P-1477/2020

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, po sutkinji Ani Kević Brakus, u pravnoj stvari tužitelja: AG pok. IG OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], zastupanog po punomoćniku Željku Živković, odvjetniku u Šibeniku, protiv tuženika: ad/1 DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ad/2 Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 12. prosinca 2025.g. u prisusutvu punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tuženice ad/2 AGC, na ročištu za objavu odluke, bez prisustva stranaka, dana 30. siječnja 2026.g.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su tužitelj AG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i tuženik ad 1/ DG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) suvlasnici na jednake dijelove dijelova čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koji su na skici identifikacije nekretnine od 6.rujna 2023. izrađenoj po sudskom vještaku za geodeziju Zoranu Marinu označeni slovima A-B-C-D-A površine 4214 m2 i E-F-G-H-E površine 2334 m2.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su nasljedstvom iza smrti svog ova IG p. DG, a temeljem rješenja o nasljeđivanju donesenom od Općinskog suda u Šibeniku pod br.O-877/80 od 18.ožujka 1981.g., tužitelj i tuženik ad1/ stekli vlasništvo, između ostalog zemlje zv."Ograda do Zabrnce" koja da predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koji dio je na geodetskom snimku geodeta EG od srpnja 2020.g. označen slovima A-B-C-D-A povšine 4214 m2 i E-F-G-H-E površine 2334 m2. IG da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao nasljedstvom iza svog oca DG, koji je bio rođen 1867. godine, a preminuo je 1927. godine. Potom navodi da je preminula i RG ali je ostavinski postupak iza njene smrti obustavljen zbog pomanjkanja imovine obzirom da je svoju imovinu za života ustupila tužitelju i tuženiku ad.1) i ad.2).

1.1. Predmetna nekretnina da je u vlasničkom posjedu obitelji tužitelja i tuženika ad.1) i to najprije od djeda tužitelja pok. DG, nakon njega oca tužitelja IG i nakon njega tužitelja i tuženika ad.1). Nekretnina da predstavlja teren na kojem su prednici tužitelja posadili stabla bajama te da im je služio za ispašu ovaca a ista da se nalazi u vlasničkom posjedu tužitelja i tuženika ad.1) odnosno njihovih prednika više od 100 godina te da im nikada nitko njihovo vlasništvo i posjed nije osporavao. U zemljišnim knjigama da je na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisano vlasništvo na imenu Republike Hrvatske.

2. Tuženica Republika Hrvatska se protivila tužbi i njome postavljenom tužbenom zahtjevu ne prihvaćajući zahtjev za mirno rješenje spora te u odgovoru na tužbu navodi (l.s.14) da iz priloženih dokaza nije u mogućnosti utvrditi da je tužitelj vlasnik predmeta spora i kada je stekao vlasništvo nad istim.

3. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze uvidom u: geodetski snimak izrađen od GEO BIT Šibenik d.o.o. iz srpnja 2020.g., Rješenje o nasljeđivanju br.O- 877/80 iza smrti IG pok. DG, smrtni list za DG, dopis tuženice br.N-DO-152/2020 od 13. kolovoza 2020g., Vještvo izrađeno od Zorana Marina, dipl.ing.geod. dana 6. rujna 2023.g. Također su saslušani svjedoci CG i KG.

4. Stanke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je deklaratorni zahtjev tužitelja da se utvrdi da su on i tuženik ad.1) DG suvlasnici na jednake dijelove dijelova čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] koja je na skici identifikacije nekretnine od 6. rujna 2023. izrađenoj po sudskom vještaku za geodeziju Zoranu Marinu označena slovima A-B-C- D-A površine 4214 m2 i E-F-G-H-E površine 2334 m2.

7. Sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud prema svome uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane.

8. Temeljem članka 219. st.1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

9. Pri vođenju ovog postupka sud je imao u vidu da predmet spora mora biti raspravljen u dovoljnoj mjeri za donošenje odluke uz poštivanje načela ekonomičnosti postupka sadržano u odredbi čl.10. st.1. ZPP-a prema kojem je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, i sa što manje troškova te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku kao i poštivanje načela koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave (čl.298. i čl.311. st.2. ZPP-a) koje zahtijeva da se predmet spora svestrano raspravi, ali da se zbog toga postupak ne odugovlači, tako da se rasprava po mogućnosti dovrši što prije.

