REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1732/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Violeti Veselić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 8. rujna 2025. godine, u prisutnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja IŽ, odvjetničke vježbenice i punomoćnika tuženika OŽ, diplomiranog pravnika, dana 30. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., , OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.282,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

na iznos od 2.940,00 EUR od dana 04.09.2024. godine do isplate,

na iznos od 112,00 EUR od dana 27.02.2024. godine do isplate,

na iznos od 20,00 EUR od dana 28.02.2024. godine do isplate,

na iznos od 20,00 EUR od dana 29.02.2024. godine do isplate,

na iznos od 20,00 EUR od dana 01.03.2024. godine do isplate,

na iznos od 20,00 EUR od dana 02.03.2024. godine do isplate,

na iznos od 20,00 EUR od dana 05.03.2024. godine do isplate,

na iznos od 40,00 EUR od dana 08.03.2024. godine do isplate,

na iznos od 20,00 EUR od dana 09.03.2024. godine do isplate,

na iznos od 20,00 EUR od dana 12.03.2024. godine do isplate,

na iznos od 50,00 EUR od dana 20.08.2024. godine do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj s djelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 260,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, što predstavlja razliku između dosuđenog iznosa od 3.282,00 EUR i zatraženog iznosa od 3.542,00 EUR te s djelom tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezane kamate na dosuđeni iznos od 2.940,00 EUR za razdoblje od 28.03.2024. do 03.09.2024. godine.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva za iznos od 1.020,00 EUR kao u podnesku tužitelja od 01.04.2025. godine.

II Obvezuje se tuženik Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, naknaditi tužitelju DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.589,29 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30.01.2026. godine, kao dana donošenja ovog rješenja, do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi i daljnjem tijeku postupka navodi kako je dana 12.01.2024. godine, oko 22:35 sati, u Kašini, Paruževina 27, stradao u prometnoj nezgodi kao vozač vozila registarske oznake [registarska oznaka]. Za nezgodu je odgovoran CŽ iz [adresa], koji je vozilom registarske oznake [registarska oznaka] udario u vozilo u kojem se nalazio tužitelj te tako prouzrokovao nezgodu. Vozilo, kojim je štetnik upravljao je u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika po polici br. [broj police].

2. Tužitelj, nadalje, navodi da je u predmetnom štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vrata i vratne kralježnice, kao i ručnih zglobova te ogrebotinu lijeve potkoljenice. Radi navedenih ozljeda, trpio je bolove te je bio primoran na štetne radiološke pretrage i nošenje Schanzovog ovratnika, kao i korištenje lijekova analgetika i anksiolitika, a radi čega je došlo do unošenja štetnih supstanci u organizam. Obzirom su mu bile bolne i reducirane kretnje vratom, tužitelju je bilo naloženo provođenje fizikalnih terapija, no ističe kako i dalje trpi posljedice ozljeđivanja u obliku bolnih i ograničenih pokreta vratom i vratnom kralježnicom. Također, tužitelj navodi da je snosio troškove liječenja, koje potražuje tužbenim zahtjevom, obzirom do istih ne bi došlo da nije bilo predmetnog štetnog događaja te ističe kako mu je bila potrebna i tuđa pomoć radi ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći.

3. Nadalje, tužitelj ističe kako se u mirnom postupku dana 27.03.2024. godine odštetnim zahtjevom obratio tuženiku, a tuženik mu je na ime neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatio nesporni iznos od 760,00 EUR.

4. Slijedom navedenog, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom, nakon provedenog medicinskog vještačenja, u podnesku od 01.04.2025. godine, tužitelj od tuženika potražuje naknadu:

1. neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te naknadu imovinske štete za tuđu pomoću, u ukupnom iznosu od 3.960,00 te

2. imovinske štete za troškove liječenja u iznosu od 342,00 EUR, što sveukupno iznosi 4.302,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

5. Međutim kako je tuženik u mirnom postupku tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć isplatio iznos od 760,00 EUR, to konačno preciziranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 01.04.2025. godine, tužitelj od tuženika potražuje daljnju naknadu:

1. neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te naknadu imovinske štete za tuđu pomoću, u ukupnom iznosu od 3.200,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28.03.2024. godine (dan nakon podnošenja odštetnog zahtjeva) do isplate te

2. imovinske štete za troškove liječenja u iznosu od 342,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini utuženi trošak liječenja od prvog dana nakon dana plaćanja svakog pojedinog troška liječenja,

što sveukupno iznosi 3.542,00 EUR. Potražuje i parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

6. U odgovoru na tužbu i daljnjem tijeku postupka tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost. Ističe da je, imajući u vidu ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći, a koje su se mogle ustanoviti iz dostavljene medicinske dokumentacije koju je tužitelj dostavio tuženiku uz odštetni zahtjev, tuženik tužitelju kao nesporan dio naknade štete isplatio dana 28.03.2024. godine iznos od 760,00 eura, čime je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu prema tužitelju po predmetnom štetnom događaju. Stoga tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva preko isplaćenog nespornog dijela, kao prekomjernu i neprimjerenu ozljedama tužitelja, smatrajući da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti takve vrste da tužitelju ne pripada pravo na naknadu neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć u iznosu većem od iznosa koji je isplaćen u mirnom postupku. Osporava i potraživanje tužitelja s osnova troškova liječenja u cijelosti budući je iste preglede tužitelj mogao obaviti u sklopu ustanova koje financira Hrvatski zavod za osiguranje (dalje HZZO). Slijedom navedenog, predlaže da sud odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška tuženiku.

7. Čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07,84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) određeno je da tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

8. Obzirom da se u ovom postupku radi o naknadi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć, a radi utvrđivanja visine štete bilo je nužno provesti medicinsko vještačenje po medicinskom vještaku kao stručnoj i nepristranoj osobi jer je tuženik osporavao visinu neimovinske i imovinske štete, te kako sud nema dovoljno stručnih znanja da utvrdi visinu štete bez provođenja medicinskog vještačenja, a medicinsko vještačenje je provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka, to ovaj sud smatra da je tužitelj u smislu čl. 190. st. 2. ZPP-a imao pravo preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave jer je tek na temelju provedenog medicinskog vještačenja, mogao sa sigurnošću postaviti svoj tužbeni zahtjev. Naime, ako je sudu potrebno stručno znanje medicinskog vještaka kako bi mogao odlučiti o tužbenom zahtjevu, onda je i tužitelju potrebno stručno znanje medicinskog vještaka kako bi sa sigurnošću mogao precizirati tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog, kako je u tužbi tužitelj tužbenim zahtjevom tražio isplatu iznosa od 2.522,00 EUR to je ovaj sud u točki I izreke ovog rješenja dozvolio preinaku tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva za iznos od 1.020,00 EUR kao u podnesku tužitelja od 01.04.2025. godine kojim tužitelj ukupno traži isplatu iznosa od 3.542,00 EUR, smatrajući da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sukladno čl. 190. st.3. ZPP.

9. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: potvrdu I postaje prometne policije Zagreb od 27.03.2024.godine, medicinsku dokumentaciju tužitelja, račune za troškove liječenja, odštetni zahtjev upućen tuženiku e-mailom 27.03.2024. godine, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jakši Filipoviću – kirurgu te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

10. Sud niti medicinski vještak nisu izvršili uvid u zdravstveni karton tužitelja jer je tuženik odustao od dokaznog prijedloga da tužitelj u sudski spis odnosno na uvid vještaku dostavi svoj zdravstveni karton, a sud sukladno čl. 7. ZPP-a izvodi samo one dokaze koje su stranke predložile, osim ako se radi o nedopuštenim raspolaganjima iz čl. 3. st. 3. ZPP-a, o čemu u konkretnom predmetu nije slučaj.

11. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze, sukladno čl. 8. ZPP-a, u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

12. Kako je među strankama nesporna pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost, ovaj sud nije provodio dokaze radi utvrđivanja navedenih okolnosti te ih ovom presudom neće posebno obrazlagati jer su iste među strankama nesporne.

13. Među strankama je sporno je li isplatom nesporno isplaćenog iznosa od 760,00 EUR u mirnom postupku tužitelju naknađena cjelokupna neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinska šteta za tuđu pomoć proizašla iz predmetnog štetnog događaja ili ne, dakle sporna je visina tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinsku šteta za tuđu pomoć te je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva za imovinsku štetu za troškove liječenja.

14. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem te dokaz saslušanjem tužitelja.

15. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 19.2.2025. godine, medicinski vještak je utvrdio da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio trzajnu povredu vrata, istegnuće oba ručna zgloba i oguljotinu lijeve potkoljenice, kao i da je kod tužitelja učinjena dijagnostička obrada i provedena adekvatna terapija. Nadalje, vještak je naveo da su po završenom liječenju kod tužitelja zaostale trajne posljedice po objektiviziranoj ligamentarnoj ozljedi prema FSVK nalazu, a što jasno proizlazi iz anamnestičkih podataka tužitelja, kliničke slike tužitelja tijekom liječenja, kao i pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Slijedom navedenog, vještak je utvrdio da su, kao posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, kod tužitelja zaostale trajne posljedice odnosno smanjenje životnih aktivnosti od 5 %.

16. Nadalje, vještak je utvrdio da je, uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju tužitelj trpio fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta 40 dana kumulativno.

17. Također vještak je utvrdio da je tužitelj pretrpio i strah. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan. U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, jačeg intenziteta u trajanju od 1 dan te srednjeg intenziteta 5 dana, a potom se nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i zabrinutosti od 35 dana kumulativno.

18. Vještak je, također, utvrdio kako je tužitelju, zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, bila potrebna tuđa pomoć 2h dnevno kroz 35 dana kumulativno.

