog između TG kao uzdržavane osobe i ovdje 1.tuženika , kao uzdržavatelja navedena između ostalih kčbr. [katastarska čestica] livada Gradišće površine 79 čhv, time da je JG preminula **.**.1990.

23. Dakle, u predmetnom slučaju radi se o tome da je tužitelj temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenim sa prodavateljicom GG **.**.2016. stekao izvanknjižno pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, dok je 1. tuženik MG također stekao izvanknjižno vlasništvo na predmetnoj nekretnini i to na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je 19. prosinca 1988. sklopio sa svojom majkom pokojnom TG.

24. Iz prethodno navedenoga proizlazi kako i tužitelj i 1. tuženik polažu prava na predmetnoj nekretnini kao izvanknjižni stjecatelji prava vlasništva te je sada potrebno ocijeniti postoje li na strani tužitelja pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju instituta dosljeslosti, budući da on nije stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju pravnog posla a isto nije na temelju pravnog posla stekao niti 1. tuženik koji se upisao kao vlasnik predmetne nekretnine na temelju presude suda i to u postupku u odnosu na koji je tužitelj podnio predmetnu tužbu glavnog miješanja.

25. Tijekom postupka proveden je dokaz očevidom na licu mjesta predmetne nekretnine uz sudjelovanje geodeta UG na kojem je ista identificirana.

26. Nadalje, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka KG, oca tužitelja, SG, LG, ČI, brata 1. tuženika, EGČ, kćeri 1. tuženika, AG i PG.

27. U svom iskazu svjedok KG, otac tužitelja u bitnome je iskazao da se na adresu u [adresa], doselio 1976. i od 1978. održavali su tu močvaru i to LG i oni, pa su u suradnji dali navoziti zemlju jer su plivali. Navodi da su godinama kosili on i BI, dok su imali kravu, čak je BI kosio i dvorište svjedoka. Sjeća se da je i brat Gaberšekove bake, M, također kosio. Nadalje navodi kako gosp. EGČ, 1. tuženik, nije nikada ni došao sve do nedavno, a sada je navozio ciglu, šutu i svega, pa su čak i zvali komunalnog redara. Koliko mu je poznato to je sada navozio zet 1. tuženika MG. Nadalje, na posebno pitanje pun. tužitelja čija je predmetna nekretnina bila zemlja, navodi da je to bilo "Gaberšekovo" od nekad, a ranije nekada od KG iz Helene koji su mijenjali nekretnine s Ć koji je otišao u Francusku, pa je to bilo Krešino, a Č su predmetnu nekretninu naslijedili i već su 1962. godine imali sve papire. Navodi, kako su prema njegovom saznanju Č uživali sve dok tužitelj i on nisu kupili 2016. Svjedok KG na poseban upit pun. tužitelja kako zna gdje je njegova kuća u odnosu na spornu nekretninu, navodi da se sporna nekretnina nalazi oko 50 metara od njihove ograde, oni kose travu oko ograde, do jedan metar, i navodi kako je već i kada su tuženi i njegova obitelj dovezli drva, bilo zmija, pa je upravo to i razlog zbog kojeg i čiste oko svoje kuće i ograde. Navodi da živi tamo i o svemu ima neposredna saznanja. Svjedok KG na posebno pitanje pun. 1. tuženika MG do kada su sporna čestica i okolne čestice bile močvara , navodi da su od kada su se oni doselili 1976. godine, bile najmanje 5 godina, dakle, do 1981.godine. Navodi da je i tada dok je bila močvara kosio spornu nekretninu, kosio je šaš, a kada se posušilo pokosio bi cijeli donji komad. Nadalje navodi kako su navozili sve, i spornu i okolne nekretnine, te kosili godinama, njegova obitelj i Č, ne sjeća se točno godina kada je to bilo. Sjeća se da je 10 do 15 kamiona zemlja dovezao II. Nadalje na poseban upit pun. 1. tuženika navodi da su cijeli trokut, spornu česticu i sve okolne čestice kosili njegov sin, ovdje tužitelj, BI i svjedok KG. Svjedok KG na poseban upit pun. 1. tuženika kako i kada je saznao za slijed stjecanja, koji navodi u svom iskazu, navodi kako je to znao i od prije jer mu je bilo poznato da su bile tri čestice, a kada navodi da su navozili "mi" podrazumijeva svog sina i sebe u dogovoru s BI.

28. Svjedok SG u bitnome je iskazao da je ta (predmetna) čestica bila u posjedu njegove obitelji i ista je bila predmet nasljeđivanja u slijedu od njegovog pokojnog djeda, bake, tate do njegove mame. Navodi kako je nekada njegova obitelj tamo uzgajala svinje, krave kosili su tu česticu. Navodi kako su nakon nekoliko godina, nakon zadnje geodetske državne izmjere, došli do saznanja da je potrebno pokazati međe i došlo je do potrebe da bi se objedinila međa. Sjeća se da su već i bili na sudu i da su se dogovorili s gosp. MG, ovdje tuženikom, kako bi međa trebala ići, ali je gosp. MG odustao od toga. Kako im predmetna nekretnina više nije bila potrebna ponudili su susjedu KG, koji je bio zainteresiran i to od njih kupio. Navodi da su EG i VI kosili, kako su čistili svoje, tako su čistili i njihov šaš. Prodali su im 2016. svoje nekretnine. Na posebno pitanje pun. tužitelja kako se zvao njegov djed svjedok SG navodi kako ga se ne sjeća, jer je umro negdje 1966. ili 1965. godine, zvao se SG. Navodi kako je spornu parcelu djed kupio od pokojnog VG, svog šogora, čija kćer se zvala CG po udaji. Navodi kako je imao stare dokumente iz kojih je vidljivo da je njegov pokojni djed kupio puno dijelova oko kuće od VG i to 1954. godine. Nadalje navodi da je sporna čestica oduvijek u posjedu njegove obitelji, te se prenosila nasljeđivanjem po ostavinama. Nadalje, svjedok SG na poseban upit pun. tužitelja navodi, kako nitko nije bio u posjedu sporne nekretnine i upravo je spornu česticu djed kupio od VG. Navodi kako njegova obitelj nije nikada bila uznemiravana u posjedu, već je uznemiravanje počelo kad su prodali Čoligu. Na poseban upit pun. tužitelja navodi da su htjeli spornu nekretninu, koja je unutar Strugarove parcele, tj. površinu sporne nekretnine, zamijeniti za površinu druge parcele, koja bi bila smještena uz među i oko naše kuće . Mjernik je izmjerio i svjedok SG je predložio zamjenu, ali gosp. MG, 1. tuženik, nije želio pristati i potpisati, već ga je prijavio policiji zbog uznemiravanja i napada, što nije bilo točno i što su čak i policijski službenici rekli da moraju ići na teren zbog svakakvih poslova. Svjedok SG na poseban upit pun. tužitelja navodi da je dogovarao s gospo. Strugarom, tuženikom, o zamjeni površine čestice, čak su i zajedno išli i mjerili koracima, ali tuženik na to nije pristao, a na pitanje pun. 1. tuženika zašto 1. tuženik nije pristao navodi da mu je samo rekao da ne želi pristati i da ne želi potpisati na sudu, razlozi mu nisu poznati. Svjedok SG na poseban upit pun. 1. tuženika MG na koga je glasila sporna čestica u gruntovnici u trenutku prodaje VI navodi da je glasila na DG. Navodi da su se neke čestice kada je njegov djed iste kupio prenijele, a neke ne, što je prenašao tata ili baka. Svjedok navodi na poseban upit, ako je imao ugovor zašto taj ugovor nije prenio ili on osobno ili njegova majka navodi kako je to vjerojatno zbog imovinskog stanja, jer to košta zato što nisu sređeni papiri. Nadalje, na poseban upit pun. 1. tuženika MG, koja kultura je bila na spornoj nekretnini navodi da dok su redovito kosili jednom mjesečno na istoj nekretnini je bila trava. Nakon što nije bilo ni krava, niti svinja, predmetnu nekretninu su zapustili, gradile su se okolo kuće, nije se redovito kosilo, počelo je tjerati divlje bilje i šaš, te se počela pomalo negdje cca 2000. formirati močvara, kako se počelo zapuštati, jer se do tada kosilo svaki mjesec, a nakon toga jednom godišnje. Nekretninu su jedino kosili i održavali EG (tužitelj) i VI, jer su time izašli njima u susret, očistili su, a sebi su spriječili kreketanje žaba i guštera. Nadalje, na poseban upit pun. 1. tuženika MG da li mu je poznato kako se kroz cijeli ovaj period održavao ostali dio nekretnine od Gaberšeka do puta prema kući VI, do ulice, navodi da od kako su se počele graditi kuće više nema pada prema grabi uz cestu, pa je nastala neka jama, gdje se skupljala voda. Navodi kako su upravo B navozili na tom dijelu zemlju da bi spriječili močvaru i to su navozili zemlju na sve što je bilo močvarno uz cestu. Navodi da je samo tužitelj, kosio, uređivao, čistio i njegovu i Strugarovu česticu. Na poseban upit da li je na Strugarovu parcelu za koju mu je poznato da se nalazi okolo i od sporne parcele lijevo i desno , kada i kako navožena zemlja, navodi da mu to nije poznato, kao što mu nije niti poznato da li je njegovim kupcima, odnosno VI, bilo poznato da postoji propali pokušaj zamjene sporne nekretnine sa Strugarom.