10. Temeljem navoda stranka i provedenog dokaznog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovaj sud je zaključio kako u nastavku slijedi i utvrdio slijedeće činjenično stanje.

11. Uvidom u zemljišne knjige utvrđeno je da je kao vlasnik predmeta spora upisana Republika Hrvatska dok je iz geodetskog snimka izrađenog od GEO BIT Šibernik d.o.o. iz srpnja 2020.g. razvidan položaj, oblik i površina predmeta spora.

12. U Rješenju o nasljeđivanju br.O-877/80 iza smrti IG pok. DG donesenom od Općinskog suda u Šibeniku dana 18.ožujka 1981.g. razvidno je da su istoga naslijedili supruga RG, kćer KG te sinovi AG i DG dok je iz smrtnog lista za DG razvidno da je isti preminuo dana **.**.1937.

13. Dana 5. rujna 2023.g. proveden je očevid na mjestu spra te je tom prilikom utvrđeno da predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja nekretnina koja je u naravi zasađena stablima bajama i borova te nešto mladih maslina, da je ista djelomično sa zapadne strane ograđena kamenim suhozidom a dijelom žičanom ogradom, sa sjeverne strane da nema vidljive međe, sa istočne strane da je ograđena suhozidom te da se preko sredine iste proteže lokalni bijeli put, a ispod puta nekretnina da je također sa istočne strane ograđena suhozidom, a sa sjeverne i južne strane pristupnim putom dok sa zapadne strane nema vidljive međe. Sa sjeverne strane na terenu vidljivo je bilo 15-tak stabala bajama te nekoliko otpilanih panjeva kao i ostaci sjenice i rupa koja je služila za odlaganje stajskog gnojiva.

14. Iz Vještva izrađeno od Zorana Marina, dipl.ing.geod. dana 6. rujna 2023.g. razvidan je predmet spora a obzirom da se parnične stranke istom nisu protivile to je sud prihvatio isto smatrajući ga sačinjenim sukladno pravilima struke i stanju zatečenom na terenu.

15. U postupku je radi utvrđenja činjeničnog stanja saslušan i svjedok CG, rođen 1946. godine u [adresa], iskazao je da on osobno poznavao roditelje tužitelja i tuženika ad/1 LG i njegovu suprugu RG te da su oni tu nekretninu koristili za držanje blaga, da su tu imali stabla zasađenih bajama, a na vrhu te nekretnine da je bila sjenica gdje su držali blago. On da nije osobno poznavao Ivanova oca DG ali da je čuo da je i on tu nekretninu koristio za istu svrhu kao i IG, a nakon Ivanove i Stanine smrti ta nekretnina da je pripala njihovim sinovima AG i DG. Nikada da nije čuo da bi tužitelju i tuženiku ad/1 kao i njihovim pravnim prednicima netko osporavao pravo vlasništva na toj nekretnini. Sestre tužitelja i tuženika ad/1 da su mu poznate te koliko je njemu poznato da su se one odrekle svog dijela u korist braće te da na toj nekretnini ne polažu nikakva prava. Ta nekretnina da je imala naziv "Iza brda".

16. Svjedokinja KG, rođena 1936. godine u [adresa], iskazala je da se sjeća još kao dijete da je sa svojim roditeljima na toj nekretnini brala bajame te da su tu čuvali stoku a na vrhu te nekretnine da je bila sjenica gdje je preko ljeta zatvarano blago. Nakon smrti njezinih roditelja ta nekretnina da je pripala njezinoj braći AG i DG a ona i njezine sestre da su se odrekle svog nasljednog dijela u korist braće. Tužitelju i njenim roditeljima da nitko nije osporavao pravo vlasništva na toj nekretnini a njezin djed DG da je on umro prije njenog rođenja te da ga se ona ne sjeća. Ona i njezina sestra A iza smrti roditelja da su dobile jedan komad zemlje blizu [adresa], a sestra I da nije dobila ništa jer nije željela.

