REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-1738/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Miroslavu Leko, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, Domagojeva 18, protiv tuženika TV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Margarete Žabčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-21104/2024 od 12. travnja 2024. kojim se nalaže tuženiku TV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987 iznos od 71,90 EUR uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku od 15.1.2024. pa do isplate s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 1,27 EUR obračunatom do 14.1.2024. te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. - PODRUŽNICA ČISTOĆA, sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987 za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Parnični postupak proveden je povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-21104/2024 od 12. travnja 2024. koje je donio vršitelj dužnosti javnog bilježnika Margareta Žabčić iz Zagreba radi naplate novčane tražbine tužitelja prema tuženiku u iznosu od 71,90 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno izjavio prigovor, sada odgovor na tužbu, u kojem navodi da je prije par mjeseci dobio kaznu za odlaganje otpada u kontejner u „neodgovarajućoj vrećici“ te da mu uručena kazna temeljena izvješćem o nepravilnosti i temeljem tvrdnji službe ophodnje. Navodi da je odmah nakon toga uložio žalbu i kontaktirao sve gradske službe te je njegova žalba odbijena. Navodi da živi u neboderu, na adresi [adresa] te je sudjelovao u procesu zahtjeva za izgradnjom „smećarnika“ za navedenu zgradu. Navodi da su na zahtjev došli predstavnici Grada Zagreba i Čistoće i donijeli zaključak da se „smećarnik“ može i mora izgraditi te je dostavljena pisana odluka. Navodi da je vrlo brzo na adresu dostavljena i „protuodluka“ Gradskog zavoda za zaštitu spomenika, kulture i prirode kojom se zabranjuje izgradnja „smećarnika“ jer isti nagrđuje malu zelenu površinu koja bi se nalazila iza. Navodi da kontejneri za odlaganje otpada koji se nalaze ispred zgrade u ulici nisu ničime zaštićeni te u njih odbacuje otpad bilo tko i bilo kada. Navodi da je Zakonom o gospodarenju otpadom jasno određeno što sve ulazi u „ugovornu kaznu“ i ne spominju se „plave vrećice“. Također navodi da su nadležni propustili navesti potrebne detalje osnovanosti ugovorne kazne, nisu utvrdili razmjere štete, izrazili su se nejasno na koju odluku se Čistoća poziva u „izvješću“ te su zbog svega navedenog pokušali nasilno naplatiti usluge neutemeljene na ugovoru ili zakonu. Navodi da izričito odbija platiti bilo koji iznos koji je naveden u rješenju o ovrsi navodeći da su za isti odgovorni iz Čistoće grada Zagreba te da za isti nemaju zakonskih osnova, a niti pravno utemeljenih dokaza.

3. Radi izjavljenog prigovora, rješenjem ovog suda, stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, a postupak je nastavljen po pravilima parničnog postupka.

4. U daljnjem tijeku postupka, tužitelj u bitnom navodi da se njegovo potraživanje temelji na izvatku iz poslovnih knjiga temeljem kojeg je razvidno dugovanje glavnice na dan 15.01.2024. godine u iznosu od 71,90 eur, a nadalje iz kojeg je evidentno da je zavedeno 1,27 obračunate kamate na dan 15.01.2024. godine, stoga ukupno utuženo dugovanje iznosi 73,17 eur. Navodi da je navedeni izvod iz poslovnih knjiga P-7380/2024 vjerodostojna isprava i da su tuženikovi navodi sasvim irelevantni za predmetni spor, a s obzirom da predmet spora, odnosno utuženo dugovanje nije relevantno s ugovornom kaznom na koju se tuženik u prigovoru poziva. Tužitelj navodi da osnovanost svog potraživanja dokazuje i prijepisom računa, iz kojeg je razvidna specifikacija dugovanja tuženika te navodi da su na računu iskazani troškovi nastali korištenjem usluge sakupljanja komunalnog otpada, a koji troškovi sačinjavaju utuženo potraživanje.

5. Tuženik u daljnjem tijeku postupka ponavlja već iznesene činjenice te dostavlja isprave koje se odnose na već iznesene navode.

6. Kako se radi o sporu male vrijednosti, u ovom postupku sud nije održao ročište jer isto nije smatrao potrebnim radi provođenja dokaznog postupka, a povrh toga niti jedna od stranaka nije podnijela takav obrazloženi prijedlog, sve u skladu sa čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje ZPP).

7. Sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga broj: 07380 od 15.01.2024. (list 103 spisa), izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan: 15.01.2024. (list 35-36 spisa), kamatni list (list 37 spisa), matične evidencije – podaci o naknadama (list 38 spisa), matične evidencije – podaci o objektu (list 39 spisa), matične evidencije – bilješke (list 40-41 spisa).

7.1. Sud nije izvršio uvid u isprave koje je tuženik dostavio podneskom od 27. rujna 2024. (list 44-52 spisa) te iste nije cijenio jer je i bez istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti te jer iste nisu pravno relevantne za ovaj predmet spora.

8. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. u svezi sa čl. 221.a ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 71,90 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos se, protivno navodima tuženika, ne temelji na ugovornoj kazni na koju se tuženik poziva tijekom postupka, već na uslugu sakupljanja komunalnog otpada.

9.1. Iz navoda stranaka tijekom postupka proizlazi da nije sporno da tuženik živi na adresi [adresa] te da je predmet spora upravo objekt na adresi [adresa].