29. Svjedokinja LG u bitnome je iskazala da je u dobrim odnosima sa strankama, i poznate su joj stranke, tužitelj joj je susjed. Navodi kako joj je poznato o kojoj se nekretnini radi, o livadi, koju su godinama imali, a kada je ostala sama, umrli su svekrva i muž, prodala je I. Navodi kako se radi o livadi između njihove kuće i kuće tužitelja uz cestu i ulicu za koju ne zna kako se točno zove sada. Nadalje, na posebno pitanje pun. tužitelja od kada njezina obitelj ima tu česticu navodi da od kada se udala 1962., već tada je svekrva održavala predmetnu nekretninu. Svjedok LG na posebno pitanje pun. tužitelja da li se sjeća izmjere u [adresa] navodi da zna da je prije tri godine bila katastarska izmjera u [adresa] i sjeća se da je tada njezin sin bio s ljudima koji su radili izmjeru. Na poseban upit da li je bilo kakvih dogovora između 1. tuženika MG i njezinog sina navodi da je njezin sin tražio da MG pusti njima kraj kuće, uz kuću dva do tri metra, a oni bi dali predmetnu nekretninu. Navodi da je međa metar, dva od kuće i sin je tražio da 1. tuženik pusti uz tu među, Htio je zamijeniti, ali 1. tuženik na to nije pristao. Sin mu je rekao da pusti uz kuću dva do tri metra " evo ti to", ali 1. tuženik je rekao "on to ne da". Nadalje, na poseban upit pun. tužitelja navodi da je njezina svekrva održavala nekretninu, kosila se livada, svi su kosili travu i oni su kosili, imali su i pomoć, bili su kosci koji bi pokosili, a oni bi vozili doma i to u kolicima. Tada su imali krave. Na poseban upit pun. tužitelja da li je površina koja je prodana I bila košena od MG navodi da ne zna od koga je to bilo, kad je ona došla bilo je od LG, a ne sjeća se da bi MG branio košnju ili sl. Navodi da MG dok mu je bila baka živa nije ni bio tu. Nekad su i cijeli brijeg orali, a na poseban upit da li je MG susjed uz predmetnu nekretninu navodi da V imaju cijeli brijeg i livadu i ne zna da li je to njegovo, valjda je. Navodi kako je njihovo (LG) bilo od sredine, nije bio ne zna kakav komad. Svjedok LG na poseban upit pun. tužitelja da li je taj dio, koji su prodali VI (tužitelju) kosio tuženik MG i da li im je branio kad su oni kosili, navodi da MG nije bio tamo dok mu je baka bila živa, a nakon što mu je baka umrla oni su i dalje taj dio uživali, nitko im nije branio. Svjedok LG na posebno pitanje pun. 1. tuženika MG da li je osobno prodala tužitelju VI navodi da je bila upisana kao vlasnica, ne bi znala točno kolika je površina i koje su točno dimenzije predmetne nekretnine, nije bog zna kakva, opisuje ju u naravi i pokazuje prilikom iskazivanja da bi bila u širini i dužini otprilike, kao od govornice do prozora u sudnici i dužine kao od govornice do zida, gdje se nalazi sudac, kao u sudnici. Svjedok LG na posebno pitanje pun. 1. tuženika MG navodi da je tužitelju prodala prošle ili pretprošle godine tu nekretninu, a na poseban upit je li tužitelja osobno odvela na teren i pokazala mu što mu prodaje navodi da nije to pokazala. Nadalje na poseban upit kada je zadnji put osobno bila na toj nekretnini na terenu navodi da je to bilo prije 4 do 5 godina kad su imali kravu. Nekretninu su kosili dok su imali krave, a na poseban upit kada je prodala zadnju kravu, navodi da se sjeća da je imala jednu kravu, a kada je prodana ne bi znala, moguće prije 8 do 10 godina, nije ni toliko, misli da je manje. Nakon prodaje krave više nije išla na tu nekretninu. Nadalje, na poseban upit pun. 1. tuženika je li netko navozio zemlju na tu česticu navodi da na njihovu česticu nije vožena zemlja. Zemlja je vožena niže do njihovog, bila je rupa, neka velika bara, pa su istu zatrpavali. Nije vidjela nikoga tko je navozio, a na upit da li je u tim radovima nagrtano na njihovu nekretninu navodi da se ne sjeća više zbog godina. Na poseban upit pun. 1. tuženika MG da li se vidi razlika u površini ili u kulturama između nekretnine koju su prodali i Strugarove, navodi da se ne vidi, sve je livada, poznato joj je da drva vozi MG (1.tuženik) iz šume i on nikada nije stavio na njihovu, već istovaruje kraj puta, pa navodi na upit da li je vidjela da bi se drva navozila poslije prodaje, da se ne sjeća da bi bila navožena na nekretninu, koju su oni prodali, jer je ista u sredini, a drva su se navozila u pravilu uz put. Svjedok LG na posebno pitanje pun. tužitelja da li je itko pokazivao tužitelju VI što se prodavalo kod prodaje predmetne nekretnine, navodi da ona nije, jer je on više znao gdje je međa, nego svjedok. Navodi kako su B odmah iznad, a njoj je nekretnina sa strane i više je tužitelj znao nego ona, razlog za to da ne zna gdje su točno bile međe je to što su oni uvijek kosili i njihovu travu, tj. travu bake 1. tuženika MG. Međe je prvi puta vidjela kad su označili, kad je bila izmjera. Nadalje, na poseban upit pun. 1. tuženika MG, kada je umrla baka MG, navodi da se ne sjeća, možda prije par godina. Svjedok LG navodi da je 80 godina stara i više se doista ne sjeća nekih stvari, pogotovo ove godine.

30. Svjedok ŠG, brat 1. tuženika u bitnome je iskazao da mu je jako dobro poznato o kojoj se nekretnini radi, jer je više od 60 godina, dok je brat bio u Francuskoj, vodio brigu o baki, uživao zemlju i brinuo se oko toga, a kad se brat vratio iz Francuske, brat (1.tuženik MG) je preuzeo brigu o baki i zemlji. Navodi da je imao radove, a kako je na nekretnini bila velika graba, mlaka, navozio je preko 200 kubičnih metara zemlje, rekao je bratu da će tamo navoziti zemlju i navozili su zemlju, sve su poravnali, nitko ništa nije pitao od susjeda. Sjeća se da su uvijek govorili da je to njihovo, brat je naslijedio od bake, a svjedok je naslijedio gradilište od bake. Navodi kako je ta zemlja je oduvijek bila od njihove obitelji HG, MG, a kako je došlo do toga da bi bilo nešto drugo, kad su bile izmjere doista ne zna detalje. Na poseban upit pun. 1. tuženika DI kada su navozili zemlju navodi da je to bilo prije 10 do 12 godina, tako negdje doma ima papire, a vjerojatno se papiri nalaze i u arhivu u vatrogasnom domu. Na poseban upit pun. 1. tuženika da li se sjeća kad je umrla baka navodi da se sjeća da se baka iz [adresa] preselila kod brata u [adresa] i da je proteklo od njezine smrti više od 20 godina. Na daljnji upit pun. 1. tuženika kako se predmetna nekretnina obrađuje zadnjih 10 godina, da li jedinstveno ili parcijalno navodi da se uvijek obrađivala cijela nekretnina, nitko ništa nije izdvajao, kosilo se sve. Sjeća se da je brat dao u najam čovjeku iz [adresa] i da su sijali "kuruzu", osim u dijelu gdje je rastao šaš i gdje je navozio, a kasnije kad je navozio zemlju tu su kosili. Zadnjih godina predmetnu nekretninu održava njegov brat 1. tuženik MG. Nadalje, na poseban upit pun. tužitelja da li zna koliko je u naravi parcela koja se nalazi između kuće LG i puta navodi da vidi mali "ficlek" na sredini velike parcele i čuo je da to kosi VI. Navodi kako se tuženik MG, brat, vratio 1968. godine iz Francuske i preuzeo brigu o baki i zemlji i kada je navozio zemlju, brat je već bio preuzeo brigu i bio je vlasnik, ali svjedok bi rekao da je to njihovo i sjeća se da je nazvao brata, da mu je rekao da je tamo graba i da će navoziti zemlju i poravnati, nije ga pitao smije li to učiniti, već je samo rekao da će to napraviti, a brat se odmah složio. Koliko se sjeća u tom donjem dijelu nije se sijao kukuruz, nego se kosila trava, jer dok je bila graba nije se ni moglo sijati, a u gornjem dijelu sadio se kukuruz. Na poseban upit kad je zemlja dana u najam D iz [adresa], nije siguran u prezime, sjeća se da je još baka bila živa i da je taj čovjek obrađivao i tu njihovu zemlju i vinograd u [adresa]. Nadalje poseban upit pun. 1. tuženika MG da li mu je poznato da su njegova nećakinja LG i njezin suprug obrađivali predmetnu nekretninu navodi da mu je poznato da je 1. tuženik zemlju u [adresa] prenio na svoju kćer i poznato mu je da su uživali, vozili drva i siguran je da su uživali predmetnu nekretninu.

31. Svjedokinja EGČ, kći 1. tuženika u bitnome je iskazala da je predmetna nekretnina vlasništvo njezinog oca i on se brinuo o tome dok se ona nije udala u [adresa] prije 20 godina, kad joj je otac dao tu nekretninu i od tada su njezin suprug i ona brinuli o tome, navozili zemlju, vozili drva, kosili, sve što je trebalo. Navodi kako joj nije jasno kako netko može kupiti jednu kocku zemlje usred njezinog dvorišta, odnosno usred njezine imovine, dakle, njezino vlasništvo, bilo je oduvijek u vlasništvu njezine obitelji EGČ, unazad 100 godina, tako da joj nije poznato, kako se stvorio netko, od kud i na koji način. Samo nenormalan čovjek to može kupiti, njoj to nije normalno, radi se o nečemu što je tuđe, što je njezino. Na posebno pitanje 1. tuženika MG navodi da svo ovo vrijeme od kada tužitelj tvrdi da je njegovo vlasništvo oni i dalje obrađuju, kose, voze drva. Na posebno pitanje pun. 1. tuženika MG navodi da je nakon što je stric vozio zemlju i to od doma kad je gradio kuću i dvorište, zatim od iskopa kod vatrogasnog doma zemlju su vozili oni da bi se to izravnalo, da bi se zatrpala močvara. Sjeća se da je jednom gđa GG, čija je kuća u susjedstvu, rekla da nešto poduzmu i navoze zemlju, jer je tamo rastao šaš i da joj ne bi išle zmije. Rekla joj je "nek nekaj pokosi" da joj ne idu "zmije na dvorište", obratila se upravo svjedoku. Navodi da je formalno predmetna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana na njezino ime. Na posebno pitanje pun. tužitelja prije koliko godina je njezin stric navozio zemlju navodi da je to bilo negdje oko 2004., 2005. godine kada je stric gradio kuću, odnosno mijenjao asfalt u kocke na dvorištu. Poznato joj je da se njezin stric brinuo o predmetnoj nekretnini dok je otac bio u Francuskoj. Na poseban upit pun. tužitelja kada se otac vratio iz Francuske navodi da doista ne zna, jer nije bila rođena, čula je negdje šezdesetih, sedamdesetih godina. Nadalje, na poseban upit pun. tužitelja kada je gospođa GG zatražila zaštitu radi zmija, navodi da je to bilo prije otprilike 20 godina. Navodi da je ili bila u braku ili se trebala vjenčati, sjeća se da je radila u kafiću dok ga je tata vodio u [adresa] i još uvijek je tamo. Sjeća se da je gđa GG došla u dućan i da joj je rekla da nešto treba napraviti da njoj idu zmije, jer je vidljivo tamo rastao šaš. Navodi da nekretnina nije bila zapuštena, da je nekretninu održavao otac, poslije toga svjedok i gospođa GG se obratila upravo njoj. Sjeća se da je bila graba, koja je išla uz cestu, kao kanal, na to se navozila zemlja, a ostalo se kosilo, rušila su se drva u šumi. Šaš je bio u kanalu graba se nalazila uz cestu i upravo su sve to poravnali i dali navoziti zemlju.

32. Svjedok AG u bitnome je iskazao da je jedan od tuženika u postupku smetanja posjeda, koji je pokrenuo ovdje tužitelj EG. Navodi da je u dobrim odnosima sa strankama. Svjedok AG na poseban upit pun. 1. tuženika DI navodi kako je predmetnu nekretninu najprije obrađivao njegov otac, a zatim on do 1995., obrađivali su zemlju za svoju korist, a od 1995. nadalje održavao je zemlju po nalogu NG, zeta tuženika, i ovdje tuženika, MG. Navodi da je održavanje zemlje podrazumijevalo oranje, frezanje, malčiranje i košenje. Nekoliko puta sudjelovao je i u sječi šume, koja je također dio te parcele, i koje je također sporno. Zadnja sječa je bila prije otprilike dvije godine. Na poseban upit 1. tuženika navodi da mu je je nekretninu u najam dao gosp. MG (1.tuženik) u onom periodu do 1995. godine. Na poseban upit pun. 1. tuženika MG navodi kako u naravi predmetna nekretnina predstavlja njivu koja od Gaberšekovog dvorišta i kuće do sporednog puta, odnosno ulice predstavlja jednu cjelinu, koju je on jedinstveno obrađivao, ali navodi da je obilazio močvaru, koja je bila unazad 10 do 12 godina, ali je nakon toga navožena zemlja i nakon što se izravnalo kosila se uglavnom trava, zemlja je bila plodna, a poznato mu je tko je navozio zemlju iz razloga što je izravnavao i obrađivao spornu površinu, jer osobno puno radi za obitelj MG i NG. Svjedok navodi da mu je dakle, poznato da je zemlju navozio zet 1. tuženika, NG i brat 1. tuženika ŠG. Navodi da je nakon što je zemlja navožena obrađivao i spornu parcelu i okolno zemljište po nalogu NG. Svjedok AG na poseban upit pun. tužitelja navodi kako je u svom iskazu rekao da se parcela nalazi između Čoligove ograde, sporednog puta, glavne ceste i Gaberšeka. Nadalje navodi da ne zna koliko je katastarskih čestica. Poznato mu je da je jedna parcela njiva, koja se kosi i "malčira", a druga parcela je šuma. Nije geodet i ne zna koliko ima katastarskih čestica. Na daljnje upit pun. tužitelja navodi kako je njiva, koja je sada njiva, uvijek bila njiva, koliko se sjeća.

33. Svjedokinja PG u bitnome je iskazala da je nekad radila kod 1.tuženika DI i njezin pokojni suprug CI obrađivao je upravo tu zemlju i uglavnom su sijali kukuruz. To je bilo negdje oko 1985. godine i tako su radilo jedno dvije, tri godine. Nakon toga je suprug obolio i nažalost umro. Navodi da su zemlju obrađivali za sebe, a dozvolu za to dao im je 1. tuženik MG. Na poseban upit pun. 1. tuženika navodi da su obrađivali zemlju sami, nitko im nije branio, niti ih u tome smetao.

34. Iz iskaza saslušanih svjedoka za ovaj sud ne proizlazi da bi tužitelj i njegovi pravni prednici bili u posjedu predmetne zemlje, a koji posjed bi bio odgovarajuće kakvoće i to u dovoljnom razdoblju za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju instituta dosjelosti.

35. Naime, iz iskaza svjedokinje LG s kojom je tužitelj sklopio Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine, dakle, LG je neposredna pravna prednica tužitelja, proizlazi da mu ona prilikom kupoprodaje nije pokazala predmetnu zemlju niti ga je odvela na teren. Nadalje, je navela da je osobno bila na predmetnoj zemlji prije 4 do 5 godina. Kasnije je u svom iskazu navela da ona nije pokazivala tužitelju gdje je međa jer je on sam to bolje znao od nje.

36. Iz takvih navoda svjedokinje LG za ovaj sud proizlazi da ona kao prodavateljica nije niti predala posjed predmetne zemlje tužitelju, budući da očigledno nije niti znala o kojoj se točno zemlji uopće radi.

37. Nadalje, iz iskaza svjedoka AG i PG, oboje nesrodni sa strankama proizlazi kako su oni obrađivali upravo predmetnu zemlju i to u dogovoru sa 1. tuženikom ili članovima njegove obitelji.

38. Dakle, iz iskaza neposredne pravne prednice tužitelja LG i nepristranih svjedoka AG i PG ni na koji način ne proizlazi da bi tužitelj i njegovi pravni prednici bili u kvalificiranom posjedu predmetne zemlje u dovoljno dugom razdoblju da bi tužitelj mogao steći vlasništvo iste na temelju instituta dosjelosti.

39. U ranijem tijeku prvostupanjskog postupka izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja EG i 1. tuženika MG, dok 2. i 3. tuženici nisu pristupili na ročište radi saslušanja.

40. Tužitelj EG u bitnome je iskazao da je predmetnu spornu nekretninu kupio 2016. od GG, susjede iz [adresa] i ta nekretnina bila je u njihovom vlasništvu više od 60 godina, što je vidljivo iz katastarskih podataka, jer su tamo čitavo to vrijeme bili upisani. Do spora dolazi onog trena kada je postao vlasnikom i kada je prvi puta pokosio svoj dio nakon kupoprodaje 2016. i nakon toga su počela učestala smetanja posjeda i podnošene su tužbe. Navodi da je, koliko se sjeća 20. ožujka 2012., pokušana nagodba između gospođe GG i gospodina MG na način da gospodin MG ustupi dio nekretnine uz ogradu gospođe GG, a za dio predmetne nekretnine. Navodi kako su tada novoformirane neke čestice, izlazila je geodetska uprava na teren, svatko je pokazivao svoje međe i gospođa GG i gosp. MG su dogovorili zamjenu u protuvrijednosti kvadrature, ali su od toga odustali, a prema njegovom saznanju odustao je gospodin MG. Navodi da je ta čestica ranije nosila oznaku 459/2, a sada je 320/1. Radi se o trokutu između glavne ceste i [adresa] koji se ranije sastojao iz tri čestice javnog puta, a sada tuženik gosp. MG želi formirati jednu česticu. Nadalje, na posebno pitanje pun. tužitelja navodi da se sporna nekretnina nalazi u blizini njegove kuće, njegova adresa je [adresa], a ta parcela bi bila otprilike [adresa], i vidi se s njegove desne strane kad god pogleda kroz prozor. Nadalje navodi da je znao da je to nekretnina GG, da je poznavao još pokojnog ŽG, supruga GG, kao i njegovu pokojnu majku. Kad je kupovao nekretninu od GG provjeravao je katastar i vidio da je u gruntovnici bio upisan VG otac njihove pokojne tete CG. Od GG koji su bili upisani u katastru saznao je da su kupili parcelu od tetinog oca, a od ČG koji su dohranjivali CG saznao je da u ostavini CG nije bilo te nekretnine, znači nije bila predmet ostavine, jer je Olgin otac tu nekretninu prodao C i to SG ocu pokojnog ŽG negdje iza drugog svjetskog rata. Na okolnost postupanja katastra kod geodetske izmjere i od kuda mu je poznato o pokušaju dogovora između tuženika MG i GG tužitelj navodi da se sve to odvijalo istog dana, geodetska uprava bila je na terenu, vršeno je mjerenje i označavanje i sjeća se da su tuženik MG, njegov zet NG i otac tužitelja, bili kod tužitelja u kući kada su tuženik i njegov zet rekli da su dogovorili zamjenu na način da će za spornu česticu dati uz ogradu GG istu kvadraturu i da će tako MG objediniti svoju česticu. Navodi nadalje da tamo živi od 1. studenoga 1976. i sporna nekretnina oduvijek je bila livada, jednom je na jednom dijelu bio posijan kukuruz i sjeća se da je gospođa GG rekla da je dopustila PG da jednom preore i zasije kukuruz, a urod su dijelili po pola. Navodi da je taj sporni trokut većinom kosio on, kosio je i dio nekretnine MG, pa je pokosio cijeli trokut. Navodi da je bila trstika na jednom dijelu i kako ju je vjetar raznosio na tom dijelu bila je močvara, navožena je zemlja, koja je razgrnuta i na Gaberšekovu i na Strugarovu česticu. Godinu dana poslije navoženja zemlje nije bilo ništa, a kasnije je bila livada koju je u pravilu kosio tužitelj, te su se Č slagali s tim, a ni tuženik MG nije imao primjedbi na to. Osobe koje su radile na toj zemlji nitko nije sprečavao, a sjeća se da je samo jednom PG posijao kukuruz, a Gaberšekima od kad nisu imali krave, kosio je tužitelj. Na upit zašto je kosio navodi da ga je to zamolila gđa GG koja bi u početku i uzela tu travu, jer su Č kosili sve dok su imali kravu i svinje, a kasnije je kosio da bi uklonio nered i da ne raste šikara. Navodi kako su mu Č rekli da nisu raščistili zemljišno knjižno stanje, jer nisu za to imali novaca, a F su mu rekli da je sporna nekretnina oduvijek vlasništvo GG i F nisu polagali nikakva prava na spornu nekretninu. Tužitelj navodi kako mu kod 2016.godine u času kupnje Gaberšeki nisu pokazali ugovor kojim bi stekli vlasništvo od upisanog VG, ali su mu rekli da su ugovor zagubili i usmeno su mu rekli da su kupili spornu nekretninu. Nadalje na poseban upit pun. 1. tuženika da li je u času kupnje 2016. od gđe GG čestica odudarala od okolne nekretnine MG odnosno je li postojala faktična razlika u kulturi tužitelj navodi da nije, da je sve bila livada. Nadalje, na upit tko ga je uveo u posjed navodi da su to bili gospođa GG i njezin sin. Na okolnost navodne nagodbe 2012. između gosp. GG i 1. tuženika navodi da mu je o tome govorila i gđa GG osobno i njezin sin. Nadalje navodi da vodi postupak smetanja posjeda protiv 1.tuženika MG i osoba koji su bili izvršitelji na terenu, koji su dovlačili drva na spornu nekretninu i u prvostupanjskom postupku je za sada suđeno u korist 1.tuženika MG, ali je taj postupak povodom žalbe upućen na Županijski sud.

41. 1. tuženik MG u bitnome je iskazao kako su spornu nekretninu njegovi kupili oko 1933. i nikad nitko, osim njegove obitelji nije bio u posjedu i faktičnom uživanju. Navodi da su njegovi baka HG LG i djed Z kupili predmetnu nekretninu i kad se baka preudala nekretnina je i dalje ostala njezina, nije ju mogla obrađivati pa ju je uvijek iznajmljivala drugima. Nakon povratka iz Francuske po njezinoj volji počeo je voditi brigu o njoj i svoj zemlji. Njegova baka LG je sve svoje dala majci tuženika MG, TG r. HG, svojoj kćeri,. a tuženik MG je svu zemlju, pa i predmetnu nekretninu naslijedio po ugovoru o doživotnom uzdržavanju od svoje majke. Navodi da je ugovor sklopljen 1988., a poslije majčine smrti 1990. godine postao je vlasnik svih nekretnina koje majka dobila od svojih roditelja. Navodi da nikada nitko nije osporavao posjed bilo da su navozili zemlju, bilo da su na bilo koji način obrađivali predmetnu nekretninu. Kako je njegova kćer u blizini doma dao je predmetnu nekretninu svojoj kćeri i nitko nikoga nije smetao, niti nije bilo problema. Navodi da je zemlju obrađivao AG i otac i sin, zatim PG, kosili su i obrađivali nekretninu i nije bilo nikakvih problema kod navoza, obrađivanja pogotovo od strane GG. Navodi da se obrađivao čitav komad zemlje koji se sastojao od više parcela, ali se sve u jednom komadu obrađivalo. Nikada nije bilo nekakve međe. Navodi da su izmislili da bi on svoju zemlju mijenjao za nešto jer nema potrebe da bilo što mijenja jer je smatrao da je to njegova zemlja još od 1933. kad su to kupili njegovi preci. Na posebno pitanje pun. 1. tuženika navodi da se 1973. godine vratio iz Francuske, a 1974. otvorio je ugostiteljski obrt. Nadalje navodi da njegova kćer uživa predmetnu nekretninu od udaje 1990., a praktično je uživala i prije toga, jer su oni preuzeli brigu o tome, tako da joj je nekretninu u cijelosti prepustio i poklonio. Navodi da se zabunio glede godine udaje svoje kćeri, udala se 2000., točnije 1999. u dvanaestom mjesecu. Na posebno pitanje pun. tužitelja da li je čkbr. [katastarska čestica] bila upisana u katastar i gruntovnicu navodi da nije znao, niti nije bilo potrebno, nije ga interesiralo koliko čestica tamo ima, jer su čitavu nekretninu obrađivali u komadu, sve je bilo u komadu. Navodi da je 6 godina bio u Francuskoj, a ostalo je bio doma. Na poseban upit od koga je baka HG kupila i što je kupila 1933. godine ne zna niti ne može znati, zna samo da je bilo 1933. i da je bio cijeli komad. Navodi da pod cijelim komadom podrazumijeva šumu preko 800 hvati, vinograd koji je nekada bio, vinograd kojeg je osobno 1957. rezao kad je njegov ujak pobjegao van s njegovim pokojnim očuhom FI, kao i dio na kojem se sijao kukuruz i obrađivala zemlja. Navodi da se radi o jednom velikom zajedničkom komadu ne zna točno koliko ima površine. Navodi da je tamo bio i voćnjak. Navodi da je sva ta zemlja bila oko Gaberšekove kuće i nekretnina, pa je lijevo i desno oko GG faktično bilo Bakranovo. Navodi da se nije interesirao oko brojeva, jer ga to nije zanimalo. Navodi da govori isključivo oko Gaberšekove kuće lijevo i desno i to je još uvijek tako.

