Poslovni broj: Psp-40/2024-27

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E  O S M E T A NJ U P O S J E D A

Općinski sud u Dubrovniku – Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Gugić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. ČG, [adresa], 20269 [adresa]. EG, [adresa], 20269 [adresa]. JG, [adresa], 20269 [adresa]. NG, Č, [adresa], 20269 [adresa]. BG, OIB: [osobni identifikacijski broj], kbr 62, 20269 [adresa]; 6. ŠG, [adresa], 6162 Beaconsfield WA 6162 Australija, kao nasljednik pok. supruge CG rođ. NG, koje zastupa punomoćnik OG, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika: ŽG, OIB; [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa sin RG i punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u [adresa], radi smetanja posjeda, nakon glavne rasprave održane dana 22. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tužitelja ad. 2 EG, ad. 3 SG i ad. 4 NG kao i punomoćnika tuženika na ročištu za objavu odluke, 30. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Tuženik ŽG, OIB; [osobni identifikacijski broj], [adresa] smetao je tužitelje u zadnjem mirnom posjedu njihove nekretnine označene kako čest. zemlje [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i to:

- dijela u površini od 1988 m2 koji dio je na skici izmjere izrađene od strane ovlaštenog inženjera geodezije ĐG, iz siječnja 2024. godine označen ružičastom bojom i detaljima (lomnim točkama) A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L,

- dijela u površini od 1816 m2 koji dio je na skici izmjere izrađene od strane ovlaštenog inženjera geodezije ĐG, iz siječnja 2024. godine označen ružičastom bojom i detaljima (lomnim točkama) M,N,O,P,R

što u naravi predstavlja zemljište omeđeno suhozidima i dijelom šumsko zemljište, i to baš onog dijela sa jugoistočne i južne strane njihove nekretnine i to na način što je bez njihova ovlaštenja i dopuštenja dana 02. i 03.prosinca,2024. God, porušio suhozide, posjekao borove, te cjelokupno nisko mediteransko bilje, čime je tuženik zasmetao zadnji mirni posjed tužitelja na navedenoj nekretnini.

2. Nalaže se tuženiku uspostava ranijeg posjedovnog stanja i to tako što mu sud nalaže da ponovno izgradi srušene suhozide točno onako i na mjestu kako su nekada bila, sve obilježeno na slici mjernika vještaka koja čini sastavni dio ove presude, te zabranjuje svako buduće i u tužbi opisano ponašanje ili slično smetanje posjeda, sve pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi troškove ove parnice, to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Utvrđuje se da je tužba povučena u odnosu na dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 9096 m2 koji dio je na skici izmjere izrađene od strane ovlaštenog inženjera geodezije ĐG, iz siječnja 2024. godine označen ružičastom bojom i detaljima (lomnim točkama) S,Š,T,U.

