Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3
Bjelovar
K-296/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru po sutkinji Tei Valentić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivone Komljenović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika BV, zbog kaznenog djela iz čl. 147. st. 1. i 2. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25, dalje: KZ/11), povodom privatne tužbe privatnog tužitelja SV od 23. srpnja 2025., nakon održane javne rasprave dana 27. siječnja 2026. u nazočnosti privatnog tužitelja SV, opunomoćenika privatnog tužitelja ŽV, odvjetnika u [adresa] i optuženika BV, dana 30. siječnja 2026. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. OPTUŽENI BV - zvani B, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin S i ŠV, rođ. Ž, rođen **.**.2002. u [adresa], s prebivalištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], državljanin Republike Hrvatske, vodoinstalater, zaposlen, srednje stručne spreme, s primanjima od oko 1.200,00 eura, neoženjen, otac jednog mlljt. djeteta, bez vojnog čina, neodlikovan, prekršajno kažnjavan, neosuđivan,
k r i v j e
što je dana 4. lipnja 2025. godine, na društvenoj mreži "Facebook" objavio javno napisani komentar na objavu privatnog tužitelja SV, na način da je, u cilju da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja, istome uputio riječi:
"Ima nas koji dobro znamo kakav si čovjek privatno i kao neki profesor, konj u kozjoj koži pa mekečeš okolo, a dok drugi ne čuju onda ide originalno glasanje, a za to si i dobro nagrađen od Š ;)",
dakle, uvrijedio je drugog,
čime je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda - uvredom, putem računalne mreže, čime je uvreda postala pristupačna većem broju osoba, iz čl. 147. st. 1. i 2. KZ/11, za koje se
na temelju odredbe čl. 147. st. 2. KZ/11 optuženi BV
o s u đ u j e
na novčanu kaznu od 30 (trideset) dnevnih iznosa, pri čemu je visina dnevnog iznosa 40,00 (četrdeset) eura, što ukupno iznosi 1.200,00 (tisuću dvjesto) eura.
II. Na temelju odredbe čl. 56. st. 1. i 2. KZ/11 optuženom se izriče
UVJETNA OSUDA
tako da se novčana kazna koja je izrečena optuženiku neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.
III. Na temelju odredbe čl. 42. st. 6. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude, optuženi BV dužan je platiti novčanu kaznu u roku 3 (tri) mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude.
IV. Na temelju odredbe čl. 43. st. 1., 2. i 3. KZ/11, ako novčana kazna, u slučaju opoziva uvjetne osude, ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ/11, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije u roku tri mjeseca. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku tri mjeseca, sud će uz pristanak optuženog donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje sa dva sata rada. Ako optuženi BV ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora, tako da će se kod zamjene kaznom zatvora, jedan dnevni iznos zamijeniti jednim danom zatvora.
V. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu ZKP/08) SV se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.
VI. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ZKP/08 nalaže se optuženom plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 s osnove paušalne svote u visini 50,00 (pedeset) eura, uplatom u Državni proračun, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Privatni tužitelj SV podnio je dana 23. srpnja 2025. putem svog opunomoćenika ŽV, odvjetnika u [adresa], privatnu tužbu protiv optuženika BV zbog kaznenog djela uvrede, iz čl. 147. st. 1. i 2. KZ/11. Na raspravi je privatni tužitelj podnio imovinskopavni zahtjev u iznosu od 15.000,00 eura.
2. Prilikom očitovanja o osnovanosti optužbe na raspravi 27. siječnja 2026. optuženik je izjavio kako se ne smatra krivim u odnosu na kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
3. U tijeku dokaznog postupka ispitan je privatni tužitelj SV kao svjedok, uz suglasnost stranaka izvršen je uvid i pročitana je snimka zaslona objave privatnog tužitelja na društvenoj mreži Facebook od 4. lipnja 2025. (list 7) i snimka zaslona komentara optuženika na društvenoj mreži Facebook od 4. lipnja 2025. (list 8), te je izvršen uvid i pročitane su snimke zaslona mobitela s komentarima privatnog tužitelja i e-mail poslodavca privatnog tužitelja koje je optuženik predao na spis (list 37-46). Pročitan je izvod iz prekršajne evidencije i izvod iz kaznene evidencije za optuženika, te je optuženik svoju obranu iznio na kraju dokaznog postupka. Provedeni su svi predloženi dokazi.
