REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ovr Ob-37/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sucu Jermini Dujmović-Živković u ovršnom predmetu ovrhovoditelja BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], protiv ovršenika HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Saneli Antoniji Šegvić, odvjetnici u Splitu, radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, dana 30. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog ovršenika HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], da sud donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu koji je ovrhovoditelj dostavio Financijskoj agenciji dana 25. rujna 2025. uz priloženu ovršnu ispravu, presudu Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pob-636/11 od 15. studenog 2012., kao neosnovan i

z a k l j u č i o j e:

Upućuje se ovršenik HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], najkasnije u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana dostave ovog zaključka, pokrenuti parnični postupak radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom, u postupku koji se vodi temeljem zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu tražbine podnesenog Financijskoj agenciji dana 25. rujna 2025., a na temelju pravomoćne i ovršne odluke, presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pob-636/11 od 15. studenog 2012., iz razloga navedenih u prijedlogu, da je tražbina ovrhovoditelja prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, te iz razloga što je ovrhovoditeljeva tražbina zastarjela.

Obrazloženje

1. Ovršenik je dana 5. studenog 2025. podnio ovom sudu prijedlog kojim je zatražio neka donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava i rješenje kojim se pljenidba i prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika, sve temeljem presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pob-636/11 od 15. studenog 2012., u korist ovrhovoditelja, proglašava nedopuštenim.

2. Sud je zaključkom od 12. studenog 2025. pozvao BDC, majku i zakonsku zastupnicu ovrhovoditelja, tada mljt. BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], radi očitovanja na predmetni prijedlog ovršenika, a na koji se zaključak majka i zakonska zastupnica, putem punomoćnice Dore Živković, odvjetnice u Splitu, očitovala podneskom kod suda zaprimljenim dana 10. prosinca 2025., na način da se ovrhovoditelj protivi prijedlogu. Navela je da je odredbom čl. 235. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, za vrijeme dok traje roditeljsko pravo, zastara između roditelja i djece ne teče, te je u tom smislu neosnovan prijedlog ovršenika po osnovu zastare. Ostali navodi ovršenika većim dijelom nisu istiniti, no kako nisu od odlučnog značaja za razrješenje podnesenog prijedloga, ovrhovoditelj drži da su bespredmetni. Slijedom svega navedenoga, ovrhovoditelj ustraje u ovrsi, te predlaže sudu odbiti prijedlog ovršenika kao neosnovan.

3. Podneskom od 19. siječnja 2025. ovršenik se očitovao na navode ovrhovoditelja. Ponajprije obavještava sud da je dana 30. studenog 2025. ovrhovoditelj BD napunio 18 godina. Nadalje, navodi ovršenika o prestanku obveze ispunjenjem, da su od presudnog značaja jer se prisilno ispunjenje obveze ne može tražiti za obvezu koja je ispunjena. Navodi da zastara nije nastupila, koji se u podnesku ovrhovoditelja od 8.12.2025. navode kao odlučni, da ne znači kako tražbina ovrhovoditelja postoji. U konkretnom slučaju dug ne postoji jer je ovršenik sve svoje obveze uredno ispunio plaćanjem i to na ruke majke, postupajući onako kako je to u izreci presude ovog suda, posl.br. Pob-636/11, naloženo, koji sud je, pazeći ex offo na interes djeteta, odredio takav način plaćanja alimentacije. Pasivnim ponašanjem majka ovrhovoditelja je punih 13 godina konkludentno priznavala da ovršenik svoju obvezu izvršava dobrovoljno i to predajom novca na ruke. Njezina dugogodišnja šutnja predstavlja priznanje ispunjenja obveze. Tvrdnje da 'ništa nije plaćeno', iznesene tek 2025. predstavljaju postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja jer su u direktnoj suprotnosti s njezinim cjelokupnim ponašanjem u proteklom desetljeću. U konkretnom slučaju, zakonska zastupnica ovrhovoditelja (do 30. studenog 2025. godine) punih 13 godina tj. od 2012. – 2025. g. nije poduzimala radnje koje nedvojbeno potvrđuju neispunjenje obveze, dakle nije pokretala suske postupke niti je tražila privremeno uzdržavanje od Zavoda za socijalnu skrb budući da otac navodno nije punih 13 godina uzdržavao vlastito dijete. Stoga je očigledno da majka ovrhovoditelja zloupotrebljava pravnu situaciju u kojoj ne postoji trag isplate po računu temeljem presude ovog suda. Inzistiranje na provedbi ovrhe predstavlja zlouporabu prava sukladno čl. 6. ZOO-a i pokušaj dvostruke naplate. Naglašava da ne postoji djelotvorna ovršna isprava po kojoj postoji tražbina, niti je ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu na temelju isprave po kojoj duga nema, jer je ovršenik svoje obveze ispunio. Nadalje, ovrhovoditelj da u potpunosti ignorira navode da ovršenik ostvaruje primanja koja su zakonom izuzeta od ovrhe, slijedom čega se predlaže da sud pribavi službene podatke od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Split, o vrsti i osnovi svih novčanih primanja koja se isplaćuju ovršeniku. Zaključno, da bi provedbom pljenidbe sredstava ovršenika temeljem ovršne isprave koja je prvotno ispunjenjem obveze izgubila svoju djelotvornost pa time i uvjet za pokretanje ovrhe izravno se krše odredbe čl. 29. i 62. Ustava Republike Hrvatske jer se ovršeniku, osobi s invaliditetom izaziva nesaglediva šteta i to nezakonitom i dvostrukom naplatom duga iz 2012.. Stoga ovršenik ustraje u navodima da se donese rješenje kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim ili da se donose rješenje kojim se FINA-i nalaže odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava sve dok se pravomoćnom odlukom ne utvrde činjenice glede postojanja tražbine ovrhovoditelja.

4. Dakle ovdje se radi o pravnim sredstvima ovršenika propisanih odredbom čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24., dalje OZ), prema kojoj, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidbu i prijenos proglasiti nedopuštenim. Stavkom 2. istog članka zakona propisano je da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. na odgovarajući način primjenjuju odredbe istog zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

5. Prijedlog ovršenika za odgodu izravne naplate nije osnovan.

6. Odredbama članka 65. stavka 1. točke 1. do 11. OZ-a taksativno su navedeni razlozi zbog kojih sud može na prijedlog ovršenika, u potpunosti ili djelomice, odgoditi ovrhu ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu štetu, ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, pri čemu samo postojanje pretpostavki za odgodu ovrhe ne obvezuje sud, već je istom prepušteno da o tome odluči, nakon što utvrdi da su obje pozitivne pretpostavke ispunjene, objektivni i subjektivni uvjet za odgodu ovrhe.

7. Ovršenik je ispunio objektivnu pretpostavku za odgodu ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. toč. 5. OZ-a, jer je zatražio da sud pljenidbu i prijenos proglasi nedopuštenima, budući je tražbina ovrhovoditelja zastarjela i budući je on u cijelosti postupio po pravomoćnoj odluci na temelju koje je podnesen Zahtjev za izravnu naplatu, a u smislu odredbe čl. 210. st. 2. OZ-a. Međutim ovršenik nije ispunio subjektivnu pretpostavku, jer nije učinio vjerojatnim da bi provedbom izravne naplate pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Teret dokaza u ovom postupku leži na ovršeniku. Svaka ovrha, pa i predmetna izravna naplata zakonskog uzdržavanja je tegotna za ovršenika, međutim to nikako ne znači i nužno da bi ovršenik provedbom izravne naplate trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. U prijedlogu kojim traži od suda da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenik nije dostavio nikakve konkretne dokaze u prilog svojih navoda, osim rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Split od 12. ožujka 2025., koji je u tom smislu pravno neodlučan, pa je, primjenom odredbe čl. 210. st. 2. OZ-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

8. O prijedlogu radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom, za odlučivanje u konkretnoj pravnoj stvari relevantne su odredbe članka 209. i 210. OZ-a, u svezi s člankom 50., 53. OZ-a. Naime, navedenim zakonskim odredbama uređena su pravna sredstva ovršenika u situaciji kad zaprimi obavijest da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju ovršne odluke ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, da ovršenik može predložiti sudu neka donese rješenje kojim će takav prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za proglašenje prijenosa nedopuštenim primjenjuju se odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

9. Iz ovršenikovog prijedloga proizlazilo bi da je ovrhovoditelj podnio zahtjev Financijskoj agenciji za izravnu naplatu novčane tražbine temeljem rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj pravomoćne i ovršne odluke, presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pob-636/11 od 15. studenog 2012., prema kojoj joj je ovršenik obvezan s osnova doprinosa za uzdržavanje mljt. sina BD uplaćivati mjesečne iznose od 132,72 eura počev od 15. studenog 2012. pa ubuduće svakog prvog, a najkasnije do petog u mjesecu za tekući mjesec na ruke majke i zakonske zastupnice mljt. sina GD, a da je izravna naplata nedopuštena, jer je ovršenikova tražbina prestala, budući je nastupila zastara i budući on uredno doprinosi za uzdržavanje.

10. Odredbom članka 50. stavka 1. točka 9. i 11. OZ-a propisano je da ovršenik protiv rješenja o ovrsi može izjaviti žalbu ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

11. Odredbom članka 53. stavka 1. OZ-a propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 9. i 11. ovoga Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja.

12. Odredbom članka 55. stavka 1. OZ-a propisano je ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice sud će zaključkom uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. tog članka OZ-a. U ovom slučaju ovršenik nije kvalificiranom ispravom koju propisuje odredba čl. 55. st. 2. OZ-a dokazao da je u cijelosti podmirio ovrhovoditeljevo potraživanje.

13. Ovršenik navodi da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, da je tražbina prestala jer je zastarjela i namirena, dakle poziva se na činjenicu koja je nastala u vrijeme kad je više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe sudska odluka, što je žalbeni razlog propisan odredbom članka 50. stavka 1. točka 9. i 11. OZ-a. Ovrhovoditelj se usprotivio tim žalbenim razlozima, uslijed čega je pozivom na odredbu članka 210. stavka 2. OZ, u vezi s odredbama članka 53. stavka 1. OZ-a te članka 55. stavka 1. OZ-a, ovršenik upućen da u roku od petnaest dana pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenom izravne naplate temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pob-636/11 od 15. studenog 2012., kako je odlučeno u zaključku.

U Splitu, 30. siječnja 2026.

SUDAC

Jermina Dujmović-Živković

PRAVNA POUKA: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka istog. Žalba se predaje za županijski sud, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA: - ovrhovoditelju osobno

- pun. ovršenika

- Financijskoj agenciji