17. Tuženik ad.1) koji je priznao tužbu naveo je da mu je po pričanju njegovih roditelja poznato da je tu nekretninu koristio i njihov djed DG te da je njegov otac istu stekao nasljeđivanjem iza smrti DG a on i njegov brat iza smrti njihovog oca te da sa vlasnicima susjednih nekretnina nikada nisu imali nikakvih sporova oko prava vlasništva niti oko međe.

18. Sud prilikom svjedočenja gore navedenih svjedoka nije stekao dojam da su isti zainteresirani za ishod ovog postupka u bilo čiju korist. Svjedočili su o činjenicama koje su im bile poznate neposredno te su potvrdili navode iz tužbe odnosno njihovi iskazi nisu bili u suprotnosti s navodima tužbe i iskazima samog tužitelja ad.1) niti su bili u suprotnosti s ostalim dokazima izvedenim u ovom postupku. Njihovi iskazi bili su životni, logični i uvjerljivi.

19. Obzirom da tuženica ad.2) sudu nije predočila niti jedan materijalni niti personalni dokaz kojim bi pobila tužbene teze tužitelja niti je dovela sud niti do najnižeg stupnja uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan, a uzimajući u obzir činjenicu da je tuženik ad.1) priznao tužbeni zahtjev, to je isti valjalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.

20. Prema čl.114. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12, 152/14, dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

21. Nadalje, prema čl.20. st.1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list br. 6/80, 36/90, Narodne novine br. 53/91, 91/96, dalje: ZOVO) vlasništvo se može steći po posebnom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem.

22. Po provedenom dokaznom postupku ovaj sud je o primjeni materijalnog prava odlučio sukladno odredbi čl.388 ZV-a čiji stavak 2. propisuje da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka dok stavak 3 propisuje da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2 ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

22.1. ZV je stupio na snagu 1. siječnja 1997.g., a sve do stupanja ZV-a na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima («Službeni list» br. 6/80, 36/90, «Narodne novine» br. 53/91, dalje ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980.g.

22.2. Dakle, vlasništvo se može steći i nasljeđivanjem, naime, članak 30. st.1. ZOVO-a propisuje da nasljednik stječe vlasništvo naslijeđenih stvari u času otvaranja nasljedstva na imovini umrlog ako zakonom nije drugačije određeno.

22.3. Kako je u postupku utvrđeno da tužitelj i tuženik ad.1) predmete spora stekli nasljeđivanjem iza oca IG pok. DG koji je preminuo 1980.g. a kako se imovina stječe u času ostaviteljeve smrti to je sud cijenio da se u konkretnom primjenjuju na stjecanje vlasništva nad spornim nekretninama od strane tužitelja primjenjuju odredbe Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koji je bio na snazi u vrijeme smrti pok. IG.

23. Kraj takvog stanja stvari navodi tuženice ad.2) istaknuti u odgovoru na tužbu ne mogu se prihvatiti. Naime, neosnovano tuženica ad.2) smatra da tužitelj i tuženik ad.1) nije vlasnici predmeta spora bez obzira što je tužena upisana u zemljišnu knjigu kao vlasnica istog jer upis u javnim knjigama nije sam po sebi od utjecaja na zaključak o savjesnosti odnosno poštenju posjednika nekretnine.

24. Tužitelj je međutim dužan dokazivati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik mora dokazivati istinitost svojih navoda odnosno prigovora (članak 219. stavak 1. ZPP-a).

25. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a).

26. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari-svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

27. U konkretnom znači da je tuženica ad.2) bila dužna sudu predložiti dokaze da tužitelj i tuženik ad.1) nisu vlasnici predmeta spora opisanog u izreci ove presude, a što ista, kako je već naprijed navedeno, nije učinila.

28. Napominje se da presuda proizvodi pravne učinke samo među strankama te da sud u parničnom postupku utvrđuje samo sporne činjenice (uz izuzetak iz čl.3. st.3. ZPP-a). Takav stav zauzet je i u odluci Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-95/2013 od dana 3. studenog 2014.g.