4. Optuženik BV je u obrani danoj na raspravi naveo kako mu je žao što je u afektu to napisao i što je tako burno reagirao, a to je bilo jer je vidio sliku svog nećaka i zbog uvreda na račun njegove sestre što ga je sve povrijedilo. To što je privatni tužitelj naveo da mu je prijetio, toga nije bilo. Vezano uz poziv njegovoj majci, naveo je da nije istina što je rekao privatni tužitelj da bi ona rekla da joj je neugodno zbog svoje djece i da je on konfliktan. Naveo je da zna da je njegov mlađi brat i odbijao ići u školu zbog ponašanja privatnog tužitelja na nastavi. Također je naveo da on nije privatnog tužitelja pozivao na fizički obračun, već je privatni tužitelj njega pozivao, kako to proizlazi iz komentara koje je priložio na spis. Naveo je da su inkriminirane riječi bile reakcija na komentare upućene njegovoj sestri. To je učinio u afektu, a zna da je bilo problema s privatnim tužiteljem u školi. Pod tim riječima je mislio da se privatni tužitelj pretvara da je nešto što nije. Jasno mu je da su te riječi uvrijedile privatnog tužitelja, iako mu to nije bila posebna namjera. Smatra da je i privatni tužitelj njega uvrijedio, tako da je to bilo obostrano. Nije puno razmišljao da će to vidjeti puno ljudi, ali je svjestan da je to zasigurno vidio velik broj ljudi.
5. S obzirom na takvu obranu optuženika, nije bilo sporno da je optuženik napisao inkriminirane riječi u komentaru na društvenoj mreži „Facebook“ koji je objavio kao odgovor na objavu privatnog tužitelja. Nije sporno da su tome prethodili i komentari koje je njegova sestra upućivala privatnom tužitelju, ali i on njoj. Nije sporno da su riječi iznesene putem računalne mreže i da su postale pristupačne većem broju osoba.
6. Bilo je sporno da li je optuženik time počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret privatnom tužbom, odnosno je li isto počinio u cilju da naškodi časti i ugledu privatnog tužitelja.
7. Privatni tužitelj je u svom iskazu na raspravi naveo da je kontekst sukoba s optuženikom optuženikova sestra koja se javila na njegov tekst pro-life sadržaja. Njezina komunikacija je bila agresivna, odnosno njezin komentar na njegov tekst na „Facebooku“ koji je povezan s ovim terećenim kaznenim djelom. Napisala mu je u smislu da ga treba objesiti za jaja javno zato što je pro-life stava. Tada ju je suočio da se radi o prijetnji, odnosno to joj je napisao i odgovorio u komentaru. Istaknuo je njezino licemjerje tako što je u objavu stavio sliku nje sa njezinim djetetom i mužem jer kao osoba koja ima dijete zagovara stav ubijanja nerođene djece. Nakon toga se javio optuženik s ovim komentarom koji je predmet ovog postupka i daljnjim komentarima. Naveo je da je bio profesor vjeronauka njihovom mlađem bratu pa je na prijetnje optuženika da se želi sukobiti s njim istoga pozvao na razgovor, sve putem „Facebooka“ odnosno putem komentara. Optuženik se na taj razgovor nije pojavio pa je privatni tužitelj nazvao optuženikovu majku s kojom je uljudno razgovarao da tako da priliku optuženiku da mu se ispriča. Ona je bila normalna, izrazila je žaljenje zbog situacije i rekla da će mu se optuženik javiti. Nakon par sati javio mu se telefonom, ali to su opet bile uvrede, arogancija i prijetnje. Kako taj pokušaj pomirenja nije uspio, a oni žive blizu njega i povezani su njegovom strukom, smatra da mu ne treba to da ga se proziva i da ispada seoski klaun. Ne treba mu taj stres u životu, odnosno to da blizu njega živi netko tko mu prijeti, stoga je podnio ovu privatnu tužbu da se situacija riješi, odnosno da se optuženik sankcionira. Naveo je da ima oko 76.000 pratitelja na „Facebooku“, a bilo je i puno