Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-275/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja OĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli- Pola, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-203/2022-13 od 18. rujna 2025., 30. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
I Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-203/2022-13 od 18. rujna 2025. i predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
II O troškovima o povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijena je preinaka tužbe od 13. siječnja 2023. kojom se zahtijeva isplata dodatka za posao portira.
2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se rješenje ukine ili preinači, uz obvezu naknade troška žalbenog postupka.
3. Žalba je osnovana.
4. Pobijano rješenje sud prvog stupnja donosi utvrđenjem da je tužitelj podnio tužbu radi isplate mjesečne razlike od 0,5% osnovice za svaku godinu radnog staža, počev s lipnjem 2017. do umirovljenja u veljači 2022., u ukupnom iznosu od 4.194,06 eur[1] /31.600,13 kuna. Utvrđuje da je podneskom od 13. siječnja 2023. tužitelj preinačio tužbu navodeći da se utuženi iznos odnosi na dodatak za obavljanje dodatne dužnosti portira u radarskoj postaji ..., u skladu s dnevnim zapovijedima neposredno nadređenog zapovjednika. Nadalje, utvrđuje da se tuženik usprotivio promjeni osnove potraživanja, smatrajući je preinakom za koju tužitelj nije podnio zahtjev za mirno rješenje spora.
5. S tim u vezi, sud prvog stupnja utvrđuje da zahtjev za mirno rješenje spora podnesen u skladu s odredbom čl. 186.a ZPP-a mora u svemu odgovarati budućoj tužbi, a da se u konkretnom slučaju zahtjev za mirno rješenje spora od 22. lipnja 2022. (pravilno je trebalo pisati 20. lipnja 2022.) ne odnosi i na preinačenu tužbu. Povrh toga, ne nalazi da bi tužitelju pripadala naknada za odlazak do "kapije" i njeno otvaranje, legitimiranje i upućivanje osobe u zgradu, jer da je prema iskazu tužitelja to bilo po izričitom zahtjevu dežurne osobe i da se ne radi o mjerljivom poslu.
6. Osnovano se žalbenim navodima tužitelja ističe da je donošenjem pobijanog rješenja počinjena apsolutno bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11.
ZPP-a, što će se nastavno obrazložiti.
7. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je 12. prosinca 2022. podnio tužbu u kojoj navodi da je do 31. siječnja 2022. bio zaposlen kao namještenik u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, na namješteničkom mjestu III. vrste, mehaničar specijaliziran za elektromehaniku za pogonsku opremu u ..., ..., 1. ..., Radarska postaja ..., ..., s mjestom službe ..., prema rješenju ..., ..., ..., ... od 14. studenoga 2019. Prethodno tome da je kao namještenik bio raspoređen na namješteničko mjesto III. vrste, radno mjesto domar u ..., ..., 4. Radarska ..., ..., mjesto službe ..., prema rješenju ..., ..., ..., ... od 28. kolovoza 2019. Nadalje, naveo je da je uvidom u predmetna rješenja razvidno da mu se plaća obračunava umnoškom osnovice i koeficijenta poslova 0,873 prema rješenju od 14. studenoga 2019., odnosno koeficijenta 0,776 prema rješenju od 28. kolovoza 2019. uvećano za dodatak radnog mjesta III. vrste od 10% na osnovicu, kao i da ima pravo na uvećanje osnovice plaće od 0,5% na svaku godinu radnog staža. Tvrdi da mu predmetni dodatak na plaću nikad nije isplaćivan te je tužbenim zahtjevom zatražio od tuženika isplatu dodatka na plaću za svaki mjesec u razdoblju od 15. lipnja 2017. do 15. veljače 2022. u ukupnom iznosu od 4.194,06 eura/31.600,13 kuna, s kamatama. Navedeni izračun da je izveden umnoškom osnovice plaće za državne službenike i namještenike za svaku godinu radnog staža (42 godine x 0,5%), osobnim koeficijentom radnog mjesta i dodatkom od 10%.
8. Tužitelj je u prilozima uz tužbu, priložio i prijedlog za mirno rješenje spora upućen Općinskom državnom odvjetništvu u Puli broj 3/22 od 20. lipnja 2022., u sadržaju kojeg navodi prethodno izložene činjenične navode tužbe.
9. Podneskom zaprimljenim 13. siječnja 2023., a prije održavanja pripremnih ročišta tužitelj je istaknuo da je u utuženom razdoblju, u skladu s dnevnim zapovijedima neposredno nadređenog zapovjednika, uz postojeće dužnosti mehaničara specijaliziranog za elektromehaniku za pogonsku opremu, kao i domara u ..., bio raspoređen i na dužnost portira u vojarni, mjestu službe ..., za koju dužnost kao namještenik da nikada nije dobio isplatu dodatka koji mu pripada za dodatnu dužnost koju je obavljao. Ove činjenice da su greškom izostavljene iz tužbe, pa ih ovim putem iznosi kao nadopunu tužbe. Pri tome je istaknuo da se predmetni dodatak zatražen u ovoj pravnoj stvari odnosi i na navedenu dodatnu dužnost portira, te je ustrajao kod tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 4.194,06 eura/31.600,13 kuna.
