Poslovni broj: P-222/2025-18

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu Željku Jakšić u pravnoj stvari tužitelja PODUZEĆE ZA CESTE d. o. o. Slavonski Brod, Nikole Zrinskog 115, Slavonski Brod, OIB: 22293432179, kojeg zastupaju punomoćnici Domagoj Guštek, odvjetnik iz Zagreba i Hrvoje Grubeša, odvjetnik iz Osijeka, protiv 1. tuženika HA- INVEST d.o.o., [adresa], OIB: 82356800567 i 2. tuženika JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupani po punomoćniku Petru Krnić, odvjetniku iz Slavonskog Broda, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. prosinca 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se 1. tuženiku HA-INVEST d.o.o., [adresa], OIB: 82356800567 i 2. tuženiku KZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju PODUZEĆE ZA CESTE d. o. o. Slavonski Brod, Nikole Zrinskog 115, Slavonski Brod, OIB: 22293432179, solidarno isplate iznos od 53.858,90 eura (pedeset tri tisuće osamsto pedeset osam eura i devedeset centi), uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 11.kolovoza 2022., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022., određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. siječnja 2023., do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 1. tuženiku HA-INVEST d.o.o., [adresa], OIB: 82356800567 i 2. tuženiku JZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju PODUZEĆE ZA CESTE d. o. o. Slavonski Brod, Nikole Zrinskog 115, Slavonski Brod, OIB: 22293432179, solidarno isplate iznos od 8.940,42 eura (osam tisuća devetsto četrdeset eura i četrdeset dva centa), uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 09. ožujka 2024., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se 1. i 2. tuženiku da tužitelju naknade solidarno trošak parničnog postupka u iznosu od 6.342,58 eura (šest tisuća tristo četrdeset dva eura i pedeset osam centi), sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na taj iznos troškova od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do namirenja, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.687,50 eura (četiritisućešestoosamdesetsedameuraipedesetcenti), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Kod ovoga suda je 26. lipnja 2025., zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenih 1. i 2. tuženika radi isplate.

1.1. Za napomenuti je da je tužitelj podneskom od 17. listopada 2025., preinačio tužbeni zahtjev pojašnjavajući da svoj zahtjev temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Trgovačkog suda u Osijeku broj P-179/2022 od 08. ožujka 2024., kojom je proglašena nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava s računa tužitelja u korist 1.-tuženika, a temeljem bjanko zadužnica br. OV-1128/20 od 31.03.2020., br. OV-1739/19 od 14.05.2019., br. OV-361/20 od 04.02.2020., br. OV-2046/18 od 12.04.2018., br. OV-1125/20 od 31.03.2020. i br. OV-363/20 od 04.02.2020 kojim je izvršen prijenos iznosa od 53.858,90 eura u korist 1. tuženika, prilikom sastavljanja tužbe da je omaškom pogrešno zbrojio iznose navedene na predmetnim specifikacijama te je greškom naveo da je riječ o iznosu od 46.858,90 eura jer je propustio pribrojiti iznos zaplijene temeljem jedne zadužnice od 6.768,86 eura, smatra da se sukladno članku 191. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), u predmetnom slučaju ne radi o preinaci jer se samo ispravlja omaškom pogrešno upisani navod, konkretno ukupan iznos, tako da se sam tužbeni zahtjev ne mijenja.

1.2. Kako 1. i 2. tuženik nisu dali suglasnost na preinaku tužbenog zahtjeva, sud je istu dopustio sukladno članku 190. stavak 3. ZPP-a, rješenjem na ročištu održanom dana 11. studeni 2025.

2. U preinačenoj tužbi, tužitelj u bitnome navodi da je na temelju pravomoćne i ovršne presude Trgovačkog suda u Osijeku br. P-179/2022 od 08. ožujka 2024., točkom I., izreke proglašena nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava s računa tužitelja u korist 1.tuženika, a temeljem bjanko zadužnica br. OV- 1128/20 od 31.03.2020., br. OV 1739/19 od 14.05.2019., br. OV-361/20 od 04.02.2020., br. OV-2046/18 od 12.04.2018., br. OV 1125/20 od 31.03.2020., i br. OV- 363/20 od 04.02.2020, dok je točkom III. izreke naloženo 1. tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.940,42 eura, da je ista postala pravomoćna 01. travnja 2025., a ovršna 20. svibnja 2025.

