REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] C 5
Poslovni broj: Us I-466/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Jasmina Brkić Kristanić, odvjetnica u Karlovcu, Sarajevska 8a/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi razvrstavanja priznatog statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u borbeni sektor, 30. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II-560-01/24-01/68, URBROJ: 511-01-149-25-2 od 10. travnja 2025. i rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, KLASA: UP/I-560-01/24-01/4, URBROJ: 511- 01-149-24-5 od 21. listopada 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je isti dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora u preostalom iznosu od 625,00 EUR (šesto dvadeset pet eura).
Obrazloženje
1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-560-01/24-01/68, URBROJ: 511-01-149- 25-2 od 10. travnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za ljudske potencijale, KLASA: UP/I- 560-01/24-01/4, URBROJ: 511-01-149-24-5 od 21. listopada 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za razvrstavanje priznatog statusa hrvatskog branitelja u razdoblju od 1. srpnja 1991. do 14. ožujka 1994. u borbeni sektor. Osporavana rješenja javnopravnih tijela temelje se na zaključku da je u predmetnom razdoblju tužitelj obavljao poslove radnog mjesta operativni radnik za kontrolu i regulaciju prometa te da nije obavljao poslove u vezi s izravnim oružanim otporom agresoru koji bi upućivali na potrebu razvrstavanja priznatoga braniteljskog statusa tužitelja iz neborbenog u borbeni sektor.
2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlaže da je u spornom razdoblju sudjelovao u zaustavljanju vozila tadašnje JNA koja su prometovala postajnim područjem s ciljem utvrđivanja odredišta kretanja i zadaće izvršenja, u pratnji vojnih kolona JNA prilikom seljenja vojarni „ AO“ i „ [adresa] na relaciji Zagreb-Karlovac, u blokadi vojne kolone JNA na prometnom čvoru Jankomir kojom prilikom je zarobljena velika količina naoružanja koja se prevozila iz Slovenije, u blokadi vojnih vozila na naplatnoj rampi Lučko koja je rezultirala uhićenjem generala JNA TO, uslijed čega je narednog dana tužitelj bio izložen avionskom napadu od strane agresora, u blokadi vozila na naplatnoj rampi Lučko prilikom otmice sina tadašnjeg ministra PO, u čuvanju minskog polja na 1. km autoceste Zagreb-Karlovac, te obavljao niz drugih svakodnevnih zadaća koje su zahtijevale izravni kontakt s neprijateljem. Napominje kako je imao zaduženo i oružje koje je svakodnevno nosio pri obavljanju povjerenih mu zadaća. Slijedom navedenog, tuženik da nije razmotrio stvarno stanje, već samo formalni opis radnog mjesta. Smatra kako ispunjava zakonske pretpostavke da mu se rečeno razdoblje sudjelovanja u Domovinskom ratu kao hrvatskom branitelju prizna kao borbeni sektor. Predlaže sudu poništiti rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu (str. 17-18 spisa) osporava tužbu u cijelosti i ustraje kod navoda iz osporavanih rješenja. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Sud je odlučio ovaj spor riješiti bez rasprave (čl. 98. t. 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS, vezano uz čl. 8. toga Zakona). Tužitelj je, k tomu, naveo da ne traži provedbu rasprave.
5. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu, dok obzirom na stanje predmeta nije smatrao nužnim izvođenje drugih po tužitelju predloženih dokaza.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
7. Odredbom čl. 3. st. 1. t. a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine broj 121/17., 98/19., 84/21., 156/23.; dalje: ZHB) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (među ostalim, policije i ministarstva nadležnog za unutarnje poslove). Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. tog članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. godine.
8. ZHB ne sadržava normativnu definiciju borbenog sektora. Zbog toga se pripadnost borbenome ili neborbenom sektoru utvrđuje prema bitnim obilježjima konkretnog angažmana, u okviru razdoblja priznatoga braniteljskog statusa. Pri tom se ukazuje kako razvrstavanje u borbeni sektor može biti provedeno i za dio ili dijelove spomenutog razdoblja.
9. U konkretnom slučaju, javnopravna tijela su propustila razmotriti navode tužitelja iz upravnog postupka o poslovima koje je tužitelj faktički obavljao, pozvavši se, pretjerano formalistički, isključivo na poslove onodobnoga tužiteljeva rasporeda, premda je nesporno da konkretan braniteljski angažman u ratnim okolnostima može izaći iz okvira opisa poslova radnog mjesta. Na taj način su, na štetu tužitelja, propustila u cijelosti ispuniti dužnosti kojima podliježu prema odredbama čl. 8. i 47. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09. i 110/21., dalje: ZUP).
10. Sukladno prethodnom, sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te je, uzevši u obzir prirodu stvari, predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak (čl. 117. st. 1. ZUS-a). U izvršenju ove presude tijelo je dužno donijeti odluku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (čl. 151. st. 2. ZUS-a) pri čemu je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda (čl. 119. st. 4. ZUS-a). U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo će izvesti dokaze tužitelja, te, bude li potrebno, po službenoj dužnosti odrediti izvođenje dodatnih dokaza, te će omogućiti tužitelju ostvarivanje prava iz čl. 30., čl. 52. i čl. 54. ZUP-a. Cjelinu dokaznog materijala (dokumentacije, iskaza svjedoka i dr.) prvostupanjsko tijelo će razmotriti na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 9. st. 2. ZUP-a). Bude li i novo rješenje negativno po tužitelja (u cijelosti ili djelomice), prvostupanjsko tijelo u obrazloženju toga rješenja neće navesti samo činjenice i okolnosti koje idu u prilog takvoj odluci, već i ocjenu tužiteljevih navoda i dokaza koji takvu odluku mogu dovesti u pitanje. Ovom presudom nije prejudicirana ocjena izvedenih dokaza, niti ishod upravnog postupka.
11. Odluku o troškovima spora sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.) za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) na taj iznos iznosi ukupno 1.250,00 eura. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a. Slijedom, odlučeno je kao pod t. II. izreke presude.
12. Tužitelj je pored navedenog troška zatražio i naknadu troška za sastav podneska od 9. lipnja 2025. u iznosu od 625,00 eura. Međutim, prema ocjeni ovog suda ne radi se o opravdanom izdatku u smislu čl. 144. st. 1. ZUS jer se u podnesku ostaje kod navoda iz tužbe te nije riječ o obrazloženom podnesku s činjeničnim ili pravnim navodima u smislu Tbr. 27. Tarife, stoga kao takav ne može teretiti drugu stranu. Slijedom navedenog, u tom dijelu je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao pod t. III. izreke presude.
13. Obzirom da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).
U Rijeci 30. siječnja 2026.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv t. I. izreke presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a). Protiv t. II.-III. izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