III. Nalaže se tužiteljima na jednake dijelove tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 500,00 eur (petsto eura), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi koja je u ovom sudu zaprimljena 29. prosinca 2024. navodi se da su tužitelji zadnji mirni vlasnici i suposjednici točno određenih, posebnih dijelova nekretnine označene kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to: dijela u površini od 1988 m2 koji dio je na skici izmjere izrađene od strane ovlaštenog inženjera geodezije ĐG, iz siječnja 2024. godine označen ružičastom bojom i detaljima (lomnim točkama) A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,K,L; dijela u površini od 1816 m2 koji dio je na skici izmjere izrađene od strane ovlaštenog inženjera geodezije ĐG, iz siječnja 2024. godine označen ružičastom bojom i detaljima (lomnim točkama) M,N,O,P,R i dijela u površini od 9096 m2 koji dio je na skici izmjere izrađene od strane ovlaštenog inženjera geodezije ĐG, iz siječnja 2024. godine označen ružičastom bojom i detaljima (lomnim točkama) S,Š,T,U, što u naravi predstavlja zemljište omeđeno suhozidima i dijelom šumsko zemljište. Inače da su predmetnu nekretninu, tj. dio osnovne kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], temeljem ranije diobe posjeda i faktičnim korištenjem i posjedovanjem držali prednici tužitelja i to pok. NG DG, baka NG i njegove sestre pok. CG, tj. pok. TG, majka i baka ČG, JG, EG i BG, a danas to čine, upravo tužitelji i nitko ih u tom posjedovanju ne sprječava, a niti ometa, sve do otprilike prije desetak dana, bolje rečeno 2 i 3. prosinca 2024.god, kada je tuženik angažirajući tešku mehanizaciju ušao u navedeno zemljište, rušeći suhozide te na takav način devastirao postojeće stanje na zemljištu. Tužitelji su odmah zatražili zaštitu od policije, koji su izašli na lice mjesta te sačinili službene bilješke. Na opisani način da je tuženik zasmetao zadnji mirni posjed tužitelja na način kako je to prednje izneseno, sa ciljem oduzimanja posjeda pa je predloženo da sud po provedenom postupku prihvati tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu koji je na spis predmeta zaprimljen 12. veljače 2025. tuženik prije svega osporava posjed predmetnih nekretnina na strani tužitelja. Tako ističe da tužitelji nikada nisu posjedovali predmetna zemljišta pa da samim time nisu zadnji mirni posjednici. Posjed utuženih zemljišta da je vršio upravo tuženik i to temeljem diobe iz 1993. koja dioba, iako nije provedena u katastru jest priznata od svih diobenika pa i tužitelja. Temeljem tako zaključene diobe da su tužitelji primili svoj dio zemljišta pa podnošenje predmetne tužbe predstavlja pokušaj pretendiranja na zemljište koje im ne pripada temeljem navedenog pravnog osnova. Shodno iznesenom predloženo je da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Tijekom prethodnog postupka tužitelji su ostali kao u tužbi osporavajući sve navode iz odgovora na tužbu. Tuženik je ostao kod odgovora na tužbu ističući kako kčbr. [katastarska čestica] ima veliku površinu pa je dostavio izvod iz posjedovnog lista br. 32 i potvrdu o slijedu upisa posjeda za dio površine prema priloženom posjedovnom listu. Nadalje, ističe kako je 1986. provedena Dioba nekretnina i to baš u predjelu gdje leži utuženo zemljište koja dioba je potvrđena prijavnim listom sačinjenim 1993.Upravo temeljem tako zaključene i realizirane Diobe u posjedu prijepornog zemljišta nalazi se otac tuženika, a danas sam tuženik.

4. Radi razjašnjenja spornih činjenica i utvrđenja činjeničnog stanja u postupku je proveden dokaz pregledom isprava priloženih spisu, uviđajem na licu mjesta uz prisustvo mjernika vještaka Iva Nazifovskog, dipl. ing. geod. te saslušanjem svjedoka HG pok. VG, LG pok. MG, GG sina E, AG, FG sina J, PG. N, KG pok. EG, pregledom spisa P-48/2023 i P- 568/2024 te saslušanjem tužitelja ad. 2 EG, ad. 3 SG i ad. 4 NG.

5. Tijekom postupka tužitelji su povukli tužbu u dijelu traženja posjedovne zaštite na zemljištu kčbr. [katastarska čestica] u površini od 9096 m2 koji dio je na skici izmjere izrađene od strane ovlaštenog inženjera geodezije ĐG, iz siječnja 2024. godine označen ružičastom bojom i detaljima (lomnim točkama) S,Š,T,U. Tuženik je pristao na takvo djelomično povlačenje tužbe pa je pozivom na odredbu čl. 193. st. 1 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje ZPP) riješeno kao u izreci po toč. II.