19. Zaključno vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo kako je tužiteljevo liječenje završeno 19.08.2024. godine, dok je vezano za opravdanost troškova liječenja prema računima za troškove liječenja koji prileže spisu naveo kako računi nisu opravdani obzirom da se terapija mogla obaviti u sustavu HZZO-a, ali su isti terapijski postupci indicirani po zadobivenim ozljedama.

20. Tužitelj nije imao prigovore na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, dok je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka podneskom od 21.03.2025. godine navodeći kako je sudski vještak suviše visoko ocijenio duljinu trajanja potrebe za tuđom pomoći tužitelju obzirom da tužitelj u štetnom događaju nije zadobio prijelom u ručnim zglobovima, a niti teže ligamentarne ozljede vrata. Također, na ročištu održanom 08.09.2025. godine tuženik je naveo kako prigovara i vještakovoj ocjeni trajanja kasnog straha.

21. U svom usmenom očitovanju danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 8.9.2025. godine, medicinski vještak je istaknuo da tuđa pomoć u opisanom trajanju u njegovom vještačkom nalazu i mišljenju predstavlja manji vremenski interval u liječenju tužitelja koje je trajalo više od 7 mjeseci s tim da je objektivna dijagnostika pokazala da se ova povreda vratne kralježnice tretira kao obična teška ozljeda jer je FSVK (funkcijske snimke vratne kralježnice) opisao ligamentarnu ozljedu koja izaziva instabilitet. Nadalje, vještak je objasnio da je tuđa pomoć trebala tužitelju neposredno po ozljeđivanju u aktivnostima koje su zahtijevale izlazak iz kuće radi nabavke i administrativnih poslova itd. te, također, u svakodnevnim aktivnostima u kućanstvu u vidu održavanja higijene, priprave i nabave hrane te kućanskim poslovima, pri čemu je naglasio da je ocjena izražena kumulativno obzirom da predstavlja u globalu manji interval s različitim dnevnim potrebama. Nadalje, po pitanju kasnog straha medicinski vještak je pojasnio da se ne radi o patološkom strahu nego se radi o zabrinutosti za ishod liječenja obzirom na tegobe koje je tužitelj imao tijekom istog, ističući ponovno da je tužieljevo liječenje trajalo više od 7 mjeseci.

22. Odgovarajući na pitanje tuženika, obzirom da je fizikalna terapija završena dana 11.3.2024., kako to proizlazi iz u spis dostavljenih računa, a nakon toga nije bilo daljnje fizikalne terapije već samo kontrolni pregled fizijatra 19.8.2024., kako je moguće da je tuđa pomoć trajala kumulativno 35 dana po 2 sata dnevno, kako je to utvrdio vještak, vještak je objasnio da je moguće jer je od dana štetnog događaja 12.1.2024. pa do završetka fizikalne terapije 11.3.2024. proteklo više od 35 dana ocijenjene tuđe pomoći, odnosno gotovo puna 2 mjeseca. Također, vještak je istaknuo da je na prvom pregledu fizijatra 26.2.2024. tužitelju preporučeno učiniti FSVK i nakon toga kontrolu kod fizijatra s nalazom FSVK. FSVK je napravljena 21.6.2024., nakon čega slijedi kontrolni nalaz fizijatra od 19.8.2024. i preporuka za nastavak liječenja jer se opisuju daljnje tegobe u području vratne kralježnice. Fizijatar preporuča i MR vratne kralježnice, ali takav nalaz ne prileži spisu pa je vještak slijedom navedenog obrazložio da je prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji u svom nalazu i mišljenju naveo da se liječenje može smatrati dovršenim 19.8.2024., dok su se trajne posljedice, odnosno smanjenje životne aktivnosti od 5% kod tužitelja mogle definirati temeljem nalaza radiologa od 21.6. 2024. kada je utvrđen instabilitet. Također, na upit tuženika da li duljina trajanja bolovanja utječe na duljinu trajanja kasnog straha i duljinu trajanja tuđe pomoći, vještak je naveo da nema reciprociteta u tim vrednovanjima.

23. Vezano uz opravdanost zatraženih troškova liječenja prema računima koji prileže spisu, medicinski vještak je u svom usmenom očitovanju naveo da kada je u svom nalazu i mišjnju naveo da računi za troškove liječenja nisu opravdani, nije mislio na medicinsku opravdanost tih računa. Naime, obzirom na ozljedu vratne kralježnice koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju fizikalna terapija koju je proveo je bila indicirana i medicinski opravdana po zadobivenim ozljedama. Ono što je on (vještak) u svom pisanom nalazu i mišljenju, kad je govorio da računi nisu opravdani, želio reći je da se fizikalna terapija mogla obaviti u okviru sustava HZZO-a, na teret HZZO ukoliko tužitelj ima zdravstveno osiguranje kod HZZO-a, a identično je i sa računima koji se odnose na pregled fizijatra. Zaključno vještak je iskazao da kao liječnik kirurg može reći da od pacijenata ima informacije da se pregledi fizijatra i fizikalna terapija čekaju duže vremena zbog preopterećenosti.

24. Sud prihvaća pisani nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, osim u dijelu u kojem je vještak naveo kako računi za troškove liječenja nisu opravdani jer je fizikalnu terapiju i pregled fizijatra (na koje se odnose sporni računi) tužitelj mogao obaviti u sustavu HZZO-a. Taj dio vještačkog mišljenja ovaj sud ne prihvaća jer nije na vještaku da ocjenjuje financijsku opravdanost računa koji se odnose na troškove liječenja izvan sustava HZZO-a već je zadatak vještaka da ocijeni njihovu medicinsku opravdanost odnosno da li se utuženi računi odnose na preglede, dijagnostičku obradu i terapijske postupke koji su medicinski indicirani tj. koji su u uzročnoj vezi sa liječenjem ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju. Dakle, u tom dijelu vještak je prekoračio svoj zadatak jer sud, a ne vještak odlučuje jesu li zatraženi troškovi liječenja za tužitelja financijski opravdani tj. ima li tužitelj pravo na naknadu istih U svemu ostalom sud prihvaća pisani nalaz i mišljenje medicinskog vještaka je je izrađen savjesno, objektivno, u skladu s pravilima medicinske znanosti i vještine, bez proturječnosti, na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju tužitelja kao i kliničkog pregleda tužitelja od strane vještaka, a sud smatra da upravo klinički pregled tužitelja po vještaku ukazuje na zdravstveno stanje tužitelja nakon ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju. Također, sud prihvaća i usmeno očitovanje medicinskog vještaka dano na glavnoj raspravi održanoj 8.9.2025. godine, jer je tim očitovanjem vještak jasno, detaljno i stručno obrazložio svoj pisani nalaz i mišljenje te odgovorio na sve prigovore tuženika koji su se odnosili na ocjenu trajanja kasnog straha i trajanja potrebe za tuđom pomoći, posebice ističući kako je liječenje tužitelja nakon predmetne prometne nesreće trajalo više od 7 mjeseci, a trajanje kasnog straha i potrebe za tuđom pomoći ocijenjeno je u trajanju od 35 dana kumulativno. Stoga navode tuženika da i nakon usmenog očitovanja medicinskog vještaka ostaje kod prigovora na vještakovu ocjenu tuđe pomoći i kasnog straha ovaj sud smatra samo paušalnim, u prilog čega govori i činjenica da tuženik nije predložio provođenje novog medicinskog vještačenja.

25. Tužitelj je iskazao da živi u obiteljskoj kući, time da živi sam u stanu u potkrovlju, a majka i otac mu žive u stanu ispod njega, a u prizemlju brat i šogorica. Nakon ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći tuđu pomoć mu je pružala najviše majka, a ponekad je uskakao i otac. Nakon nesreće trebala mu je pomoć prilikom kupanja, isto tako kod vezanja tenisica jer ga je bolio vrat i nije mogao sagibati isti. Također, kako živi u potkrovlju u svom stanu, sam inače taj stan posprema, a nakon predmetne nezgode nije to mogao već je to radila njegova majka. Pomoć njegovih ukućana trebala mu je oko mjesec dana. Nadalje, tužitelj je iskazao kako prije predmetne prometne nesreće nije imao bolesti niti ozljeda vratne kralježnice niti ozljeda ručnih zglobova. Danas kao posljedicu ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju osjeća povremene bolove u vratu, osobito kod promjene vremena ili nekih naglih pokreta. Pojasnio je da vozi viljuškar na svom radnom mjestu, da mora radi toga okretati glavu i ponekad prilikom okretanja glave u vožnji, osjeti bolove u vratu. Također, kad nosi teži teret od 30 do 40 kg osjeća bolove u oba ručna zgloba. Dalje je tužitelj iskazao da je nakon predmetnog štetnog događaja, u prvo vrijeme imao strah od vožnje tj. da mu se ponovo ne desi neka nesreća, a također brinuo je i za ishod liječenja, time da ga je najviše brinulo hoće li mu se oporaviti vrat i vratna kralježnice i da mu se ne bi ukliještio neki živac od te ozljede. Tužitelj je iskazao i kako ima i osnovno i dopunsko zdravstveno osiguranje preko HZZO-a. Obzirom da mu tegobe sa vratom nisu prolazile javio se svojoj liječnici obiteljske medicine koja mu je preporučila da ode fizijatru i obavi fizikalnu terapiju kako bi se konačno utvrdilo njegovo zdravstveno stanje. Preporučila mu je da ode privatno fizijatru i privatno na fizikalnu terapiju jer se na to čeka oko 6 mjeseci. Poslušao je savjet svoje liječnice obiteljske medicine i otišao privatno kod fizijatra i na fizikalnu terapiju kako bi mu što prije prošle tegobe s vratnom kralježnicom.

26. Sud prihvaća iskaz tužitelja u pogledu trajnih posljedica koje osjeća kao posljedicu predmetnog ozljeđivanja u svom svakodnevnom životu i radu, u pogledu straha koji je pretrpio uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, kao i u pogledu potrebe za tuđom pomoći i to stoga što je takav iskaz tužitelja u bitnim činjenicama u skladu sa nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka.

27. Na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, na temelju medicinske dokumentacije tužitelja (u izvornike koje je sud izvršio uvid na ročištu održanom 14.01.2025.godine) te iskaza tužitelja ovaj sud je utvrdio da je uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosudu pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je stoga, radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva, raspravljao i utvrđivao činjenice: fizičke bolove, strah te duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, koje su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

28. Cijeneći intenzitet i trajanje fizičkih boli, duljinu liječenja, vrstu zadobivenih ozljeda, činjenicu da je zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju tužitelj liječen po specijalistu kirurgu te specijalistu fizikalne medicine i rehabilitacije, da je podvrgnut RTG snimanju lijeve potkoljenice, oba ručna zgloba i vratne kralježnice te funkcijskom snimanju vratne kralježnice (FSVK), da je nosio Schantzov ovratnik i provodio ambulantnu fizikalnu terapiju, a što su sve neugodnosti pri liječenju, cijeneći intenzitet i trajanje straha, situaciju iz koje je strah potekao, činjenicu da je tužitelj trpio kako strah u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja, a također, i strah uslijed tjelesnog ozljeđivanja i strah za ishod liječenja, cijeneći činjenicu da je tužitelju zbog predmetnog ozljeđivanja trajno smanjena životna aktivnost u opsegu od 5% te da se to trajno smanjenje životnih aktivnosti tužitelja ogleda u redukciji kretnji vratne kralježnice i bolnosti iste, činjenicu da je tužitelj u trenutku štetnog događaja imao 25 godina i 7 mjeseci, a da danas ima 27 godina i 5 mjeseci, dakle radi se o mladoj osobi, činjenicu da će uslijed smanjenja životnih aktivnosti koje je posljedica ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju morati dugi niz godina ulagati pojačane napore u svom svakodnevnom životu i radu kao vozač viljuškara, ovaj sud smatra primjerenom novčanom naknadom na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (po kriterijima pretrpljenih fizičkih boli, pretrpljenog straha te pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti) iznos od 3.350,00 EUR.

29. Sud ističe da je pri odmjeravanju pravične novčane naknade za neimovinsku štetu vodio računa i o promjeni (povećanju) orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine neimovinske štete koji su usvojeni na II. sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) održanoj 5.3.2020. i 15.6.2020. godine, a koji izmijenjeni kriteriji se primjenjuju od dana prihvaćanja tj. 15.6.2020. godine, na svim stupnjevima sudovanja, kao i činjenici da orijentacijski kriteriji VSRH ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade, već je ovaj sud uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja kako je prethodno obrazloženo, uzimajući u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020 godine tj. nakon donošenja povećanih orijentacijskih kriterija VSRH u lipnju 2020. do danas, a sve prema javno dostupnom Kalkulatoru inflacije Državnog zavoda za statistiku, imajući pri tome u vidu da je i VSRH prilikom usvajanja povećanih orijentacijskih kriterija iz 2020. godine u odnosu na orijentacijske kriterije iz 2002. godine uzeo u obzir povećanje stope inflacije u tom razdoblju.

30. Tužitelj je zatražio i naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

31. Tužitelju pripada pravo na tuđu pomoć i njegu i onda kada mu je ta pomoć i njega pružana besplatno, što je u konkretnom predmetu slučaj, obzirom da iz iskaza tužitelja proizlazi da su mu tuđu pomoć nakon ozljeđivanja u predmetnoj prometnoj nesreći pružali majka i otac, kao i da mu je tuđa pomoć trebala prilikom kupanja i vezanja tenisica jer ga je bolio vrat i nije mogao sagibati isti, a također nije mogao pospremati svoj stan u potkrovlju koji inače sam inače posprema, a nakon predmetne nezgode nije to mogao već je to radila njegova majka. Sud prihvaća iskaz tužitelja u pogledu potrebe za pružanjem tuđe pomoći obzirom da je takav njegov iskaz u bitnome suglasan nalazu i mišljenju medicinskog vještaka.

32. Sud je po slobodnoj ocjeni, primjenom članka 223. ZPP-a i čl. 10. ZPP-a, jer bi svaki drugi način utvrđivanja uzrokovao nerazmjerne troškove, a također bi parnični postupak u ovom predmetu bio nepotrebno produžen, imajući u vidu mjesto prebivališta tužitelja i cijenu radne snage koja je sposobna pružiti slične usluge, a sve bez poreznog opterećenja, budući se ovdje radi o tzv. nenovčanoj imovinskoj šteti, utvrdio da cijena jednog sata za pružanje tuđe pomoći i njege iznosi 5,00 EUR.

33. Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć u ukupnom trajanju od 70 sati. Kada se utvrđeni broj sati tuđe pomoći pomnoži sa utvrđenom cijenom jednog sata tuđe pomoći od 5,00 EUR, dobiva se iznos od 350,00 EUR, koji iznos ovaj sud na temelju čl. 1095. st. 1. ZOO-a smatra primjerenim na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći.

34. Dakle, tužitelju pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i naknada imovinske štete za tuđu pomoć u ukupnom iznosu od 3.700,00 EUR. Međutim, kako je među strankama nesporno da je tuženik u mirnom postupku na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete za tuđu pomoć isplatio tužitelju iznos od 760,00 EUR, to ovaj sud tužitelju, u točki I izreke ove presude, dosuđuje daljnji iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć u ukupnom iznosu od 2.940,00 EUR, dok je ostatak od 260,00 EUR (do zatraženih 3.200,00 EUR) neprimjeren.

35. Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio i naknadu štete za troškove liječenja.

36. Uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja koja prileži na listu 10 i 12 spisa te uvidom u račune za troškove liječenja koji prileže na listu 13 do 21 spisa te na listu 40 spisa, ovaj sud je utvrdio da se troškovi liječenja odnose na specijalističke preglede po liječniku specijalistu fizikalne medicine i rehabilitacije, kao i na obavljene terapijske postupke tj. obavljenu fizikalnu terapiju, a koje liječničke preglede i fizikalnu terapiju je tužitelj obavio u Privatnoj praksi fizikalne terapije Ana Đonlić u Sesvetama, izvan sustava Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

37. Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio kako tužitelj ima i osnovno i dopunsko zdravstveno osiguranje preko HZZO, a da je liječnički pregled kod fizijatra i fizikalnu terapiju obavio privatno, jer mu je njegova liječnica obiteljske medicine, obzirom mu nisu prolazile tegobe sa vratnom nakon predmetne prometne nesreće, preporučila da ode na pregled fizijatru i obavi fizikalnu terapiju te mu je preporučila da isto obavi privatno jer se na pregled fizijatra i fizikalnu terapiju u sustavu HZZO-a čeka oko 6 mjeseci. Nadalje, iz iskaza tužitelja sud je utvrdio kako je tužitelj poslušao savjet svoje liječnice obiteljske medicine te privatno otišao kod fizijatra i privatno obavio fizikalnu terapiju kako bi mu što prije prošle tegobe sa vratnom kralješnicom koje je osjećao nakon predmetne prometne nesreće.

38. Ovaj sud smatra kako je životno logično da je tužitelj poslušao savjet svoje liječnice obiteljske medicine i privatno obavio pregled kod fizijatra odnosno liječnika specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije te privatno obavio fizikalnu terapiju kako bi što prije sanirao tegobe sa vratnom kralješnicom koje je osjećao nakon predmetne prometne nesreće. Naime, razumljivo je da svaki pacijent ima povjerenje u svog liječnika obiteljske medicine te da sluša savjete svog liječnika obiteljske medicine te je životno logično da je tužitelj specijalistički pregled kod fizijatra i fizikalnu terapiju obavio u privatnoj zdravstvenoj ustanovi odnosno izvan HZZO-a vjerujući svojoj liječnici obiteljske medicine da se pregled fizijatra i fizikalna terapija u okviru sustava HZZO-a čeka oko 6 mjeseci. Osim toga, sud ističe kako je i medicinski vještak u svom usmenom očitovanju danom na ročištu za glavnu raspravu 08.09.2025. godine iskazao da, kao liječnik kirurg, od pacijenata ima informacije da se pregledi fizijatra i fizikalna terapija u sustavu HZZO-a čekajući duže vrijeme zbog preopterećenosti.

39. Slijedom svega prethodno navedenog, ovaj sud smatra kako je i specijalističke preglede kod fizijatra i fizikalnu terapiju tužitelj mogao obaviti na teret HZZO-a, ali kako se na pregled fizijatra i fizikalnu terapiju u okviru sustava HZZO-a čekalo oko 6 mjeseci, to je razumljivo da je tužitelj, kako mu ne bi nastala šteta za njegovo zdravlje, preglede fizijatra i fizikalnu terapiju obavio u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, o vlastitom trošku. Obzirom na navedeno, te kako iz usmenog očitovanja medicinskog vještaka danog na ročištu 08.09.2025. godine proizlazi da su i pregled fizijatra i fizikalna terapija koju je tužitelj proveo bili indicirani i medicinski opravdani po ozljedama koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju.

40. Obzirom na prethodno navedeno, ovaj sud smatra da tužitelj ima pravo na naknadu troškova liječenja koje je obavio u privatnoj zdravstvenoj ustanovi te mu stoga na temelju čl. 1095. st. 1. ZOO-a, na ime troškova liječenja dosuđuje ukupan iznos od 342,00 EUR, kao u točki I izreke ove presude, a koliko je tužitelj i zatražio na ime troškova liječenja.

41. Na dosuđeni iznos naknade štete tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu na temelju čl. 29. st. 1. ZOO-a, kao i na temelju Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP), koji je u ovoj pravnoj stvari lex specialis.

42. Čl. 12. st. 1. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu i to:

- obrazloženu ponudu za naknadu štete, kada su odgovornost odgovornom osiguravatelju nije sporna i kada je utvrdio visinu štete ili

- utemeljeni odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva kada je odgovornom osiguravatelju sporna odgovornost ili kada visinu štete nije u potpunosti utvrdio.

43. Čl. 12. st. 5. ZOOP-a određeno je da je odgovorni osiguratelj dužan isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva.

44. Čl. 12. st. 6. ZOOP-a određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz st. 5. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

45. Uvidom u odštetni zahtjev (list 22- 23 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tužitelj po punomoćniku dana 27.03.2024. godine tuženiku putem e-maila dostavio odštetni zahtjev u kojem, između ostalog, navodi da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći od 12.01.2024. godine zadobio tjelesne ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, te da moli potvrdu primitka maila.

46. Nadalje, sud ističe kako je ovom sudu poznat zaključak sa sastanka predsjednika Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 11. i 12. travnja u Šibeniku, broj Su- IV-155/16 kojim je zaključeno da zatezne kamate na iznos naknade neimovinske štete teku od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguratelju, a ako takav zahtjev nije bio podnesen, onda od podnošenja tužbe, i to za onu štetu koja je u tom trenutku nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva. Tako i VSRH u odlukama Rev-1056/17 od 27.4.2021. i Rev-373/22 od 29.11.2022 te u presudi Rev-558/2021 od 25.5.2021. godine, kako u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu, tako i imovinsku štetu.

47. Međutim, kako iz usmenog očitovanja medicinskog vještaka od 08.09.2025. godine proizlazi da su se trajne posljedice odnosno smanjenje životne aktivnosti tužitelja od 5% mogle definirati na temelju nalaza radiologa od 21.06.2024. godine kada je utvrđen instabilitet, to ovaj sud smatra da u trenutku podnošenja odštetnog zahtjeva tj. 27.03.2024. godine (kako to proizlazi iz e-maila kojim je tužitelj svoj odštetni zahtjev dostavio tuženiku dana 27. ožujka 2024. godine, a koji e-mail prileži na listu 22 spisa) tuženik nije mogao predvidjeti da je kod tužitelja uslijed ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju nastupio instabilitet niti koliki je postotak smanjenja životne aktivnosti tužitelja, već je tu činjenicu mogao utvrditi tek na temelju nalaza radiologa od 21.06.2024. godine.

48. Slijedom navedenog, kako je nalaz radiologa od 21.06.2024. godine dostavljen u sudski spis prilikom podnošenja tužbe, to ovaj sud smatra da je podnošenjem tužbe tj. 04.09.2024. godine tužitelj u biti kompletirao svoj odštetni zahtjev te je na temelju dokumentacije koja je priložena uz tužbu, tuženik mogao utvrditi kakva je šteta nastala tužitelju te utvrditi svoju cjelokupnu obvezu naknade neimovinske štete i štete za tuđu pomoć. Stoga ovaj sud tužitelju, na temelju čl. 12. st. 6. ZOOP-a i čl. 29. st. 1. ZOO- a, dosuđuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete i imovinske štete za tuđu pomoć od 2.940,00 EUR tekuću od 04.09.2024. godine, kao dana podnošenja tužbe, do isplate, kao u točki I izreke, dok je u točki II izreke, tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate za razdoblje od 28.03.2024. (što je dan nakon podnošenja odštetnog zahtjeva) do 03.09.2024. godine, kao neosnovanim.

49. Pri tome sud ističe, kako i na preinačeni (povišeni) iznos naknade neimovinske štete koji je tužitelju dosuđen (dakle, preko iznosa zatraženog u tužbi) zatezna kamata teče od podnošenja tužbe do isplate (a ne od dana preinake), obzirom da se radi o cjelovitoj naknadi štete koju je tuženik, mogao i trebao u cijelosti isplatiti tužitelju primitkom tužbe i njoj priležećeg nalaza radiologa od 21.06.2024. godine, na temelju kojeg je, sa svom ostalom dokumentacijom koja mu je već prethodno dostavljena u mirnom postupku, mogao utvrditi opseg i visinu cjelokupne naknade štete uzimajući u obzir da tuženik raspolaže liječnicima cenzorima. Da je tuženik primitkom tužbe isplatio tužitelju u tužbi zatraženi iznos neimovinske štete, ispunio bi svoju obvezu isplate naknade neimovinske štete onako kako je tužitelj zatražio, a kako to nije učinio, ne može se osloboditi obveze plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja tužbe i na povišeni iznos naknade neimovinske štete.

50. Na dosuđene troškove liječenja, tužitelju na temelju čl. 1085. i čl. 29. st.1. ZOO- a, pripada zakonska zatezna kamata tekuća od dana kada je svaki pojedini utuženi trošak liječenja nastao, tj. kada je isti plaćen, međutim, kako tužitelj tužbenim zahtjevom zateznu kamatu na svaki pojedini utuženi trošak liječenja traži od prvog dana nakon što je svaki pojedini utuženi trošak liječenja plaćen, a sud na temelju čl. 2. st. 1. ZPP-a, ne može tužitelju dosuditi više nego što tužbenim zahtjevom traži, to je na svaki pojedini utuženi iznos troška liječenja tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata od prvog dana nakon plaćanja svakog pojedinog troška liječenja do isplate, kako je tužitelj i zatražio time da su točni iznosi svakog dosuđenog pojedinog troška liječenja i točni datumi tijeka kamata utvrđeni u točki I izreke, na temelju računa za troškove liječenja koji prileže na listu 13-21 i listu 40 spisa.

51. Visina kamatne stope određena je na temelju čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

52. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, odmjeren sukladno 39 Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, koja se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje na temelju Tbr. 52. st. 3. iste) te na trošak sudskih pristojbi tužitelja odmjeren sukladno Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18 i 51/23, dalje: ZSP) i Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/19 i 92/21).

53. Trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku sastoji se od: sastava tužbe – 100 bodova po Tbr. 7. točka 1, sastava 2 podneska od 25.10.2024. i 1.4.2025. godine – svaki podnesak po 100 bodova po Tbr 8. toč. 1., sastava podneska od 5.2.2025. godine – 25 bodova po Tbr. 8 točka 4. te zastupanja na 2 ročišta – 14.1.2025. i 8.9.2025. godine – svako ročište po 100 bodova po Tbr 9. toč. 1., što ukupno iznosi 525 bodova. Kada se utvrđeni broj bodova pomnoži sa vrijednosti boda od 2,00 EUR, dobiva se iznos od 1.050,00 EUR. Na taj iznos obračunat je PDV po Tbr. 46 u iznosu od 25%, što iznosi 262,50 EUR, tako da ukupan trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku iznosi 1.312,50 EUR.

54. Tužitelju nije priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva obzirom da uz odštetni zahtjev tužitelj tuženiku nije dostavio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju, a kako je to prethodno obrazloženo pa stoga ovaj sud smatra da sastav odštetnog zahtjeva nije bio potreban za vođenje ove parnice, uzimajući u obzir i činjenicu da zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć nije tužitelju dosuđena od podnošenja odštetnog zahtjeva, već od podnošenja tužbe, iz prethodno obrazloženih razloga. Također tužitelju nije priznat niti trošak sastava podneska od 15.1.2025. godine u prilogu kojeg punomoćnik tužitelja dostavlja zamjeničku punomoć za odvjetničku vježbenicu IŽ, kao i račun za troškove liječenja od 28.2.2024. godine, obzirom ovaj sud smatra da je zamjeničku punomoć odvjetnička vježbenica IŽ trebala predati već na ročištu održanom 14.1.2025. godine, sukladno čl. 98. st. 1. ZPP-a, a također račun za trošak liječenja od 28.2.2024. godine tužitelj je mogao i trebao podnijeti već uz tužbu ili pak uz podnesak od 25.10.2024. godine, sastav kojih mu je priznat u trošak. Slijedom navedenog ovaj sud smatra da sastav odštetnog zahtjeva i sastav podneska od 15.1.2025. godine nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

55. Trošak sudskih pristojbi tužitelja sastoji se od troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,84 EUR (prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme podnošenja tužbe u iznosu od 2.522,00 EUR te uz primjenu čl. 7. st. 1. ZSP-a, time da dokaz o uplati prileži na listu 24 spisa) te troška sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 40,95 EUR (uz primjenu čl. 7. st. 3. ZSP-a, a prema vrijednosti konačnog postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 3.542,00 EUR), što ukupno iznosi 76,79 EUR.

56. Slijedom navedenog, kako je s osnovom tužbenog zahtjeva tužiteljica uspjela u cijelosti, a u pogledu visine tužbenog zahtjeva nije uspjela samo s neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva od 7% (u iznosu od 260,00 EUR za koji dio tužbenog zahtjeva je odbijena, u odnosu na zatraženih 3.542,00 EUR), radi kojeg djela nisu nastali posebni troškovi, to ovaj sud, na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a, tužiteljici dosuđuje cjelokupni naprijed priznati trošak zastupanja po odvjetniku i trošak sudskih pristojbi, što s neophodnim troškom medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 EUR, čini dosuđeni parnični trošak tužiteljice u iznosu od 1.589,29 EUR, kao u točki II izreke ovog rješenja.

57. Tužitelj je zatražio i zateznu kamatu na parnični trošak te mu je sud, temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosudio zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos parničnog troška od 1.589,29 EUR, tekuću od 30.01.2026.godine, kao dana donošenja ovog rješenja kojim je tuženiku naloženo plaćanje troškova postupka tužitelju, do isplate.

58. Tuženiku, na temelju čl. 154. st. 5. ZPP-a, ne pripada pravo na parnični trošak.

U Zagrebu 30. siječnja 2026.

Sudac:

Violeta Veselić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dostave iste. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

1. pun. tužitelja uz rješenje o sudskoj pristojbi na prvostupanjsku presudu u iznosu od 40,95 EUR

2.tuženiku