REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI – POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Ovr-10/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudske savjetnice Katarine Licardo, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HRVATSKI TELEKOM d.d. Zagreb, sa sjedištem na adresi [adresa], OIB 81793146560, protiv ovršenice KF iz [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Marino Folo, odvjetnik u Puli sa sjedištem na adresi [adresa], radi žalbe nakon proteka roka i odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava, 30. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se, kao neosnovan, prijedlog ovršenice da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izvansudske ovrhe koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-670/2012 od 3. veljače 2012., i

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenica u roku od 15 dana od dostave ovog rješenja i zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja izvansudske ovrhe koja se vodi pred Financijskom agencijom na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-670/2012 od 3. veljače 2012. nedopuštenom, zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske).

Obrazloženje

1. Ovršenica je 9. siječnja 2026. ovome sudu podnijela podnesak kojim predlaže odgoditi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava i proglasiti pljenidbu i prijenos novčanih sredstava nedopuštenim u kojem, u bitnome, navodi da je ovrhovoditelj Financijskoj agenciji 23. prosinca 2025. podnio zahtjev za izravnu naplatu na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić Sinčić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-670/2012 od 3. veljače 2012., koje je postalo pravomoćno i ovršno 26. travnja 2012., radi naplate novčane tražbine u iznosu od 1.262,66 kuna (167,58 EUR)[1] zajedno sa zateznim kamatama i troškova postupka. Navodi i da je zahtjev za naplatu podnesen po proteku 13 godina, 10 mjeseci i 20 dana te da je stoga nastupila zastara potraživanja, jer sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. S obzirom na to da nikada nije primila predmetno rješenje o ovrsi, a niti se vodio ikakav postupak naplate ili bilo kakav parnični postupak, postoji opravdan razlog zbog kojeg ranije nije mogla prigovoriti nastupu zastare, pa slijedom navedenoga smatra da su, kraj obrazloženog, ostvareni žalbeni razlozi iz odredbe članka 50. stavka 1. točaka 5., 9. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: OZ). U odnosu na prijedlog da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava do pravomoćnog okončanja postupka radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim navodi da su ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a jer je u konkretnom slučaju podnijela pravni lijek, dok postojanje opasnosti od nastanka nenadoknadive odnosno teško naknadive štete obrazlaže okolnošću da je dugotrajno i teško bolesna, da nema mogućnosti ništa raditi te da živi jedino od obiteljske mirovine njezinog pokojnog oca ĐF. Predlaže i naložiti ovrhovoditelju da joj u roku od osam dana naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 75,77 EUR.

2. Ovrhovoditelj se, iako uredno pozvan, nije očitovao na podnesak ovršenice.

3. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari pročitani su zahtjev za naplatu (listovi 5-8 spisa), dopis ovrhovoditelja od 18. lipnja 2012. (list 9 spisa), prijedlog za ovrhu od 19. siječnja 2012. (listovi 10-11 spisa), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 3. veljače 2012. (list 12 spisa), izvod iz poslovnih knjiga (list 13 spisa), medicinska dokumentacija (14-19 spisa) i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Pula – Pola KLASA 141-06/14-01, URBROJ 341-13-05/3-14-015166 od 27. listopada 2014. (list 20 spisa).

4. Iz spisa predmeta proizlazi da se u povodu ovrhovoditeljevog zahtjeva za naplatu protiv ovršenice pred Financijskom agencijom vodi postupak izvansudske ovrhe na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a ne ovrha na temelju isprava koje su taksativno navedene u odredbi članka 209. stavka 1. OZ-a i za koje je odredbom članka 210. OZ-a propisana mogućnost podnošenja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim (na koje se zakonske odredbe izrijekom poziva), pa je njezin podnesak zbog cilja i pravne zaštite koju pretendira ostvariti u okviru ovoga postupka tretiran i kao žalba nakon proteka roka (iz odredbe članka 284. stavka 5. OZ-a prema kojoj tijekom izvansudske ovrhe ovršenik može nadležnom sudu iz odredbe članka 287. tog zakona protiv rješenja o ovrsi podnijeti žalbu nakon proteka roka i zatražiti od toga suda da odgodi ovrhu, odnosno pred njime poduzimati druge radnje na koje bi inače bio ovlašten tijekom sudske ovrhe).

