Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž-1177/2023-2
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u izvanparničnom predmetu predlagatelja TG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Slađani Čanković odvjetnici iz Zagreba i protustranke DG, [adresa]. OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Kubatu odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Kubat i Sindičić iz Rijeke, radi priznanja strane sudske odluke odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 41 R1-670/22-12 od 27. rujna 2023.,30. siječnja 2026.
r i j e š i o je
Odbija se kao neosnovna žalba protustanke i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-670/22-12 od 27. rujna 2023.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je priznata presuda Višeg suda u Pančevu broj 2 P.br.21/12 od 26. prosinca 2012. kojom je tuženiku ( protustranci) naloženo isplatiti tužitelju (predlagatelju) iznos od 115.000,00 eura u dinarskoj protuvrijednosti sa zateznom kamatom na iznos od 15.000,00 eura od 31. prosinca 2007. , na iznos od 30.000,00 eura od 1. srpnja 2009. te ne iznos od 70.000, eura od 31. prosinca 2009. do isplate i nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu od 443.400,00 dinara, a privremenom zastupniku protustranke u iznosu od 139.500,00 dinara, u roku od 15. dana.
2. Protiv rješenja je žalbu podnijela protustranka, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP).
3. U žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno da je odluku donio primjenom Zakona o međunarodnom privatnom pravu ("Narodne novine" broj 101/17,67/23 – dalje ZMPP), umjesto primjenom Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 88/01 i 101/17-dalje ZRSZ). Tvrdi da uopće nije razmotren prigovor postojanja negativne pretpostavke za priznanje sudske odluke iz članka 88 ZRSZ-a koja se odnosi na okolnost da žalitelj nije mogao sudjelovati u postupku zbog nepravilnosti, konkretno zbog propuštanje osobne dostave pismena. Ukazuje da se prema propisima Republike Hrvatske dostava određenih pismena mora izvršiti osobno stranci, što da je u nazočnom slučaju izostalo pa da žalitelj nije mogao efikasno iskoristiti sva pravna sredstava i tako spriječiti donošenje odluke čije se priznanje zahtijeva. Navodi da iz obrazloženja strane sudske odluke proizlazi da je sud utvrdio kako žalitelj već dvije godine ne živi na adresi u [adresa]. a niti u [adresa] na adresi [adresa], a da ga sud nije mogao pronaći ni na adresi u [adresa]., koja ulica da uopće ne postoji u Zagrebu pa da dostava nije ni mogla biti uredna. Smatra da je sud trebao pozvati tužitelja ( predlagatelja) na dostavu uvjerenja o prebivalištu protustranke pa kako je to propustio učiniti, da su grubo prekršena procesna prava protustranke. Navodi da prebiva na adresi u [adresa]. od 20. srpnja 2001., kako proizlazi iz uvjerenja o prebivalištu koje je dostavljeno u spis u ovom postupku te da je dostava trebala biti izvršena na temelju Konvencije o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima od 15. studenog 1965. (dalje Konvencija o dostavi ) upućivanjem zamolnice za dostavu diplomatskim putem. Ističe da je zbog grubog i nezakonitog propusta suda u Republici Srbiji žalitelju onemogućeno štititi svoje interese, da u parnici nije sudjelovao ravnopravno, da ga privremeni zastupnik nije obavještavao o parnici, niti mu je dostavio bilo kakve isprave pa tako ni presudu protiv koje nije mogao podnijeti pravni lijek. Smatra da je takvim postupanjem povrijeđen i članak 29. Ustava Republike Hrvatske pa da strana sudska odluka nije podobna za priznanje u Republici Hrvatskoj, zbog čega je sud prvog stupnja trebao odbiti priznanje.
4. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, uz nadoknadu troška žalbenog postupka.
5. Žalba protustranke nije osnovana.
6. Na temelju provedenih dokaza je utvrđeno da je predlagatelj uz prijedlog za priznanje strane sudske odluke dostavio izvornik presude s klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti, uz prijevod na hrvatski jezik, da postoji uzajamnost između Republike Srbije i Republike Hrvatske za priznanje odluka sudova na temelju Ugovora između Savezne Republike Jugoslavije i Republike Hrvatske o pravnoj pomoći u građanskim i kaznenim stvarima koji je sklopljen 15. rujna 1997., pri čemu u odnosu na prigovor neuredne dostave pismena, a time i onemogućavanja u sudjelovanju u parničnom postupku, ocjenjuje da u postupanju stranog suda nije bilo nezakonitosti u dostavi.
7. U tom dijelu utvrđuje da je tužitelj, ovdje predlagatelj, podnio tužbu 19. ožujka 2019. u kojoj je kao adresu prebivališta tuženika, ovdje protustranke, naveo adresu u [adresa], na kojoj mu se nije mogla uručiti tužba, da je potom zatraženo izvješće Policijske uprave Pančevo te je utvrđeno da protustranka ne živi na toj adresi, već da je odselila u [adresa] na nepoznatu adresu, pri čemu prebivalište nije promijenio, nakon čega je predlagatelj dostavio podatak o adresi u Zagrebu, međutim i ta dostava je bila bez uspjeha, jer se pismeno vratilo s obrazloženjem da protustranka na toj adresi ne živi. Nadalje, proizlazi da je tuženiku postavljen privremeni zastupnik primjenom članka 81. stavak 2. točka 4. Zakona o parničnom postupku Republike Srbije, koji je zastupao protustranku u nastavku postupka.
8. Prema stajalištu suda prvog stupnja, rješenje o postavljanju privremenog zastupnika je doneseno u skladu s člankom 84. ZPP-a Republike Hrvatske, budući da je protustranci pokušana dostava tužbe na adresi prijavljenog prebivališta, a potom na adresi u [adresa], koje dostave su bile bez uspjeha.
9. U odnosu na prigovor protustranke koja tvrdi da obrazloženje strane presude vrvi neistinitim činjenicama, sud prvog stupnja ocjenjuje da su takvi navodi bez značaja za priznanje strane sudske odluke, pri čemu se poziva na primjenu članka 66. do 73. ZMPP-a.
10. Prema stajalištu ovog suda, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio da su u nazočnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za priznanje strane sudske odluke. Pritom treba navesti da se u ovom postupku primjenjuju mjerodavne odredbe ZSRZ-a, budući da je člankom 78. ZMPP-a propisano da se taj zakon primjenjuje na pravne odnose nastale od stupanja na snagu tog zakona (29. siječnja 2019.). Međutim, pozivanje na propis koji se ne primjenjuje, u konačnici nije utjecalo na zakonitost pobijanog rješenja.
11. Prema članku 88.ZRSZ-a sud Republike Hrvatske odbit će priznanje strane sudske odluke ako u povodu prigovora osobe protiv koje je ta odluka donesena utvrdi da ta osoba nije mogla sudjelovati u postupku zbog nepravilnosti u postupku ( stavak 1. ). Osobito će se smatrati da osoba protiv koje je donesena strana sudska odluka nije mogla sudjelovati u postupku zbog toga što joj poziv, tužba, ili rješenje kojim je započet postupak nije bilo osobno dostavljeno odnosno što uopće nije ni pokušana osobna dostava, osim ako se bilo na koji način upustila u raspravu o glavnoj stvari u prvostupanjskom postupku (stavak 2).
12. Kako to pravilno utvrđuje sud prvog stupnja, iz obrazloženja strane sudske odluke, presude Višeg suda u Pančevu poslovni broj P br. 21/12 od 26. prosinca 2012. bi proizlazilo da tuženik, ovdje protustranka, ima prijavljeno prebivalište u [adresa], da na toj adresi ne živi, da je pokušana dostava na adresi u [adresa] koju je sudu dostavio tužitelj, ovdje predlagatelj, a dostava je pokušana i u Zagrebu, također prema podacima o prebivalištu koje je dostavio predlagatelj, nakon čega je protustanci postavljen privremeni zastupnik. U presudi se strani sud na nekoliko mjesta pozvao na odredbe ZPP-a i to glede ocjene provedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) te glede odluke o parničnom trošku (članak 153. ZPP-a). Također bi proizlazilo da je privremeni zastupnik sudjelovao u postupku, da je osporio tužbeni zahtjev, upuštajući se u raspravljanje o meritumu spora.
13. Iako su točni navodi žalitelja da nije pribavljen sadržaj stranog prava o dostavi u Republici Srbiji, proizlazilo bi da je sud u parničnom postupku u kojemu je donesena pravomoćna presuda postupao primjenom mjerodavnih odredbi Zakona o parničnom postupku Republike Srbije, a koje postupovne odredbe su u bitnom istovjetne odredbama ZPP-a Republike Hrvatske. Naime, prema članku 142. ZPP-a tužba, presuda i rješenje protiv kojeg je dopuštena posebna žalba te pravni lijek dostavit će se osobno stranci, odnosno njezinom zakonskom zastupniku, odnosno opunomoćeniku. Ako se toj osobi dostava ne uspije obaviti na adresi navedenoj u tužbi, dostava će se iznova pokušati obaviti na adresi prebivališta stranke u [adresa], prema podacima o prebivalištu Ministarstva unutarnjih poslova ( članak 143. stavak 1. ZPP-a ), a ako se adresa navedena u tužbi prema podacima iz evidencije Ministarstva unutarnjih poslova ne razlikuje od adrese prebivališta, a osoba kojoj se dostava ima obaviti nije prijavila adresu boravišta, odnosno drugo mjesto ili način na koji joj se dostava može obaviti, dostava će se još jednom pokušati obaviti na adresi iz tužbe, a ako ni ta dostava ne uspije, obavit će se stavljanjem pismena na Oglasnu ploču suda ( stavak 4.). Tuženiku, ovdje protustranci, je odlukom stranog suda postavljen privremeni zastupnik, pa treba ukazati da i prema članku 84. ZPP-a Republike Hrvatske sud tuženiku na njegov trošak može postaviti privremenog zastupnika, između ostalog, ako je boravište tuženika nepoznato a tuženik nema punomoćnika. Stoga proizlazi da su u nazočnom slučaju bile ostvarene pretpostavke prema domaćem propisu za donošenje takve odluke suda, upravo zbog zaštite interesa protustranke.
14. Utoliko je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da ne postoje razlozi propisani člankom 88. ZRSZ-a zbog kojih bi morao odbiti priznanje strane sudske odluke zbog propusta u osobnoj dostavi pismena pa kako je utvrđeno da ne postoje ni ostali razlozi zbog kojih se ta odluka ne bi trebala priznati, sud prvog stupnja je pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo kada je prihvatio prijedlog predlagatelja.
15. Kako u nazočnom slučaju nije počinjena ni neka od bitnih postupovnih povreda iz članka 365. stavak 2. ZPP-a , na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu protustranke odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom članka 380. točka 2. ZPP-a.
U Rijeci 30. siječnja 2026.
Sutkinja
Milena Vukelić Margan