komentara na taj konkretni tekst, na stotine. Na pitanje je li imao neugodnosti vezano uz te komentare naveo je da osim komentara optuženika i njegove sestre, da su ga i drugi ljudi na cesti znali pitati o čemu se radi, da je to mala sredina, mali grad, pa se sve sazna. Vezano uz te komentare osjećao je stres i neugodnosti. Naveo je da cijeli život ima problema s nasilničkim ponašanjem zbog svoje invalidnosti. Imao je nesanicu i tjeskobu. Ima i dvoje maloljetne djece pa mu je i zbog toga bilo dodatno nelagodno kada ga se poziva na obračune od strane osoba koje žive blizu njega. Na pitanje je li on odgovarao na te komentare optuženika naveo je da je odgovarao na one prijeteće u smislu da ga je pozvao da ispoštuje tu svoju prijetnju. Osim ovog događaja vezano uz tu objavu i komentare ranije nije imao sukob s optuženikom.
8. Sud prihvaća kao istinit iskaz i privatnog tužitelja i obranu optuženika u dijelu u kojem su suglasni, odnosno da je do objave spornog komentara došlo vezano uz temu prava na život nerođene djece i pobačaj, te se može zaključiti da se radi o temi o kojoj optuženik i njegova sestra očito imaju različito stajalište od onoga privatnog tužitelja. Sud prihvaća da su inkriminirane riječi bile reakcija optuženika na komentare upućene njegovoj sestri. Iako optuženik u svojoj obrani navodi da mu nije bila posebna namjera uvrijediti privatnog tužitelja, sud ne prihvaća taj dio iskaza kao uvjerljiv, već smatra da je optuženik znao i bio svjestan da će tim riječima uvrijediti tužitelja, te je to tim riječima htio i postići jer je bio ljut na privatnog tužitelja. Dakle, postupao je s izravnom namjerom. Svjestan je bio i znao da će to vidjeti veliki broj ljudi jer je već puno ljudi komentiralo tu objavu, a to proizlazi i iz slike objave privatnog tužitelja (list 7) na kojoj je navedeno da je komentirala 401 osoba, a brojnost komentara proizlazi i iz slika komentara koje je sam optuženik priložio na spis (list 38-46), te je i sam optuženik u obrani naveo da je svjestan da je njegovu objavu vidio velik broj ljudi.
9. S obzirom na navedeno, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik ostvario sve subjektivne i objektivne elemente kaznenog djela uvrede, te je time počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda – uvredu iz čl. 147. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, kako mu se to stavlja na teret privatnom tužbom.
10. Kazneno djelo uvrede je kazneno djelo protiv časti i ugleda. Kazneno djelo uvrede je počinjeno kada se vrijeđa čast i ugled druge osobe prema shvaćanju i percepciji prosječne osobe, a ne po subjektivnom osjećaju privatnog tužitelja. Nazivanje privatnog tužitelja „konjem u kozjoj koži, da mekeče okolo, a dok drugi ne čuju ide originalno glasanje, a da je za to i dobro nagrađen od Š“ u konkretnom je kontekstu, po ocjeni suda, objektivno imalo uvredljiv karakter i rečeno je u svrhu izražavanja negativnog vrijednosnog suda prema privatnom tužitelju, a svakako s namjerom vrijeđanja. Iz iskaza privatnog tužitelja proizlazi da je uslijed tog komentara doživio stres i nelagodu, da su ga i drugi ljudi na cesti znali pitati za to, a budući da je to mali grad, a on je bio vjeroučitelj u školi, prema stavu suda zasigurno je utjecalo na njegov ugled u zajednici. Radi se o kvalificiranom obliku kaznenog djela uvrede jer je počinjeno putem računalne mreže zbog čega je uvreda postala pristupačna većem broju osoba jer je na objavi bilo preko 400 komentara osoba, pa je onda i komentar optuženika postao pristupačan barem tolikom broju ljudi, dok je sam privatni tužitelj naveo i da ima oko 76.000 pratitelja na „Facebooku“.
