REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Stalna služba u Belom Manastiru

Kralja Tomislava 53, 31300, Beli Manastir

P-1192/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojević, u pravnoj stvari tužitelja LZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mileni Prakatur Ignjić odvjetnici iz Belog Manastira, protiv tuženika Grad Beli Manastir, Kralja Tomislava 53, Beli Manastir, OIB:39912056947, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave, održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja a u odsutnosti tuženika, zaključene 19. siječnja 2026., temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, objavljene 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj LZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], dosjelošću stekao nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], za ko [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi Crna šuma, ukupne površine 545 m2, i to vinograd ukupne površine 545 m2, koje se u zemljišnim knjigama vode na imenu pravnog prednika tuženika, sada pok. UZ.

2. Grad Beli Manastir, kao pravni slijednik sada pok. UZ rođ. L dužan je trpjeti da LZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti provede uknjižbu prava vlasništva na svoje ime i u svoju korist.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu u kojoj navodi da je pok. UZ rođ. U je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Osijeku, SS Beli Manastir upisana kao vlasnik nekretnina i to za ko [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica] u naravi Crna šuma, ukupne površine 545 m2, i to vinograd površine 545 m2. Prema odredbama Zakona o nasljeđivanju koji je vrijedio 1983. godine, ostavinski postupak se provodio na inicijativu nasljednika. Kako je umrla UZ bila udovica, nije imala djece niti bliže rodbine (braće i sestara), nitko nije pokrenuo ostavinski postupak. U vrijeme kada je UZ umrla, da bi ostavina prešla u ošasnu, tada Općina Beli Manastir je trebala pokrenuti ostavinski postupak. Imenovani to nije učinio, ali njegov pravni položaj i u to vrijeme bio je jednak odredbama sadašnjeg zakona o nasljeđivanju čl. 6.: ¨Smrću ostavitelja koji nema nasljednika ostavina prelazi na općinu, odnosno grad, koji time dobivaju jednak položaj kao ostaviteljevi nasljednici." Pasivna legitimacija tuženika proizlazi iz odredbi čl. 20. Zakona o nasljeđivanju. Sada pok. UZ je predmetne nekretnine stekla temeljem Rješenja o nasljeđivanju iz 1981. iz svoga pok. supruga ZZ, ali samo formalno, jer isti nisu bili u posjedu iste od 1978. Naime, vlasnik te čestice, koja je izvorno bila upisana kao kč. br. [katastarska čestica] je bio njen pok. suprug OZ. On je predmetnu česticu tijekom 1978. kupoprodajnim ugovorom prodao tužiteljevom ocu sada pok. ĆZ i to u ½ dijela, adrugu polovicu dijela je prodao ŠZ iz [adresa]. Po sklapanju kupoprodajnog ugovora, tužiteljev otac i SZ su ugovor proveli u katastru Beli Manastir i izvršili parcelaciju čestice iz kč. br. [katastarska čestica] na 2416/1 i 2416/2 na način da je svatko postao samovlasnikom svoje čestice. SZ je svoj ugovor sačuvao, ali tužiteljev otac, uslijed ratnih zbivanja i seljenja ga je izgubio. Međutim, i da je tužiteljev otac sačuvao Ugovor o kupoprodaji, isti se ne bi mogao provesti u zemljišnim knjigama, budući prilikom sačinjavanja ugovora, nisu pravilno upisani brojevi katastarske čestice i zk uloška. Iz toga razloga je SZ svoje pravo vlasništva morao dokazati u parničnom postupku koji se vodio tijekom 1991. i u kojemu je donesena presuda P- 261/91-6 od 27.6.1991.Iz predmetne presude je razvidna i činjenica smrti pok. UZ kao i pasivna legitimacija tuženika u tome postupku. Tužiteljevi roditelji i sam tužitelj je od 1978. pa sve do danas, dakle, 47 godina u neprekinutom mirnom posjedu navedenih nekretnina koje se sada u zemljišnim knjigama vode na imenu pok. UZ, pa je pravo vlasništva stečeno i dosjelošću temeljem članka 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tužitelj i njegova supruga su vlasnici i susjednih čestica kč. br. [katastarska čestica] I kč. br. [katastarska čestica] koje su položene uz spornu česticu, pa sve skupa čini jednu cjelinu. Kako sada tužitelj svoje pravo vlasništva ne može upisati temeljem valjanih tabularnih isprava, radi usklađivanja zemljišnoknjižnog stanja sa stvarnim, podnosi ovu tužbi i predlaže da sud da donese presudu i utvrdi da je tužitelj dosjelošću stekao predmetnu nekretninu.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se opreza radi protiv tužbi i tužbenom zahtjevu. Ne protivi se izvođenju predloženih dokaza. Navodi da mu nisu poznate okolnosti na koje se tužitelj poziva u tužbi, nema saznanja o posjedovanju nekretnina od strane tužitelja. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Sud je proveo dokaze čitanjem z.k. izvatka zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k.o. Branjin Vrh na listu 4. spisa, Izvadak iz matice umrlih za pok. UZ na listu 5.-6. spisa, kupoprodajni ugovor za ŠZ na listu 7. -9. spisa, skica premjeravanja na listu 10.-11. spisa, presuda br. P-261/91-6 od 27. lipnja 1991. na listu 12. -13. spisa, z.k. izvatka zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k.o. Branjin Vrh na listu 14. spisa, z.k. izvatka zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k.o. Branjin Vrh na listu 15. spisa, popis katastarskih čestica na listu 16. -17. spisa, posjedovni list 290. na listu 18. spisa, Izvod iza katastarskog plana na listu 19. -20. spisa i saslušanjem svjedoka SZ i AZ.

4. Na temelju tako provedenih dokaza, ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza kao cjeline, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5. Svjedok SZ osobno saslušan navodi da mu je poznato da su on i pok. KZ, otac tužitelja kupili te oranice Crna šuma od pok. ZZ i [adresa]. godine. Zbog određenih problema u nazivu čestica on se tek kasnije sudskom presudom uknjižio kao vlasnik nekretnina. Oni su isplatiti novce ZZ i UZ po tom ugovoru. Uglavnom od 1978. on i pok. KZ su u posjedu tih nekretnina. Navodi da kada su kupili tu nekretninu ona je bila jedna čestica a oni su je kasnije podijelili.

6. Svjedok AZ osobno saslušan navodi da mu nije ništa poznato oko kupoprodaje tog zemljišta ali poznaje tužitelja, oni su susjedi gore na toj lokaciji Crna šuma. Koliko je njemu poznato još od 80-tih godina LZ je u posjedu te zemlje i jedino je on obrađuje. Nije nikada čuo da bi netko došao i osporavao mu posjed toga zemljišta. Pok. OZ i UZ je poznavao dok je još bio mlad.

7. Sud prihvaća iskaze svjedoka u cijelosti kao objektivne i istinite jer svjedoče o činjenicama koje su osobno zapažali, poznato im je o kojem je zemljištu riječ, a poznaju tužitelja a poznavali su i pok. UZ.

8. Iz iskaza svjedoka sud drži utvrđenim da je tužitelj zajedno sa svojim prednicima pošteni posjednik nekretnina iz tužbe preko 40 godina. Kroz cijeli period nitko ga nije ometao u posjedovanju spornih nekretnina ili tražio svoj suvlasnički dio.

9. Slijedom iznijetoga valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i na temelju čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, presuditi kao u izreci.

Beli Manastir, 30. siječnja  2026.

S U D A C :

Robert Gojević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku