Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1394/2025-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Radoš Radičević, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P- 116/2025-7 od 6. lipnja 2025., 30. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika i preinačuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj P-116/2025-7 od 6. lipnja 2025., te rješava:

Prihvaća se prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini te se predmet ustupa mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak u povodu žalbe u iznosu od 125,00 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom rješenjem odbijen je kao neosnovan tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/2025- dalje: ZPP), predlažući da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili podredno preinači, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da su stranke člankom 14. Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/5140607-5104273119 od 16. travnja 2009., u slučaju spora, ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta banke, koja odredba, kao odredba unaprijed formuliranog ugovora, nije bila posebno pregovarana, pa tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, slijedom čega da ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača jer bi tužitelj, čije je prebivalište u [adresa], radi zaštite svojih prava morao putovati u Rijeku, što bi mu uzrokovalo znatne troškove i ograničen izbor punomoćnika. Slijedom navedenog, zaključuje da se radi o nepoštenoj odredbi u smislu čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07i 79/09-dalje:ZZP/07) i čl. 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

6. S obzirom na navedeno, a u odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti tuženika, primjenom čl. 19. I Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN-102/15-dalje: ZIDZPK/15) odbija prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda, kao neosnovan.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. u vezi čl. 354. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju tuženik u žalbi posebno ukazuje, jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je isto moguće ispitati. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, jer su, protivno tvrdnji žalitelja, stranke imale mogućnost očitovati se o navodima odlučnim za ocjenu osnovanosti prigovora mjesne nenadležnosti.

8. Imajući u vidu nemogućnost tužitelja da utječe na sadržaj prorogacijske klauzule iz citiranog Ugovora o kreditu kao unaprijed formulirane ugovorne odredbe te utvrđenu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, ovaj sud prihvaća razloge i ocjenu prvostupanjskog suda da ista predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu u smislu odredbe čl. 96. ZZP/07. Ocjena je ovog suda da uključivanje takve odredbe u ugovor koji se sklapa s potrošačem s očitom svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjeri sudu svog sjedišta i time ostvare pogodnosti i bitno manji troškovi, predstavlja postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja. Iz navedenih razloga radi se o nišetnoj odredbi u smislu čl. 102. st. 1. ZZP/07 posljedično čemu, u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 70. ZPP-a jer između stranaka nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula.

9. Međutim, neovisno o tome, sud prvog stupnja je pogrešno odbio tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti toga suda. Pogrešno je stajalište suda prvog stupnja o primjeni odredbe čl. 19. l Zakona o potrošačkom kreditiranju jer se ta odredba odnosi na sporove s međunarodnim elementom, što u ovom predmetu nije slučaj. Iz navedenih razloga prilikom utvrđivanja nadležnosti suda treba primijeniti odredbe Zakona o parničnom postupku o mjesnoj nadležnosti sudova.

10. Iz sadržaja očitovanja tužitelja u podnesku od 15. travnja 2025. proizlazi da je predmetni ugovor o kreditu sklopljen u Slavonskom Brodu. Međutim, budući da je tužbu protiv tuženika podnio sudu prvog stupnja (Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini) proizlazi da tužitelj nije iskoristio svoje pravo izbora u smislu odredbe čl. 59. ZPP-a pa je u konkretnom slučaju isključena primjena navedene zakonske odredbe.

11. Slijedom navedenog, u takvoj situaciji potrebno je primijeniti zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti pa budući da je sjedište tuženika u Rijeci, proizlazi da je u ovom predmetu za suđenje nadležan sud u Rijeci sukladno odredbi čl. 48. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 46. st. 1. ZPP-a.

12. Iz navedenih razloga trebalo je prihvatiti tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini te predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci.

13. Slijedom svega obrazloženog, pozivom na odredbu čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

14. Tuženiku je odmjeren trošak u povodu žalbe prema Tbr. 10. toč. 4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23 i 107/25) u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV.

U Rijeci 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Barbara Bosner