REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj: Kž-432/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Marije Garačić-Turković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika IZ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. u svezi s člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika IZ podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj K-260/2022 od 14. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 30. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Žalba optuženika IZ odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku optuženici IZ i UZ proglašeni su krivima za počinjene produljenog kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. u svezi s člankom 52. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude. Na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11 optuženi IZ je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a optuženi UZ na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. U odnosu na obojicu optuženika je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi IZ u roku provjeravanja od četiri godine, a optuženi UZ u roku provjeravanja od dvije godine ne počine novo kazneno deko.
2. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11,121/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje: ZKP/08), oštećenicima NZ, LZ i ŠZ dosuđeni su imovinskopravni zahtjevi u iznosu od po 51,76 eura svakom pojedinačno te je optuženom IZ i optuženom UZ naloženo solidarno platiti svakom od imenovanih oštećenika iznos od po 51,76 eura, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
2.1. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 oštećenicima PZ, GZ, RZ, TZ, ČZ, MZ, DZ, ZZ, EZ, AZ, JZ, KZ, BZ, Nikolini Marinelić 4, VZ, ĆZ, OZ, ŽZ, HZ, FZ, ĐZ, IZH, SZ, CZ, IV, UV, NV, UZH, LV, ŠV, PV, GV, RV, TV, ČV, MV, DV, ZV, EV, AV, JV i KV dosuđeni su imovinskopravni zahtjevi u iznosu od po 51,76 eura svakom pojedinačno te je optuženom IZ i optuženom UZ naloženo solidarno platiti svakom od imenovanih oštećenika iznos od po 51,76 eura, u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude, dok su s preostalim dijelom svojih imovinskopravnih zahtjeva imenovani oštećenici upućeni u parnicu.
2.2. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 oštećenicima BV i VV dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od po 46,45 eura te je svakom od optuženika pojedinačno naloženo solidarno platiti imenovanim oštećenicima iznos od po 46,45 eura u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
3. Na temelju članka 560. stavaka 1. i 2. ZKP/08 u svezi s člankom 77. stavkom
1. i člankom 5. KZ/11 optuženima IZ i UZ je oduzeta imovinska korist ostvarena počinjenjem kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 1. u svezi s člankom 52. KZ/11 te je utvrđeno da iznos od 1.511,71 eura predstavlja imovinsku korist te taj iznos postaje imovina Republike Hrvatske, te je naloženo optuženicima IZ i UZ da svaki plati iznos od po 755,86 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
4. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08 optuženom IZ je naloženo podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 275,32 eura za troškove svjedoka, iznos od 1.365,42 eura za trošak informatičkog vještačenja te iznos od 400,00 eura s osnova paušala, sve u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 optuženom UZ je naloženo plaćanje paušala u iznosu od 150.00 eura u roku od petnaest dana od pravomoćnosti presude.
5. Pravodobnu žalbu je uložio optuženi IZ po branitelju Vedranu Pajiću, odvjetniku iz Osijeka, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, „pogrešne primjene materijalnog prava“ te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine te uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili da se preinači i tog optuženika oslobodi optužbe za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
8. Žalba nije osnovana.
9. Žalitelj ističe počinjenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 prepisujući zakonski tekst te bitne povrede bez konkretizacije u čemu se svaki od navedenih oblika te bitne povrede sastoji niti je to moguće razabrati iz žalbe.
9.1. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točka 1. ZKP/08, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi bila počinjena istaknuta niti koja druga bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj u bitnome osporava vrijednosnu ocjenu dokaza i navodi da je iz provedenih dokaza izveden pogrešan zaključak da bi u dogovoru s optuženim UZ počinio terećeno kazneno djelo. Navodi da mu nije jasno zbog čega policija nije dostavila dokaze o komunikaciji vezano za fotografije koja je uspostavljena s ĆV jer se nalaze na računalu koje mu je oduzeto. Nadalje, upućuje da informatičkim vještačenjem nije utvrđeno da bi on bio administrator stranice, već je samo izradio Internet stranicu jer se time bavi, pogrešno se zaključuje da je bio korisnik stranice jer to što netko pristupi stranici ne znači da je korisnik iste, a stranica je dostupna svim osobama. Posebno ukazuje da se neosnovano prihvatila obrana optuženika UZ koji je priznao počinjenje terećenog kaznenog djela pri čemu zbog osobnog sukoba jer mu žalitelj nije želio dati novac da plati novčanu kaznu kada je otkriven za prijevoz veće količine duhana i pritom nema niti jednog dokaza koji bi potkrijepio obranu UZ. Jednako tako smatra da se neosnovano otklonio iskaz svjedokinje OV, njegove dugogodišnje prijateljice, jer jedna fotografija koja je uz poruku na Viberu koju mu je poslala svjedokinja ne znači da ga je upozoravala da se ne bavi tim poslom. Niti jedan dokaz ne upućuje da se bavio izradom fotografija tenisica već je iste dostavljao ĆV kako bi mu uredio stranicu. Stoga nije utvrđeno postojanje uzročno-posljedične veze između njegovog djelovanja i nastupjele štete te ga je primjenom načela in dubio pro reo trebalo osloboditi optužbe. Poseban se osvrt u žalbi daje u odnosu na to da nije postojao nikakav dogovor, a što navodi u konfuznoj obrani optuženi UZ i cijela se presuda temelji na pretpostavkama.