9.2. Međutim, iz navoda tuženika tijekom postupka, iako se isti većim dijelom ne odnose na ovaj predmet spora, proizlazi da tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći da izričito odbija platiti bilo koji iznos koji je naveden u rješenju o ovrsi te navodeći da je za isti odgovoran tužitelj te da za isti nema zakonskih osnova, a niti pravno utemeljenih dokaza (list 23 spisa).

10. Uvidom u izvod iz poslovnih knjiga broj: 07380 od 15.01.2024. (list 103 spisa), izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga stanje na dan: 15.01.2024. (list 35-36 spisa), kamatni list (list 37 spisa), matične evidencije – podaci o naknadama (list 38 spisa), matične evidencije – podaci o objektu (list 39 spisa), matične evidencije – bilješke (list 40-41 spisa), sud je utvrdio da je kao korisnik usluga tužitelja zaveden tuženik i to od 5. siječnja 2006. (list 40 spisa) za sistemski broj objekta: 08045100 u utuženom razdoblju, za stambeni prostor na adresi [adresa], a za koji postoji nepodmireno dugovanje za razdoblje travanj 2023. i rujan 2023., u ukupnom iznosu od 71,90 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

11. Odredbom čl. 64. st. 1. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine br. 84/21. – dalje ZGO) propisano je da javna usluga sakupljanja komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada. Korisnik usluge na području pružanja javne usluge vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge (čl. 70. st. 1. ZGO-a).

12. Cijena javne usluge plaća se radi pokrića troškova pružanja javne usluge. Strukturu cijene javne usluge čini: 1. cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i 2. cijena obvezne minimalne javne usluge (čl. 75. st. 1. i 2. ZGO-a).

13. Omjer cijene za količinu predanog miješanog otpada i cijene obvezne minimalne javne usluge u cijeni javne usluge mora biti odmjeren na način koji će osigurati obavljanje javne usluge na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način, izbjegavajući neopravdano visoke troškove, u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša, javnost rada i onečišćivač plaća, kako bi se osiguralo i poticalo odvojeno sakupljanje otpada (čl. 75. st. 5. ZGO-a).

14. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Odredbom čl. 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14.1. Tužitelj nije dostavio račune za predmetnu komunalnu uslugu za koju navodi da je pružena u utuženom razdoblju, a iz kojih bi računa sud mogao nedvojbeno utvrditi sljedeće:

- zahtijeva li tužitelj tužbenim zahtjevom iznos koji se odnosi na cijenu za količinu predanog miješanog komunalnog otpada i/ili cijenu obvezne minimalne javne usluge,

- visinu naknade komunalne usluge u utuženom razdoblju s obzirom na to da nije razvidna struktura iznosa koji se potražuje,

- je li tuženiku pružena navedena komunalna usluga, kao i provjeriti odgovaraju li utužena visina i osnov izvodu iz poslovnih knjiga broj: 07380 od 15.01.2024. (list 103 spisa).

14.2. Ujedno se ističe da se navedene odlučne činjenice ne mogu nedvojbeno utvrditi iz drugih isprava koje je tužitelj dostavio, kao niti iz njegovih navoda u podnesku od 3. listopada 2024. jer tužitelj u istome samo navodi da se njegovo potraživanje temelji na izvatku iz poslovnih knjiga (list 31 spisa) te se poziva na račune koji nisu dostavljeni kao dokaz i koji uopće nisu navedeni u predmetnom podnesku kao dokazno sredstvo.

14.3. Iako je izvod iz poslovnih knjiga broj: 07380 od 15.01.2024. (list 103 spisa), a na koji se tužitelj poziva kao temelj svojeg potraživanja, vjerodostojna isprava u smislu formalno pravne pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave sukladno čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. – dalje OZ), isti nema dokaznu snagu sukladno čl. 230. st. 1. ZPP-a jer se radi o privatnoj ispravi tužitelja koja, sama po sebi, nije dostatna za utvrđenje odlučnih činjenica u ovoj pravnoj stvari, posebno s obzirom na navode tuženika iz prigovora. Stoga je, nakon podnošenja prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, na tužitelju i nadalje teret dokazivanja postojanosti predmetnog duga sukladno čl. 7. st. 1. u svezi sa čl. 219. st. 1. ZPP-a.

14.4. U smislu citiranih zakonskih odredaba i provedenih dokaza, kako tužitelj, na kojem je bio teret dokaza, nije dostavio račune temeljem kojih bi sud mogao na nedvojben način utvrditi visinu i osnovu tužbenog zahtjeva za utuženo razdoblje, to je primjenom odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP-a u svezi sa čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u točci I. izreke presude.

15. Ostale navode tuženika sud nije posebno cijenio, budući da se odnose na činjenice koje pored gornjih utvrđenja nisu od utjecaja na odluku u ovoj pravnoj stvari te jer su isti pravno irelevantni za ovaj predmet spora.

16. U odnosu na troškove postupka napominje se da platni nalog nije moguće održati na snazi u odnosu na trošak postupka, već se isti razmatra u presudi kojom se odlučuje osnovanosti prigovora protiv platnog naloga (tako i Zaključak 3.1. na sastanku VSRH od 2. lipnja 2017. Su-IV-204/17).

16.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. st. 1. ZPP-a, pa kako je tužitelj u cijelosti izgubio u sporu, to je njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen u cijelosti.

U Zagrebu 30. siječnja 2026.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi elektronički / pisano putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje Županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženiku prema punomoći na listu 24 spisa