2.1. Navodi dalje da je u tom postupku utvrđeno da je 1. tuženik izdao i u svom knjigovodstvu evidentirano 4 računa prema tužitelju kao kupcu u ukupnom iznosu od 499.500,00 kn, kao sadržaj računa su navedene usluge promidžbe i poslovnog savjetovanja, da je sudski vještak u tom postupku u nalazu naveo da ni jedan od tih računa nije vjerodostojna isprava odnosno nije dokument temeljem kojeg bi 1. tuženik smio i mogao vršiti knjiženja, da tužitelj nema u evidenciji knjižen niti jedan račun 1. tuženika, da 1. tuženik u svom knjigovodstvu nema evidentiran primitak predmetnih zadužnica, te da je tužitelj proknjižio kao spornu ovrhu provedenu od strane 1.tuženika u ukupnom iznosu od 507.340,06 kn.

2.2. Također da sud u tom postupku nije poklonio vjeru iskazu saslušanog zakonskog zastupnika 1. tuženika KZ (ovdje 2. tuženik) i svjedoku GZ da je na sastancima koji se spominju u njihovom iskazu između tužitelja i 1.tuženika usmeno ugovorena poslovna suradnja jer isti nisu naveli što je bio predmet te poslovne suradnje, odnosno koje je to usluge 1. tuženik trebao izvršiti za tužitelja, u kojem obimu, u kojem roku i po kojoj cijeni, već su samo općenito naveli da je dogovorena poslovna suradnja između tužitelja i 1. tuženika, da iz činjenica utvrđenih u predmetnoj presudi jasno proizlazi da je zakonski zastupnik društva HA-INVEST d.o.o., ovdje 2.-tuženik, JZ, bez ikakvog utemeljenja izdao račune za nepostojeću uslugu koju njegovo društvo nije ispunilo, iskoristio činjenicu da je bio u posjedu zadužnica za koje nije imao nikakvu pravnu osnovu za posjedovanje istih, te iste predao na naplatu nepostojećeg duga.

2.3. Temeljem bjanko zadužnica br. OV-1128/20 od 31.03.2020.,(iznos od 6.768,86 eura), br. OV 1739/19 od 14.05.2019., (iznos od 13.391,73 eura), br. OV- 361/20 od 04.02.2020., (iznos od 13.391,73 eura), br. OV-2046/18 od 12.04.2018., (iznos od 6.768,86 eura), br. OV 1125/20 od 31.03.2020.,(iznos od 6.768,86 eura), i br. OV-363/20 od 04.02.2020, (iznos od 6.768,86 eura), da je tužitelj bio neosnovano ovršen za iznos od 53.858,90 eura, čime mu je pričinjena znatna imovinska šteta, da je tužitelj protiv tuženika podnio kaznenu prijavu te se protiv istih trenutno vodi kazneni postupak zbog prevare u gospodarskom poslovanju pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu pod brojem Kov 125/23. Za napomenuti je da je sud prihvatio dokazni prijedlog tužitelje priložen u spis nakon zaključenja prethodnog postupka sukladno odredbi članka 299. stavak 2. ZPP-a, a radi se o rješenju Općinskog suda u Slavonskom Brodu kojim je potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Broduu odnosu na 1- okrivljenika JZ i 2. okrivljenika TD HA- Invest d.o.o. za kazneno djelo iz domene prijevare u gospodarskom poslovanju.

2.4. Tužitelj se poziva na pravnu normu iz odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), a temeljem koje potražuje novčane iznose iz izreke presude te na pravnu normu iz članka 10. st. 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" br. 111/1993., 34/1999., 121/1999., 52/2000., 118/2003., 107/2007., 146/2008., 137/2009., 111/2012., 125/2011., 68/2013., 110/2015., 40/2019., 34/2022., 114/2022., 18/2023., 130/2023., 136/2024)., smatrajući da temeljem iste 2. tuženik kao jedini član društva HA-INVEST d.o.o. solidarno odgovora za obveze društva jer je koristeći se time što je jedini član društva svojim radnjama i odlukama društvu čiji je jedini član, a time zapravo sam sebi, priskrbio ne pripadajuću imovinsku korist, pritom znajući da se tužitelj neće moći naplatiti od imovine društva jer isto ne raspolaže imovinom iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti te da tužitelj pretragom zemljišnih knjiga po nazivu ili OIB-u 1. tuženika nije utvrdio da bi isti bio upisan kao vlasnik nekretnine.

