REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-5212/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Goranu Goluži, u pravnoj stvari tužitelja PZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Jugu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi utvrđenja i isplate, temeljem čl. 331. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), dana 30. siječnja 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 2402006- 1031262160 / 51404627-5102882372 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 06.03.2006.g., u dijelu kojim je za tužitelja ugovorena obveza plaćanja jednokratne naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 2,50% na iznos kredita prije korištenja kredita.
II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju, PZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 601,29 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 01.06.2025. godine do isplate, u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju PZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata iznos od 1.146,64 EUR, u roku od 15 dana.
IV. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužitelju, PZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 316,36 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. siječnja 2026. godine do isplate u visini stope sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 31. srpnja 2025. navodi da je dana 6. ožujka 2006. godine sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51404627- 5102882372, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 38.800,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj. U članku 10. predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u visini od 2,50% na iznos kredita prije korištenja kredita (tzv. ulazna naknada). Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena obveza plaćanja ulazne naknade su, kako navodi tužitelj, ništetne, što ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka navedene odredbe. Nadalje, navodi da je tuženik tužitelju dana 10. ožujka 2026. prilikom isplate ugovorenog iznosa kredita obračunao i naplatio naknadu u visini od 2,50 % od iznosa kredita, odnosno u iznosu od 601,29 EUR (tzv. ulazna naknada). Tužitelj ističe da je naplata predmetne naknade vidljiva iz potvrde o naplati iste izdane od strane tuženika. Člankom 10. Ugovora o kreditu ugovorena je za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade u visini 2,50 % na iznos kredita prije korištenja kredita. Tužitelj ističe da je predmetna odredba čl. 10. nepoštena jer je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, NN 96/2003), što ima za posljedicu ništetnost predmetne odredbe (čl. 87. ZZP/03). Tužitelj najprije ističe kako mu je prilikom sklapanja kreditnog odnosa tuženik ponudio tipski, unaprijed formulirani obrazac Ugovora o kreditu, kako je i uobičajeno u bankarskoj praksi potrošačkog kreditiranja, te je stoga nedvojbeno da se temeljem čl. 81. st. 2. ZZP/03 predmetna odredba čl. 3. Ugovora ima smatrati onom odredbom o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, slijedom čega je ispunjen preduvjet da se ispituje poštenost predmetne odredbe. Nadalje, u odnosu na poštenost predmetne odredbe tužitelj ističe da ista protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, obzirom je ugovorena bez ikakvog pokrića u stvarnim izdacima i troškovima koje tuženik navodno ima prilikom isplate kredita. Naime, tužitelj ističe da mu tuženik prilikom sklapanja Ugovora, a i naknadno tijekom otplate kredita, uopće nije jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navodnih troškova po pojedinim stavkama, kao i visinu troškova po pojedinim stavkama, a koji troškovi tuženiku navodno nastaju prilikom isplate kredita, pa da bi takvi troškovi opravdavali naplaćivanje naknade od Korisnika kredita. Tužitelj navedeno nije predočio tuženiku očito iz razloga što posebnih i izvanrednih troškova prilikom isplate kredita tuženik niti nema, već je samo paušalno odredio da je Korisnik kredita dužan platiti naknadu u visini 2,50% od odobrenog kredita, bez navođenja bilo kakvih parametara i informacija o tome zašto je određen baš taj postotak, u čemu se temelji takva visina naknade i koja je svrha iste. Tužitelj ističe da uslijed takvog postupanja tuženika uopće nije imao mogućnost da na temelju određenih parametara i konkretnih podataka predoči otegotnost i opravdanost obveze koju mu je tuženik nametnuo nepoštenom odredbom čl. 10. Ugovora, niti je stoga bio u mogućnosti da donese cjelovitu i informiranu odluku o svim aspektima kreditnog odnosa s tuženikom. Stoga je jasno da je tuženik prilikom sklapanja Ugovora o kreditu iskoristio svoju poziciju nesumnjivo jače ugovorne strane u kreditnom odnosu, te potrebu tužitelja za angažiranjem sredstava putem kreditnog odnosa radi zadovoljavanja osnovnih životnih potreba, konkretnije radi pokrića tekućih troškova, te je u takvim okolnostima tužitelju putem tipskog ugovora nametnuo nepoštenu odredbu o plaćanju ulazne naknade prilikom isplate kredita, koja naknada nama pokriće u poslovnim izdacima tuženika, pa u konačnici protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Isto tako, tužitelj navodi da je predmetna odredba ništetna i s aspekta čl. 270. Zakona o obveznim odnosima, obzirom je, kako je prethodno opisano, za tužitelja kao ugovornu stranu koja se obvezala na plaćanja sporne naknade, ista obveza bila potpuno neodređena i neodrediva. Predmetnom odredbom tuženik je obvezao tužitelja na plaćanje naknade za obradu kredita, bez da mu je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, od čega se isti sastoje, u kojem postotku tuženi tereti tužitelja odnosno zbog čega upravo taj postotak, u kojem periodu i konačnom iznosu, što navedenu obvezu tužitelja kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima. Pored glavničnog iznosa jednokratne naknade koja je tužitelju naplaćena prilikom isplate kredita, tužitelj u posebnoj točci (točka 3. tužbenog zahtjeva), kao jedan glavnični iznos potražuje i iznos zakonskih zateznih kamata sa tijekom od dana 10.03.2006.g. (dan plaćanja naknade) do dana 31.05.2025. Zakonske zatezne kamate obračunate na iznos jednokratne naknade od dana 10.03.2006. do dana 31.05.2025. iznose 1.146,64 EUR te tužitelj obračun istih prilaže uz tužbu. Tužitelj dakako na glavnični iznos od 601,29 EUR potražuje zakonske zatezne kamate od dana 01.06.2025.g. (prvi dan nakon obračuna kamata) pa do isplate jer navedeni tijek kamata nije uglavničen. Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da Naslovni sud po provedenom postupku donese presudu kojom će obvezati tuženika da mu plati iznos od 601,29 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 01.06.2025.g. do isplate, te iznos od 1.146,64 EUR, kao i parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja teče od donošenja presude do isplate.
2. Rješenjem ovog suda 29. kolovoza 2025. godine, a u skladu s odredbom čl. 285. st.1. ZPP-a, pozvan je tuženik na davanje pisanog odgovora na tužbu u roku od 30 dana, koja mu je uz isto dostavljena, uz upozorenje na pravne posljedice ne davanja odgovora na tužbu. Navedeno rješenje uz priležeću dokumentaciju tuženik je zaprimio dana 5. rujna 2025. godine.
3. Kako tuženik nije podnio odgovor na tužbu u određenom roku, iako su mu tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, te kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, to je valjalo temeljem odredbe čl. 331. b ZPP-a, donijeti presudu zbog ogluhe kojom se prihvaća tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, te je isti odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe od 31.07.2025. godine od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1. OT), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eur i uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 250,00 eur. Kada se ovom iznosu doda trošak sudske pristojbe na tužbu od 33,18 eur i trošak sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe od 33,18 eur, dobije se iznos od 316,36 eur, a koliko je i dosuđeno tužitelju pod točkom II. izreke presude.
5. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje teku od dana donošenja presude do isplate, sukladno članku 151. stavak 3. ZPP-a, a u visini određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a.
6. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 30. siječnja 2026. godine
Sudac:
Goran Goluža
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
DNA:
1. tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu zbog ogluhe od 33,18 eur
2. tuženiku
