REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-388/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji Martini Klanac, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Luke Bućana, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica Grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika NJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 26. siječnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice ŠJ i tuženika, **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Jasminke Vrbe poslovni broj Ovrv-3180/2022 od 17. svibnja 2022. kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos 57,05 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 4,75 EUR od 16.05.2020.,

- na iznos od 4,75 EUR od 16.06.2020.,

- na iznos od 4,75 EUR od 16.07.2020.,

- na iznos od 4,75 EUR od 16.08.2020.,

- na iznos od 4,75 EUR od 16.09.2020.,

- na iznos od 4,75 EUR od 16.10.2020.,

- na iznos od 4,75 EUR od 16.11.2020.,

- na iznos od 4,75 EUR od 16.12.2020.,

- na iznos od 4,75 EUR od 16.01.2021.,

- na iznos od 4,75 EUR od 16.02.2021.,

- na iznos od 4,75 EUR od 16.03.2021.,

- na iznos od 4,75 EUR od 16.04.2021.,

do isplate te se za sve navedeno tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog postupka.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, radi naplate novčane tražbine u iznosu 429,84 kune / 57,05 eura sa zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik Jasminka Vrba je na prijedlog tužitelja donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3180/2022 od 17. svibnja 2022., protiv kojeg je tuženik podnio pravovremen prigovor.

3. U prigovoru tuženik u bitnom navodi da su iznosi za koje se tereti plaćeni i redovito se plaćaju kroz drugi račun kojim tužitelj tereti poslovni subjekt e-Data d.o.o., koji je prostor iznajmio od njega. Navodi da je pod usluge prikupljanja otpada uključena kvadratura za koju ga tužitelj više puta pokušava ovršiti. Ističe da već više desetljeća plaća odvoz smeća prema kvadraturi prostora 130,30 m2 koji se kao takav vodi u grutnovnici, a da je nakon izvršenog etažitanja taj prostor podijeljen u dvije cjeline, i to stambeni prostor površine 37,84 m2 i poslovni prostor površine 92,46 m2. Navodi da se tužitelj istodobno koristi podacima iz gruntovnice i iz etažiranja i da ga na taj način dvostruko tereti za iste kvadrate. Predlaže da rješenje o ovrsi treba u cijelosti odbaciti, kao i sve prethodne ovrhe nastale po navedenom predmetu.

4. Rješenjem ovoga suda poslovnog broja Povrv-388/2025 od 2. listopada 2025., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje i riješeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, uz upozorenja na odredbe čl. 461.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) o rokovima za iznošenje činjenica i predlaganje dokaza.

5. Tužitelj u očitovanju na prigovor tuženika navodi da se njegovo potraživanje temelji na neplaćenim računima za uslugu odvoza komunalnog otpada za razdoblje od travnja 2020. do ožujka 2021. za stambeni prostor na adresi [adresa]. Ističe da je tuženik vlasnik predmetne nekretnine, što ni sam ne osporava, te da je kao takav pravilno evidentiran kao obveznik plaćanja komunalne usluge. Navodi da je tuženik evidentiran kao korisnik usluge još od prosinca 2016. godine i da je bio korisnik i u utuženom razdoblju. Tužitelj pojašnjava da je 2016. godine proveden očevid na kojem je utvrđeno postojanje legaliziranog stambenog objekta određene površine, na što tuženik nije imao primjedbi. Smatra da je time pravilno utvrđeno činjenično stanje na temelju kojeg je izvršeno zaduženje. U odnosu na prigovor tuženika da je prostor bio iznajmljen, tužitelj ističe da promjena korisnika nije prijavljena u zakonskom roku. Naglašava da je obveza prijave promjena propisana Općim uvjetima poslovanja kako bi se mogla ažurirati evidencija obveznika. Navodi da tuženik nije dokazao da je o promjenama obavijestio davatelja usluge. Smatra prigovore tuženika paušalnima i neosnovanima jer nije postupao s dužnom pažnjom. Dodatno ističe da je tuženik 2022. godine sam zatražio promjenu adrese za dostavu računa, čime je implicitno priznao postojanje obveze. Navodi da do dana podnošenja podneska nije zaprimljena nijedna uplata po utuženim računima. Osporava prigovor visine duga ističući da se potraživanje odnosi isključivo na stambeni prostor, a ne na poslovni. Smatra da su prigovori vezani uz površinu i dostavljeni računi irelevantni za predmet spora. Poziva se na raniju sudsku praksu u identičnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u kojoj je odlučeno u njegovu korist. Zaključno predlaže da sud odbije prigovor tuženika i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev

6. Tuženik se nije očitovao na podnesak tužitelja kojeg je zaprimio 14. listopada 2025.

7. Tijekom postupka sud je pročitao izvod iz poslovnih knjiga tužitelja (list 13 spisa), račun br. R-65819/2022 od 30. travnja 2022. (list 28), izvadak iz zemljišne knjige (list 29), Cjenik javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (list 39), Cjenik usluga za skupljanje i odvoz komunalnog otpada (list 40), zahtjev od 2. lipnja 2021. (list 41), bilješke iz matične evidencije tužitelja (list 42 i 62), e-mail od 31. svibnja 2021. (list 43), prigovor od 11. prosinca 2020. (list 44-45), račun br. R-153885/2020 od 31. listopada 2020. (list 46), arhitektonska snimka s popisom jedinica (list 47-49), zapisnik od 9. prosinca 2016. (list 57), izvadak iz registra matičnih podataka (list 60-61), Opće uvjete poslovanja s korisnicima (list 63-81), račune (list 84-131), knjigovodstveno stanje obveznika (list 141) i e-mail tužitelja od

17. ožujka 2022. (list 142)

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za pruženu uslugu odvoza komunalnog otpada za razdoblje od travnja 2020. do ožujka 2021. za stambeni prostor površine 37,84 m2, na adresi [adresa].

