Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Petrinji

Petrinja, Trg dr. Franje Tuđmana 12

Poslovni broj: P-206/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Petrinji, po sutkinji Blaženki Navara, u pravnoj stvari tužitelja AD, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivi Žuvanić Štambuk, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne javne rasprave održane dana 2. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnice tužitelja, te zz tuženika, na ročištu za donošenje i objavu presude dana 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj AD OIB [osobni identifikacijski broj] stekao pravo vlasništva nad fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica] zgrada, dvorište i prostor za parkiranje površine 7983 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u dijelu koji je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka ing. Davora Bačelića od studenog 2016. g. prikazan na skici lica mjesta narančastom bojom i određen spojnicom točaka U-D-C-B-A-R-P-O-N-U, površine 301 m2, a koje geodetsko vještačenje se smatra sastavnim dijelom izreke presude, što je tužena RH OIB 52634238587 dužna priznati i dozvoliti da se na temelju ove presude izvrši zk. prijenos opisane nekretnine sa imena tužene na ime tužitelja, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju AD naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.313,19 eura u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se u Zagrebu u Šumetličkoj ulici nalazi nekretnina označena kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja izgrađeno zemljište površine 11 m2 i dvorište u površini od 598 m2, dakle ukupne površine 609 m2 koja je upisana u posjedovni list br. 2693 k. o. [katastarska općina], a korisnik navedene čestice upisan je tužitelj. Budući da su zemljišno knjižno i katastarske čestice za k. o. [katastarska općina] identične ista čestica je upisana u zemljišnim knjigama u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo tužitelja. No u zemljišnim knjigama je pogrešno upisana površina čestice od 320 m2 tj. 89 čhv što je daleko manje od stvarne površine te čestice koja bi trebala biti pravilna 609 m2. Taj pogrešni upis površine zemljišno knjižne čestice predstavlja staru površinu te čestice koja je izmijenjena reambulacijom iz 1989.g. povodom prijave Gradskog sekretarijata za prostorno uređenje u komunalne poslove o promjeni za zemljištu. Temeljem rješenja od 29.06.1989.g. mijenjaju se podaci u katastarskom operatu Općine Trnje gdje je upravo za ovu česticu navedeno da se dosadašnje stanje kčbr. [katastarska čestica] u naravi voćnjak 2 površine 320 m2 mijenja u novo stanje kčbr. [katastarska čestica] u naravi zgrada površine 21 m2 i voćnjak površine 588 m2, što je ukupno 609 m2. Isto rješenje je postalo pravomoćno 03.10.1989.g. i temeljem njega se mijenja površina čestice 1036/89 od 25.04.1989.g., a koja promjena površine nije provedena u zemljišnim knjigama. U tom postupku reambulacije je izmjerena površina sporne čestice sa 320 m2 na 609 m2 kako se ta čestica godinama i uživala, ali to nije evidentirano u zemljišnim knjigama. Tužitelj osobno i preko svojih pravnih prednika je godinama u posjedu predmetne nekretnine. Presudom Kotarskog suda za II i III rajon Grada Zagreba od 17.11.1947.g. utvrđeno je kako je SD prednica tužitelja suvlasnica predmetne nekretnine u 93/443,2 dijela. Nakon toga je sklopljen kupoprodajni ugovor od 28.05.1960.g. između UD i SD ND prednika tužitelja temeljem kojeg ugovora je ND stekao 81/433,2 dijela predmetne čestice s time da je tim ugovorom utvrđeno da je SD već upisana kao suvlasnik u 93/433,2 dijela. U tim ispravama je navedena stara oznaka z. k. čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prije formiranja Općine Trnje i ta stara oznaka je bila 3829/3 k. o. [katastarska općina]. Prema tome prednici tužitelja su stekli predmetnu nekretninu u površini od 81+93 čhv što je 174 čhv, a što je površina od 626,4 m2. Nakon toga nakon smrti SD ND i SD su vođeni ostavinski postupci u kojima je tu česticu koja je bila upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] naslijedila RD. Od RD je tužitelj kupio predmetnu nekretninu temeljem ugovora o kupoprodaji nekretnina od 30.11.2001.g. a temeljem kojeg ugovora je tužitelj stekao česticu 1504 k. o. [katastarska općina] površine 609 m2. U istom ugovoru je izričito navedeno kako je tužitelj kupio "zemljišno knjižnu česticu pod brojem 1504 sačinjenu od voćnjaka u Šumetličkoj ulici u cijelosti i ta je čestica upisana u posjedovnom listu broj 2693 k. o. [katastarska općina] i sastoji se od voćnjaka druge klase površine 588 m2 te zgrade površine 21 m2". Stoga je tužitelj temeljem valjanog pravnog posla stekao predmetnu nekretninu kao i temeljem dosjelosti posjedovanjem predmetne nekretnine kroz period od 1947.g. pa nadalje. Za potrebe usklađenja površine u zemljišnim knjigama sa stanjem u katastru tužitelj je izradio prijavni list koji evidentira ovu promjenu i koji je ovjerene od strane Zavoda za katastar 17.01.2013.g. Za provedbu tog prijavnog lista potrebna je suglasnost tužene te se tužitelj obratio ODO-u RH gdje se zbog te promjene mijenja površina kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužene koja površina je iznosila 8441 m2, a treba ispravno stajati 8152 m2. Dobiven je odgovor da nije u mogućnosti davanje suglasnosti na prijavni list budući da bi davanjem iste se prejudiciralo rješavanje imovinsko pravnih odnosa na toj nekretnini. Zbog svega toga je tužitelj i podnio tužbu jer smatra da stanje u zemljišnim knjigama nije odraz stvarnog stanja na terenu te traži da se presudom utvrdi da je AD suvlasnik u 289/1441 dijela u kčbr. [katastarska čestica], a da se nakon toga i provede prijavni list temeljem kojeg bi se u zemljišnim knjigama promijenila površina kčbr. [katastarska čestica] sa 320 m2 na 609 m2, a površina kčbr. [katastarska čestica] sa 8441 m2 na 8152 m2.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da su dva postavljena tužbena zahtjeva u međusobnoj koliziji jer da bi usvajanjem oba ovako postavljena zahtjeva tužitelju pripalo više prava nego što si to svojata kroz činjenični opis tužbe, da je drugi zahtjev suprotan odredbama Zakona o zemljišnim knjigama koja uređuju provedbu prijavnih listova u zemljinim knjigama čime je isti nedopušten, a po eventualnom usvajanju prvog zahtjeva iz tužbe postojala bi osnova za diobu suvlasničke zajednice. Neosnovani su navodi tužitelja da je dosjelošću stekao suvlasništvo od nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Ugovorom o kupoprodaji nekretnina iz 2001.g. tužitelj nije mogao steći u vlasništvo više prava nego što je prodavateljica na njega mogla prenijeti. U ugovoru je razvidno kako je predmet kupoprodaje zk. čestica 1504 i 1503 k. o. [katastarska općina] koje su u trenutku sklapanja ugovora bile upisane u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo prodavateljice, a vlasništvo nekretnine se stječe upisom vlasništva u zemljišne knjige, a ne u katastarske evidencije. Za stjecanje prava vlasništva trebaju biti ispunjenje pretpostavke i to sposobnost osobe koja dosjeda da može stjecati putem dosjelosti, stvar dosjedanja mora biti u pravnom prometu i ne smiju postojati ograničenja u stjecanju vlasništva, posjed mora imati zakonom određenu kakvoću i trajanje takvog posjeda treba postojati neprekidno kroz zakonom određeno vrijeme, a to ne proizlazi iz činjeničnog stanja u tužbi. Tuženik smatra da je tužiteljev posjed nezakonit, neistinit i nepošten. U katastarskom operatu je do 1989.g. kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] imala površinu od 320 m2 a nakon toga su kao posjednici na 609 m2 upisani prednici tužitelja. Takva izmjera – reambulacija je vršena bez suglasnosti vlasnika odnosno u to vrijeme je izmjera vršena na način da bi komisija izašla na teren i upisala kao posjednice one osobe koje bi zatekla na terenu kao posjednike, pa čak i one koji su neosnovano tvrdili da su posjednici bez da učine vjerojatnim zakonitost (postojanje pravnog temelja posjedovanja), odnosno istinitost (da posjed nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja) tog posjeda. Opće je poznata činjenica da je u to vrijeme zemljište moglo biti samo u društvenom vlasništvu, a nije pridavano puno važnosti tko se vodi kao posjednik zemljišta u katastru. Tužitelj nije priložio niti jedan dokaz temeljem kojeg je njegov prednik imao pravo na posjedovanje, odnosno na koji način je taj posjed stekao. Z. k. čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površni od 320 m2 formirana je povodom osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te je zemljište pod zgradom uknjiženo kao društveno vlasništvo, a zgrada bez zemljišta je uknjižena kao vlasništvo RD. Tužitelj nije priložio dokaz iz kojeg bi se moglo utvrditi od kojih z.k. čestica je u postupku osnivanja zemljišne knjige formirana z. k. čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i u kojoj površini. Tužitelj nadalje tvrdi da sporni dio nekretnine posjeduje od 1947.g. što također tuženik smatra neosnovanim jer je z. k. čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formirana u postupku osnivanja zemljišne knjige 1981.g. od dijelova nekoliko z.k. čestica a između ostalih i od dijela z. k. čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u to vrijeme bila uknjižena kao društveno vlasništvo s izuzetim stanovima u korist građanskih lica. Takvom uknjižbom nije tužitelj odnosno njegovoj prednici moglo pripasti pravo na posjed odnosno nije im moglo ostati nepoznato da nemaju pravo na posjed što znači da tužitelj nema pošteni posjed, a što je uvjet za stjecanje vlasništva izvanrednom dosjelošću. Dakle, po tuženiku je irelevantna tužiteljeva tvrdnja da posjeduje predmetni dio nekretnine z.k. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1947.g. jer je odredbom čl. 388 st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 7/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12, dalje ZOVO) propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.10.1991.g. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću se ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog datuma, a nekretnina z.k. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] je na dan 08.10.1991.g. bila upisana kao društveno vlasništvo. Stoga tužiteljev posjed se ne može smatrati kvalificiranim jer nije dokazao da mu je posjed zakonit, pa čak niti da je samostalni pošteni posjednik jer je znao da mu pravo na posjed ne pripada. Stoga nije mogao steći pravo suvlasništva dosjelošću niti u roku propisanom za redovnu niti u onom propisanom za izvanrednu dosjelost. Predlaže se odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu troška.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, priklopljen je spis Zavoda za katastar i geodetske poslove Grada Zagreba br. UP/I 932-07/89-03/763-861, provedeno je geodetsko vještačenje po vještaku geodetske struke Davoru Bačelić, saslušani su svjedoci ADS, FD, ĆD, ŠD, Jadranke Liović Merkaš, VD i tužitelj te je izvršen uvid u spis predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Z-22143/13.

4. Nesporno je između stranaka da je zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kč. br. [katastarska čestica] kuća br. 17, dvorište i spremište, Šumetlička pov.185 čm, kao i kč. br. [katastarska čestica] voćnjak pov. 320 čm te da je tužitelj upisan kao vlasnik.

5. Nesporno je također da su u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane su kč. br. [katastarska čestica], Palača pravosuđa, zgrada i dvorište i prostor za parkiranje u Ulici grada Vukovara 84 i 86, pop.br. 20611, pov. 8441 čm te kč. br. [katastarska čestica] Palača pravosuđa, zgrada i dvorište i prostor za parkiranje u Ulici grada Vukovara 84 i 86, pop.br. 20611, pov. 1810 čm, kao jedinstveni objekt sagrađen na kč. br. [katastarska čestica], u vlasništvu Republike Hrvatske.

6. Iz posjedovnog lista br. 2639 k. o. [katastarska općina] od 5. svibnja 2016. i od 30. siječnja 2013. godine proizlazi da je tužitelj upisan kao posjednik kč. br. [katastarska čestica] ukupne površine 609 čm.

7. Nadalje, prijavnim listom Rn-1060/11 k. o. [katastarska općina], izmijenjen je broj, oblik i površina, te način uporabe kč. br. [katastarska čestica], voćnjak pov. 320 čm i kč. br. [katastarska čestica], Palača pravosuđa, zgrada i dvorište i prostor za parkiranje u Ulici grada Vukovara 84 i 86, pov. 8441 čm, na način da kč. br. [katastarska čestica] ima površinu 609 čm i to kao izgrađeno zemljište (11 čm) i dvorište (598 čm), pri čemu se tako formirana kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastoji od čitave dosadašnje kč. br. [katastarska čestica] (pov. 320 čm), ali i dijela kč. br. [katastarska čestica] pov. 289 čm, zbog čega bi nakon provedbe tog prijavnog lista kč. br. [katastarska čestica] imalo površinu od 8152 čm.

8. U odnosu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 320 čm, a u odnosu na koju je tužitelj upisan kao jedini vlasnik u zemljišnim knjigama, iz uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove proizlazi da je katastarska čestica broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u postupku nove katastarske izmjere 1963. godine evidentirana u operatu upravo s tom površinom, uz upis SD kao korisnice, da je nakon toga na temelju rješenja istog ureda od 29. lipnja 1989. godine a temeljem geodetskog elaborata rn- 1036/89 k. o. [katastarska općina], izrađenom u postupku reambulacije dijela k. o. [katastarska općina], evidentirana kč. br. [katastarska čestica] ukupne površine 609 čm za korist dotadašnje korisnice. Tužitelj je kao korisnik te čestice površine 609 čm upisan na temelju geodetskog elaborata Rn- 1060/2011 i to na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine između RD i AD od 30. studenog 2001., izjave RD od 30. travnja 2002. godine te rješenja o nasljeđivanju iza pok. SD i pok. ID.