10.1. U odnosu na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje žalitelj smatra da je neosnovano odbijen dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka ŽV, kao i da se pribavi spis predmeta u kojem se za isto kazneno djelo vodi postupak protiv ĆV, a čime bi se potvrdila njegova obrana da je samo izrađivao stranicu za ĆV.
11. Protivno istaknutim prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je proveo sve potrebne dokaze, brižljivo i kritički ih je vrednovao i na temelju takve vrijednosne ocjene dokaz je utvrdio sve odlučne činjenice te je izveo pravilan zaključak da su se u radnjama žalitelja ostvarila bitna obilježja terećenog kaznenog djela.
11.1. Prigovor nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je neosnovan jer je prvostupanjski sud s pravom odbio dokazni prijedlog optuženog IZ da se, između ostaloga, sasluša svjedok HV koji je navodno bio prisutan razgovoru između optuženika IZ i UZ u kafiću jer nije navedeno da bi imao neposredna saznanja o kaznenom djelu, kao što je pravilno odbijen prijedlog za pribavljanje državnoodvjetničkog spisa predmeta kojim se pokojni ĆV tereti za kazneno djelo povrede žiga jer se pribavljanjem tog spisa ne bi utvrdilo ništa odlučno za ovaj kazneni postupak niti bi se otklonila kaznena odgovornost žalitelja.
11.2. Nadalje, u odnosu na istaknute prigovore vezano za obranu optuženog UZ koji je detaljno opisao kako je došlo do suradnje s optuženim IZ, s pravom je ta obrana prihvaćena vjerodostojnom jer je potvrđena i drugim dokazima, a otklonjena je obrana optuženog IZ kao neosnovana. Naime, optuženi UZ je naveo da je upravo s optuženim IZ dogovorio prodaju spornih tenisica i da treba otvoriti poštanski pretinac za primanje uplata, dok osobu po imenu ĆV uopće ne spominje iako bi bilo logično da ga spomene ako bi to bila osoba koja ga je angažirala za primanje uplata od kupaca, kao što bi ga zasigurno spomenuo kada bi bio točan navod žalitelja da mu ĆV nije plaćao dogovorenu naknadu za primanje uplata. Jednako tako pravilno zaključuje prvostupanjski sud da ukoliko bi bila točna obrana optuženika IZ da ga optuženi UZ tereti kako bi mu se osvetio jer mu nije želio dati novac za plaćanje novčane kazne, nije životno da se osvećuje optuženom IZ, već bi bilo životno i logično da se osvećuje ĆV za kojeg žalitelj tvrdi da optuženom UZ nije platio naknadu. Nadalje, optuženi UZ je iskazao da je iz razgovora sa žaliteljem saznao da on tenisice šalje nakon narudžbe, da mu je žalitelj pokazao oglasnik za Click trgovinu uz fotografije tenisica te je on osobno angažiran za podizanje uplata u pošti gdje je podigao novac i predao ga optuženom IZ koji bi mu za to dao 20,00 do 50,00 kn. Da je obrana UZ vjerodostojna potvrđeno je nespornom činjenicom da je upravo taj optuženik detaljno opisao da je po uputi IZ otvorio poštanski pretinac broj 10 u poštanskom uredu u Čepinu, pri čemu iznosi detalje u odnosu na par vraćenih tenisica, odnosno da kada je donio te tenisice mu je optuženi IZ rekao da više ne preuzima vraćene tenisice. Sve navedeno treba povezati s nespornom činjenicom da su svi oštećenici u bitnome iskazali da kada su uočili da nisu dobili ono što su naručili putem mail-a su reklamirali, da im je odgovoreno da se radi o grešci i da slijedi nova isporuka, a nakon čega je stranica te trgovine blokirana.