11. Ubrojivost optuženika tijekom postupka nije dovedena u pitanje, te je utvrđeno da je optuženik kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, odnosno svjestan da je inkriminiranim riječima uvrijedio privatnog tužitelja i htijući to, te svjestan da je uvreda postala pristupačna većem broju osoba. Nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.
12. Slijedom navedenog, u dokazanom ponašanju optuženika opisanom u izreci presude stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 147. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, za koje ga je sud i proglasio krivim.
13. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela. Sud je optuženiku cijenio kao olakotno to što je dosad neosuđivana osoba, otac je tek rođenog maloljetnog djeteta koje uzdržava, činjenicu što je prilikom iznošenja obrane izrazio žaljenje što je napisao te riječi i što je tako burno reagirao. Sud mu je kao olakotno uzeo i to da je ovo djelo počinio ne iz čiste obijesti prema optuženiku, već više kao odgovor na objave privatnog tužitelja upućene njegovoj sestri (list 41) pa je to počinio jer je smatrao da tako štiti svoju sestru. Posebnih otegotnih okolnosti sud nije našao. Stoga je sud optuženika osudio na novčanu kaznu s minimalnim brojem dnevnih iznosa (trideset), dok je visinu dnevnih iznosa odmjerio prema mjesečnim primanjima optuženika, odnosno 1.200,00 eura (podijeljeno s 30 dana), čime se dobiva iznos od 40,00 eura dnevnog iznosa. Novčana kazna je stoga utvrđena umnoškom broja i visine dnevnog iznosa, dakle, u iznosu od 1.200,00 eura.
14. Budući da je optuženik neosuđivana, mlada osoba, otac tek rođenog djeteta te je ovo kazneno djelo izraz njegove nepromišljenosti i eksces u njegovom inače urednom ponašanju, sud je ocijenio da optuženik i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela pa je u konkretnom slučaju primijenio uvjetnu osudu, na način da se novčana kazna koja je izrečena optuženiku neće izvršiti ako u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da će se i na ovakav način ostvariti svrha generalne i specijalne prevencije iz čl. 41. KZ/11.
15. Na temelju odredbe čl. 42. st. 6. KZ/11 u slučaju opoziva uvjetne osude optuženi BV dužan je platiti novčanu kaznu u roku 3 (tri) mjeseca od dana pravomoćnosti odluke o opozivu uvjetne osude.
16. Na temelju odredbe čl. 43. st. 1., 2. i 3. KZ/11, ako novčana kazna, u slučaju opoziva uvjetne osude, ne bude plaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, a ne postoje uvjeti iz čl. 42. st. 7. KZ/11, naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije u roku tri mjeseca. Ako se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku tri mjeseca, sud će uz pristanak optuženog donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje sa dva sata rada. Ako optuženi BV ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna odnosno rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora, tako da će se kod zamjene kaznom zatvora, jedan dnevni iznos zamijeniti jednim danom zatvora.
17. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 privatni tužitelj je s imovinskopravnim zahtjevom od 15.000,00 eura upućen u parnicu jer podaci kaznenog postupka ne daju pouzdanu osnovu ni za potpuno niti za djelomično presuđenje istog.
18. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 s osnove paušalne svote u visini 50,00 (pedeset) eura, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka, uplatom u Državni proračun Republike Hrvatske, u roku od 15 dana.
19. Zbog svega navedenog presuđeno je kao u izreci.
U Bjelovaru, 30. siječnja 2026.
Sutkinja
Tea Valentić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:
Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje nadležan županijski sud.