9. Dakle, tužitelj je u katastru upisan kao korisnik čestice koja je predmet tražene pravne zaštite upravo u površini od 609 čm, pri čemu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastarskom operatu u cijelosti odgovara zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formiranoj geodetskim elaboratom Rn-1060/2011 k. o. [katastarska općina] a koja je nastala spajanjem kč. br. [katastarska čestica] i dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

10. Iz povijesnog stanja zemljišne knjige proizlazi da su prilikom otvaranja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastale, između ostaloga, i od dijela nekadašnje kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz povijesnog stanja zemljišne knjige za tu česticu razvidno je da je kao prvotni vlasnik cijele te čestice upisane kao oranica i graba na Trnjanskoj cesti površine 433,2 čhv bio upisan HD, da je nakon toga, a na temelju pravomoćne presude Kotarskog suda za II i III rajon Grada Zagreba od 17. studenog 1947. godine, br. I-493/47 uknjiženo pravo vlasništva za korist SD i to u 93/433,2 dijela pa su dakle SD i HD 1949. godine bili upisani kao suvlasnici kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu je HD bio vlasnikom 340,2/433,2 dijela, a [adresa],2 dijela. Nakon toga je rješenjem od 22. siječnja 1964. godine, a na temelju rješenja Komisije za nacionalizaciju pri NNOO Trnje od 14. lipnja 1960. godine zabilježeno da je na 62/340,2 dijela kč. br. [katastarska čestica] u vlasništvu HD iz [adresa] sagrađena najamna stambena zgrada na Trnjanskoj cesti 23, koja se upisuje u posjedovnicu, dok je temeljem pravomoćnog rješenja Sekretarijata za financije NNOO Trnje od 30. lipnja 1959. godine zaplijenjeno navedeno zemljište sa zgradom upisano kao društveno vlasništvo. Istovremeno je na teretovnici tog uloška uknjiženo pravo korištenja preostalog zemljišta na temelju čl. 38. i čl. 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi za korist HD (u 278,2/433,2 dijela) i SD (93/433,2 dijela). Predmetno pravo korištenja brisano 1965., upisom pod brojem Z-12521/65, na temelju rješenja Odjela za financije Općine Trnje od 15. studenoga 1965., broj 04/3-3715/1-64, koje prileži zbirci isprava ovoga suda pod istim poslovnim brojem. Iz navedenog rješenja proizlazi da je nekadašnji vlasnik, a sadašnji korisnik HD, predao u posjed više zemljišta, među kojima i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 340,2 čhv, u korist općine Trnje, a za izgradnju Palače pravde. Iz navedenog proizlazi da je ČD 1965.g. čitav svoj sukorisnički dio kčbr. [katastarska čestica] zajedno s (predmetnom najamnom zgradom) predao u posjed općini Trnje, pri čemu on sam više nije imao nikakvih knjižnih prava na toj nekretnini. Nakon toga je, prilikom osnivanja nove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] formirana kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (na kojoj je i danas upisana upravo palača pravde), i to - među ostalim - od dijela nekadašnje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te upisana kao društveno vlasništvo. Pritom je jedini preostali sukorisnički omjer na predmetnoj čestici imala u konačnici RD, konkretno 93/433,2 dijela, koji je naslijedila od RD SD preko vanknjižnog sukorisnika ND. Iz posjedovnog lista 2547 k. o. [katastarska općina] proizlazi da je nova kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], voćnjak u Sumetlićkoj 17, nastala od dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu novoformirana čestica ima površinu od 89 čhv, odnosno od 320 čm. Pritom je navedena čestica prvotno bila uknjižena kao društveno vlasništvo s pravom korištenja RD na temelju čl. 38 i 39. ZON. Dakle, od nekadašnjeg sukorisničkog dijela RD glede kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (93/433,2 dijela) prilikom osnivanja nove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] nastala je upravo kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 320 čm, kako je i danas upisana u zemljišnim knjigama. Tužitelj je stekao je predmetnu nekretninu od RD, kupoprodajnim ugovorom od 30. studenog 2001. te izjavom od 30. travnja 2002., te se kao njezin vlasnik upisao u zemljišne knjige (pod posl. br. Z-3064/02). Pritom valja reći kako je u potonjem kupoprodajnom ugovoru i izjavi navedeno kako RD predlagatelju prodaje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukupne površine 609 čm, dok je - kako je već navedeno

- u zemljišnim knjigama ista čestica upisana s površinom od 320 čm. Preostalih je spornih 289 čm, pripadajućih kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], moglo u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizaći samo iz suvlasničkog omjera HD koji je, međutim, čitav svoj sukorisnički udio na toj čestici od 340,2 čhv još 1965. prepustio u posjed općini Trnje za potrebe izgradnje palače pravde, koja je na toj čestici u konačnici i sagrađena, zbog čega je i njegovo pravo korištenja te čestice u cijelosti brisano, te je potom čitava kčbr. [katastarska čestica], koja je povodom osnivanja nove zemljišne knjige upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana kao društveno vlasništvo. Nadalje, HD je raspolagao s kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da je kupoprodajnim ugovorom od **.**.1960. ND, kao predniku ovdje tužitelja, prodao 81/433.2 dijela iste, o čemu je tužitelj u ovom postupku priložio i ispravu; no, predmetni ugovor nikad nije proveden u zemljišnim knjigama, dok je međutim 1965. HD (koji je i u tom trenutku bio upisan kao zemljišnoknjižni sukorisnik ukupno 340,2/433,2 dijela navedene čestice, dodatno raspolagao navedenom nekretninom, štoviše tako da je čitavih 340,2/433,2 dijela iste čestice predao u posjed Općini Trnje upravo za potrebe izgradnje palače pravde nakon čega je i u zemljišnoj knjizi u cijelosti brisano njegovo pravo korištenja. Nadalje, prilikom osnivanja nove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] formirana je nova kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (na kojoj je i danas upisana upravo palača pravde) u društvenom vlasništvu, i to - među ostalim - od dijela nekadašnje kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je u konačnici kao njezin vlasnik upisana Republika Hrvatska (pod brojem z- 16130/04).