10. U ovoj pravnoj stvari mjerodavna je odredba čl. 30. st 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadu („Narodne novine“ broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19; dalje ZOGO), kojom je propisano da je korisnik javne usluge prikupljanja komunalnog otpada vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Prema čl. 30. st. 6. korisnik javne usluge je dužan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje.

11. Sukladno čl. 72. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), vlasništvo određenoga posebnoga dijela nekretnine uspostavlja se upisom u zemljišnu knjigu kao pravo povezano s određenim suvlasničkim dijelom te nekretnine.

12. Iz zapisnika od 9. prosinca 2016. proizlazi da je na adresi [adresa] utvrđeno da je objekt 1110491 legaliziran zbog razdvajanja prilikom čega je nastao novi stambeni objekt površine 37,84 m2.

13. Iz arhitektonske snimke s popisom jedinica na listu 47-49 spisa proizlazi da se na prvom katu predmetne nekretnine nalaze stambeni prostor u vlasništvu tuženika površine 37,84 m2 i poslovni prostor u vlasništvu tuženika u iznosu 92,46 m2. Zbroj površina navedenih prostora iznosu 130,30 m2.

14. Slijedom navedenog, sud na temelju zapisnika od 9. prosinca 2016. i arhitektonske snimke s popisom jedinica zaključuje da je predmetni stambeni prostor površine 37,84 m2 nastao razdvajanjem od poslovnog prostora u površini 130,30 m2.

15. Iz dostavljenog izvatka iz zemljišne knjige na listu 29 spisa proizlazi da navedeno razdvajanje nije provedeno u zemljišnoj knjizi i da se u zemljišnoj knjizi kao posebna jedinica još uvijek vodi poslovni prostor na I (prvom) katu ukupne površine 130,30 m2, u vlasništvu tuženika, što tužitelj nije osporio.

16. Iz računa na listu 28 i 46 spisa proizlazi da je u pravu tuženik kada u prigovoru ističe se odvoz smeća redovito plaća prema kvadraturi prostora 130,30 m2 koji se kao takav vodi u zemljišnoj knjizi kroz drugi račun kojim tužitelj tereti poslovni subjekt e-Data d.o.o., pri čemu se napominje i da tužitelj u svom očitovanju uopće nije osporio da za poslovni prostor na istoj adresi površine 130,30 m2 tereti trgovačko društvo e-Data d.o.o. Također, zaključak je suda da iz tih računa proizlazi da je tuženik obvezu plaćanja prenio na e-Data d.o.o. i o tome obavijestio tužitelja, s obzirom na to da tužitelj tim računima tereti upravo e-Data d.o.o.

17. Dakle, na temelju provedenih dokaza sud utvrđuje da je stambeni prostor površine 37,84 m2 nastao razdvajanjem od poslovnog prostora ukupne površine 130,30 m2, koji se i nadalje u zemljišnoj knjizi vodi kao jedna posebna jedinica u vlasništvu tuženika, a korisnik kojeg je e-Data d.o.o. Iz arhitektonske snimke s popisom jedinica i zapisnika o očevidu proizlazi da se ne radi o dodatnoj ili novoj kvadraturi, već o unutarnjoj podjeli već postojećeg prostora, a iz izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da navedeno razdvajanje nije provedeno u zemljišnoj knjizi, zbog čega u pravnom prometu, sukladno čl. 72. st. 1. ZV, postoji samo jedna nekretnina, odnosno jedan posebni dio nekretnine ukupne površine 130,30 m2.

18. Kako za potrebe primjene čl. 30. st. 5. i 6. ZOGO postoji jedan vlasnik, jedna nekretnina i jedno obračunsko mjesto, ocjena je suda da tužitelj nema pravnu osnovu isti prostor tretirati kao dva odvojena obračunska mjesta.

19. Osim toga, iz dostavljenih računa proizlazi da tužitelj već obračunava uslugu prikupljanja komunalnog otpada za cijelu površinu od 130,30 m2 putem računa izdanih trgovačkom društvu e-Data d.o.o., koje te račune podmiruje, što tužitelj tijekom postupka nije osporio. U takvim okolnostima nema pravne osnove da se za dio iste kvadrature, i to za površinu od 37,84 m2, formira zasebna obveza plaćanja prema tuženiku, jer bi se time ista javna usluga obračunavala dvaput za isti prostor, što je protivno i načelu savjesnosti i poštenja, kao općem načelu obveznog prava iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO).

20. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP ukinuti platni nalog i odbiti tužbeni zahtjev. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

21. Odredbom članka 164. stavka 4. ZPP propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

22. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu, tuženik na temelju čl. 154. st. 1. ZPP, nema pravo na naknadu troškova postupka. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku