Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Međimurska 26D, Varaždin

Poslovni broj: Kž-23/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Mirne Mavriček, predsjednice vijeća te Zdravka Pintarića i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljene VG, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljene VG protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-169/2025-22 od 9. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljene VG odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. i čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP/08), protiv okrivljene VG produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 i to nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu podiglo optužnicu u kojoj se okrivljena VG tereti za počinjenje kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.

2. Protiv tog rješenja žali se okrivljena VG osobno i putem braniteljice odvjetnice Jasne Preložnjak-Bedić, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati i pobijano rješenje ukine. Zbog podudarnosti, odnosno komplementarnosti podnesenih žalbi, iste će biti razmatrane kao jedna žalba.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba okrivljene nije osnovana.

5. Nije u pravu okrivljena kada rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, s tvrdnjom da su izostali razlozi u svezi „...onemogućavanja posjeta okrivljene CG...“. Naime, da bi bila ostvarena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka potrebno je, između ostalog, da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama u svezi ispunjenja zakonskih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora, a to su osnovana sumnja da je okrivljena počinila kaznena djela za koja se tereti, te jedna od istražno-zatvorskih osnova iz čl. 123. ZKP/08. U pobijanom rješenju sud prvog stupnja naveo je razloge o odlučnim činjenicama u svezi ispunjenja navedenih zakonskih pretpostavki, kao i u svezi zaključka i ocjene o potrebi primjene mjere istražnog zatvora, zbog nemogućnosti da se ista svrha postigne blažim mjerama, zbog čega nije u pravu okrivljena kada rješenje pobija zbog navedene bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Što se tiče ostalih žalbenih navoda u svezi „...teške povrede temeljnih ljudskih prava i sloboda okrivljenoj i braniteljici po službenoj dužnosti zajamčenih Ustavom RH i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda...“, kod čega se navode pojedina temeljna ljudska prava i slobode, čime se ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08, žalitelju prije svega valja ukazati da navedena bitna povreda može postojati samo u situaciji kada je okrivljeniku teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje donijeto je nakon zakonito provedenog postupka, tj. nakon što je održano ročište za odlučivanje o istražnom zatvoru u smislu čl. 129. ZKP/08, na kojem su stranke iznijele svoja stajališta, s time da rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge u svezi ispunjenja zakonskih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Stoga nije u pravu okrivljena kada rješenje sadržajno pobija zbog bitne povrede iz čl. 468. st. 2. ZKP/08. Također, oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno je da nisu počinjene niti ostale povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Pobijajući rješenje zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljena iznosi razloge zbog kojih nije pribavila dokaz o mogućnosti da živi na adresi na kojoj živi svekrva TG, kod čega navodi da joj neosnovano nije omogućeno da posjeti odnosno stupi u kontakt sa izvanbračnim suprugom DG, koji se također nalazi u Zatvoru u Varaždinu, kako bi pribavila dokaz o mogućnosti da živi na adresi TG, njegove majke.

7. Stoga prije svega valja navesti da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio i s valjanim razlozima obrazložio utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je okrivljena počinila kaznena djela prijetnje na štetu svoje majke SG, za koja se tereti u podignutoj optužnici, kao i utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen, koje razloge u cijelosti prihvaća ovaj sud, te se u tom dijelu, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na razloge navedene u pobijanom rješenju, tim više što se žalbom ne osporava postojanje navedenih zakonskih pretpostavki.

8. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je i osnovano produljio istražni zatvor protiv okrivljene unatoč tome što je okrivljena trudna, pri čemu je pravilno zaključio i ocijenio da se sa blažim mjerama iteracijska opasnost ne bi mogla prevenirati. Naime, premda se sukladno čl. 122. st. 2. ZKP/08 protiv trudne žene istražni zatvor može iznimno odrediti, sud prvog stupnja pravilno je zaključio i utvrdio da takva iznimnost postoji u konkretnom slučaju, s obzirom se ni sa jednom blažom mjerom iteracijska opasnost ne bi mogla prevenirati. Naime, kao što se navodi u pobijanom rješenju, iteracijska opasnost prvenstveno se odnosi na žrtvu SG, majku okrivljene. Do inkriminiranog ponašanja okrivljene došlo je u situaciji kada joj žrtva nije dopustila da se vrati kući u kojoj živi žrtva, gdje okrivljena ima prijavljeno prebivalište. S druge strane okrivljena ničim nije dokazala da ima mogućnost da živi na nekoj drugoj adresi, različitoj od adrese na kojoj živi žrtva, pa tako niti na adresi na kojoj živi svekrva TG, kod čega žalitelju valja ukazati da je na strani okrivljene teret dokazivanja o mogućnosti da živi na nekoj drugoj adresi, različitoj od adrese žrtve. Bez obzira što se okrivljena nalazi u istražnom zatvoru, okrivljena je imala mogućnosti, koristeći se svojim pravima koji joj pripadaju kao istražnoj zatvorenici, da adekvatnom komunikacijom pribavi dokaz o mogućnosti življenja izvan adrese prebivanja žrtve. S obzirom da okrivljena ničim nije potkrijepila, odnosno dokazala svoju tvrdnju o mogućnosti da živi kod svekrve TG, sud prvog stupnja pravilno je zaključio i utvrdio da u situaciji kada okrivljena ima prebivalište na adresi na kojoj živi žrtva, s time da nema mogućnosti da živi na nekoj drugoj adresi, a do inkriminiranog ponašanja došlo je zbog toga što žrtva nije htjela pustiti okrivljenu u kuću, nije realno za očekivati da bi se iteracijska opasnost mogla prevenirati nekom od blažih mjera. Zbog navedenih razloga je sud prvog stupnja protiv okrivljene pravilno i osnovano sukladno čl. 122. st. 2. ZKP/08 iznimno produljio mjeru istražnog zatvora unatoč tome što je okrivljena trudna i trebala bi roditi u mjesecu svibnju 2026.

9. Zbog navedenih razloga žalba okrivljene nije osnovana, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Varaždinu 29. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mirna Mavriček