11.3. Jednako tako, protivno i tom prigovoru žalitelja, pravilno je otklonjen iskaz prijateljice žalitelja, FV. Tako prvostupanjski sud otklanja njen iskaz da je optuženi IZ bio angažiran samo za dizajn Internet stranice Click trgovina jer iz sadržaja poruke koju je poslala tom optuženiku proizlazi da ga je upozorila da je u tijeku carinska akcija i da imaju u vidu sve transakcije putem pošte i obavijestila ga je koliku kaznu može platiti riječima „koliki je promet na crno ostvaren toliku kaznu plaćaš“. Drugim riječima, da je optuženi IZ samo dizajnirao stranicu nije bilo potrebe za takvim upozorenjem, što znači da je znala za ulogu tog optuženika i za primanje uplata putem pošte. Navedeno treba povezati i s činjenicom da iz nalaza i mišljenja informatičkog vještaka proizlazi da je obrisan veći dio podataka iz računala, a da se Click trgovina spominje na disku obrisanih podataka na 45 mjesta i da se radi o posjećenim web stranicama sličnih linkova koji se razlikuju samo po zadnjem broju, da se radi o linku kada se čitaju podaci iz korisničkog sandučića grupe/stranice Click trgovine i tim linkovima može pristupiti samo registrirani korisnik i kreator iste. Pritom je žalitelj izjavio da osim njega nitko drugi nije imao pristup njegovom računalu. Također, na obrisanom disku se nalaze tri fotografije tenisica marke Nike koje su od oglašivača naručili ĐV i SV, a vještak je naveo da se te fotografije nalaze i na drugim stranicama pa optuženik nije izvorni autor fotografija. Posebno je važno, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, da je optuženi IZ za različite stranice tj. „trgovine“ plaćao oglase na Facebooku, iz komunikacije je razvidno da Facebook ne odobrava takvu vrstu poslovanja na svojoj stranici i povremeno te stranice blokira i vidljivo je da je s tim u svezi optuženi IZ otvarao nove korisničke račune.
11.4. Sve gore navedeno je pravilno prvostupanjski sud povezao s rezultatom pretrage doma kod optuženog IZ kojom prilikom je pronađena uplata od osoba CV, IG i UG pa, iako se ne radi o oštećenicima u ovom postupku, očito je da se optuženik bavio internetskom prodajom. U pretrazi su pronađena i dva pečata s natpisima „350,00 kn IZ“ te je na njima otisnuta i adresa optuženika.
12. Imajući u vidu sve navedeno, neosnovani su prigovori žalitelja u odnosu na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te se u svemu ostalom radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja žalitelj upućuje na jasne i određene razloge prvostupanjskog suda koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
13. Budući da je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo to nije počinjena tzv. posredna povreda kaznenog zakona. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavaka 1. točke 2. ZKP/08, drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, a što je dužan paziti po službenoj dužnosti.
14. Žalitelj samo paušalno prigovara dosuđenim imovinskopravnim zahtjevima, navodeći da nije počinio terećeno kazneno djelo niti je ostvario imovinsku korist. Protivno paušalnim prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud je dao detaljne, jasne i određene razloge u odnosu na postavljene imovinskopravne zahtjeve u točkama 40. do 42. obrazloženja pobijane presude, koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud pa se na te razloge upućuje žalitelj radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
15. Pobijajući presudu u dijelu odluke o kazni žalitelj ističe da se nije vodilo računa o općim pravilima prilikom odmjeravanja kazne i da je po mjeri kazna zatvora prestroga, kao i rok provjeravanja.
16. Protivno i tim prigovorima, prvostupanjski sud je imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela.
16.1. Imajući u vidu navedeno, pravilno je optuženiku olakotnim cijenjeno da je neosuđivan i da protekom pet godina od počinjenja kaznenog djela nije bio u sukobu sa zakonom, dok je otegotnim cijenjena upornost u počinjenju kaznenog djela, što je razvidno iz brojnosti radnji koje čine produljeno kazneno djelo prijevare (77 radnji). Cijeneći sve navedeno pravilno je odmjerena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i cijeneći da je neosuđivan je pravilno prvostupanjski sud izrekao uvjetnu osudu. No, imajući u vidu brojnost radnji u sklopu produljenog kaznenog djela, pravilno je odmjeren dulji rok provjeravanja od četiri godine. Po ocjeni drugostupanjskog suda, ovakva kaznena sankcija je opravdana i primjerena za postizanje zakonom propisane svrhe kažnjavanja, kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije. Stoga je neosnovan prijedlog optuženog IZ za blažim kažnjavanjem.
17. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Velikoj Gorici 30. siječnja 2026.
Predsjednica vijeća
Ivana Dubravka Kovačević