3. 1. i 2. tuženici u odgovoru na tužbu u bitnome navode da je prije vođenja parničnog postupka broj P-179/2022 kod naslovnog suda prethodno vođena ovrha broj Ovr-713/2022., kod Općinskog suda u Slavonskom Brodu, iz koje je proizašla predmetna parnica, da je okončanjem parnice, istodobno provedena ovrha za korist I. tuženika, pa je tužitelj u parnici nakon saznanja za ovu nespornu činjenicu trebao preinačiti tužbu iz deklaratornog u kondemnatorni zahtjev, a kako to nije, to je tužitelj u roku od 3 mjeseca od dana zaključenja parničnog postupka pred ovim sudom trebao ustati sa zahtjevom za protuovrhu, kako to propisuje odredba članka 62. stav 3. OZ, a što nesporno nije, odnosno smatraju da je tužitelj mogao na temelju presude ovoga suda broj P-17972022 u smislu citiranog članka OZ-a ustati sa protuovrhom i svoju tražbinu naplatiti u protuovrsi te mu za postizanje toga cilja nije bila potrebna predmetna parnica, odnosno ishođenje novog pravnog osnova za provođenje ovrhe. Iz kojega razloga tužitelj nema pravnog interesa za vođenje ovoga postupka.

3.1. Smatraju da navodi iz tužbe činjenično i pravno nisu točni, zbog čega tuženi u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev, kako glavni tužbeni zahtjev, tako i eventualni, ne osporavaju da je pred naslovnim sudom vođena parnica broj P- 179/2022., koja je pravomoćna, ali ne i konačna, s obzirom da je I. tuženik na istu uložio prijedlog za dopuštenost revizije i prijedlog za ponavljanje postupka, da je temeljni prijepor u toj parnici, a koji je predložen i za revizijsko pitanje, prijepor glede litispendencije, s obzirom da je o istom činjeničnom supstratu raspravljao prethodno Općinski sud u Slavonskom Brodu u predmetu br. Ovr-713/2022. i naslovni sud u citiranoj parnici, a kako je Općinski sud u Slavonskom Brodu pravomoćno donio rješenje broj Ovr-713/2022., da je nedopušteno proglašavanje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, to o istom tom zahtjevu nije mogao odlučiti naslovni sud, u što se I° i II° sud nisu upuštali.

3.2. 1. tuženik i 2. tuženik problematiziraju utvrđenja iz predmeta P-179/2022., ukazujući gdje, pod kojim okolnostima i kakva je poslovna suradnja dogovorena između tužitelja i 1. tuženika, na koji način je 2. tuženik došao u posjed spornih bjanko zadužnica, smatra da je u tom postupku sud iz neobrazloženih razloga propustio saslušati sve predložene svjedoke u tom postupku, te da bi sve svjedoke koji su u tom postupku saslušani trebalo saslušati opetovano i u ovome postupku uz NZ koji u tom postupku nije saslušan a na okolnost da li je dragovoljno izvršena predaja zadužnica, bez bilo kakve krađe ili prijevare.

3.3. U svezi navoda da je došlo do proboja pravne osobnosti, smatra da isto ničim nije dokazano, a istodobno na strani II. tuženika nije postojala namjera da sebi pribavi nepripadnu korist.

4. Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj navodi da nije mogao ustati sa zahtjevom za protuovrhu jer istu temeljem članka 62. stavak 5. Ovršnog zakona ( "Narodne novine" broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022., 6/2024., u daljnjem tekstu OZ), nije moguće pokrenuti protekom roka od godine dana od dana provedbe ovrhe a koja je bila provedena 10. kolovoza 2022., da tuženici ničime ne osporavaju da je do prijenosa utuženog iznosa došlo te da je pravomoćnim sudskim odlukama utvrđeno da taj prijenos nije bio osnovan, da je presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-179/2022 od 08. ožujka 2024., pravomoćna i ovršna, a da prijedlog za dopuštenje revizije nema nikakvog utjecaja na tijek ovoga postupka s obzirom da isti predstavlja izvanredni pravni lijek, da tuženici u potpunosti neosnovano pokušavaju osporiti činjenice utvrđene u drugom postupku koji je pravomoćno okončan, tužitelj se protivi izvođenju predloženih dokaza jer su isti u potpunosti nesvrsishodni i nedopušteni u ovom postupku budući je temelj za vođenje ovoga postupka pravomoćna i ovršna presuda temeljem koje je utvrđeno da je ovrha bila nedopuštena, da je riječ o deklaratornoj presudi koja proizvodi učinak prema istim strankama i u drugim postupcima, a ukoliko bi se udovoljilo zahtjevu tuženika za ponovnim izvođenjem svih dokaza onda postupak koji je prije bio vođen i koji je pravomoćno okončan ne bi imao nikakvog smisla, smatra da su u konkretnom slučaju ostvareni uvjeti za proboj pravne osobnosti sukladno pravnoj normi iz članka 10. st. 3. ZTD-a, naglašavajući da je 2. tuženik jedini osnivač i član društva te jedini zakonski zastupnik 1. tuženika, te da drugih zaposlenika u društvu nema, da je isti koristio društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen (neovlašteno je došao u posjed zadužnica, te je izdao fiktivne račune za nepostojeću uslugu), te je koristio društvo da bi oštetio vjerovnike (provođenjem ovrhe za uslugu koju nikada nije pružio niti je bila dogovorena pomoću zadužnica do kojih je neovlašteno došao) te u tom smislu ističe i utvrđenja suda sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka kao i analizu suda u odnosu na iskaze svjedoka ČZ i zakonskog zastupnika tuženika JZ.

5. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju iz spisa koju čine presuda Trgovačkog suda u Osijeku P-179/2022 i klauzula pravomoćnosti (listovi 6- 17), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje (listovi 19-24), prijedlog za dopuštenost revizije (listovi 45-49), prijedlog za ponavljanje postupka (listovi 53-54), kaznena prijava (listovi 57-59), odgovor na optužnicu (listovi 60-63), Izvadak iz sudskog registra (listovi 72-74), rješenje o provođenju istrage (listovi 79-81), odgovor na optužnicu (listovi 89-92), zapisnik o ispitivanju svjedoka (listovi 93-100), optužnicu (listovi 109- 115) te rješenje o potvrđivanju optužnice (listovi 125-133).

6. Neosnovan je

-prigovor 1. tuženika i 2. tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje ovoga postupka odnosno da nije ovlašten na vođenje ove parnice budući je mogao na temelju presude ovoga suda u smislu članka 62. stavak 3. OZ-a ustati sa protuovrhom i svoju tražbinu naplatiti u protuovrsi, u tom smislu osnovano je očitovanje tužitelja, naime odredbom članka 62. stavak 4 OZ-a propisano je „Prava na naknadu štete iz razloga iz stavka 1. ovoga članka ovršenik može ostvarivati u posebnoj parnici“ dok je stavkom 5. propisano „Prijedlog za protuovrhu iz stavka 1. ovoga članka može se podnijeti u roku od tri mjeseca od dana kad je ovršenik saznao za razlog za protuovrhu, a najkasnije u roku od jedne godine od dana provedbe ovrhe“, a nesporno je da je ovrha na novčanim sredstvima tužitelja provedena 10. kolovoza 2022., dok je presuda ovoga suda P-179/2022 postala pravomoćna 1. travnja 2025., a ovršna 20. svibnja 2025.,

-prijedlog 1. i 2. tuženika da sud prekine ovaj postupak do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv prvookrivljenog JZ i drugookrivljenog Trgovačkog društva HA-INVEST d.o.o. [adresa], povodom kaznene prijave, držeći da odluka u tom postupku nije od značaja za odlučivanje po ovako postavljenom tužbenom zahtjevu pri tomu cijeneći i odredbu članka 213. stavak 2. ZPP-a po kojoj vođenje kaznenog postupka nije razlog za prekid postupka u ovoj pravnoj stvari.

6.1. Sud je kao neosnovan cijenio prijedlog 1. tuženika i 2. tuženika a koji su problematizirali zaključke suda nakon izvođenje personalnih dokaza u postupku koji se vodio pod brojem P-179/2022., a za saslušanjem svjedoka JZ, zz 1. tuženika, DZ, ČZ i LZ te OZ kao zz tužitelja i NZ koji u tom postupku nije saslušan budući je u to vrijeme izbivao iz Republike Hrvatske i bilo je neizvjesno da li će se i kada vratiti u Republiku Hrvatsku, a sve na okolnost da li je dragovoljno izvršena predaja zadužnica, bez bilo kakve krađe ili prijevare to stoga što sud drži da predloženu okolnost na koju bi trebali biti saslušani predloženi svjedoci nije od značaja za utvrđivanje činjeničnog stanja u ovom postupku, da li je izvršena predaja zadužnice bez krađe ili prijevare zasigurno će biti predmet utvrđenja u kaznenom postupku, dok je u ovome postupku po mišljenju suda odlučujuće da li je postojala osnova da 1. tuženik i 2. tuženik uopće posjeduju predmetne zadužnice, odnosno da li je postojala osnova (neplaćeni dug tužitelja u ovome postupku), da se zadužnice predaju na naplatu.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je na temelju rezultata provedenog postupka, a imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja opisano u izreci presude, osnovan.

8. Predmet ovoga postupka je zahtjev tužitelja da mu 1. tuženik i 2. tuženik solidarno isplate novčani iznos koji je naplaćen nedopuštenom ovrhom pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava sa računa tužitelja u korist 1. tuženika u iznosu 53.858,90 eura, kao i dosuđeni sudski trošak sve utvrđeno pravomoćnom i ovršnom presudom ovoga suda broj P-179/2022, i to u odnosu na 1. tuženika temeljem pravne norme iz članka 1111 ZOO, a u odnosu na 2. tuženika temeljem pravne norme iz članka 10. stavak 3. ZTD.

9. Nesporno je da je tužitelj u istome svojstvu podnio tužbu protiv 1. tuženika u ovome postupku, tamo tuženika, temeljem zaključka Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Ovr-713/2022 kojim je upućen da u roku 15 dana od dostave toga zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa po zahtjevu za izravnu naplatu ovrhovoditelja temeljem bjanko zadužnica br. OV-1128/20 od 31.03.2020., br. OV-1739/19 od 14.05.2019., br. OV-361/20 od 04.02.2020., br. OV-2046/18 od 12.04.2018., br. OV-1125/20 od 31.03.2020. i br. OV-363/20 od 04.02.2020., na kojima je potpis ovršenika ovjeren kod javnog bilježnika a koje su podnesene 10. lipnja 2022., na naplatu FINA-i nedopuštenim.

10. Nesporno je da je nakon provedenog dokaznog postupka ovaj sud pod brojem P-179/2022 od 8. ožujka 2024., donio presudu uz ostalo

„I Proglašava se nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava s računa tužitelja PODUZEĆE ZA CESTE SLAVONSKI BROD d.o.o. Sl. Brod, Nikole Zrinskog 115, OIB: 22293432179 u korist tuženika HA-INVEST d.o.o. Slavonski [adresa], OIB: 82356800567, a temeljem bjanko zadužnica br. OV-1128/20 od 31. ožujka 2020., br. 1739/19 od 14. svibnja 2019., br. OV-361/20 od 4. veljače 2020., br. OV-2046/18 od 12. travnja 2018., br. OV-1125/20 od 31. ožujka 2020. i br. OV-363/20 od 4. veljače 2020.

III Tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 8.940,42 EUR-a (osamtisućadevetstočetrdeseteuraičetrdesetdvacenta) u roku od 15 dana.“

a koja je postala pravomoćna 1. travnja 2025., a ovršna 20. svibnja 2025.