6. Uzimajući u obzir provedene dokaze tijekom postupka, kao i činjenice utvrđene istima, sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

7. Predmet ovog spora jest zahtjev tužitelja za pružanjem posjedovne zaštite dijela nekretnine katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koji dijelovi su opisani u izreci pod toč. I, dakle dijela u površini od 1988m2 i dijela u površini od 1816m2 koji dijelovi zemljišta međusobno ne graniče, ali se nalaze u blizini u predjelu Gradina kraj mjesnog groblja u mjestu [adresa] na poluotoku Pelješcu. U postupku nije sporno da je tuženik angažirao UG radi pristupa na prijeporna zemljišta radnim strojem u svrhu krčenja terena, a navodno proizlazi i iz zapisnika koje je sud pribavio od strane nadležne policijske postaje u Stonu. Međutim, obzirom na od strane tuženika istaknuti prigovor nedostataka aktivne legitimacije na strani tužitelja valjalo je prije svega utvrditi da li su i na koji to način tužitelji u vrijeme kada je izgrađen betonski zid bili u posjedu prijepornog zemljišta te na koji način se takvo pravo eventualno izvršavalo.

8. Analizom sadržaja spisu priložene materijalne dokumentacije u postupku je kao nedvojbeno utvrđeno sljedeće:

- da nekretnina katastarske oznake kčbr. [katastarska čestica] dolazi upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] po kulturi kao šuma u Glavici površine 253385m2 na kojoj je u listu B proveden upis uknjižbe prava vlasništva na ime pedeset šest suvlasnika.

- da je nekretnina kčbr. [katastarska čestica] upisana po dijelovima izraženim u m2 na ime više posjednika pa je tako u posjedovnom listu br. 4 k. o. [katastarska općina] upisana za dio od 20025m2 na ime DG ud. B

- da je dio kčbr. [katastarska čestica] u površini od 92042m2 upisan i u posjedovni list br. 32 na ime IG, ovdje tuženika ĆG i ZG po 1/3 dijela

-a je kčbr. [katastarska čestica] zajedno s ostalim međašnim nekretninama bila predmetom Prijavnog lista za katastar Broj UP I 932-07/93-01/12, 2138-03/1-01/93-2 iz 1993. kada je formirano više nekretnina oznake kčbr. [katastarska čestica] podbroja /20, /23, /307-/368 evidentiranih kao posjed različitih osoba.

- da je oblik i pozicija tako novoformiranih nekretnina prikazan na skicama premjeravanja (list 27 i list 28 spisa)

- da je na Izvodu iz katastarskog plana vidljivo formiranje manjih čestica u sjevernom dijelu nekoć matične kčbr. [katastarska čestica] na dijelu kojih manjih čestica je uočljivo i da su izgrađene zgrade (ucrtano sivom bojom), no na takvom izvodu nisu prikazane, što znači nisu ucrtane sve novoformirane nekretnine po priloženom Prijavnom listu iz 1993.

- da su prijeporne površine obrasle šumom, makijom i niskim raslinjem time da se prijeporno zemljište omeđeno na skici ČU, dipl. ing, geod. slovnim oznakama ABCDEFGHIJKLA nalazi u sjeverozapadnom dijelu kčbr. [katastarska čestica], ispod mjesnog groblja, a prijeporni dio na istoj skici označen slovnim oznakama MNOPRM nalazi znad mjesnog groblja, konkretno kad se ide iza kapelice u smjeru istoka.

- da su u ovom sudu pokrenuti parnični postupci posl. br. P-48/2023 i P-568/2024

- da je postupak P-48/2023 prekinut zbog smrti jednog od tuženika, a predmetom postupka jest tužbeni zahtjev ovdje tuženika radi utvrđenja prava vlasništva dijela kčbr. [katastarska čestica] koje se, kako se to može zaključiti usporedbom Situacije priložene na listu 8 predmetnog spisa i skice izmjere na prilogu 2 tužbe sada P-48/2023, proteže i na u ovoj posjedovnoj parnici prijepore površine.