29. Također, temeljem čl.129. st.1. Zakona o nasljeđivanju u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime ostavina postaje njegovo nasljedstvo.

29.1. Ostaviteljev nasljednik stječe pravo vlasništva koje je bilo ostaviteljevo, nasljednik je sveopći sljednik (univerzalni sukcesor) ostavitelja za slučaj njegove smrti. To on postaje u trenutku ostaviteljeve smrti ipso iure, bez posebnog akta i bez obzira na to je li riječ o nasljeđivanju na temelju zakona ili oporuke, a ako je riječ o nekretninama, i bez upisa u zemljišnu knjigu postaje nasljednik izvanknjižni vlasnik.

29.2. Pod ostavinskom imovinom razumije se sva imovina koja može biti predmet nasljeđivanja koju je ostavitelj kao svoje vlasništvo posjedovao. Dakle, i nepokretna imovina za koju nasljednici tvrde da je vlasništvo ostavitelja, pri čemu nije od značenja što su eventualno određene nekretnine upisane u zemljišnoj knjizi na imenu druge osobe. U tom slučaju imovina se nasljeđuje kao izvanknjižno vlasništvo (Županijski sud u Bjelovaru, Gž-2473/00 od 21. prosinca 2000.g.).

29.3. Dakle, za ocjenu predstavlja li neka nekretnina ostavinu nije odlučno da li je ta nekretnina u zemljišnoj knjizi upisna na ime ostavitelja kao vlasnika već je odlučno da je ta nekretnina predstavljala njegovu imovinu u času njegove smrti.

30. Obzirom na neosporenu pasivnu legitimaciju tuženika u ovoj parnici, pri tom oslanjajući se na neposredno opažanje suda na mjestu spora, uz prihvaćanje skice mjesta očevida koja prikazuje stanje koje je sud opazio na terenu i koja je izrađena sukladno pravilima struke, posebice uzevši da tužena Republika Hrvatska osim pukog protivljenja tužbi i njome postavljenom tužbenom zahtjevu, nije pružila sudu niti jedan, kako materijalni tako ni personalni, dokaz kojim bi s uspjehom pobila tužbene teze tužitelja i dovela sud iti do najnižeg stupnja uvjerenja u osnovanost njezinog protivljenja tužbi i njome postvaljenom tužbenom zahtjevu, također nije niti osporavala istinitost niti objektivnost iskaza svjedoka niti je navodila da je tužitelju vlasništvo nad spornim nekretninama osporavano to sud nalazi tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim.

31. Dakle, na temelju rezultata ovako utvrđenog činjeničnog stanja, analizom i ocjenom svih prethodno iznesenih dokaza, prihvaćajući kao vjerodostojne dokaze sve koji su pobrojeni u prethodnim pasosima obrazloženja ove presude (koji se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja neće ponovno iznositi), a obzirom da je tužitelj dokazao kako osnov i tako slijed stjecanja predmetnih nekretnina, ovdje se radi o stjecanju prava vlasništva nekretnina tužitelja i tuženika ad.1) temeljem zakona (nasljeđivanjem) odnosno izvedenom - derivativnom načinu stjecanja, dakle, izvodeći svoje pravo vlasništva iz prava svojeg prethodnika i to nasljeđivanjem iza svojega supruga ČG.

32. Za napomenuti je da su, obzirom da se pravo vlasništva stečeno na izvedeni način ostvaruje tužbenim zahtjevom na utvrđenje prava vlasništva, tužitelj ispravno postavio tužbeni zahtjev obzirom da je isti predložio utvrđenje prava vlasništva samo dijelova nekretnine spornih nekretnina (pobliže opisanih u izreci presude) odnosno samo u dijelovima u kojim je njegov i pravni prednik tuženika ad.1) bio izvanknjižni vlasnik istih jer nitko ne može prenijeti na drugoga prava više nego ga on sam ima.

33. Tužitelj koji je u cijelosti uspio u ovom postupku nije potraživao parnični trošak pa sud o istom nije niti odlučivao.

U Kninu, dana 30. siječnja 2026.g.

SUTKINJA

Ana Kević Brakus

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DN-a: - sukladno zapisniku o objavi