42. U odnosu na iskaz tužitelja EG treba istaknuti kako isti točno navodi da su u katastru u vrijeme kada on od GG kupuje predmetnu zemlju u dužem vremenskom razdoblju kao nositelji prava na predmetnoj zemlji bili upisani Č. Međutim, katastar nije dokaz vlasništva zemlje i sam tužitelj je nadalje u svom iskazu naveo da su mu Č rekli kako nisu riješili zemljišnoknjižno stanje na predmetnoj nekretnini. Dakle, tužitelj je znao kako Č nisu upisani kao vlasnici nekretnini, što znači da je bio upoznat sa time da je pitanje vlasništva predmetne nekretnine na određeni način i sporno. Pored toga iskaz tužitelja u izravnoj je suprotnosti sa iskazom neposredne pravne prednice tužitelja LG, budući da je tužitelj naveo da su ga u posjed predmetne zemlje uveli gospođa LG i njezin sin dok je GG u svom iskazu izrijekom navela da nije uvela tužitelja u posjed predmetne zemlje. Nadalje, dio iskaza tužitelja da su Ž obrađivali predmetnu zemlju u dogovoru sa Đ u izravnoj je suprotnosti sa iskazom svjedokinje PG, koja je izjavila da je njima 1. tuženik MG davao odobrenje za obrađivanje predmetne zemlje.

43. Slijedom navedenoga sam iskaz tužitelja iz ranijeg tijeka postupka ne upućuje na to da bi na strani tužitelja postojale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

44. Potrebno je istaknuti, a na što upućuje i drugostupanjski sud, da iz iskaza 1. tuženika MG iz ranijeg tijeka postupka doista nije sasvim jasno od koga su njegovi pravni prednici 1933. kupili predmetnu zemlju. Međutim, po ocjeni ovoga suda isto nije odlučno u ovoj pravnoj stvari, budući da je u predmetnom postupku teret dokaza na tužitelju i tužitelj treba na nepobitan način dokazati da na njegovoj strani postoje zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću, dok je 1. tuženik, odnosno sada njegova kći u međuvremenu upisana kao vlasnica predmetne nekretnine i na 1. tuženiku nije teret dokaza u ovoj pravnoj stvari.

45. Radi potpunog razjašnjenja činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari u ponovljenom postupku na ročištu za glavnu raspravu 23. prosinca 2025. izveden je dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja EG i 1. tuženika MG, 2. i 3. tuženici iako uredno pozvani nisu pristupili na sud radi saslušanja.

46. U svom dopunskom iskazu tužitelj EG u bitnome je iskazao kako ostaje u cijelosti kod iskaza kojeg je dao ranije na ročištu održanom 13. travnja 2021. Predmetnu česticu ranije je posjedovao VG. On ju je po navodima obitelji GG prodao njima odnosno, njihovom djedu SG 1940., zatim je istu naslijedila supruga ZG, a ona je nekretninu ostavila svome sinu ŽG, a nakon njegove smrti nekretninu je naslijedila GG. Sin GG SG bio mu je dužan neke novce i ponudio mu je da kupi tu česticu. 1. studenoga 1976. doselio se u kuću u kojoj i sada živi, a koja se nalazi u neposrednoj blizini predmetne čestice. Predmetnu nekretninu je tada koristila obitelj SG, odnosno čitav taj trokut, a tamo su u neposrednoj blizini predmetne čestice bila i dva jablana. Obitelj SG zamolila ga je da kosi predmetnu zemlju jer on živi u blizini, a to je bilo od 90-ih godina pa nadalje odnosno, već prije nego što je kupio predmetnu nekretninu. Prije nego što je kupio predmetnu česticu izvršio je provjeru u katastru i tamo je čitavo vrijeme od osnutka katastra u [adresa] bila upisana obitelj SG, a u zemljišnoj knjizi bio je upisan VG. Obitelj ČG znala je dolaziti u posjet kod obitelji SG. Obitelj ČG dohranjivala je ZI jer ona nije imala nikoga od obitelji. U ostavini iza ZI, kći VG nije bila obuhvaćena predmetna čestica i to iz razloga jer je istu njen otac već ranije prodao. 30. kolovoza 2016. kupio je predmetnu nekretninu od GG i od tada traje predmetni spor. Na poseban upit punomoćnice 1. tuženika kako je završila parnica radi smetanja posjeda i je li u posjedu predmetne nekretnine, tužitelj je naveo da je glede smetanja posjeda presuđeno u korist 1. tuženika. Povremeno pokosi travu na predmetnoj nekretnini, a dolazio mu je tijekom ovog postupka zet 1. tuženika i prijetio mu je i navlačio je drva na predmetnu zemlju. Na poseban upit punomoćnice 1. tuženika je li ga prodavateljica GG uvela u posjed predmetne zemlje i na koji način, tužitelj je naveo kako mu je prodavateljica na terenu pokazala gdje se točno nalazi ta nekretnina i rekla je da ima trapezni oblik. Kod ceste postoje kameni i pokazala je u kojem smjeru od kamena seže i navela je koliko koraka od tih kamena se proteže predmetna čestica. Navela je da ista seže 2 metra od električnog stupa prema [adresa] i u tom dijelu se proteže od dvorišta L. Taj dio ide od Donjo Zelinske ulice do zemlje 1. tuženika i sa tri strane je predmetna čestica omeđena zemljom 1. tuženika. Prodavateljica nije imala skicu kada me vodila u posjed, a nakon što mu je predočena skica lica mjesta (str. 51) spisa tužitelj pokazuje da predmetna čestica sa tri strane graniči sa zemljom 1. tuženika. Navodi da je on jedno vrijeme kosio čitav trokut koji je vidljiv na skici, a dio tog trokuta je predmetna čestica. Predmeta čestica nije se razlikovala od zemlje obitelji MG budući da je sve livada. Postojali su blagi kanalići kao međa međutim, to je zet 1. tuženika uklonio pa se isto samo malo vidi. Na poseban upit punomoćnice 1. tuženika kada je on saznao da se radi o posebnoj čestici, tužitelj navodi da je isto saznao kada je doselio tamo 1976. i to od obitelji GG. Na poseban upit punomoćnice 1. tuženika je li to sve bilo poznato njegovom ocu, tužitelj navodi kako je isto bilo poznato njegovom ocu. Na poseban upit punomoćnice 1. tuženika za koje točno vremensko razdoblje je utužio smetanje posjeda, tužitelj navodi da je to bilo odmah kada je kupio predmetnu česticu. Danas je na predmetnoj čestici trava, a ne diram ju zbog toga što se vodi spor, a napadao me i zet 1. tuženika. Ista se malo razlikuje od zemlje obitelji MG i to zbog tih malih kanalića, odnosno udubina. Na poseban upit punomoćnice 1. tuženika od kuda je njemu poznato stjecanje predmetne nekretnine od VG, tužitelj navodi da mi je to rekla GG koja mu je prodala zemlju, a ranije i njen suprug ŽG, a posjeduje i dokument gdje majka ŽG ZG u katastru navodi sve čestice koje mu ostavlja.