- da je postupak P-568/2024 pokrenut tužbom i ovdje tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva prijepornih zemljišta u kojem postupku je pristiglo niz odgovora na tužbu od strane tuženika kao slijednika uknjiženih suvlasnika.

- da se u navedenim parničnim postupcima i jedna i druga strana poziva na stjecanje prava vlasništva temeljem zaključene i realizirane diobe između prednika.

- da onda nije sporno da je između prednika parničnih stranaka zaključena dioba predmetom koje su bila zemljišta u sastavu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], no sporno je koja sve zemljišta i u kojem opsegu su pripala kome od diobenika.

9. Izgled i lokacija utuženog zemljišta utvrđeni su neposrednim opažanjem suda prilikom uviđaja održanog 9. srpnja 2025. Prilikom uviđaja sudska komisija pristupila na dio zemljišta koji se u naravi proteže ispod mjesnog groblja prema morskoj obali u smjeru sjeverozapada, a za koji dio je uočeno da je nedavno očišćen i raskrčen od šume. Na licu mjesta angažirani mjernik vještak identificirao je prvo ukazani pojas zemljišta kao dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navodeći da je tako ukazani dio zemljišta definiran vidljivim starim kamenim suhozidima, a proteže se od obalnog pojasa na zapadu prema mjesnom groblju na istoku. U odnosu na drugo pokazani pojas zemljišta prema istoku, iza kapalice na mjesnom groblju, na skici označen slovnim oznakama MNOPR u površini od 1815 m2 prema vrhu brijega na licu mjesta bilo je uočljivo kako je tim zemljištem prošao radni stroj-bager. Tako pokazani dio zemljišta angažirani mjernik vještak identificirao je kako dio kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] navodeći da je riječ o zemljištu koje je nedavno raskrčeno od niske vegetacije, makije i borova odnosno preko tog pojasa je prošao bager.

10. U pisanim nalazu i mišljenju angažirani mjernik vještak je na ispisima iz Geoportala linijama roze boje omeđio prijeporna zemljišta. U pisanom dijelu vještak je konstatirao kako se predmetno zemljište nalazi na sjeverozapadnom dijelu kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu se prvo ukazano zemljište nalazi zapadno od novog dijela mjesnog groblja u [adresa], a proteže se od potpornog zida groblja na istoku sve do obalnog pojasa na zapadu prosječne duljine približno 45 m, dok je približna širina ukazanog zemljišta u smjeru sjever jug 40 m. Na dijelu ukazanog pojasa zemljišta vidljivi su ostaci starih kamenih suhozida, odnosno vidljivo je kako je isti pojas zemljišta nedavno raskrčen od niskog raslinja i makije. Drugo ukazani pojas zemljišta nalazi se istočno od novog dijela mjesnog groblja u [adresa], a proteže se od zida kojim je omeđeno groblje na zapadu prema vrhu brda na istoku u približnoj dulji od 55 m, odnosno isto zemljište ima približnu širinu 35 m u smjeru sjever-jug. Na ovom dijelu zemljišta nema vidljivih ostataka suhozida, već je vidljivo kako je isto do nedavno bilo prekriveno gustim raslinjem i makijom, odnosno isto je danas raskrčeno. Temeljem obavljenog terenskog očevida te uvidom u podatke dostupne putem Geoportala Državne geodetske uprave, geodetski vještak je mišljenja kako je predmetno zemljište raskrčeno u periodu od lipnja 2023. godine do siječnja 2025. godine, odnosno prije toga isto je bilo zapušteno i obraslo makijom i borovom šumom. Temeljem podataka zračnih snimki iz 1968. godine vidljivo je kako je u to vrijeme bio obrađen samo dio zemljišta ograđen kamenim suhozidima koji se nalaze unutar prvo ukazanog područja. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka koje je od strane suda ocijenjeno kao stručno i potpuno.

11. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva u postupku je prije svega valjalo utvrditi odlučne, a među strankama prijeporne činjenice i to da li su tužitelji do momenata poduzimanja radnji od strane tuženika koje su okarakterizirane kao smetanje posjeda (krčenje i čišćenje prijepornih površina radnim strojem-bagerom) bili zadnji mirni posjednici prijepornih zemljišta koje je prikazano na skici priloženoj uz tužbu. Sporno je, dakle, u ovom postupku prije svega pitanje pripada li tužiteljima pravo na posjedovnu zaštitu sukladno odredbi čl. 21 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu

– ZV). Prema citiranoj zakonskog odredbi svaki posjednik stvari i prava ima pravo na zaštitu od samovlasnog smetanja posjeda. Takvu zaštitu sukladno čl. 22 st. 2 istog Zakona sud pruža u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda i poštenje posjednika.

12. Posjed je faktično stanje zaštićeno pravom (čl. 10 ZV-a) i štiti se od svakog samovlasnog uznemiravanja ili oduzimanja neovisno o pravu na posjed, pravne osnove posjeda i savjesnosti posjednika. Svrha je posjedovne zaštite da zadrži postojeće posjedovno stanje i sprječavanje samovlasnog mijenjanja tog stanja (čl. 20 st. 1 ZV-a). Zaštita se pruža u posebnom sumarnom postupku, neovisno o tome je li posjed u skladu s pravom ili ne.

13. Prema odredbi čl. 10. st. 1 ZV-a posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a prema odredbi čl. 20 istog Zakona čin smetanja posjeda je akt neke osobe kojim dosadašnjem posjedniku oduzima posjed ili ga se uznemirava u posjedovanju, dakle, čin koji negira postojeću faktičnu vlast (u cijelost ili djelomice), a nameće tuđu, odnosno uspostavlja novo, izmijenjeno posjedovno stanje.

14. U posjedovnoj parnici je predmet raspravljanja ograničen na utvrđivanje dviju činjenica i to da li je tužitelj posljednji posjednik onoga glede čega traži zaštitu i da li je u tom posjedu smetan činom tuženika.

15. Kako je, dakle, posjed faktično stanje, to je u posjedovnoj parnici na strani tužitelja potrebo utvrditi da li su u trenutku poduzimanja radnji okarakteriziranih kao smetanje posjeda bili u faktičnom mirnom posjedu stvari ili prava, dakle, da li su imali faktičnu vlast. Osoba koja čini smetanje mora pak u postupku dokazati da svojim ponašanjem nije oduzela tužitelju faktičnu vlast nad stvari ili pravom, pri čemu treba naglasiti da je u posjedovnoj parnici isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnom temelju posjeda i poštenju posjednika.

16. Radi razjašnjenja odlučnih okolnosti sud je prije svega saslušao predložene svjedoke. Tako po pitanju izgleda i korištenja prijepornog pojasa zemljišta svjedok HG navodi kako je prema njegovim sjećanjima prijeporno zemljište pripadalo trima obiteljima i to njegovoj pok. tetki EU, VG“ i MG koji su svi pokojni. Imenovani da su ovo zemljište ispod groblja prema morskoj obali držali do prije neki trideset, četrdeset godina. Na tom zemljištu je bila ograda koja se obrađivala sastojeća od četiri vrta površine cca 15 *20 metara, a od kulture je bilo nešto vinove loze i dvije smokve. Pok. JU da su naslijedili NU i BU, pok. VG naslijedili su sinovi Š, OG i C, a pok. ŠU kćerke CU i OU. Na upit suda da li su imenovani koristili drugo utuženi pojas zemljišta iznad kapelice svjedok je naveo kako je taj dio od kad sežu njegova sjećanja bio u šumi koja se sjekla od svih mještana [adresa]. Prije imenovane nasljednike, kao ni ovdje parnične stranke da nije viđao u obradi ili korištenju utuženih nekretnina. Svjedokinja CU sjeća se određenih okolnosti još od vremena kada je bila dijete i kopala dio zemljišta koji predstavlja prvi red do mora, drugi red iznad da je koristila ŽU udana VG, a zemljište iznad također pripadalo obitelji ŽU za koju tvrdi da je riječ o prednicima tužitelja. Dakle ovo što je danas iskrčeno (utuženi pojas zemljišta ispod mjesnog groblja prema morskoj obali) u vrijeme kada je bila dijete da su držale imenovane tri obitelji. Od sedamdesetih godina nije dolazila na predmetno zemljište ispod groblja prema morskoj obali. Drugo utuženi pojas zemljišta iznad kapelice prema istoku, prema izjavi imenovane svjedokinje nije se nikada nije obrađivao, uvijek je bilo pod šumom gdje je išao svatko kome je to bilo potrebno radi branja drva. Svjedok pak GG navodi kako je u vrijeme kada je bio dijete na prijepornom zemljištu sada ispod mjesnog groblja često viđao danas pok. RU, oca tuženika, koji je na tom zemljištu „vrtio“ drva, uvijek je tu nešto radio, ali ne puno. I kasnije je kada je radio na odvozu otpada da je na utuženom zemljištu viđao SU. Tužitelje pak ni njihove prednike da nije nikada viđao na utuženom zemljištu. Svjedok AG u svom iskazu navodi da je utuženo zemljište unatrag trideset godina u posjedu tuženika pa tako navodi da je tuženik namjeravao to zemljište prodati, da je ovo zemljište bilo izmjereno od strane geometra i negdje 2000. očišćeno od strane tuženika. Imenovani svjedok opisuje diobu u obitelji parničnih stranaka, odnosno način na koji je diobe došlo. Upitan da li su predmetna zemljišta ikada posjedovali tuženici ili njihovi prednici svjedok navodi da je ranijih godina na ova dva zemljišta svoj udio imala imenovana JU i ĐU, a za obitelj SG tvrdi kako ne znam, samo zna da su rodbina s prije imenovanima. Što se tiče potonje navedenog ističe kako su imenovani imali udjela samo na zemljištu unutar ograda, dakle cca 1500 m2 u okviru utuženog pojasa zemljišta koji se proteže ispod utuženog pojasa groblja. Iz iskaza svjedoka FG i PG također proizlazi da su predmetna zemljišta bila u posjedu obitelji AG. Tako svjedok DU kao prvi susjed obitelji tuženika ĆG i mještanin [adresa] navodi da je poznavao pok. RG i pok. TU, roditelje tuženika. Sjeća se da su imenovani na ova dva komada zemljišta skupljali listopad i brali smokve s četiri, pet stabala koje su se nalazile utuženom dijelu prema morskoj obali čemu je tako bilo do konca devedesetih godina prošlog stoljeća. I zadnjih godina da se na utuženim zemljištima sjekla šuma, pretpostavlja od obitelji tuženika koji koriste roštilj. Upitan od strane suda da li je poznavao pok. HU, pok. CG i pok. TG svjedok DU navodi kako je poznavao pok. TG kao i supruga pok. HU, ali imenovane nikada nije viđao na ova dva komada zemljišta niti mi je poznato da je bilo tko od članova imenovane obitelji na bilo koji način faktički posjedovao ova dva komada zemljišta. Svjedok PG ističe kako mu je poznato da je zadnjih godina na utužena zemljišta dolazio tuženik, ali nema saznanja da li je tuženik, ako jest što i kada tamo radio. Svjedok KG u svom iskazu navodi kako saznanja o izgledu i korištenju crpi još od vremena kad je bio dijete u dobi od nekih deset godina kada je u predio gdje je položeno utuženo zemljište odlazio s djedom VU pok. EG. Navedeno da je bilo u vrijeme kada se vršilo mjerenje zemljišta nakon čega je utuženo zemljište pripalo ocu tuženika, pa i samom tuženiku. Poslije toga, za vrijeme dok je studirao u Dubrovniku, a kad bi dolazio u [adresa], da je u ovaj predio dolazio sa svojom majkom ŽU kada bi na utuženom zemljištu skupljali listopad, brali drva, u biti sjekli bi grmlje za kozu, a ostatak iskoristili za drva što su sve činili uz dopuštenje tuženika ĆG. Nakon toga više nije zalazio u ovaj predio pa i nema nekih saznanja o korištenju tuženog zemljišta do danas. Identično kao i ostali svjedoci navodi da na utuženom zemljištu nikada nije vidio u tužbi imenovane kao prednike tužitelja niti same tužitelje. Poznato mu je da je suhozide koji se protežu preko utuženog zemljišta svojevremeno radio djed tužitelja TG nadimka " O"