11. Proveden je očevid na licu mjesta na spornim nekretninama uz sudjelovanje sudskog vještaka Davora Bačelić i to na način da su stranke pokazivale svoja saznanja o spornim nekretninama na terenu, pokazivali su i svjedoci ŠD, ĆD i FD i sam tužitelj. Na očevidu je sudac vlastitim zapažanjem utvrdio da u naravi ovaj sporni dio neizgrađenog zemljišta bez objekata je nasut šljunkom, gledano s istoka prema zgradi Suda nalazi se veliki panj, a na samom ulazu u ovaj dio s parkirališta se nalaze dva ogradna betonska stupa za razvlačenje ulaznog lanca, a iza tih stupova se nalazi betonska masa i s desne strane je određena količina krupnog otpada. Vještak je na osnovu provedenih radnji na terenu i na osnovu spisa dao svoje mišljenje. Tako je naveo da sporni dio nekretnine za koji se traži utvrđenje prava vlasništva predstavlja dio zemljišno knjižne čestice 1435/1 k. o. [katastarska općina] koji se položajno nalazi unutar granica katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Navodi da se katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sastoji od cijele zemljišno knjižne čestice 1504 obojene na skici lica mjesta svjetlozelenom bojom i dijela zemljišno knjižne čestice 1435/1 k. o. [katastarska općina] obojen na skici lica mjesta narančastom bojom i da granica između tih čestica nije vidljiva. Sporni dio zemljišno knjižne čestice 1435/1 k. o. [katastarska općina] koji je predmet postupka je na skici lista mjesta označen narančastom bojom. Taj dio u naravi je pošljunčana neizgrađena površina, na istoj se na zapadnom dijelu nalaze dva jablana, betonska masa i dva ogradna betonska stupa za razvlačenje ogradnog lanca dok se na istočnom dijelu nalazi panj. Vještak dalje navodi da površina dijela zemljišno knjižne čestice 1435/1 k. o. [katastarska općina], a koji se nalazi unutar pokazanih granica vlasništva od strane tužitelja odnosno unutar granica katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosi 301 m2. Navedena površina se razlikuje od one evidentirane geodetskim elaboratom tehničke reambulacije RN 1036/89 i geodetskim elaboratom RN 1060/1 kojim se predlaže usklađenje zemljišne knjige sa stanjem u katastarskom operatu gdje je navedena površina od 289 m2. Navedena razlika u površini iznosi i manje od 5% površine određene geodetskim elaboratima RN 1036/89 i RN 1060/11 te se prema čl. 74. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina ta promjena ne smatra promjenom sastava nekog zemljišno knjižnog tijela (list spisa 205-229). Vještak se na ročištu očitovao još da je uvažio pokazivanje na terenu ŠD i da je u nalazu naveo da pokazivanje tužitelja odgovara stanju katastarske čestice [katastarska čestica] dok je ovaj svjedok pokazao liniju gdje je nekada bila ograda ali ta linija se ne poklapa s granicama evidentiranim u katastru. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti jer je isti temeljit, odgovorio na sva postavljena pitanja, a izrađen je u skladu s pravilima struke.

12. Svjedok ADS, supruga tužitelja, u svo je iskazu navela kako je on spornu nekretninu kupio od rođakinje [adresa].g., a dolazio je kod nje i prije toga i znao joj je i pomagati i raditi u voćnjaku koji je u sklopu nekretnine i to bi bilo otprilike 5-10 godina i prije 2001.g. U tom periodu je na terenu bila ograda koja je omeđivala istu sa svih strana. Tijekom 2011.g. su odlučili urediti tu nekretninu tako da su posjekli voćke i htjeli su ogradu zamijeniti, postavili su i jednu rampu koju su im srušili, a bio je i spor sa ŠD koji je smatrao da mu pripada dio njihove nekretnine i stavio je i ogradu ušavši u njihov dio za što se vodio i spor koji su dobili. Prije ove 2011.g. nikakvih drugih problema s nekretninom nije bilo. Bila je na nekretnini prije mjesec dana i stanje je takvo da se tamo nalazi ograda koju su promijenili i rampa je i dalje srušena. Po njoj bi oblik nekretnine odgovarao pravokutniku tj. s prednje i zadnje strane uža, a po dužini je duža tako da je naprijed dvorište, zatim kuća i nakon toga je voćnjak. Ne zna točno na koji je način RD stekla vlasništvo ali koliko zna ta je nekretnina bila u vijek u obitelji RD.

13. Svjedok FD iskazao je kako je prvi susjed s nekretninom na kojoj se nalazi kuća tužitelja. On tamo živi od 2008.g. Na terenu se nalazi kuća tužitelja, ispred nje je dvorište, a iza nje je jedan dio zemljišta koji je neuređen te u produžetku se nalazi zemljište koje koristi Palača pravde kao parkiralište za svoje djelatnike. Gledano sa Šumetličke ulice prema kući s desne strane postoji ograda, a i s lijeve, a iza je postojala ograda između ovog sada neuređenog zemljišta i zemljišta koje koristi Palača pravde. Kada je doselio 2008.g. na ovom dijelu zemljišta iza kuće i zemljišta koje koristi Palača pravde su bili vidljivi ostaci nekakve ograde koje sada više nema i po njemu tužitelj koristi dvorište ispred kuće, kuću i ovaj dio zemljišta do ovog mjesta gdje je nekada bila ograda. Ovaj dio za koji smatra da koristi Palača pravde se nalazi poravnati teren koji je nasut gdje se parkiraju vozila. U ovom dijelu je on živio od 1987.g. tako da zna da je takvo stanje bilo i prije i cijelo ovo vrijeme koliko on zna. Navodi da je nekada postojala garaža unazad nekoliko godina koja je bila smještena na ovom dijelu zemljišta koje po njemu koristi Palača pravde. Da se parkiraju djelatnici suda na ovom dijelu pretpostavio je jer obično dolaze prije početka radnog vremena Suda, a neki su i znali reći da rade na sudu. Nadalje kazuje da nije postojao prolaz od Šumetličke ulice prema nekretnini tužitelja, a između njegove nekretnine i nekretnine tužitelja. Sjeća se da je prije postojao prolaz koji je išao od strane Palače pravde preko ovog dijela koji se danas koristi za parkiranje i preko zapadnog dijela njegove čestice do Šumetličke ulice, a da taj prolaz više ne postoji.

14. Svjedok ĆD iskazao je da u blizini kuće tužitelja on ima svoju obiteljsku kuću u kojoj je živio od 1973.g. do 2009.g., a nakon toga svakodnevno dolazi i zna što se događa na terenu. Na terenu se tu nalazi kuća tužitelja, ispred nje je dvorište, a iza nje je zemljište koje završava jednim dijelom gdje se nalazi parkiralište gdje ljudi parkiraju i takvo je stanje od 1973.g. Na ovom dijelu zemljišta za koje misli da bi bilo državno zemljište su nekada bile dvije garaže i za jednu smatra da ju je srušio tužitelj, a za drugu ne zna, a bile su i dvije drvene bandere. Kasnije je razgovarao s tužiteljem i on mu je govorio da bi to sve trebalo biti njegovo, a jedan čovjek je kasnije pokazao na kompjuteru raspored čestica i rekao da bi ta čestica trebala biti od tužitelja. Takvo je stanje bilo sve do 2011.g. kada su radnici tužitelja srušili ogradu između njega i ŠD što po njemu nije bilo u redu jer je smatrao da je srušio susjedovu ogradu. Isti je pokazao na katastarskom planu da je njegova čestica 1515, da je tužiteljeva 1504 i da bi državno zemljište bio dio čestice 1504 od granice njegove čestice prema čestici 1435/1. Pojašnjava da ovaj dio koji je pokazivao kao državno zemljište se koristi kao parkiralište za vozila osoba koja dolaze na sud, a da tužitelj taj dio zemljišta nije koristio do 2011.g. dok nisu počeli radovi. Nadalje kazuje da između njegove nekretnine i nekretnine tužitelja postoji zid visine 1,5 m do 2 m po cijeloj dužini međe. Uz to navodi da je bila željezna kapija koju je postavio tužitelj, a koja je kasnije bila maknuta i on ne zna tko ju je maknuo.