11. Predmetnom presudom utvrđeno je slijedeće:

-1. tuženik izdao je i u svom knjigovodstvu evidentirano 4 računa prema tužitelju kao kupcu u ukupnom iznosu od 499.500,00 kn, kao sadržaj računa da su bile navedene usluge promidžbe i poslovnog savjetovanja a da nije tijekom postupka dostavio dokaz da je te račune dostavio tužitelju i da bi ih ovaj zaprimio,

- da je sudski vještak u svom nalazu naveo da ni jedan od tih računa nije vjerodostojna isprava odnosno nije dokument temeljem kojeg bi 1. tuženik smio i mogao vršiti knjiženja, da se iz računa ne može steći dojam o pravoj prirodi posla jer da bi isti bio vjerodostojan mora sadržavati sve elemente, priloge, popise i drugu dokumentaciju temeljem koje se može utvrditi prava priroda poslovnog događaja

-da tužitelj nije imao u evidenciji knjižen niti jedan račun 1. tuženika,

-da 1. tuženik u svom knjigovodstvu nije imao evidentiran primitak predmetnih zadužnica,

-da je tužitelj proknjižio kao spornu ovrhu provedenu od strane 1. tuženika u ukupnom iznosu od 507.340,06 kn.

-da sud nije poklonio vjeru iskazu saslušanog zakonskog zastupnika 1. tuženika JZ (ovdje 2. tuženika) i svjedoka GZ da je na sastancima koji se spominju u njihovom iskazu između tužitelja i 1. tuženika usmeno ugovorena poslovna suradnja jer isti nisu naveli što je bio predmet te poslovne suradnje, odnosno koje je to usluge 1. tuženik trebao izvršiti za tužitelja, u kojem obimu, u kojem roku i po kojoj cijeni, već su samo općenito naveli da je dogovorena poslovna suradnja između tužitelja i 1. tuženika.

11. Nesporno je da je FINA dana 10. kolovoza 2025., temeljem zadužnica iz izreke presude ovrhovoditelju odnosno 1. tuženiku u ovome postupku isplatila na njegov račun novčana sredstva u ukupnom iznosu od 53.858,90 eura, a kao što je već naprijed navedeno, nesporno je da je pravomoćnom presudom P-179/2022 od 8. ožujka 2024., proglašena nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava s računa tužitelja PODUZEĆE ZA CESTE SLAVONSKI BROD d.o.o. Slavonski Brod, Nikole Zrinskog 115, OIB: 22293432179 u korist tuženika HA-INVEST d.o.o. Slavonski [adresa], OIB: 82356800567, a temeljem bjanko zadužnica br. OV-1128/20 od 31. ožujka 2020., br. 1739/19 od 14. svibnja 2019., br. OV-361/20 od 4. veljače 2020., br. OV-2046/18 od 12. travnja 2018., br. OV-1125/20 od 31. ožujka 2020. i br. OV-363/20 od 4. veljače 2020.

11.1. Odredbom članka 1111. ZOO -a propisano je:

„(1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

(2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. (3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.“

11.2. Odredbom članka 1115.ZOO-a propisano je

„Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.“

11.3. Kako je pravomoćnom i ovršnom presudom ovoga suda broj P-179/2022 proglašena nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava sa računa tužitelja na račun 1 tuženika, to sud nalazi dokazanim da je u imovinu 1. tuženika prešla imovina tužitelja (novčani iznos od 53.858,90 eura) i to 10. kolovoza 2022., a da taj prijelaz kao je to u tom postupku utvrđeno, nije imao osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, to je stjecatelj, tuženik u ovome postupku, dužan vratiti ga odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi te platiti zatezne kamate kao nepošteni stjecatelj od dana stjecanja.

11.4. Kako je pravomoćnom i ovršnom presudom P-179/2022 od 8. ožujka 2024., tuženik uz naprijed navedeno dužan tužitelju naknaditi trošak tog parničnog postupka u iznosu od 8.940,42 eura, to je sud našao temeljem provedenog dokaznog postupka osnovanim tužbeni zahtjev u odnosu na 1. tuženika te je odlučio kao u izreci presude.

12. Tužitelj se u odnosu na odgovornost 2. tuženika poziva na pravnu normu iz članka 10. stavak 3. ZTD, a odredbom članka 10. propisano je:

(1) Članovi javnoga trgovačkoga društva i komplementari u komanditnome društvu odgovaraju za obveze društva osobno, solidarno i neograničeno cijelom svojom imovinom,

(2) Članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkoga društva i komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze društva izuzev kada je to određeno ovim Zakonom,

(3) Onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može se pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze,

(4) Smatra se da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz stavka 3. ovoga članka naročito: 1. ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, 2. ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, 3. ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina, 4. ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze,

(5) Ako je nad društvom iz stavka 2. ovoga članka otvoren stečajni postupak, zahtjeve protiv osoba iz stavka 3. ovoga članka za vrijeme trajanja stečajnog postupka može ostvarivati samo stečajni upravitelj.

13. Dakle, članovi društva s ograničenom odgovornošću ne odgovaraju za obveze društva, izuzetak je propisan u članku 10. st. 3. ZTD-a kojim je propisano da se onaj tko zloupotrebljava okolnost da kao član trgovačkoga društva ne odgovara za obveze društva ne može pozvati na to da po zakonu ne odgovara za te obveze, a smatra se (st. 4. istog članka) da je ispunjena pretpostavka za odgovornost člana društva iz st. 3. tog članka naročito: ako koristi društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina i ako u svoju korist ili u korist neke druge osobe umanji imovinu društva, iako je znao ili morao znati da ono neće moći podmiriti svoje obveze.

13.1. Riječ o objektivnoj povredi interesa drugoga i ne mora postojati nakana ili neki stupanj neopreznosti da se drugom nanese šteta. Kod navedene odgovornosti vjerovnik od člana društva zahtijeva da ispuni obvezu društva, a ne da ispuni neku svoju vlastitu obvezu koja bi proizlazila iz obveznog odnosa uzrokovanja štete. Budući da je član društva koji zloupotrebljava okolnost da ne odgovara za obveze društva odgovoran za obveze društva i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje obveze društva istodobno i od društva i od člana društva, i ne traži se nemogućnost ispunjenja obveze od strane društva.

13.2. Sud zaključuje da okolnosti konkretnog predmeta opravdavaju zaključak da je tuženik zloupotrijebio okolnost da kao član društva ne odgovara za obveze društva jer je znajući da prema tužitelju u ovome postupku, a zbog nepostojanja poslovnog odnosa te dospjele tražbine, društvo ne može izdati račune za koje nije niti dokazao da ih je uopće dostavio tužitelju, i aktivirati bjanko zadužnice za koje po mišljenju suda nije na nedvojben način dokazano kako je došao u njihov posjed, a temeljem kojih je društvo zaplijenilo novčana sredstva u iznosu od izreke tužbenog zahtjeva dakle koristio je društvo za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen, te je koristio društvo da bi oštetio vjerovnike (ovdje tužitelja).

13.3. Sud je temeljem provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrdio:

- da je 2. tuženik jedini osnivač i član društva te jedini zakonski zastupnik 1. tuženika, drugih zaposlenika nema što 1. tuženik i 2. tuženik tijekom postupka nisu osporavali niti problematizirali na bilo koji način a na što upućuje i Izvadak iz sudskog registra (listovi 72-74),

-da je 2. tuženik, a s obzirom na svoje svojstvo kod 1. tuženika, naložio, izdao i u svome knjigovodstvu evidentirao četiri računa prema tužitelju u ukupnom iznosu od 499.500,00 kn, a kao sadržaj računa navedene su usluge promidžbe i poslovnog savjetovanja,

-da je sudski vještak u postupku koji je vođen kod ovoga suda broj P-179/2022, zaključio da izdani računi nisu vjerodostojne isprave odnosno nisu dokumenti temeljem kojih bi 1. tuženik smio i mogao vršiti knjiženja (po mišljenju suda po nalogu 2. tuženika), da se iz računa ne može steći dojam o pravoj prirodi posla jer da bi isti bio vjerodostojan mora sadržavati sve elemente, priloge, popise i drugu dokumentaciju temeljem koje se može utvrditi prava priroda poslovnog događaja,

-nesporno je da su izdani računi naplaćeni pokretanjem ovrhe u FINI što je i proknjiženo u bilancu 1. tuženika, a da su u ovrsi iskorištene zadužnice iz izreke presude na koji način je od tužitelja naplaćen novčani iznos od 53.858,90 eura,

-2. tuženik je s obzirom na svoje svojstvo zasigurno znao i morao znati prirodu poslovnog odnosa sa tužiteljem, no isti u postupku P-179/2022., nije uopće iznosio detalje pravnog posla i djela koje je, eventualno, 1. tuženik obavio, ni njegovu cijenu, već je paušalno iskazivao o „intelektualnim uslugama“ bez ikakve specifikacije o kakvim bi se uslugama radilo, tko ih je konkretno u ime 1. tuženika obavljao, u kom vremenskom razdoblju niti su predloženi bilo koji drugi odgovarajući dokaza da su takve usluge doista i pružene, uz napomenu da o tome na ovaj način nije iskazivao niti svjedok u tom postupku ČZ.

13.4. Za napomenuti je opetovano, da je sud u ovome postupku odbio saslušavati predložene svjedoke na predloženu okolnost da li su 1. tuženik i 2. tuženik zadužnice tužitelja pribavili dragovoljnom predajom i bez bilo kakve krađe ili prijevare, to stoga što u odnosu na ovako postavljeni tužbeni zahtjev ova okolnost nije odlučujuća, iako pravomoćno rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Kov- 125/2023-28 kojim je potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Slavonskom Brodu ukazuje na osnove sumnje na počinjenje kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju po članka 247. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona, što se dakako 1. i 2. okrivljeniku, a u ovome postupku 1. tuženiku i 2. tuženiku, u kaznenom postupku mora dokazati.

13.5 Za napomenuti je također opetovano, stajalište ovoga suda da je odlučujuće u odnosu na 2. tuženika njegovo znanje da prema tužitelju u ovome postupku, a zbog nepostojanja poslovnog odnosa te dospjele tražbine, društvo (1. tuženik), nije moglo izdati račune za koje nije niti dokazao da ih je uopće dostavio tužitelju, niti je moglo aktivirati bjanko zadužnice a temeljem kojih je 1. tuženik zaplijenio novčana sredstva u iznosu od 53.858,90 eura, koja su prenesena na račun 1. tuženika čiji je on jedini član društva i jedini zakonski zastupnik, dakle sud zaključuje da su na takav način ispunjene pretpostavka za odgovornost člana društva iz članka 10. stavka 3. ZTD-a stoga što je koristio društvo (1. tuženika), za to da bi postigao cilj koji mu je inače zabranjen i ujedno je koristio društvo ( 1. tuženika) da bi oštetio vjerovnike (tužitelja), to je sud našao temeljem provedenog dokaznog postupka osnovanim tužbeni zahtjev i u odnosu na 2. tuženika te je odlučio kao u izreci presude uz primjenu odredbi navedenih u točkama 11.1. i 11.2, ovoga obrazloženja, te slijedom naprijed navedenih utvrđenja nije odlučivao o kumuliranom tužbenom zahtjevu.

14. Odluku o naknadi parničnih troškova sud je donio primjenom odredbi ZPP - a i to članka 151., članka 154. stavka 1., članka 155. i članka 164. stavka 1. i stavka 4., a visina istih odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23, u daljnjem tekstu OT), i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 37/23).

15. Sud je tužitelju priznao trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 6.342,58 eura i to

-sastav tužbe (Tbr. 7 toč. 1)

1.000,00 eura

-sastav podneska od 17.10. ( Tbr. 8.t.4)

250,00 eura

-sastav podneska od 23.10. ( Tbr. 8.t.1)

1.000,00 eura

-ročište 11.11. (Tbr. 9. t.1)

1.000,00 eura

-ročište 23.12. (Tbr. 9. t.1)

1.000,00 eura

UKUPNO

4.250,00 eura

PDV 25 %

1.062,50 eura

sveukupno

5.312,50 eura

-trošak pristojbe na tužbu

515,04 eura

-trošak pristojbe na presudu

515,04 eura

ili sveukupno 6.342,58 eura.

15.1. Preko dosuđenog iznosa tužitelju nije priznat trošak

-podneska od 17.10. u zatraženom iznosu od 1.250,00 eura (uračunat PDV), već mu je priznat trošak sukladno (Tbr. 8. toč.4) u iznosu od 312,50 eura (uračunat PDV

-podneska od 31. 10., 12.11., i 5.12, jer se radi o podnescima kojima stranci postupka nisu nastali osobiti troškovi, a isti nisu bili niti nužni za vođenje parnice, odnosno u takvim podnescima nisu sadržani niti prigovori niti očitovanja, pa posljedično navedenome se ne može primjenom Odvjetničke tarife niti priznati trošak sastava takvog podneska.

15.2. Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora, sud je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 4.687,50 eura odbio kao neosnovan.

16. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci.

U Osijeku 30. siječnja 2026.

S U D A C

Željko Jakšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.