10. Podneskom zaprimljenim 16. travnja 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) i Odluci o objavi uvođenje eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/22), te je zatražio isplatu prvobitno utuženog iznosa od 4.194,06 eura.
11. S obzirom da sud prvog stupnja u pobijanom rješenju navodi razloge za odbačaj tužbe primjenom odredbe čl. 186.a st. 6. ZPP-a, dok se izrekom pobijanog rješenja odbija preinaka tužbe, nije jasno smatra li sud da odredba čl. 186.a ZPP-a derogira odredbu čl. 191. ZPP-a i koji bi tome bili razlozi. Drugim riječima, smatra li prvostupanjski sud da preinaka nije dopuštena samo iz razloga što se tužitelj nije obratio tuženiku za mirno rješenje spora, što pak nije propisano ZPP-om ili iz razloga odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, na koju odredbu se uopće ne referira. Istovremeno, u odnosu na navedenu činjeničnu osnovu (naknadu za obavljanje poslova portira) navodi razloge kojima se upušta u meritum iste.
12. Stoga će u nastavku postupka sud prvog stupnja otkloniti navedenu bitnu povredu postupka, pri čemu će voditi računa o pravnoj prirodi instituta mirnog rješenja spora za razliku od instituta preinake tužbe.
13. Naime, zahtjev za mirno rješenje spora iz odredbe čl. 186.a ZPP-a predstavlja procesnu pretpostavku koja se prethodno mora ostvariti, kako bi ukoliko zahtjev ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj mogao podnijeti tužbu nadležnom sudu.
13.1. Međutim, svrha i cilj odredbe čl. 186.a ZPP-a nije postavljanje pred stranke nekih nerazumnih procesnih prepreka radi ostvarenja prava u građanskom postupku, već je svrha te odredbe smanjenje sporova pred sudom u kojima je jedna od stranaka Republika Hrvatska, a koju zastupa u takvim sporovima neovisno pravosudno tijelo – Državno odvjetništvo, koje je ovlašteno spor riješiti ako za to postoje uvjeti mirnim putem. Isto tako, ZPP nije izrjekom riješio pitanje treba li i u povodu preinake tužbe provesti prethodni pokušaj mirnog rješenja spora u vezi s preinačenim zahtjevom u smislu odredbe čl. 186.a ZPP-a, te je isto u zavisnosti od okolnosti konkretnog slučaja.
14. Institut preinake tužbe kakav je predviđen odredbama ZPP-a ima pak cilj uspostaviti ravnotežu između, s jedne strane, ostvarenja načela ekonomičnosti i efikasnosti postupka, i s druge strane, sprečavanja mogućnosti zloupotreba procesnih ovlaštenja, odnosno osiguranja pravne sigurnosti. Stoga je preinaka tužbe u načelu dopuštena, a omogućujući tužitelju da tijekom postupka mijenja predmet spora postiže se da se u postojećem postupku, uz korištenje već prikupljenog procesnog materijala, definitivno razriješe sporovi između stranaka. U protivnom, radilo bi se o pretjeranom formalizmu zbog kojeg bi strankama bio onemogućen pristup sudu.
14.1. S tim u vezi Europski sud za ljudska prava zauzeo je shvaćanje (u predmetu Omerović protiv Hrvatske, Zahtjev broj 22980/09) prema kojemu je potrebno izbjeći situaciju kad postupovna pravila prestaju služiti ciljevima pravne sigurnosti pravilnog djelovanja pravosudnog sustava te postanu jedna vrsta prepreke stranci u parnici da njezin zahtjev nadležni sud razmotri u meritumu.
15. Stoga će sud prvog stupnja vodeći računa o cilju i svrsi instituta preinake tužbe te okolnostima konkretnog slučaja, da je tužitelj u tužbi naznačio da zahtijeva isplatu dodatka od 10% na osnovicu radnog mjesta III. vrste i uvećanje osnovice plaće od 0,5% za svaku godinu radnog staža, da bi nakon toga zahtijevao navedene dodatke i za dužnost portira, a da je pri tome visina tužbenog zahtjeva ostala neizmijenjena, donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.
16. Iz ovih je razloga rješenje suda prvog stupnja ukinuto i na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 30. siječnja 2026.
Sutkinja
Dubravka Butković Brljačić