15. Svjedok ŠD navodi da njegova nekretnine međi s nekretninom koja je predmet postupka, da se nekretnina tužitelja sastoji od dvorišta ispred kuće, kuće i zemljišta iza kuće prema Palači pravde. On živi na svojoj adresi od 1987.g. i po njemu tužiteljevo vlasništvo bi bili ovaj dio do dijela nekretnine koji sud koristi kao parkiralište i takvo je stanje sigurno od 1987.g. a bilo je i prije jer je dolazio u taj dio grada. Takvo stanje je bilo do 2011.g. i on je imao ulaz na svoju nekretninu s ovog dijela zemljišta koje koristi sud kao i FD. Te godine je tužitelj počeo izvoditi građevinske radove tako da je njemu u tom dijelu porušio ogradu i iskopao kanal i on više nije mogao ulaziti na svoju nekretninu dok to nije uredio. Nikakvih problema nije bilo s time nekretninama do 2011.g. dok se nije pojavio tužitelj kojeg nije ni poznavao. Na ovom spornom zemljištu su bili stupovi gradske rasvjete, bile su dvije garaže od kojih se jedna sama srušila, a drugu je navodno srušio tužitelj u dogovoru sa susjedom. Navodi da je tužitelj 2011.g. započeo s radovima i zajedno su i komunicirali i nije bilo govora o tome da će proširiti radove i na ovaj drugi dio zemljišta i to se dogodilo nenajavljeno, a garaže koje su srušene nisu bile vlasništvo ni tužitelja, a ni RD. Svjedok je na katastarskom planu pokazao da je njegova čestica 1507, a tužiteljeva 1504, a da bi oko polovice čestice 1504 prema čestici 1435/1 pripadalo Palači pravde, a ostatak bi pripadao tužitelju. Navodi da je pok. RD koristila dvorište ispred kuće, kuću i voćnjak do ovog dijela koji je koristila Palača pravde i ista nikada nije govorila da bi to sve bilo njezino. Navodi da kada je on došao 1987.g. na ovom spornom dijelu između njega i tužitelja je postojala ograda od željeznih stupova i žičane mreže te da je prije bila željezna kapija na ovom mjestu gdje po njemu graniči zemljište tužitelja i državno zemljište, a tužitelj je maknuo tu kapiju kada je počeo raditi radove. Uz to navodi da je s tužiteljem vodio više sudskih sporova nakon što su počeli ovi radovi tužitelja.

16. Svjedok Jadranka Liović Merkaš u svom je iskazu navela kako je obavljala poslove sudske uprave u Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 2015. do 2021. godine i predmet ovog spora već ju je dočekao kada je preuzela ovu dužnost. Koliko se sjeća radilo se o zemljištu koje je u nastavku njihovog parkirališta, a koje se kao takvo koristi od vremena kada je zgrada suda izgrađena. Misli da se u ovom postupku radi o sporu radi utvrđenja vlasništva zemljišta pokraj tog njihovog parkirališta. Sjeća se da je tužitelj stavio veliki kamen na dio ovog njihovog zemljišta, a ne sjeća se kada je to točno bilo, budući ju je ta činjenica već zatekla prije obavljanja dužnosti, a da je tadašnji upravitelj Ureda predsjednika gospodin VD o tome obavijestio ODO u Zagrebu. Ne sjeća se točno da li je u svezi toga vođen kakav postupak. Nema neposrednih opažanja vezano za navedeno osim što je vidjela sporni kamen. Zaposlena je na OGS-u od 2005. godine, ali zaposlenih na ovom sudu ima jako puno, u to vrijeme 850. Sporni dio zemljišta nastavlja se na parkiralište suda koje je uređeno i asfaltirano, dok taj sporni dio zemljišta nije uređen i asfaltiran. U njeno vrijeme taj dio se nije koristio za potrebe suda. Sporni dio zemljišta bio je travnata površina i odijeljena od njihovog parkirališta spomenutim postavljenim kamenom, dok do tada nije bilo odijeljeno ničim. Ne sjeća se da li je na spornom zemljištu bilo kakvog raslinja. Ne može opisati sporni kamen, ali radilo se o kamenu dugačkom nekoliko metara, visine maksimalno 50 cm i vizualno je predstavljao fizičku prepreku ulasku na taj dio zemljišta. Nije joj poznato da bi na tom zemljištu bila kakva garaža. Ne zna ništa o nikakvim željeznim stupićima. Rampa je postavljena na ulazu u njihovo parkiralište, a što je organizirala, ali ne sjeća se točno kada, a u vrijeme njenog mandata predsjednice Suda, Sud je nalogodavac.

17. Svjedok VD je iskazao kako je bio upravitelj Ureda predsjednika OGS-a u Zagrebu do 30.8.2017. i kao takav sudjelovao je u postupku izmjere sudskog parkirališta od strane mjernika. O tome vjerojatno postoje nalazi, a što je točno izmjereno nema saznanja. Zaposlenik je istog suda od 3.5.1978.. Dana 21.10.2016. bio je prisutan na očevidu, a ukoliko se tu radilo o već navedenom mjerenju onda je tome bio nazočan. Zgrada suda je građena otprilike između 1965. do 1970. godine, a useljena je u siječnju 1971. godine. Sporno zemljište čini vrlo mali dio južnog parkirališta, desni kut parkirališta koji se proteže paralelno sa zgradom Suda. Objašnjava zašto smatra da se radi o dijelu parkirališta te ističe kako je u kutu tog južnog dijela parkirališta oko 2014. godine bilo ostavljene šute, građevnog materijala, dasaka, gajbi od piva, a budući se obnavljala susjedna kuća mislili su kako je tu susjed samo privremeno odložio ovaj materijal. Ali kako s vremenom on taj materijal nije uklanjao, predsjednica suda Jadranka Liović Merkaš angažirala je djelatnike suda, točnije voditelja i zamjenika tehničke službe suda, da razgovaraju s vlasnikom susjedne kuće radi uklanjanja spornog materijala, međutim vlasnici kuće nisu bili voljni o tome uopće razgovarati. Tako je taj materijal ostao na ovom dijelu parkirališta, a radilo se o području veličine 2 do 3 parkirališna mjesta. Taj materijal nije uklonjen dok je on bio zaposlenik suda. Sporni dio zemljišta sud je koristio od kada je zgrada suda izgrađena i to za parkiranje vozila djelatnika suda. Sporni dio zemljišta predstavljao je jedinstvenu cjelinu južnog parkirališta zgrade suda. Ne zna imenom i prezimenom tko je vlasnik susjedne kuće niti bi ga prepoznao. Ističe kako, nakon što mu je predočen nalaz stalnog sudskog vještaka Davora Bačelića od dana studenog 2016. godine, a koji prileži ovom spisu predmeta, te nakon što mu je predočeno da sporni dio odnosno utuženo zemljište predstavlja narančasto obojeni dio, pogrešno je smatrao o kojem se dijelu zemljišta radi i stoga je pogrešno do sada navodio činjenice. Taj dio označen narančastom bojom nije se koristio za potrebe Suda. U naravi je to predstavljalo šljunčani dio zemljišta, možda odvojen rubnikom, ali nije siguran. Možda je postojao na tom dijelu neki manji grm. Nije mu poznato da je na tom dijelu zemljišta postojala drvena garaža, ne sjeća se toga.