17. Saslušan kao parnična stranka tužitelj LU iskazu kojeg su se pridružili i tužitelji EG i JG navodi kako je na utužena zemljišta odlazio još kao dijete s bakom DG. U to vrijeme da se utuženo zemljište ispod mjesnog groblja prema morskoj obali obrađivalo. Tamo je bilo zasađenih kultura, stabla smokve i vinova loza, a obrada je, kako tvrdi, trajala do sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Tih godina je u tom pojasu jedan dio držala pok. MU, a kad je ona preminula obrađivanje je potpuno zapušteno. Nakon toga da je ovaj pojas zemljišta prešao u šumu time da su na terenu vidljivi suhozidi. Što se tiče korištenja utuženih zemljišta imenovani tužitelj navodi kako je dio ispod groblja prema morskoj obali koristila pok. TG, baka tužitelja ad.1-3 i 5, kao i EU koja je bila nevjesta u našoj kući. Što se tiče utuženog zemljišta iza kapelice navodi da su svi tamo znali sjeći drva i grmlje. Upitan od strane suda da li je netko od njih tužitelja koristio kako jedan, tako i drugi, utuženi pojas zemljišta, ističe kako su utužena zemljišta uslijed činjenice smrti prednika zapuštena, zarasla u šumu pa ta zemljišta tužitelji osobno nisu nikad koristili, jedino ako je netko nešto ubrao po potrebi. No, ističe kako ni tuženik nije koristio utužena zemljišta koja su godinama pod šumom.