47. U odnosu na dopunski iskaz tužitelja EG najprije treba istaknuti kako isti sadrži brojne navode koje tužitelj nije isticao u svom ranijem iskazu. Tužitelj sada navodi da mu je sin GG, sa kojom je sklopio kupoprodajni ugovor za predmetnu zemlju bio dužan neke novce i da mu je ponudio da kupi predmetnu zemlju. Nerazumljivo je zašto to nije spominjao u svom ranijem iskazu. Pored toga tužitelj sada detaljno opisuje na koji način ga je prodavateljica GG uvela u posjed, a u svom ranijem iskazu je samo naveo da su ga u posjed predmetne zemlje uveli GG i njezin sin bez navođenja detalja. Posebno je potrebno napomenuti kako tužitelj sada navodi kako mu je GG, prodavateljica točno na terenu pokazala gdje se nalazi predmetna zemlja i rekla da ima trapezni oblik. Takvi navodi su naime, u izravnoj suprotnosti sa iskazom GG, koja je rekla ta je tužitelju bilo bolje od svjedoka poznato gdje su međe predmetne nekretnine i koja je rekla da nije na terenu pokazala tužitelju gdje se nalazi predmetna zemlja.

48. Za ovaj sud sve upućuje na to da je dopunski iskaz tužitelja EG iskonstruiran za potrebe vođenja ovog postupka, jer je potpuno životno nelogično da bi se tužitelj sada sjećao detalja koje nije navodio u svom osnovnom iskaz danom na ročištu 13. travnja 2021. Dakle, od njegovog prvog iskaza do dopunskog iskaza prošlo je više od 4 i pol godine i potpuno je životno nelogično da tužitelj sada opisuje neke detalje koje uopće nije spominjao u svom ranijem iskazu.

49. 1. Tuženik MG je u svom dopunskom iskazu u bitnome iskazao kako nikada nitko nije bio u posjedu predmetne zemlje osim njegove bake HG i djeda ŽI s time da su ga zvali Z. Nikada nije bilo bilo kakvog smetanja posjeda, a pogotovo od obitelji GG. On je srušio jablane koje je spomenuo tužitelj i nikada nije bilo bilo kakvih problema, pali su na njegovu zemlju. Njegov djed i baka kupili su predmetnu zemlju prije 2. Svjetskog rata i kupovali su puno zemlje, a po njegovom mišljenju nisu je prenosili jer bi morali platiti porez. Tužitelj je spomenuo da mu je GG rekla da je zemlja trapeznog oblika, a ona zasigurno nije koristila takve izraze jer je bila slabije naobrazbe. Nikada nije bilo nikakvog problema do trenutka kada je ustanovljena nova katastarska Općina [katastarska općina]. On je još kao dijete 50-ih godina prošloga stoljeća pomagao u obrađivanju predmetne zemlje. On je bio tada u staroj kući G i tamo je stanovao zajedno sa sestrom. A kada bi dolazili iz škole jeli su kod bake u kući [adresa]. Naveo je kako je iskaz tužitelja teška laž. On je dao zemlju na korištenje obitelji PG koja je tamo sadila kukuruz, a to je bilo negdje 80-ih godina prošlog stoljeća i oni su dvije godine obrađivali predmetnu zemlju, a kada je suprug gospodin PG preminuo više nisu obrađivali tu zemlju. Zemlju je obrađivao i II. Kada je rađena nova izmjera GG nije znala pokazati predmetnu zemlju, a on je bio prisutan jer je dobio poziv. Onda je djelatnik katastra pokazao gdje se nalazi predmetna čestica. On nije znao da se radi o zasebnoj čestici budući da je ista u cijelosti okružena njegovom zemljom, a nitko mu nikada nije osporavao posjed. On jedno vrijeme nije mogao obrađivati tu zemlju jer se bavio ugostiteljstvom, ali je zemlja uvijek bila obrađivana. Bio je veliki prijatelj sa ŽG, a kada je 1991. u svojoj kući u [adresa] otvorio caffe bar Relax koji još i danas posluje u vlasništvu njegove kćeri, a ŽG je dnevno dva do tri puta dolazio kod nejga u kafić. On je došao pogledati ŽG kod njega doma kada je on već bio obolio i nikada nije bilo nikakvih problema sa predmetnom zemljom, a on tada više nije mogao niti sjediti zbog bolesti. Na poseban upit punomoćnice 1. tuženika je li on poznavao VG, 1. tuženik je naveo da je poznavao VG i on mu nikada nije govorio da to ne bi bila njegova zemlja, a dolazio je kod njega u lokal. Na poseban upit punomoćnice 1. tuženika je li on ikada sumnjao da predmetna zemlja ne bi bila od njegove obitelji, 1. tuženik je odgovorio da nije i da nije imao razloga za to. Na poseban upit punomoćnice 1. tuženika tko sada obrađuje predmetnu zemlju, 1. tuženik odgovara njegova kći i zet i on im je dao tu zemlju u vlasništvo. Ugovor o doživotnom uzdržavanju kojeg je sklopio sa majkom sklopljen je pred Općinskim sudom u Sesvetama, a njegovu majku je kao staratelj zastupao ĐI. Sud je sastavio taj ugovor. Na poseban upit punomoćnice tužitelja je li mu poznato da su prije 90 godine vlasnici plaćali porez na zemlju, 1. tuženik je naveo kako mu je to poznato i njegova baka je plaćala porez po katastarskom prihodu, a to se plaćalo prema ukupnoj zemlji koju je netko posjedovao. Plaćalo se po stanju u katastru. Na poseban upit punomoćnice tužitelja da li je katastarsko stanje upisanih nekretnina prije 90 bilo važno za vlasnika i poreznog obveznika, 1. tuženik navodi kako mu to nije poznato. Na poseban upit punomoćnice tužitelja je li ikada napravio provjeru na koga je upisana predmetna čestica, 1. tuženik je naveo da nije jer nije imao potrebe. Misli da je 2012. bila nova izmjera. Bila je pozvana na novu izmjeru i GG koja nije znala pokazati gdje se nalazi predmetna zemlja. Rekla je "Tu negdje je". Ona je rekla djelatniku katastra da on pokaže gdje bi bila ta čestica jer nije bilo nikakve razlike između te čestice i zemlje oko te čestice. Na poseban upit punomoćnice tužitelja da li je kada je vršena izmjera, a pokazano je da je to Gaberšekova zemlja poduzeo nešto, 1. tuženik je odgovario da nije jer nije imao potrebe niti je znao da bilo tko drugi tu ima neka prava. Na poseban upit punomoćnice 1. tuženika jesu li pri novoj izmjeri Č radili probleme i tražili posjed predmetne zemlje, 1. tuženik je odgovario da nisu. Njegov ujak zvao se T i pobjegao je 1956. u Francusku, a ne zna jesu li ga zvali Ć. Na poseban upit punomoćnice tužitelja je li kada je vršena nova izmjera razgovarao sa C da oni prepuste njemu površinu koju imaju ovdje spornu česticu, a on da da odgovarajući dio površine uz njihovu među, 1. tuženik navodi da je to izmišljeno i da nikakvih takvih razgovora nije bilo niti sam imao potrebu jer se radilo o zemlji koja glasi na mene. Na poseban upit tužitelja koje godine je VG bio kod njega u gostioni i o kojoj gostioni se to radilo, 1. tuženik je naveo kako nije siguran da li je on bio kod njega u gostioni jer je dolazilo puno ljudi. Na poseban upit tužitelja čije krave je puštao na ispašu na predmetnoj čestici, 1. tuženik je naveo kako su tamo bile krave njegove bake, tamo je držao na štriku bakine krave.

50. U odnosu na dopunski iskaz 1. tuženika MG treba istaknuti kako je isti očito pogrešno naveo da je VG dolazio kod njega u lokal, budući da je kasnije u iskazu naveo kako nije siguran u to. Međutim, u preostalom dijelu iskaz je u suglasju sa iskazima saslušanih svjedoka. Naime, on navodi da je dao zemlju na korištenje obitelji PG, a to je u svom iskazu navela is svjedokinja PG. Pored toga i dio iskaza u kojem navodi kako GG nije znala na katastarskoj izmjeri pokazati gdje je predmetna zemlja je svakako više u suglasju sa iskazom svjedokinje GG od iskaza tužitelja, budući da je iz samog iskaza GG razvidno kako ona tužitelju prilikom prodaje nije pokazala gdje se točno nalazi predmetne zemlja, budući da očigledno to sama nije niti znala, jer je navela da je prije 4 do 5 godina zadnji puta bila tamo.

51. Pored toga, iskaz svjedoka KG, oca tužitelja o načinu stjecanja predmetne nekretnine nije suglasan sa iskazom tužitelja. Naime, svjedok KG u svom iskazu spominje nekog R koji je otišao u Francusku sa kojim su B iz [adresa] mijenjali predmetnu nekretninu, a 1. tuženik u svom dopunskom iskazu navodi kako je Ć njegov ujak koji je 1956. pobjegao u Francusku, dok tužitelj u svom iskazu ne spominje Ć, već da je predmetna nekretnina bila isključivo u posjedu obitelji GG. Dakle, iskaz oca tužitelja je u tom dijelu podudarniji sa iskazom 1. tuženika nego sa iskazom tužitelja.

52. Iz svih provedenih dokaza za ovaj sud ne proizlazi da bi na strani tužitelja bile ispunjene pretpostavke za stjecanja prava vlasništva na temelju dosjelosti. Naime, u najmanju ruku nije dokazano da bi tužitelj i njegovi pravni prednici obitelj GG bili u neposrednom i samostalnom posjedu odgovarajuće kakvoće kroz dovoljno razdoblje da bi tužitelj mogao steći pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju instituta dosjelosti.

53. Naprotiv, za ovaj sud prije izvedeni dokazi upućuju na to da je u katastru očito pogrešno cijelo vrijeme bila upisana obitelj GG kao nositelj prava na predmetnoj zemlji, a da je u stvarnosti predmetnu zemlju koristila obitelj MG, ranije ŽI. Naime, svjedoci koji očigledno nisu zainteresirani za ishod ovog spora AG i PG su razložno iskazali kako su u dogovoru sa 1. tuženikom MG obrađivali predmetnu zemlju.

54. Međutim, ovdje je teret dokaza na tužitelju tako da je predmetni tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na temelju instituta dosjelosti svakako neosnovan primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221. a ZPP-a u kojoj je propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

55. Primjenom tih pravila o teretu dokazivanja ovaj sud ocjenjuje kako tužitelj svakako nije dokazao da su on i njegovi pravni prednici bili u posjedu odgovarajuće kakvoće kroz zakonom propisano vremensko razdoblje, odnosno nije dokazao da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

56. Potrebno je pojasniti kako ovaj sud s obzirom na specifičan položaj predmetne zemlje, ista naime po iskazu samog tužitelja sa tri strane graniči sa zemljom 1. tuženika MG, ocjenjuje kao vjerodostojne navode 1. tuženika MG da on nije imao niti potrebe provjeravati na koga glasi predmetna zemlja u katastru, odnosno da on nije niti znao da je to posebna čestica, budući da je ista u cijelosti okružena njegovom zemljom.

57. Slijedom navedenoga, ovaj sud ocjenjuje kako je neosnovan predmetni tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva na temelju instituta dosjelosti koji se temelji na dvije osnove. Naime, već je u ranijem tijeku postupka utvrđeno kako tužitelj nije stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju pravnog posla dok je u ponovljenom postupku utvrđeno kako na strani tužitelja nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na temelju instituta dosjelosti te je posljedično odbijen kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev (točka I. izreke presude).

58. S obzirom na to da je odbijen kao neosnovan predmetni tužbeni zahtjev, 1. tuženik sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka.

59. 1. tuženik ima pravo na naknadu troškova sastava odgovora na tužbu od 24. ožujka 2017. u iznosu od 200,00 EUR prema Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23., dalje: OT), zastupanja na pripremnom ročištu 16. studenoga 2017. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristupa na ročište koje je odgođeno prije početka raspravljanja 13. veljače 2017. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT-a), zastupanja na pripremnom ročištu 24. travnja 2018. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), nazočnosti na očevidu 8. lipnja 2018. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 7. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 11. veljače 2019. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 9. travnja 2019. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 19. rujna 2019. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 16. prosinca 2020. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 16. veljače 2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 13. travnja 2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 20. listopada 2021. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 3. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 3. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT- a) i zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 23. prosinca 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, 1. tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.850,00 EUR pa kada se tome doda PDV po stopi od 25% 1. tuženik ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 3.562,50 EUR (točka II. izreke presude).

U Sesvetama 30. siječnja 2025.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po odvjetnici Ivani Antolković Vitković

- 1. tuženiku po odvjetnici Martini Pečenko

- 2. tuženici

- 3. tuženiku