5. Ovršenica se u prijedlogu poziva na postojanje žalbenih razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točaka 5., 9. i 11. OZ-a međutim žalbene razloge iz odredbe članka 50. stavka 1. točaka 5. i 9. OZ-a zapravo poistovjećuje s žalbenim razlogom iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a. Iznijete navode niti se ne može podvesti pod žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 5. OZ-a (ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha) jer se u konkretnom slučaju ne radi o prekluzivnom roku za pokretanje ovrhe, koji je rok primjerice onaj iz odredbe članka 444. ZPP-a prema kojoj tužitelj gubi pravo da u ovršnom postupku zahtijeva ovrhu rješenja kojim se tuženiku po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao ovrhu u roku od trideset dana nakon proteka roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje. Žalbeni navodi također se ne mogu podvesti pod žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 9. OZ- a (ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave) kojeg jasno poistovjećuje s žalbenim razlogom iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a (ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom) jer sve i da je u međuvremenu nastupila zastara potraživanja ne znači da je došlo do prestanka tražbine već da se utuživa obveza pretvorila u neutuživu naturalnu obvezu.

6. Ovršenicu je zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a valjalo uputiti u parnicu, a prijedlog za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih novčanih sredstava odbiti kao neosnovanog.

7. Odredbom članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08. i 125/11. – dalje: ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Tijek zastare reguliran je odredbom članka 215. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što propisano, s time da prema odredbi članka 216. ZOO-a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

7.1. Prema odredbi članka 25. stavka 1. OZ-a sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno.

7.2. Ovršenica navodi da joj rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u povodu kojeg se provodi postupak izvansudske ovrhe nikada nije dostavljeno, pa kako je riječ o okolnosti značajnom za početak tijeka zastare, kraj činjenice da se ovrhovoditelj o svim navedenim tvrdnjama nije očitovao, u situaciji poput ove kada nema osnove za njezino prihvaćanje i na temelju odredbe članka 55. stavka 1. OZ-a valjalo ju je zaključkom uputiti da pokrene parnicu radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom i odlučiti kao u izreci zaključka.

8. Pema odredbi članka 65. stavka 1. OZ-a na prijedlog ovršenika sud može, ako učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako je uz to kumulativno ostvaren koji od zakonskih razloga iz odredbe članka 65. stavka 1. točaka 1. do 11. OZ-a. Ovršenica je dakle prije svega dužna učiniti vjerojatnim da bi provedbom ovrhe (prijenosom zaplijenjenih novčanih sredstava u postupku izravne naplate) trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, što tvrdi da bi bio slučaj.

8.1. Razlozi na koje se ovršenica poziva (iako dostavljenom medicinskom dokumentacijom i rješenjem o utvrđenju postojanja stopostotnog tjelesnog oštećenja potkrjepljuje tvrdnju o zdravstvenom stanju), koliko god bili otegotni, ne predstavljaju razloge za odgodu prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava jer oni sami po sebi ne dovode do zaključka da zaista postoji vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete prije svega ovisi o sposobnosti ovrhovoditelja da joj eventualnu štetu nadoknadi, pa ta vjerojatnost ovisi dakle o imovinskim prilikama ovrhovoditelja odnosno o tome je li njegova imovina dostatna za naknadno vraćanje onog iznosa koji je u postupku naplate zaplijenjen s računa ovršenice i njemu prenesen, ako naknadno u parničnom postupku bude pravomoćno odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na naplatu tih iznosa. Ovršenica međutim niti ne tvrdi da bi to bio slučaj. Dakle, otegotnost postupka izravne naplate nije šteta kakvu pretpostavlja odredba članka 65. OZ-a jer je prisilno namirenje novčane tražbine gotovo uvijek otegotno, a pored toga uzimanje u obzir samo ovršenikovih imovinskih prilika u obzir imalo za posljedicu odgodu gotovo svakog postupka prisilnog namirenja što međutim nije smisao instituta odgode jer je njegova primjena iznimka, a ne pravilo, i to samo u onim iznimnim situacijama kada unatoč tome što je novčana tražbina utvrđena ovršnom ispravom interes ovršenika za odgodu prisilnog namirenja tražbine preteže interes ovrhovoditelja za namirenje njegove tražbine bez odgađanja.

9. Budući da ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, nije ocjenjivano je li ostvaren koji od zakonskih razloga iz odredbe članka 65. stavka 1. točaka 1. do 11. OZ-a.

10. Slijedom navedenoga prijedlog da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava je ocijenjen neosnovanim (izreka rješenja).

11. Ovršenica je zatražila naknadu troška koji joj je nastao podnošenjem pravnog lijeka uvećano za PDV (pozivom na Tbr. 13. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika „Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25.) no sud o tom zahtjevu nije odlučivao jer će se o njemu odlučivati u parnici radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom, na čije je pokretanje upućena.

12. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

U Puli, 30. siječnja 2026.

Sudac

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv zaključka nije dopuštena žalba.

Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od osam dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i za protivnu stranku (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Ovrhovoditelju

2. Ovršenici putem punomoćnika

3. Financijskog agenciji – odmah i po pravomoćnosti