18. Na glavnoj raspravi sud je odustao od provede dokaza saslušanjem u svojstvu svjedoka GU jer je, kako je to već istaknuto, na temelju sadržaja zapisnika pribavljenih od strane PP utvrđeno da je isti izvodio radove čišćenja i krčenja prijepornih zemljišta po nalogu tuženika. Takve radnje kvalificirane kao smetanje posjeda nisu niti sporne. Međutim, kako je sud na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, prije svega na temelju dokaza predloženih od strane samih tužitelja utvrdio da tužitelji nisu dokazali činjenicu zadnjeg mirnog posjeda to je osnovan prigovor nedostataka aktivne legitimacije. Kako je već ukazano, prema odredbi čl. 10 ZV-a posjed stvari ima osoba koja ima faktičnu vlast nad stvari. Ta se vlast, da bi se uspostavila, mora manifestirati kroz posjedovne čine. Da li je neki čin posjedovni, prosuđuje se, ne s aspekta osobe koja ga poduzima, već s aspekta njegove socijalne okoline. Dakle, kao posjedovni čin može se ocijeniti samo takav koji implicira volju osobe da njime izvršava vlast glede stvari, uz uvjet da djeluje prema drugima. Na temelju iskaza saslušanih svjedoka pa i iskaza samog tužitelja NG proizlazi da tužitelji nisu uspostavili faktičnu vlast na prijepornom zemljištu. Činjenica je da je utuženo zemljište pod šumom no to samo po sebi ne znači da ne može biti u posjedu točno određene osobe. Niti okolnost na koju tužitelji upiru da je svojevremeno, davnih godina, utuženo zemljište bilo u obradi i korištenju od strane njihovih prednika nije u postupku utvrđena. Sve i da su kojim slučajem prednici tužitelja bili u posjedu utuženih zemljišta na tužiteljima je bio teret dokaza opsega tog posjeda kao i činjenice nasljeđivanja u tužbi imenovanih prednika sve kako je to propisano odredbom čl. čl. 17. ZV-a. U smislu citirane odredbe ostaviteljev posjed prelazi na njegova nasljednika u času ostaviteljeve smrti onakav kakav je u tom času bio ostaviteljev posjed, pa prema tome, nasljednik postaje posjednikom stvari u trenutku smrti ostavitelja, bez obzira što će tek kasnije steći faktičnu vlast na stvari ("nasljednički posjed"). Dakle, nasljednički posjed uživa posjedovnu zaštitu kao da je ostavitelj još posjednik, onako kako bi ostavitelj imao pravo štititi taj posjed od smetanja, tako ga nakon ostaviteljeve smrti imaju pravo štititi njegovi nasljednici. Tužitelji, međutim, nisu sudu podastrijeli ostavinska rješenja iz kojih bi proizlazila činjenica slijeda stjecanja posjeda nakon smrti u tužbi imenovanih prednika. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelji niti jednim bilo materijalnim bilo osobnim dokazom nisu potkrijepili činjenicu zadnjeg mirnog posjeda utuženih zemljišta. Tužitelji, naime, imaju obvezu dokazati one činjenice o kojima ovisi osnovanost njihova zahtjeva jer su oni ti koji tvrde da su bili posljednji mirni posjednici prijepornih zemljišta. Posjedovna zaštita je pravni institut koji omogućava osobi koja ima faktičnu vlast nad nekom stvari (posjedniku) da zatraži zaštitu svog posjeda od smetanja, bez obzira na pravni temelj posjeda, a u hitnom postupku temeljenom na posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju. Stajalište je suda da u postupku za smetanje posjeda nema mjesta utvrđivanju činjenica relevantnih za vlasništvo odnosno pravo na posjed s obzirom da sud odlučuje o osnovanosti zahtjeva za pružanjem posjedovne zaštite isključivo temeljem utvrđenja o posljednjem mirnom posjedu ili suposjedu - izvršavanju konkretne vlastite faktične vlasti te nastalom samovlasnom smetanju tj. činu kojim je taj posjed oduzet ili uznemiren, odnosno suposjed bitno ograničen ili potpuno isključen. Shodno iznesenom sud nije posebno cijenio niti dovodio u vezu navode o diobi kao pravnoj osnovi stjecanja prava vlasništva utuženog zemljišta od strane parničnih stranaka. Drugo je, dakle, pitanje imaju li i po kojem pravnom osnovu tužitelj i tuženik pravo posjedovati prijepornu nekretninu, no takva pitanja stranke su ovlaštene riješiti u posebnoj petitornoj parnici koje su, kako je to istaknuto, pokrenute u ovom sudu,

19. Radi svega iznesenog tužitelji nisu dokazali da njima osobno pripada posjed na prijepornom zemljištu slijedom čega je osnovan je prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije na strani tužitelja pa im već radi iznesenog ne pripada pravo na zaštitu posjeda u smislu odredbe čl. 21 st.1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan pa je i riješeno kao u izreci pod toč. I/.

20. O parničnim je troškovima sud odlučio prema odredbama čl. 154. st. 1. ZPP- a, a odmjereni se troškovi sastoje od izdataka tuženika za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u skladu sa propisanom odvjetničkom tarifom prema kojoj odvjetniku pripada jednokratna nagrada u visini od 250 bodova, koja obuhvaća najviše do četiri radnje za svaki prvostupanjski postupak koje radnje u ovom slučaju predstavljaju zastupanje na četiri održana ročišta sukladno Tbr. 7 toč. 2 st. 1 Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br.138/2023). Stoga je i odlučeno kao u izreci pod toč. III/.

U Korčuli, 30. siječnja 2026.

S u t k i n j a

Marija Gugić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).