18. Tužitelj je saslušan na očevidu i u iskazu je naveo da je 2001.g. kupio nekretninu u cijelosti kako ju je pokazao na terenu i u ovoj površini koja je kao takva i evidentirana u katastru. Prema njegovim saznanjima nekretnina je u ovom opsegu bila u vlasništvu njegovih pravnih prednika unazad 60 godina. Na ovo dijelu koji je danas pošljunčan je negdje 1991.g. kada je dolazio kod svoje tete bilo voćaka raznih vrsta, niskog raslinja i 2001.g. je stanje bilo slično ali je bilo još više zaraslo. Godine 1996.g. na ovom spornom dijelu je bio još jedan objekt u ruševnom stanju koji je uklonio na zahtjev tete i na tom dijelu je nasuo par kamiona nasipnog materijala da se i sa te strane može proći s vozilom. Od te garaže s desne strane do sadašnje betonske konstrukcije je bila razvučena žica koju je netko znao maknuti kada njega nije bilo, a on ju je znao vraćati. Godine 2005.g. je skraćivao veća stabla do visine jednog metra i vadio ih je iz zemlje, a 2011.g. je odlučio urediti cijeli ovaj dio i sporni i nesporni na način da uredi podlogu i da zamijeni postojeću ogradu za što je angažirao građevinsku firmu i to ljeto je uklonio i drvenu garažu. Godine 2014.g. je angažirao tvrtku radi uklanjanja dva rasvjetna stupa koja nisu bila u funkciji, obavljeni su i radovi radi uređenja zemljišta i na ulazu u ravnini sadašnjih betonskih stupića je postavio željeznu ogradu koja je uklonjena od strane ŠD. Ovaj sporni prostor je kroz prošli period pokušati koristiti ĆD za potrebe svog obrta auto praonice iako tu nema predviđeno parkirno mjesto za svoje potrebe i tu je bila oznaka "privatni posjed", "zabranjen prolaz", tako da tu nije bilo nikakvo ni legalno niti ilegalno parkiralište ali su ljudi pokušali tu parkirati na način da su micali ogradu na ulazu koju je on vraćao više puta. Tako pojašnjava da se od 1991.g. u granicama posjeda ove čestice ništa nije mijenjalo osim stvari koje je naveo.

19. Dopunski saslušan, tužitelj je naveo kako u cijelosti ostaje kod već danog iskaza u ovom postupku. Na spornoj predmetnoj nekretnini na koju je došao 1987. godine prvi put, u naravi je bio voćnjak u vrlo izraslom stanju koji se sastojao od šljiva, višanja i pokoje kruške. Pored voćaka, na međi prema sjevernim susjedima raslo je slobodno grmlje i granje koje je po uputi svoje pravne prednice uklonio. Njegova pravna prednica bila je gospođa starije životne dobi s ozbiljnim bolestima i teže pokretna, a zvala se RD. Nakon što je s njom produbio rodbinske veze, još u studenskim danima pomagao joj je čistiti vrt i obavljati druge kućanske poslove. Ističe kako je taj posjed bio ograđen sa svih strana drvenom i žičanom ogradom, pa tako i prema parkingu zgrade suda. Na istom zemljištu nalazila se drvena garaža u lošem stanju, još u vlasništvu njegove pravne prednice, a koju je 2011. godine on dao ukloniti. Ističe također kako ni on niti pravna prednica nikada nisu bili smetani i posjedu ovog spornog zemljišta ni od kojeg susjeda, a pogotovo ne od strane OGS-a u Zagrebu. Nije bilo nikada niti prijepora oko međe između ovog zemljišta i susjednih nekretnina. Sporno zemljište kupio je 2001. godine od RD. Međutim, tek naknadnom provjerom stanja spornih nekretnina 2011. godine saznao je da stanje ove nekretnine u zemljišnim knjigama ne odgovara odnosno nije usklađeno s katastarskim stanjem niti stvarnim stanjem na terenu. Dao je izraditi geodetski elaborat koji je predan u ovaj spis predmeta. Tada je pokrenuo postupak za rješavanje ovog spora prvo mirnim putem, a potom je podnio tužbu. Sporna nekretnina te vrt i voćnjak njegove pravne prednice RD čini sastavni dio nekretnine na kojoj je bila kuća i dvorište u kojoj je ona živjela. I danas na tom mjestu postoji kuća u njegovom vlasništvu. Sporna rampa na koju se referira tuženik nalazi se na sasvim drugoj čestici koja nije predmet ovog spora. Naime, Sud je postavljenim stupićima i rampom ogradio svoju nekretninu odnosno parkiralište od njegovog zemljišta koje je predmet ovog postupka. Ove stupiće i rampu postavio je Sud 2021. godine kojima je ogradio svoje zemljište od njegove sporne nekretnine, a prije toga je tu postojala ograda oduvijek, što je vidljivo iz priloga dostavljenog Sudu. Nije mu poznato što je njegova pravna prednica izjavila 1977. godine u postupku obnove zemljišnih knjiga. S obzirom na navod svjedokinje vezano za spomenuti kamen, ističe kako se ne radi uopće o kamenu već o betoniranom dijelu ograde koju je dao raditi, a na kojem mjestu je prije postojala željezna ograda. Prije te željezne ograde bila je žičana ograda i garaža.

20. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), Sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja AD osnovan u cijelosti.

21. Iz provedenog postupka utvrđeno je da je nekretnina koja je predmet ovog postupka nacionalizirana 1959. godine i upisana kao društveno vlasništvo s uknjiženim pravom korištenja u korist dotadašnjih vlasnika u onim omjerima u kojim su oni prethodno bili upisani kao suvlasnici, pri čemu je sukorisnički omjer HD umanjen za dio koji pripada najamnoj stambenoj zgradi upisanoj u posjedovnici, s tim da je predmet nacionalizacije u zemljišnim knjigama proveden 1964. godine.

22. Nadalje, iz zemljišne knjige proizlazi da je predmetno pravo korištenja brisano 1965. godine na temelju rješenja Odjela za financije općine Trnje od 15. studenog 1965. iz kojeg je razvidno da je nekadašnji vlasnik, a sadašnji korisnik HD predao u posjed više zemljišta, a među njima i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 340,2 čhv u korist Općine Trnje, a za izgradnju Palače pravde. Nakon toga je prilikom osnivanja nove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] formirana kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (na kojoj je danas upisana Palača pravde), i to, među ostalim, od nekadašnjeg dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te upisana kao društveno vlasništvo. Jedini preostali sukorisnički omjer na predmetnoj čestici imala je RD i to u 93/433,2 dijela, i koji je naslijedila od SD preko vanknjižnog sukorisnika ND. Nova kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nastala je od dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu novoformirana čestica ima površinu od 89, odnosno 320 čm s tim da je ta čestica prvotno bila uknjižena kao društveno vlasništvo s pravom korištenja RD, a na temelju čl. 38. i čl. 39. ZON.

23. Tako proizlazi iz gore utvrđenih činjenica da je od nekadašnjeg sukorisničkog dijela RD kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (93/433,2 dijela), prilikom osnivanja nove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], nastala je upravo kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 320 čm koja je kao takva i dalje upisana u zemljišnim knjigama, a kao vlasnik ovdje tužitelj, koji je to vlasništvo stekao na temelju kupoprodajnog ugovora od 30. studenog 2001. od RD, iako je u tom kupoprodajnom ugovoru navedeno da RD prodaje tužitelju kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 609 čm, dakle uračunato je i spornih 289 čm koji pripadaju kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na koje je kao vlasnik upisan tuženik.

24. U skladu s odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06 i 146/08 - dalje: ZVDSP) stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog zakona prosuđuje se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

25. Iz dokumentacije u spisu i utvrđenih činjenica proizlazi da kč. br. [katastarska čestica] koja je u zemljišnim knjigama upisana u površini od 320 čm i čiji je vlasnik ovdje tužitelj, nastala je od dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to na način da je tadašnji vlasnik te čestice HD temeljem kupoprodajnog ugovora s prednikom tužitelja SD istoj prodao 93/433,2 dijela iste.

26. Nakon toga je vidljivo da je sklopljen kupoprodajni Ugovor od 28.05.1960. između UD i ND iz kojeg je razvidno da HD prodaje i ustupa u vlasništvo i korištenje 81/433,2 dijela čestice kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

27. Iz dokumentacije u spisu je vidljivo da je ta nekretnina već postala društveno vlasništvo obzirom da čl. 8. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ broj 52/58 od 30. prosinca 1958. godine), zgrade, dijelovi zgrade i građevinska zemljišta, koji su nacionalizirani tim zakonom, postaju društveno vlasništvo danom stupanja na snagu tog zakona.

28. Prema čl. 38. st. 1. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, građevinsko neizgrađeno zemljište koje je nacionalizirano ostaje u posjedu prijašnjeg vlasnika sve dok ga on na osnovi rješenja općinskog narodnog odbora ne preda općini u posjed ili drugoj osobi, radi izgradnje drugog objekta ili radi izvođenja drugih radova. Sukladno čl. 39. st. 1. tog zakona prijašnji vlasnik nacionaliziranog građevinskog neizgrađenog zemljišta ima pravo to zemljište zajedno s trajnim nasadima na njemu, sve dok je u njegovom posjedu, besplatno koristiti ili za to vrijeme drugome dati na korištenje uz naknadu ili bez naknade, sukladno postojećim propisima o zakupu poljoprivrednog zemljišta. Dakle, u vrijeme te kupoprodaje HD bio je subjekt privremenog prava korištenja kao prijašnji vlasnik neizgrađenog građevinskog zemljišta koje je podruštvljeno, i sve do stupanja na snagu Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera (Službeni list SFRJ broj 5/68), prijašnji vlasnik mogao je slobodno raspolagati tim privremenim pravom korištenja sukladno čl. 39. st. 1. Zakona o nacionalizaciji i prenijeti ga u imovinu bilo koje domaće osobe, a kako to jasno proizlazi iz obaveznog tumačenja čl. 39. st. 1. Zakona o nacionalizaciji (Službeni list FNRJ broj 24/59) iz kojeg jasno proizlazi da promet tim pravom nije bio pravno ograničen. Iz navedenog proizlazi da je HD, sukladno tada važećim zakonskim propisima, mogao slobodno raspolagati ovim svojim privremenim pravom korištenja i prenijeti ga u imovinu treće osobe što je u ovom slučaju bio ND, tako da je taj kupoprodajni Ugovor bio u skladu s tada važećim zakonskim propisima. Shodno tome, nije odlučno to što je ED predao u posjed Općini Trnje i onaj dio čestice 3829/3 k. o. [katastarska općina] koji je prethodno prenio u imovinu ND kupoprodajnim ugovorom od 28. svibnja 1960..

29. U odnosu na činjenicu da kupoprodajni ugovor od 28. svibnja 1960. nikad nije proveden u zemljišnim knjigama, a niti u katastru, ističe se, a glede primjene pravnih pravila OGZ-a, što je i sudska praksa prihvatila, da je čak i usmeni ugovor o prodaji koji je zaključen i izvršen prije stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91) valjan temelj za stjecanje vlasništva, odnosno da se u primjeni pravnih pravila OGZ-a prije stupnja na snagu ZV- a vlasništvo nekretnina temeljem pravnog posla moglo steći i bez upisa u zemljišne knjige, ako je ugovor bio izvršen. Ovaj sud nema razloga ne vjerovati da je taj ugovor izvršen, odnosno da je on svojim izvršenjem proizveo stvarnopravne posljedice i to na način da je plaćena kupoprodajna cijena i nekretnina predana u posjed jer je provedenim dokaznim postupkom utvrđeno da je u posjedu prednika tužitelja sve od vremena sklapanja istog ugovora.

30. Isto tako iz odredbe čl. 388. st. 5. ZV-a proizlazi da se zaštita povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga, određena tim Zakonom, neće primjenjivati u korist stjecanja do kojih dođe (krajnji rok je 31. prosinac 2017.) ako se njima stječe nekretnina na kojoj je bilo upisano društveno vlasništvo, a nije brisana prije nego što je taj zakon stupio na snagu. Ovdje je tužitelj stekao nekretninu 2001. godine, a društveno vlasništvo je brisano 2004. godine.

31. Nadalje, odredbom čl. 35. st. 1. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 52/2025; dalje: ZV) propisano je da Republika Hrvatska i druge pravne osobe javnoga prava koje su nositelji prava vlasništva imaju kao vlasnici u pravnim odnosima jednak položaj kao i privatni vlasnici, ako zakonom nije što drugo određeno. Stvari u vlasništvu Republike Hrvatske koje su namijenjene neposrednom izvršavanju prava i dužnosti Republike Hrvatske, njezinih tijela i ustanova (javna dobra u javnoj uporabi) rabe u skladu s tom namjenom ona tijela i ustanove kojima ih je dalo na upravljanje tijelo nadležno za određivanje namjene, ako ih to tijelo nije zadržalo u svojoj neposrednoj uporabi.

32. Iz provedenih dokaza u ovom postupku proizlazi kako spornu nekretninu Republika Hrvatska, odnosno Općinski građanski sud u Zagrebu nikada nije upotrebljavao za svoje potrebe. Pa tako, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Davora Bačelića proizlazi da je sporna nekretnina - pošljunčana neizgrađena površina, na istoj se na zapadnom dijelu nalaze dva jablana, betonska masa i dva ogradna betonska stupa za razvlačenje ogradnog lanca dok se na istočnom dijelu nalazi panj. Vještak je naveo da površina dijela zemljišno knjižne čestice 1435/1 k. o. [katastarska općina], a koji se nalazi unutar pokazanih granica vlasništva od strane tužitelja odnosno unutar granica katastarske čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iznosi 301 m2. Svjedok ADS je navela kako je tužitelj spornu nekretninu kupio od rođakinje [adresa].g., a dolazio je kod nje i prije toga i znao joj je i pomagati i raditi u voćnjaku koji je u sklopu nekretnine i to bi bilo otprilike 5-10 godina i prije 2001.g. U tom periodu je na terenu bila ograda koja je omeđivala istu sa svih strana. Svjedok ĆD je pokazao na katastarskom planu da je njegova čestica 1515, da je tužiteljeva 1504 i da bi državno zemljište bilo dio čestice 1504 od granice njegove čestice prema čestici 1435/1. Svjedok Jadranka Liović Merkaš navela je kako se sporni dio zemljišta nastavlja na parkiralište suda koje je uređeno i asfaltirano, dok taj sporni dio zemljišta nije uređen i asfaltiran, u njeno vrijeme taj dio se nije koristio za potrebe suda, a sporni dio zemljišta bio je travnata površina i odijeljena od njihovog parkirališta postavljenim kamenom. Svjedok VD je naveo kako se, nakon što mu je predočen nalaz stalnog sudskog vještaka Davora Bačelića od dana studenog 2016. godine, a koji prileži ovom spisu predmeta, te nakon što mu je predočeno da sporni dio odnosno utuženo zemljište predstavlja narančasto obojeni dio, nije koristio za potrebe Suda, u naravi je to predstavljalo šljunčani dio zemljišta, možda odvojen rubnikom.

33. Slijedom navedenog, a temeljem citirane zakonske odredbe, zaključak je Suda kako sporna nekretnina koja je predmet ovog postupka nije bila namijenjena neposrednom izvršavanju prava i dužnosti Republike Hrvatske, njezinih tijela i ustanova (javna dobra u javnoj uporabi), pa stoga kao stvar u vlasništvu RH nije bila u uporabi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, već je u posjedu tužitelja i njegovih prednika više od šezdeset godina.

34. U čl. 122. st. 1. ZV-a je propisano da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, neznajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito izvanknjižno stanje uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona.

35. Na osnovu svega utvrđenog i gore navedenog, Sud smatra da je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj na temelju valjanog pravnog posla stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama temeljem čl. 114. i 115., a u svezi čl. 126. ZV-a. Tako je utvrđeno, a kako je gore detaljnije obrazloženo, da spornu površinu čestice gdje je kupio ND od HD kupoprodajnim ugovorom od 28.05.1960. kojim je stekao 81,433/2 dijela iste nekretnine, a isto tako je utvrđeno da je SD već bila upisana kao suvlasnik u 93/433,2 dijela. Nakon toga je vidljivo da su nakon smrti ND i SD vođeni ostavinski postupci te ih je naslijedila RD. Tužitelj je od RD kupio i ovu spornu površinu čestice temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 30.11.2001.. Tako je vidljivo da su prednici tužitelja prvotno stekli pravo korištenja, a koje se s vremenom pretvorilo u pravo vlasništva. Upravo iz razloga neusklađenosti su u ugovoru i opisno navedene nekretnine onako kako to jesu u naravi i u površini od 609 m2, a sve ove činjenice proizlaze iz provedenog očevida, te utvrđenja iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka koji je potvrdio ove činjenice o položaju i obliku spornog dijela čestice. Na osnovu ovih činjenica je i izvršen upis stanja u katastarskom operatu.

36. Slijedom svega navedenog, Sud smatra kako je tužitelj stekao pravo vlasništva nad fizički i geometrijski točno određenom realnom dijelu nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica] zgrada, dvorište i prostor za parkiranje površine 7983 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u dijelu koji je u nalazu i mišljenju sudskog vještaka ing. Davora Bačelića od studenog 2016. g. prikazan na skici lica mjesta narančastom bojom i određen spojnicom točaka U-D-C-B-A-R-P-O-N-U, površine 301 m2.

37. Zbog svega navedenog udovoljeno je tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti.

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u parnici, a označena vrijednost predmeta spora u trenutku podnošenja tužbe je bila 10.000,00 kn (1.327,23 eura), a nakon ročišta 05.12.2013.g. je bila 100.000,00 kn (13.272,28 eura). Tužitelju je priznat parnični trošak i to za sastav tužbe u iznosu od 124,43 eura (Tbr. 7/1 i 42 Tarife), zastupanje na ročištima 05.12.2013., 23.09.2015., 26.11.2015., 21.10.2016., 22.02.2017., 14.06.2018. za svako u iznosu od 165,90 eura te za 22.05.2025., 07.10.2025. i 02.12.2025. za svako ročište po 250,00 eura (Tbr 9/1 i 42 Tarife), podnesak od 21.12.2016.g. i 02.03.2018.g. za svaki u iznosu od 165,90 eura (Tbr. 8/1 i 4 2 Tarife), za sastav žalbe od 14.01.2014.g. i 11.04.2017.g. za svaku po 207,38 eura (Tbr. 10/1 i 42 Tarife), trošak vještačenja u iznosu od 464,53 eura, pristojbe na tužbu 53,09 eura i na presudu 179,18 eura, što je ukupno 3.313,19 eura.

U Petrinji, 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Blaženka Navara

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1.Tužitelj po punomoćnici Ivi Žuvanić Štambuk, odvjetnici iz Zagreba

2.Tuženik po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku