Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: P-997/2024-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Andreji Žigante, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Nore Kišur, u pravnoj stvari tužiteljice VG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika: 1. JG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ĐG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Đorđu Perkoviću, odvjetniku u Rijeci, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 13. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I. Nalaže se 2. tuženiku ĐG da tužiteljici isplati iznos od 8.626,99 eura / 65.000,00 HRK s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana 03. ožujka 2022. g. u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se 1. tuženici JG da tužiteljici na ime isplate vrijednosti za stvari ugrađene u nekretninu u vlasništvu 1. tuženice JG isplati iznos od 2.228,24 eura / 16.788,58 HRK s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.160,34 eura od 08. ožujka 2022. pa do isplate,

- na iznos od 454,83 eura od 07. ožujka 2022. pa do isplate,

- na iznos od 81,75 eura od 07. ožujka 2022. pa do isplate,

- na iznos od 411,51 eura od 08. ožujka 2022. pa do isplate,

- na iznos od 63,01 eura od 09. ožujka 2022. pa do isplate,

- na iznos od 11,28 eura od 10. ožujka 2022. pa do isplate,

- na iznos od 45,52 eura od 09. ožujka 2022. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se 1. tuženici JG da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se 2. tuženiku ĐG da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dna nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi 1. tuženici JG i 2. tuženiku ĐG trošak ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.650,00 (tisuću šesto pedeset) eura i to 1. tuženici JG novčani iznos od 338,75 eura (tristo trideset osam eura i sedamdeset pet centi), a 2. tuženiku ĐG novčani iznos od 1.311,25 eura (tisuću tristo jedanaest eura i dvadeset pet centi), sve u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se preostali dio zahtjeva tuženika za isplatu troškova parničnog postupka preko dosuđenih 1.650,00 eura pa do zatraženih 1.850,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je početkom 2022. odlučila kupiti stan, te stupila u kontakt s 2. tuženikom ĐG koji da se predstavio kao vlasnik i prodavatelj stana u [adresa], na adresi [adresa], ali da je stvarni vlasnik zapravo bila njegova supruga, 1. tuženica JG. Tužiteljica dalje u bitnome navodi da je svu komunikaciju i pregovore vodila s 2. tuženikom ĐG, s kojim da je dogovorila i kupoprodajnu cijenu u iznosu od 175.000,00 eura, a istome da je 03. ožujka 2022. predala i novčani iznos od 65.000,00 eura na ime kapare, o čemu da je sačinjena potvrda koju su potpisali tužiteljica, 2. tuženik ĐG i svjedok i u kojoj potvrdi da je jasno naznačeno kolika je kupoprodajna cijena i isplaćeni iznos kapare, kao i rok za sklapanje predugovora o kupoprodaji. Predugovor o kupoprodaji da nije sklopljen odmah zbog nedostatka potrebne dokumentacije koju je 2. tuženik ĐG kao prodavatelj imao za ishoditi, odnosno da nikada nisu sklopljeni niti predugovor niti ugovor o kupoprodaji nekretnine. Tužiteljica dalje u bitnom navodi da 2. tuženik ĐG nije bio vlasnik predmetne nekretnine, što da je tužiteljica naknadno saznala, niti da je imao specijalnu punomoć za zastupanje 1. tuženice JG kao prodavateljice i primitak iznosa od 65.000,00 HRK na ime kapare, pa da je taj iznos temeljem članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, kojega tužiteljica citira, stekao bez osnove. U svibnju 2022., 2. tuženik ĐG da je kontaktirao tužiteljicu i obavijestio je da podiže cijenu stana s dogovorenih 175.000,00 eura, na 225.000,00 eura, na što tužiteljica da nije mogla pristati jer za navedeni iznos nije bila kreditno sposobna. Tužiteljica da nije odustala od sklapanja ugovora, niti da njezinom krivnjom ugovor nije sklopljen, već da je 2. tuženik ĐG nepoštenom poslovnom praksom i promjenom cijene doveo do toga da tužiteljica ne može sklopiti taj ugovor, a nekretnina da je u konačnici prodana za cijenu od 240.000,00 eura. Tužiteljica dalje navodi da ako sud ne bi cijenio navedeno kao stjecanje bez osnove, onda da se isto ima cijeniti kao dana kapara koja neosnovano nije vraćena tužiteljici, pozivajući se pritom na odredbu članka 304. i 445. Zakona o obveznim odnosima, koje tužiteljica citira. Tužiteljica da je slučaj prijavila i nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu, gdje se predmet vodio pod poslovnim brojem: KP- DO-784/2023, i u kojem postupku da je 2. tuženik ĐG u svome iskazu izjavio kako je on zaista primio iznos od 65.000,00 HRK na ime kapare i kako je o tome sačinjena potvrda, opisujući pritom vrijeme i mjesto te osobe prisutne u trenutku predaje kapare, te navodeći da je tužiteljica sama o svom trošku pribavila sanitarije koje će biti ugrađene u stan koji je tužiteljica kaparirala. Tužiteljica da je postupala u dobroj vjeri, te da niti u jednom trenutku nije odustala od kupoprodaje pod dogovorenim uvjetima na koje su potpisom potvrde od 03. ožujka 2022. pristali tužiteljica i 2. tuženik ĐG, a 2. tuženik ĐG da je naknadno povisio cijenu nekretnine, a da tužiteljici pritom nije vratio niti danu kaparu, a da bio je u obvezi vratiti dvostruki iznos kapare, te da je postupao prijevarno i odlučio predmetni stan prodati za puno veću cijenu. Protiv 1. tuženice JG tužiteljica da podnosi tužbu radi ulaganja u tuđu nekretninu jer je ista već počela kupovati inventar koji se u stan ima ugraditi, a 1. tuženica JG da je u trenutku pregovora tužiteljice i 2. tuženika ĐG, bila stvarna i zemljišnoknjižna vlasnica navedene nekretnine. Kako je zgrada u kojoj se nalazi predmetni stan bila u fazi izgradnje i unutarnjeg uređenja, tužiteljica da je s 2. tuženikom ĐG dogovorila da o svom trošku i po svom izboru kupi sanitarije, koje će potom 2. tuženik ĐG ugraditi u predmetni stan koji je predmetom kupoprodaje i za utrošeni iznos umanjiti kupoprodajnu cijenu. Tužiteljica da je ušla u posjed stana na način da je u isti o svom trošku dopremila kupljene sanitarije i drugi potreban materijal, te je isti montiran u stan, a sve montirane sanitarije ostale su u nekretnini i sa stanom prodane trećoj osobi. Tužiteljici od strane 1. tuženice JG da nije naknađen uloženi iznos od 2.228,23 eura, niti joj je dana mogućnost da ugrađene dijelove, a koje je moguće demontirati bez oštećenja, uzme iz nekretnine, pri čemu tužiteljica citira odredbu članka 150. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Zaključno, tužiteljica predlaže donijeti presudu kojom će se 2. tuženiku ĐG naložiti da tužiteljici isplati novčani iznos od 8.626,99 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03. ožujka 2022. pa do isplate, te troškovima ovosudnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a 1. tuženici JG naložiti da tužiteljici na ime isplate vrijednosti za stvari ugrađene u nekretninu u njenom vlasništvu, isplati iznos od 2.228,24 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, također s troškovima ovosudnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

2. U svom odgovoru na tužbu 1. tuženik JG i 2. tuženik ĐG osporili su i osnov i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva, navodeći da bi bilo nesporno da su tužiteljica i tuženici bili u pregovorima oko kupoprodaje predmetnog stana, kao i da je izdana potvrda o primitku kapare za kupnju predmetne nekretnine, ali da je sporan iznos primljene kapare, te da tuženici smatraju da nisu dužni izvršiti povrat iste. Tuženici dalje navode da je iz priložene potvrde razvidno da je krajnji rok za sklapanje ugovora 90 dana i da isti predstavlja bitan sastojak predmetnog pravnog posla. Stranke da su bile suglasne da navedeni iznos predstavlja kaparu, što da i proizlazi iz same potvrde, a u kojoj da su naglasili i kako će navedeni iznos kapare biti uračunat u cijenu stana te da se prodavatelj obvezuje kupcu vratiti kaparu u slučaju da ne uspije ishodovati svu potrebnu dokumentaciju u roku od 90 dana. Uporabnu dozvolu za predmetnu građevinu, koja je zabilježena u zemljišnim knjigama, 1. tuženica JG da je ishodovala u ugovorenom roku, 04. svibnja 2022., o čemu da je 2. tuženik ĐG obavijestio tužiteljicu, kojom prilikom da je tužiteljica 2. tuženiku ĐG rekla da još nije niti pristupila dogovoru s bankom oko realizacije kredita potrebnog za kupnju stana. Tuženici dalje navode da su unutar roka od 90 dana nakon što su ishodili potrebnu dokumentaciju, bili ispunjeni svi uvjeti za sklapanje ugovora, no da se tužiteljica nije odazivala na pozive 2. tuženika ĐG radi zaključenja kupoprodaje pa po proteku navedenog roka tuženici drže da nisu više bili u obvezi čekati tužiteljicu te da je ista odustala od sklapanja ugovora, već su nekretninu ponovno oglasili na tržištu, a kaparu zadržali sukladno odredbi članka 304. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima. Cijena predmetne nekretnine da nije povišena prema tužiteljici u periodu u kojem je bilo nužno sklopiti ugovor, a ugovor o kupoprodaji iste nekretnine s trećim osobama da je sklopljen više od 15 mjeseci od isteka krajnjeg roka za sklapanje ugovora s tužiteljicom. Navodi tužiteljice da je izvršila kupnju sanitarija po svom izboru i o svom trošku za predmetnu nekretninu, da su točni, međutim da su navedene sanitarije također predstavljale kaparu za sklapanje ugovora. Zaključno navodeći da su tuženici bračni drugovi te da navedeni stan predstavlja bračnu stečevinu istih, a da je 2. tuženik ĐG imao suglasnost svoje supruge za poduzete radnje, te upirući na odredbu članka 1112. i 304. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, tuženici predlažu u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, uz obvezu iste na naknadu troškova parničnog postupka

3. Podneskom otpremljenim na ovosudni spis predmeta 02. prosinca 2024. (list 48-50 spisa), tužiteljica se očitovala na odgovor tuženika na tužbu, osporavajući navode istih koji su u suprotnosti s navodima tužiteljice. Tužiteljica u bitnom navodi da tuženici u odgovoru na tužbu priznaju meritum ove pravne stvari, što da bi se ogledalo u činjenici da tuženici priznaju da novčani iznos koji su primili, predstavlja kaparu. Tuženici da spore iznos kapare, ali ne navode u kojem dijelu je isti sporan, a da je tužiteljica pred Općinskim državnim odvjetništvom u Rijeci iskazala kako joj je 2. tuženik ĐG obećao vratiti danu kaparu nakon što proda stan, da bi se kasnije na takav poziv tužiteljice, ogradio da on nije vlasnik predmetnog stana, već njegova supruga. Tužiteljica dalje navodi da se u odgovoru na tužbu nalazi priznanje da je 2. tuženik ĐG uzeo od tužiteljice novčani iznos od 65.000,00 HRK na ime kapare, kao i da je u nekretninu tuženika tužiteljica ugradila sanitarije kupljene o njenom trošku. Tuženici da nisu priložili dokaz navodima da bi ishodili uporabnu dozvolu i da bi 2. tuženik ĐG o tome obavijestio tužiteljicu, kao niti navodima da se tužiteljica ne bi odazivala na pozive, te da su takve pozive tužiteljici zaista i upućivali, te da bi tužiteljicu pozvali na sklapanje predugovora i potom ugovora o kupoprodaji nekretnine. Na namjeru 2. tuženika ĐG da puno ukazuje činjenica da je 2. tuženik ĐG tužiteljici izdao potvrdu o primljenom iznosu, a ne sklopio u startu predugovor o kupoprodaji nekretnine. Tužiteljici da nije iskomunicirano da je uporabna dozvola ishođena, već da joj je u tijeku roka od 90 dana od strane 2. tuženika ĐG povišena cijena nekretnine, a da ista ne bi opremala nekretninu koja je predmetom kupoprodaje da nije imala jasne namjere i osigurana sredstva za kupnju iste nekretnine po dogovorenoj cijeni, navedenoj u potvrdi. Navodeći da bi navod tuženika da bi ulaganje u vidu kupnje sanitarija predstavljalo kaparu, bio netočan jer da je prema dogovoru tužiteljice i 2. tuženika ĐG takvo ulaganje imalo biti uračunato u kupoprodajnu cijenu, te upirući na odredbu članka 304. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, koju tužiteljica citira, tužiteljica zaključno navodi kako je ista oštećena strana koja je zakinuta na način da joj nije vraćena kapara i na način da je 1. tuženica JG stekla korist i veću vrijednost nekretnine, za iznos od gotovo 3.000,00 eura u vidu ugrađenih sanitarija koje je financirala tužiteljica.

4. Podneskom otpremljenim na ovosudni spis predmeta 09. listopada 2025. (list 119-120 spisa), tužiteljica je navela da bi 2. tuženik ĐG svojim iskazom potvrdio kako je sve osim keramičkih pločica za dvije kupaonice stana koji je trebao biti predmetom kupoprodaje, kupila tužiteljica, te da se računi za opremu koju je tužiteljica plaćala, dostavljeni uz tužbu, poklapaju s navodima 2. tuženika ĐG da se potroši iznos od oko 1.000,00 eura po kupaonici. Osvrćući se na iskaz 2. tuženika ĐG kao stranke, tužiteljica je navela da bi bilo neživotno i nelogično da bi netko nekome potpisao potvrdu da je primio 65.000,00 HRK kapare ako je zapravo primio 50.000,00 HRK, te da bi bilo neživotno i da je 2. tuženik ĐG u tih 65.000,00 HRK za koje je potpisao da ih je primio, uračunao navodne iznose od po 1.000,00 eura po kupaonici. Između iskaza 1.tuženice JG i 2. tuženika ĐG da postoji nedosljednost koja se očituje u tome što je 1. tuženica JG iskazivala da je 2. tuženik ĐG imao specijalnu punomoć za zastupanje svih kupaca kod kupoprodaje navedenih stanova koji su se gradili, a 2. tuženik ĐG da je iskazivao kako nikakve specijalne punomoći nije imao, te da je tužiteljici dao vlasnički list pa da je ista znala tko je vlasnik predmetnog stana, a što da ne bi bila istina jer da je u trenutku predaje kapare stan imao više suvlasnika i zgrada nije bila etažirana. Tužiteljica dalje navodi da 2. tuženik ĐG tužiteljici nikada za vrijeme pregovora nije rekao da je stan u vlasništvu 1. tuženice JG, niti joj je predao kakvu specijalnu punomoć za zastupanje

1. tuženice JG u postupku kupoprodaje, ali sve da je isti i imao pravo primiti kaparu, da je nije imao pravo zadržati jer tužiteljica da nije odustala od sklapanja ugovora o kupoprodaji. Ponavljajući navode iz tužbe o tome da bi 2. tuženik ĐG povećanjem kupoprodajne cijene za vrijeme trajanja roka od 90 dana doveo do nesklapanja ugovora, tužiteljica je opetovano istaknula kako tuženici ne bi dokazali tvrdnju da se tužiteljica nije odazivala na pozive, kao da nisu dokazali niti da su tužiteljicu pozvali na sklapanje predugovora, odnosno ugovora o kupoprodaji nekretnine.

5. Podneskom otpremljenim na spis predmeta 11. studenog 2025. (list 123-124 spisa), tuženici su ukazali da računi dostavljeni uz ovopredmetnu tužbu, glase na trgovačko društvo TEA WALL j.d.o.o. i na ZG, pa da tužiteljica ne bi bila aktivno legitimirana potraživati iznos od 2.228,24 eura, opetovano pritom ukazujući na odredbu članka 1112. Zakona o obveznim odnosima. Svjedok ZG da je u svom iskazu u više navrata potvrdio da je tuženicima isplatio kaparu u iznosu od 50.000,00 eura, a ne u iznosu od 65.000,00 HRK kako to navodi tužiteljica, te da se obzirom na svojstvo navedenog svjedoka kao izvanbračnog supruga tužiteljice koji je neposredno zainteresiran za uspjeh tužiteljice u sporu, iskaz navedenog svjedoka u tom dijelu ima smatrati vjerodostojnim. Ponavljajući da bi predmetni stan predstavljao bračnu stečevinu tuženika, što da proizlazi iz članka 6. stavka 7. ugovora o kupoprodaji nekretnine od 12. rujna 2023., te da je za poduzete radnje 2. tuženik ĐG imao suglasnost svoje supruge, tuženici su naveli da je rok za sklapanje ugovora o kupoprodaji, naveden u predmetnoj potvrdi, predstavljao bitan sastojak predmetnog pravnog posla, a da bi ispunjenje obveze 1. tuženice JG za ishođenjem uporabne dozvole, bilo nesporno. U stranačkom iskazu tužiteljica da je izjavila da je odustala od kupnje iz razloga podizanja cijene, zbog čega da nije mogla ishodovati kredit, ali da takvu tvrdnju nije potkrijepila niti jednim dokazom. Zaključno navodeći da je isključiva krivnja tužiteljice što u dogovorenom roku od 90 dana nije osigurala novčana sredstva za kupnju predmetne nekretnine, tuženici su istaknuli da su temeljem odredbe članka 304. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima bili ovlašteni zadržati primljenu kaparu.

6. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u spisu priležeću materijalnu dokumentaciju i to: Rješenje Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, broj: KP-DO-784/2023, od 17. listopada 2023. (list 7-10 spisa i list 42-45 spisa), račun broj: 1015-NS17-001 od 09. ožujka 2022. (list 11 spisa), 1028/NS17-001 od 10. ožujka 2022. (list 12 spisa), 1010-NS17-00 od 09. ožujka 2022. (list 13 spisa), svi izdani od SPINA KERAMIKA d.o.o., maloprodajni predračun br. 14- 630-2022, izdan 04. ožujka 2022. od strane FEROTEHNA d.o.o. na ime ZG (list 14-15 spisa), račun br. 846/MPK/14, izdan 08. ožujka 2022. od FEROTHENA d.o.o. (list 16 spisa), račun broj: 5174/20/1 od 07. ožujka 2022., izdan na ime TEA-WALL j.d.o.o. (list 17 spisa), 5278/20/1 od 08. ožujka 2022. (list 18 spisa), 5187/20/1 od 07. ožujka 2022. (list 19 spisa), svi izdani od od FERO-TERM d.o.o., potvrdu od 03. ožujka 2022. (list 20 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 12. rujna 2023. ovjeren od javnog bilježnika Ines Antić iz [adresa] 14. rujna 2023. pod brojem: OV-5731/2023 (list 21-28 spisa), tabularnu izjavu izdanu od 1. tuženice JG **.**.2023., ovjerenu od javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke, 19. rujna 2023. pod brojem: OV-10578/2023 (list 29-30 spisa), potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, I. policijske postaje Rijeka, broj: 511-09-23/3-46-36/2024., od 30. srpnja 2024. (list 41 spisa), podnesak tužiteljice otpremljen na ovosudni spis predmeta: 02. prosinca 2024. (list 48-50 spisa), 09. listopada 2025. (list 119-120 spisa), podnesak tuženika otpremljen na ovosudni spis predmeta 11. studenog 2025. (list 123-124 spisa), te je proveden dokaz uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, poslovni broj: KP-DO-784/2023. Proveden je i dokaz saslušanjem svjedoka ZG (list 110-112 spisa), te saslušanjem tužiteljice i tuženika kao stranaka (list 113-118 spisa).

7. Podneskom otpremljenim na ovosudni spis predmeta 09. listopada 2025. (list 119-120 spisa) tužiteljica je odustala od predloženog dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka.

8. Nakon ocjene svih dokaza u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

9. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužiteljice da joj 2. tuženik ĐG isplati iznos od 8.626,99 eura s osnove zadržane kapare kupoprodajne cijene, plaćene od strane tužiteljice, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 03. ožujka 2022. pa do isplate, te da joj 1. tuženica JG isplati iznos od 2.228,24 eura s osnove isplate vrijednosti za stvari ugrađene u nekretninu u vlasništvu 1. tuženice JG, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini račun od dana plaćanja istog, pa do isplate.

10. ZG, saslušan u svojstvu svjedoka u tijeku postupka (list 110-112 spisa), naveo je da je 2. tuženik ĐG inzistirao da mu se za stan za koji je tvrdio da je njegov, pa se naknadno ispostavilo da nije, a koji je trebala kupiti tužiteljica, koja da je njegova izvanbračna partnerica, na ime kapare isplati novčani iznos od 50.000,00 HRK, koji novčani iznos da mu je on osobno i uručio na Kukuljanovu, u prisustvu tužiteljice i 2. tuženika ĐG koji da mu nije predao nikakvu potvrdu o predaji navedenog novčanog iznosa, već da je jednom došao kod njega u radionu na Kastav gdje su napravili neki papir u vezi predaje tog novca, ali da se ne sjeća točnog sadržaja tog papira. Prilikom sastava te isprave da je bila nazočna i tužiteljica. Navedeni novčani iznos da je predan 2. tuženiku u koverti. Prvotno dogovorena cijena stana koji je tužiteljica trebala kupiti da je bila 175.000,00 eura, a kasnije da je 2. tuženik ĐG tu cijenu podigao na 200.000,00 eura do 220.000,00 eura. Do realizacije kupoprodaje stana da nije došlo odmah jer da 2. tuženik ĐG nije imao papire za predmetni stan, misli da se radilo o uporabnoj dozvoli, pa kad ih je 2. tuženik ĐG nakon par mjeseci obavijestio da je pribavio potpunu dokumentaciju, obavijestio ih je i o većoj kupoprodajnoj cijeni od prvotno dogovorene, ne navodeći pritom razlog povećanja cijene. Povećana cijena da im je bila previsoka i da nije bio takav dogovor, a 2. tuženik ĐG da je obećao vratiti primljeni iznos kapare nakon što proda predmetni stan, pa nakon što se 2. tuženik ĐG par mjeseci nije javljao, da ga je nazvao s upitom o trenutku povrata kapare, ali da je 2. tuženik ĐG bio iznimno drzak i poklopio slušalicu, nakon kojeg telefonskog poziva da je svjedoku uslijedio poziv policije radi kaznenog djela prijetnje. U razdoblju dok su čekali da 2. tuženik ĐG pribavi dokumentaciju za predmetni stan, jednom ili dva puta da im je bio omogućen ulazak u isti stan te da su u dogovoru s 2. tuženikom ĐG kupili kupatilo koje je po vodoinstalateru 2. tuženika ĐG i montirano u predmetni stan, a vrijednost montiranog da iznosi otprilike 20.000,00 HRK, ali da 2. tuženik nije dozvolio da išta od montiranog odnesu, niti je ponudio štogod drugo u istoj novčanoj protuvrijednosti. Predmetne sanitarije da je kupila tužiteljica. Do konačne realizacije predmetne kupoprodaje da nije došlo jer je 2. tuženik ĐG suprotno ranije postignutom dogovoru, a po ishodovanju uporabne dozvole, povisio kupoprodajnu cijenu, a rok za sklapanje kupoprodajnog ugovora da je bio naveden u ispravi, odnosno potvrdi o primitku kapare. Kupoprodajna cijena da je trebala biti plaćena kroz kredit koji bi tužiteljica dignula, pri čemu se svjedok ne sjeća je li tužiteljici kredit od strane banke odobren niti kada bi bio odobren. Na adresi prebivališta svjedoka da prijavljenu adresu sjedišta ima trgovačko društvo TEA-WALL j.d.o.o., kojega je vlasnica tužiteljica.

10.1. Tuženici su istaknuli primjedbu na iskaz svjedoka u dijelu u kojem je isti suprotan navodima iz odgovora na tužbu i materijalnoj dokumentaciji u spisu.

11. Tužiteljica VG, saslušana kao stranka u postupku (list 113-118 spisa), navela je da je predmetni stan našla preko nekog oglasa i da je stan išla vidjeti s agentom, a potom do vlasnika doći neovisno od agencije, što je u konačnici i uspjela preko radnika koji su radili na zgradi, obzirom se radilo o zgradi u izgradnji. Dobila je kontakt od 2. tuženika ĐG kojega je zvala, te misli da su već istoga dana išli zajedno pogledati predmetni stan koji se nalazi na [adresa], dok adrese da se ne sjeća. Tužiteljica je dalje navela da su prvo dogovorili cijenu od 180.000,00 eura, da bi potom 2. tuženik ĐG spustio cijenu na 175.000,00 eura, te da je radi ozbiljnosti kupnje tražio plaćanje 10% dogovorenog iznosa kupovnine, ali da ona te novce u tom trenu nije imala, pa je 2. tuženik ĐG pristao da mu isplati 65.000,00 HRK. Prilikom predaje navedenog novčanog iznosa 2. tuženik ĐG da je tražio od nje da dođe na Kukuljanovo u neku trgovinu sanitarija, te da joj nije dao nikakvu potvrdu o preuzimanju novca, samo svoje podatke za izradu potvrde koju je ona nakon par dana sastavila i 2. tuženik ĐG na Kastvu potvrdu i potpisao. Kako se radilo o zgradi u izgradnji, tužiteljica da je tražila 2. tuženika ĐG da ona sredi stan, na što da je pristao te da je obećao od dogovorenog iznosa kupoprodajne cijene skinuti otprilike 2.000,00 eura po kupatilu. U predmetnom stanu da su se nalazile 2 kupaonice te da je tužiteljica obje u smislu opreme sanitarijama, u cijelosti uredila, a koje sanitarije je sama kupila, a majstori ih ugrađivali, pri čemu da su pločice već bile u kupaonicama. U mjesec dana da su cijene nekretnina podivljale, te da je tuženik tada od tužiteljice tražio kupoprodajnu cijenu od 225.000,00 eura, na što da je poludjela jer je do tada čekala papire za zgradu kako bi mogla podnijeti zahtjev za ishodovanje kredita, te da je u konačnici 2. tuženika i odbila. Tada da je saznala da je stvarni vlasnik predmetnog stana 1. tuženica JG, te da joj je 2. tuženik ĐG obećao vratiti plaćenih 65.000,00 HRK kada proda predmetni stan jer da je upravo bio kupio zemlju u Istri pa da nije imao te novce. Tužiteljica da je do 1. tuženice JG probala više puta doći i na njezinom radnom mjestu, ali bezuspješno, a onih 65.000,00 HRK koje je isplatila 2. tuženiku ĐG, da joj nije vratio dulje od godine dana. Tužiteljica da je po uputi banke, pri čemu misli da se radilo o OTP banci, sastavila predugovor te misli da je isti dala 2. tuženiku ĐG na potpis, a da je moguće da su i ona i 2. tuženik ĐG potpisali predmetni predugovor. 2. tuženik ĐG da tijekom cijelog razdoblja nikada nije spomenuo svoju suprugu, a kad je saznala da je 1. tuženica JG vlasnica predmetnog stana, da je učestalo zvala 2. tuženika ĐG da joj vrati 65.000000 HRK, koji da joj je rekao da će joj vratiti kad proda stan, a kasnije nakon što ga je prodao, da joj je rekao da novce nikada neće vidjeti. U banku da je nosila neke papire o stanu koje joj je dao 2. tuženik, te da se sjeća nekog dokumenta na kojem je bilo puno imena, ali ne zna je li tražila i je li vidjela vlasnički list predmetnog stana. Većinu materijala i sanitarija za opremu predmetnih kupaonica da je kupila u dućanima FERO-TERM d.o.o. i FEROTEHNA d.o.o., a da je iste plaćala ona, a nešto je možda išlo na trgovačko društvo kojega je ona vlasnica. Od 65.000,00 HRK koje je predala 2. tuženiku ĐG, 21.000,00 da joj je dala kćer, a s 2. tuženikom ĐG da je ona kontaktirala o opremanju stana, a njen partner o kupnji stana. Tužiteljici da je partner ZG rekao da materijal koji je kupovala nije iskorišten za opremanje predmetnih kupaonica.

11.1. Tuženici su istaknuli primjedbu na iskaz tužiteljice u cijelosti, ističući da je isti u pogledu iznosa kapare suprotan iskazu svjedoka ZG, te kako su navodi tužiteljice u pogledu kupnje materijala za kupaonice, suprotni spisu priležećoj dokumentaciji.

12. 1. tuženica JG, saslušana kao stranka u postupku (list 113-118 spisa), navela je da je predmetni stan zajednička imovine nje i 2. tuženika ĐG, njenog supruga, koji da je vezano za prodaju predmetnog stana kontaktirao uglavnom s ZG. Dalje je navela da zna da je postojao određeni rok trajanja kapare, u smislu obveze ishodovanja uporabne dozvole za zgradu, ali da su oni uporabnu dozvolu ishodovali u roku od dva mjeseca te je odmah išli predati ZG, barem da tako misli. Početna cijena preko agencije da je bila 200.000,00 eura te da ista nikada nije povišena, a da je problem bio taj što tužiteljica i ZG nisu bili kreditno sposobni pa su ih iz tog razloga s prodajom čekali preko godinu dana. U predmetnoj zgradi da je bila netom prije ishodovanja uporabne dozvole, kada su kupaonice za koje zna da je u cijelosti uredio izvođač radova, u cijelosti bile gotove, odnosno namještene. U predmetnom stanu da se nalaze 2 kupaonice, od toga u jednoj mala kada, umivaonik, i školjka, a u drugom zidna pregrada tuš kabine, odvod u tuš kabini, umivaonik i školjka. Investitori gradnje predmetne zgrade su između ostalog bili i ona i 2. tuženik ĐG, uz ostale osobe koje su bile upisane kao suvlasnici zgrade, a 2. tuženik ĐG da je imao specijalnu punomoć za sve te osobe. 2. tuženik ĐG da joj je rekao da je primio kaparu od 50.000,00 HRK i da je za to potpisao potvrdu, te da je pristao na cijenu od 175.000,00 eura i to iz razloga što je ZG rekao da ima cijeli iznos dogovorene kupoprodajne cijene za isplatiti u gotovini, a njima da je taj novac trebao kako bi zgradu završili. Na kraju da se ipak ispostavilo da ZG nije imao te novce u gotovini, već su morali dignuti kredit, a kupoprodajna cijena da ni tada nije podignuta. Stan u konačnici da je prodan za cijenu od otprilike 230.000,00 eura i to nakon više od godinu dana.

12.1. Tužiteljica je istaknula generalnu primjedbu na iskaz 1. tuženice JG, u dijelu u kojem je isti suprotan iskazu tužiteljice.

13. 2. tuženik ĐG, saslušan kao stranka u postupku (list 113-118 spisa), naveo je da je u vezi prodaje predmetnog stana komunicirao uglavnom s ZG koji da mu je prilikom prvog susreta rekao da imaju 175.000,00 eura u gotovini pa da je samo iz tog razloga pristao na tu cijenu jer da je stan preko agencije prodavan za 200.000,00 eura. S tužiteljicom da je u vezi prodaje predmetnog stana komunicirao vrlo malo. Kaparu da su mu dali u iznosu od 50.000,00 HRK i to u koverti koju mu je na Kukuljanovu predao ZG. Dogovorili su se da će im za uređenje kupaonica cijena biti umanjena za 7.500,00 HRK po kupaonici, a stan je imao dvije kupaonice, te da se tu dolazi do iznosa od 65.000,00 HRK koje tužiteljica navodi. Tužiteljica da je pitala ako oni sami mogu urediti kupaonice po svome, iz tog razloga da je na to pristao. Rok za ishodovanje uporabne dozvole da je bio 90 dana, a oni da su je ishodovali u roku od dva mjeseca i da se sjeća da je bio početak 5. mjeseca kada je ZG predao uporabnu dozvolu i vlasnički list u Domu zdravlja na Mlaci u Rijeci. Te prilike da mu je ZG rekao da nemaju svu gotovinu i da nešto moraju platiti putem kredita kojeg tek moraju podignuti. 2. tuženik ĐG naveo je da nikada nije rekao da će primljenu kaparu vratiti, već da je u periodu prije nego mu je kapara dana, rekao da ukoliko on i 1. tuženica JG ne bi u roku ishodovali uporabnu dozvolu, da će mu tada vratiti kaparu. Za teren u istri da je bio zainteresiran, te da je za isti akontirao 1.000,00 HRK, a ostatak da je planirao isplatiti iz kupoprodajne cijene koju su im po dogovoru tužiteljica i ZG trebali isplatiti u gotovini, no kako to nisu učinili, da na kraju nije niti kupio taj teren u Istri. Više od godinu dana da su ih čekali za isplatu, a cijelo to vrijeme da im je bio omogućen ulaz u zgradu jer da su dobili ključ od portuna. Tužiteljica da je znala da je 1. tuženica JG vlasnica predmetnog stana, a da joj je dva mjeseca nakon primitka kapare i dao svu relevantnu dokumentaciju, uključujući vlasnički list u kojemu je to bilo navedeno. Potvrdu o primitku 65.000,00 HRK da je potpisao iz razloga što inače kupaonice oprema on i za svaku potroši otprilike 1.000,00 eura, a kako su tužiteljica i ZG rekli da će predmetne kupaonice opremiti oni, da im je priznao ukupno 65.000,00 HRK. Tužiteljici da nije predao specijalnu punomoć za primitak kapre, a kad je kaparu primio od ZG, da je bila nazočna i tužiteljica te da im je predložio da o tome pripreme neki dokument.

13.1. Tužiteljica je istaknula generalnu primjedbu na iskaz 2. tuženika ĐG, u dijelu u kojem je isti suprotan iskazu tužiteljice.

14. Iz spisu priležeće dokumentacije utvrđeno je:

- da je za kupoprodaju stana u [adresa], na adresi [adresa], između tužiteljice kao kupca i 2. tuženika kao prodavatelja, ugovorena kupoprodajna cijena od 175.000,00 eura, uz uračunavanje kapare u iznos kupoprodajne cijene, uz obvezu prodavatelja za povratom plaćene kapare u slučaju da prodavatelj u roku od 90 dana ne ishoduje potrebnu dokumentaciju i uz važenje predmetne potvrde 90 dana, koji je navedeni rok i rok za sklapanje predugovora o kupoprodaji nekretnine, a kako to proizlazi iz potvrde potpisane u Rijeci, 03. ožujka 2022. (list 20 spisa), te da je istom potvrdom naznačeni predani iznos kapare od 65.000,00 eura

- da je kaznena prijava tužiteljice protiv 2. tuženika ĐG kao okrivljenika, radi kaznenog djela prijevare iz članka 236. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/25-dalje: KZ) odbačena Rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, broj: KP-DO-784/2023, od 17. listopada 2023. (list 7-10 spisa i list 42-45 spisa),

- da je računima (list 11-19 spisa), koji su svi podmireni, obuhvaćen materijal za opremanje kupaonica u ukupnom iznosu od 2.228,24 eura, te da maloprodajni predračun br. 14-630-2022, izdan 04. ožujka 2022. od strane FEROTEHNA d.o.o., glasi na ime svjedoka ZG (list 14-15 spisa), a račun broj: 5174/20/1 od 07. ožujka 2022., izdan od FERO-TERM d.o.o. na ime TEA-WAL j.d.o.o. (list 17 spisa), dok ostali spisu priležeči računi nisu adresirani,

- tužiteljica, svjedok ZG i trgovačko društvo TEA-WAL j.d.o.o. kupili materijal za opremanje kupaonice u ukupnom novčanom iznosu od 2.228,24 eura, a kako to proizlazi iz spisu priležećih računa (list 11-19 spisa),

- da je 1. tuženica JG ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 12. rujna 2023., na kojemu je potpis ugovornih strana ovjeren od javnog bilježnika Ines Antić iz [adresa], 14. rujna 2023. pod brojem: OV-5731/2023 (list 21-28 spisa), prodala nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel Rijeka, u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k.o.: 999906, [adresa] kao: 13. suvlasnički dio: 22/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), koja se nalazi na adresi [adresa], i to kupcima BG i TG, svakome u ½ dijela, kojima je 15. rujna 2023. izdala i tabularnu izjavu za upis uknjižbe prava vlasništva, odnosno suvlasništva u zemljišne knjige, na kojoj je potpis 1. tuženice JG ovjeren od javnog bilježnika Vesne Ćuzele iz Rijeke, 19. rujna 2023., pod brojem: OV-10578/2023 (list 29-30 spisa),

- da je 2. tuženik ĐG Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvaske, Policijskoj upravi primorsko-goranskoj, I. Policijskoj postaji Rijeka, prijavio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 1. KZ-a, počinjenog od strane tužiteljice i svjedoka ZG.

15. Uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, poslovni broj: KP-DO- 784/2023, utvrđeno je da je tužiteljica protiv 2. tuženika ĐG podnijela kaznenu prijavu radi kaznenog dijela prijevare iz članka 236. stavka 2. KZ-a, u kojoj je tužiteljica kao prijaviteljica navela da se početkom 2022. godine odlučila za kupnju stana te stupila u kontakt s 2. tuženikom ĐG koji da se predstavio kao vlasnik stana za koji je bila zainteresirana i kojemu je "na ruke" u veljači 2022., u prisustvu ZG, predala kaparu od 65.000,00 HRK i to nakon što su se dogovorili za kupoprodajnu cijenu od 175.000,00 eura, a da su dogovorili i naknadno sastaviti i potpisati potvrdu o predaji kapare te u roku od 90 dana sklopiti predugovor. Potvrdu o predaji kapare da su naknadno i potpisali, te da je tužiteljica nakon toga započela s ulaganjima u stan, odnosno s uređenjem dvije kupaonice, iako još nije bila u posjedu tog stana, da bi joj 2. tuženik ĐG početkom svibnja 2022. rekao da mijenja kupoprodajnu cijenu stana na iznos od 225.000,00 eura, na što da nije pristala već tražila povrat kapare i povrat iznosa na ime ulaganja u kupaonicu, a kada da joj je 2. tuženik ĐG i rekao da stan nije njegovo vlasništvo, već vlasništvo njegove supruge. Do povrata kapare da nije došlo, iako da je 2. tuženik ĐG istu obećao vratiti kada predmetni stan proda. Tužiteljica kao prijaviteljica je postavila i imovinskopravni zahtjev od 8.626,98 eura na ime kapare i 2.389,01 eura na ime ulaganja u kupaonice. Prijavi je tužiteljica osim predmetne potvrde i računa za kupljeni materijal za opremanje kupaonica, priložila i vlasnički list predmetne zgrade na adresi [adresa], iz kojeg proizlazi da je 1. tuženica JG bila upisana kao vlasnica 13. suvlasničkog dijela: 22/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5), a da je za istu zgradu, odnosno građevinu, 04. svibnja 2022. od strane Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Sjedišta [adresa], pod brojem: KLASA: UP/I-361-05/22-01/000049, UR.BROJ: 2170-03-01/8-22-0007, izdana uporabna dozvola koja je po stjecanju svojstva pravomoćnosti i evidentirana u zemljišnim knjigama, odnosno upisana zabilježba iste.

15.1. Predmetnim uvidom je dalje utvrđeno kako je 2. tuženik ĐG, iskazujući o navodima kaznene prijave tužiteljice, naveo kako je predmetni stan u vlasništvu njegove supruge, ovdje 1. tuženice JG i kako se nalazi na adresi [adresa], a kako je prilikom prvog razgleda stana bila nazočna tužiteljica i svjedok ZG, kada da je dogovorena kupoprodajna cijena od 175.000,00 eura te kapara od 50.000,00 HRK, koju da je svjedok ZG predao "na ruke" naknadno, u prisustvu tužiteljice, kada su i rekli da imaju nešto gotovine, ali da moraju dignuti kredit kako bi mogli kupiti stan. Tužiteljica da je sastavila potvrdu koju su svi troje potpisali, a 2. tuženik ĐG da je predložio da potvrdu ovjere kod javnog bilježnika, ali da tužiteljica nije htjela dodatno trošiti novac, već je rekla da sama želi kupiti sanitarije za kupaone u stanu, koje još nisu bile namještene, i iste urediti pa da im je onda rekao da ne moraju dati još 15.000,00 HRK kapare jer da će toliko doći sanitarije koje da je 2. tuženik montirao negdje u ožujku 2022. Početkom svibnja 2022., 2. tuženik ĐG da se na području Mlake u Rijeci našao sa svjedokom ZG jer je dobio uporabnu dozvolu i to kako bi mogli dignuti kredit za stan jer da bez uporabne nisu to mogli učiniti, te da su ga tužiteljica i ZG zamolili da ih još malo pričeka jer da još nisu išli u banku radi predaje papira za podizanje kredita. Protekom 90 dana od potpisivanja potvrde o predaji kapare, 2. tuženik ĐG da ih je pokušao telefonski kontaktirati s ciljem zaključenja predugovora, ali kako se nisu javljali, kraljem ožujka 2023., stan je prodan drugima, a kapara nije vraćena jer su odustali od sklapanja ugovora.

15.2. Predmetnim uvidom u državnoodvjetnički spis, odnosno povijesni prikaz vlasničkog lista zgrade na adresi [adresa], u kojoj se nalazi predmetni stan, utvrđeno je da su prethodno provedbi ugovora o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina i uspostavi posebnih dijelova zgrade, od 04. svibnja 2022., te provedbi potvrde Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko-goranske županije, i tužiteljica i tuženik, između ostalih, bili upisani kao suvlasnici predmetne stambene zgrade, nakon čega je predmetni stan (13. suvlasnički dio: 22/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-5)) bio upisan na ime 1. tuženice JG, dok je 2. tuženik ĐG bio upisan kao vlasnik, odnosno suvlasnik drugih posebnih dijelova (etaža) predmetne zgrade.

16. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva usmjeren protiv 1. tuženice JG, na isplatu vrijednosti stvari ugrađenih u nekretninu iste, u ovom postupku tužiteljica sadržajem dostavljene dokumentacije i to prvenstveno sadržajem dostavljenih računa (list 11-19 spisa), kao niti ostalim materijalnim, te personalnim dokazima, nije dokazala da bi materijal naveden u istim računima, zaista bio ugrađen u kupaonice predmetnog stana koji je prethodno bio u vlasništvu 1. tuženice JG. Nesporno je tijekom postupka utvrđeno, a što i tuženici ne spore, da je tužiteljica po ovlaštenju tuženika samostalno opremala kupaonice u stanu u pogledu kojega su se vodili pregovori o kupoprodaji. Međutim, spisu ne prileži dokaz da je materijal naveden u spisu priležećim računima zaista taj koji bi bio ugrađen u predmetne kupaonice. Štoviše, u situaciji kao što je konkretna, kada tuženici osporavaju osnovanost zahtjeva tužiteljice u cijelosti, te činjenicu da bi 1. tuženica JG bila u obvezi spram tužiteljice, na tužiteljici je, sukladno odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, prema kojoj je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane, bio teret dokaza da je sav materijal naznačen na spisu priležećim računima, zaista ugrađen u predmetne kupaonice, što tužiteljica u ovom postupku nije učinila, već je podneskom otpremljenim na ovosudni spis predmeta 09. listopada 2025. (list 119-120 spisa) odustala od predloženog dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka odgovarajuće struke.

16.1. Slijedom navedenog, primjenom pravila iz odredbe članka 221.a ZPP-a, tužiteljicu je valjalo odbiti s dijelom tužbenog zahtjeva upravljenog prema 1. tuženici JG s osnove isplate vrijednosti ugrađenih stvari. Navedeno osobito u pogledu maloprodajnog predračuna br. 14-630-2022, izdanog 04. ožujka 2022. od strane FEROTEHNA d.o.o. na iznos od 1.160,34 eura, na ime svjedoka ZG (list 14-15 spisa), te račun broj: 5174/20/1 od 07. ožujka 2022., izdan od FERO-TERM d.o.o. na ime TEA-WAL j.d.o.o. na iznos od 81,75 eura (list 17 spisa), a u svrhu dokazivanja plaćanja kojih računa, odnosno predračuna od strane tužiteljice, ista nije ponudila niti jedan relevantni dokaz. Štoviše, tužiteljica nije u pogledu niti jednog na spis predmeta dostavljenog računa, ponudila dokaz da bi iste ona zaista i platila pa da bi posljedično imala pravo na naknadu tako uloženih troškova.

16.2. Nadalje, a u pogledu oprečnih navoda stranaka o uračunavanju ulaganja izvršenih od strane tužiteljice u predmetne kupaonice, u kaparu, odnosno obzirom na spornu činjenicu visine iznosa kapare predane od strane tužiteljice 2. tuženiku ĐG, na temelju provedenog dokaznog postupka, ovaj sud zaključuje kako je nesporno među strankama da je predana kapara u iznosu od 50.000,00 HRK, dok je sporno preostalih 15.000,00 HRK, odnosno, sporna je činjenica je li taj novčani iznos zaista predan 2. tuženiku od strane tužiteljice ili je uračunat u kaparu kroz tužiteljičina ulaganja u predmetne kupaonice. Unatoč činjenici da je 2. tuženik ĐG potpisao potvrdu o primitku većeg iznosa kapare od zaista primljenog, ovaj je sud stava kako su i tužiteljičina ulaganja u predmetne kupaonice, a sukladno navodima tuženika, predstavljala dio kapare kupoprodajne cijene. Navedeno prvenstveno obzirom na iskaz svjedoka ZG, koji, iako neposredno zainteresiran za ishod ovog postupka, kao partner, odnosno izvanbračni suprug tužiteljice, navodi kako je 2. tuženiku ĐG predan novčani iznos od 50.000,00 HRK, a što odgovara iskazima tuženika. Štoviše, svjedok je iskazivao kako je upravo on predao 2. tuženiku navedeni iznos kapare od 50.000,00 HRK. Iako je sud kako iskaze stranaka, tako i iskaz u tijeku postupka saslušanog svjedoka ZG, cijenio subjektivnima, a obzirom su kako stranke, tako i navedeni svjedok, koji je i neposredno involviran u cjelokupni postupak pregovora i pokušane kupoprodaje, svi zainteresirani za ishod ovog postupka, upravo iz navedenog razloga neposredne zainteresiranosti za ishod postupka svjedoka ZG, sud je prihvatio, odnosno poklonio vjeru dijelu iskaza navedenog svjedoka o iznosu predane kapare, kao vjerodostojnom. Navedeno dodatno potvrđuje i činjenica da tužiteljica navodi kako je dogovor bio da će za iznos izvršenih ulaganja u kupaonice biti umanjena ukupna kupoprodajna cijena, a da je predmetnom, spisu priležećom potvrdom o predanoj kapari, upravo i ugovoreno uračunavanje kapare, pa i svih njezinih dijelova, u kupoprodajnu cijenu. Slijedom takvih utvrđenja, predmetni dio tužbenog zahtjeva bio bi neosnovan i u smislu zahtjeva za povratom kapare, sastavni dio koje predstavljaju izvršena ulaganja tužiteljice u predmetne kupaonice, a sve kako je niže razložno obrazloženo.

16.3. Imajući u vidu sve poviše navedeno, sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem ista navodi iznos predane kapare od 65.000,00 HRK, budući je isti suprotan kako navodima tuženika, tako i u tijeku postupka saslušanog svjedoka ZG, poklanjajući pritom, o navedenome, vjeru iskazu tuženika te saslušanog svjedoka, čiji iskazi su komplementarni i razložno objašnjivi. Naime, ne bi bio niti životan niti logičan pristanak tužiteljice na vršenje ulaganja u tuđu nekretninu koju će neizvjesno kupiti, osobito iz razloga da u trenutku vršenja takvih ulaganja tužiteljica uslijed manjkave dokumentacije za zgradu u kojoj se predmetni stan nalazi, ne može, odnosno nije mogla biti sigurna u odobrenje banke za davanjem kredita za kupnju takve nekretnine. Ugovaranjem takvih ulaganja kao dijela kapare, tužiteljica se zapravo štitila vezano za povrat istih, izuzev okolnosti u kojima je do neispunjenja ugovora, odnosno do izostanka perfekcije predmetne kupoprodaje došlo krivnjom tužiteljice kao davateljice kapare.

17. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva upravljenog na povrat kapare, ovaj sud je stava kako predmetna potvrda o predaji kapare, a obzirom na stipulaciju iste, se ima valorizirati kao potvrda o rezervaciji nekretnine, odnosno već kao predugovor. Navedeno obzirom na odredbu članka 303. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje: ZOO) koja definira kaparu kao stanovit iznos novca ili stanovitu količinu drugih zamjenjivih stvari koje u trenutku sklapanja ugovora jedna strana daje drugoj kao znak da je ugovor sklopljen, pa se ugovor se smatra sklopljenim kad je kapara dana, ako nije što drugo ugovoreno. Također, a obzirom da je predmetnom potvrdom stipulirana predaja kapare, koju niti jedna od stranaka ne spori, odnosno obzirom da obje stranke priznaju svojstvo tog novčanog iznosa kao kapare, ovaj sud je stava kako novčani iznos od, nesporno predanih 50.000,00 HRK, uvećan za 15.000,00 HRK ulaganja tužiteljice u predmetne kupaonice, odnosno 65.000,00 HRK, ima biti promatran kroz prizmu pravnog instituta kapare.

17.1. Odredbom članka 303. stavka 2. ZOO-a propisano je da se kapara u slučaju ispunjenja ugovora, mora vratiti i uračunati u ispunjenje obveze, a stavkom 3. istog članka propisano je da strana koja je dala kaparu ne može odustati od ugovora ostavljajući kaparu drugoj strani, niti to može učiniti druga strana vraćanjem dvostruke kapare.

17.2. Odredbom članka 304. stavka 1. ZOO-a propisano je da ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je dala kaparu, druga strana može po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete, a kaparu uračunati u naknadu ili vratiti ili se zadovoljiti primljenom kaparom, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, druga strana može, po svojem izboru zahtijevati ispunjenje ugovora, ako je to još moguće, ili tražiti naknadu štete i vraćanje kapare, ili tražiti vraćanje dvostruke kapare.

18. U situaciji kao konkretnoj, kada tužiteljica svoje pravo na povrat kapare temelji na navodima da bi tuženici, odnosno 2. tuženik ĐG bio odgovoran za neispunjenje ugovora, teret dokaza takve okolnosti jest na istoj, sve sukladno već navedenoj odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a, koja podrazumijeva dužnost obje parnične strane u odnosu na navode i tvrdnje svake od njih, dok sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane. Pritom, sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18.1. Tužiteljica u ovom postupku sadržajem dostavljene dokumentacije nije dokazala da bi tuženici, odnosno 2. tuženik ĐG, u tijeku ugovorenog roka za sklapanje predugovora (odnosno ugovora) od 90 dana, izmijenio uvjete samog ugovora i to jednostranim povećanjem kupoprodajne cijene pa da bi to bio razlog neispunjenja ugovora, odnosno, nije dokazala da bi razlog neispunjenja ugovora bio na strani tuženika. Naime, predmetnom potvrdom određen je rok od 90 dana za sklapanje predugovora, te za ispunjenje obveze prodavatelja za ishodovanjem potrebne dokumentacije, uz obvezu povrata isplaćenog iznosa kapare u slučaju neispunjenja takve obveze. U tijeku postupka, stranke su suglasno iskazivale kako je ugovorena obveza ishodovanja dokumentacije podrazumijevala ishodovanje uporabne dozvole za zgradu u kojoj se nalazio predmetni stan. Iz provedenog postupka, odnosno uvidom u povijesni prikaz vlasničkog lista zgrade u kojoj se nalazi predmetna nekretnina – stan, a koji prileži državnoodvjetničkom spisu predmeta, razvidno je da je uporabna dozvola za istu izdana s datumom 04. svibnja 2022., te u zemljišnim knjigama zabilježena 09. svibnja 2022. U svezi navedenog, ističe se kako su zemljišne knjige javne knjige, što podrazumijeva mogućnost svakoga za uvidom u iste, i to kako neposrednim uvidom pri nadležnom zemljišnoknjižnom odjelu, tako i pristupom elektroničkom zajedničkom sustavu zemljišnih knjiga i katastra, uključujući i mogućnost tužiteljice za uvidom u vlasničku strukturu nekretnine koju se interesira kupiti, kao i ostale podatke o istoj, uključujući i zabilježbu postojanja uporabne dozvole. Navedeno i jest svrha publicitetne funkcije zemljišnih knjiga pa se u kontekstu istoga navodi tužiteljice da ne bi bila obaviještena o ishodovanju uporabne dozvole, kao i o vlasništvu predmetnog stana, ne ukazuju odlučnima za odluku u ovom postupku. Navedeno tim više obzirom je i sama tužiteljica iskazivala da bi joj 2. tuženik ĐG predao neku dokumentaciju za predmetni stan, uključujući i dokument na kojem je bilo navedeno puno imena, izvjesno vlasnički list predmetne zgrade prethodno provedenom etažiranju i razvrgnuću suvlasničke zajednice.

18.2. Dakle, ukoliko je predmetna predaja kapare bila izvršena prethodno sastavljanju predmetne potvrde predaje iste, pa čak i mjesec dana prije sastavljanja iste, tuženici su i nadalje u ugovorenom roku od 90 dana ispunili svoju obvezu ishodovanja potrebne dokumentacije u vidu uporabne dozvole, imajući u vidu da je ista izdana 04. svibnja 2022., pri čemu je obveza tuženika, odnosno prodavatelja glasila samo na ispunjenje obveze ishodovanja dokumentacije, odnosno uporabne dozvole (ne i predaju iste tužiteljici), što, imajući u vidu poviše navedenu publicitetnu funkciju zemljišnih knjiga kao javnih knjiga, jest i životno i praktično i nadasve opravdano.

18.3. Ovaj sud je stava da je na strani tužiteljice kao one ugovorne strane (kupca) koja je isplatila određeni novčani iznos s osnove kapare kupoprodajne cijene, veći interes, odnosno i svojevrsna obveza za poštivanjem ugovorenih rokova, pa tako i roka za sklapanje predugovora, odnosno za vođenjem računa o ispunjenju prodavateljevih obveza o kojima ovisi sklapanje predugovora, odnosno o kojima ovisi pravo na povrat kapare, odnosno gubitak kapare. Navedeno upravo iz razloga mogućnosti gubitka takvog novčanog iznosa pod ugovorenim, odnosno i zakonom propisanim uvjetima, a imajući u vidu da je i prodavatelju, odnosno tuženicima u interesu realizirati kupoprodaju, pri čemu je na strani prodavatelja interesni naglasak stavljen na sam čin prodaje, neovisno o osobi kupca, a na strani kupca, odnosno ovdje tužiteljice, interesni naglasak je osim na činu kupnje i na osobi prodavatelja, upravo iz razloga prethodno predane kapare. U takvim okolnostima, obzirom su tuženici uporabnu dozvolu za predmetnu zgradu ishodovali u ugovorenom roku od 90 dana, a tužiteljica nije ni na koji način dokazala da je u istom roku pristupila daljnjim koracima glede realizacije predmetne kupoprodaje, kako u pogledu poziva tuženicima za sklapanje predugovora, tako i u pogledu ishodovanja kredita za financiranje ostatka kupoprodajne cijene, to je ovaj sud stava da je na tužiteljici razlog neispunjenja ugovora, odnosno razlog zbog kojeg nije došlo do perfekcije pravnog posla kupoprodaje, pa su tuženici sukladno odredbi članka 304. ZOO-a, ovlašteni zadržati kaparu. Izostanak pasivnog držanja tuženika kao prodavatelja vidljiv je i iz aspekta da su predmetni stan prodali drugom kupcu tek u rujnu 2023., odnosno godinu i pol nakon pregovora s tužiteljicom, pri čemu tim ugovorom određena kupoprodajna cijena, po stavu ovoga suda, ne implicira potvrdu tužiteljičinih navoda da bi 2. tuženik ĐG istoj u tijeku roka od 90 dana za sklapanje predugovora o kupoprodaji nekretnine i ishodovanja uporabne dozvole, jednostrano povisio kupoprodajnu cijenu i to iz razloga što u periodu od godinu i pol dana cijene nekretnina, osobito novogradnje, kakva je i predmetna zgrada bila, postignu iznimni porast, osobito u predmetnom razdoblju kada je u odnosu na isto tromjesečje prethodne godine prema javno dostupnim podacima evidentiran i porast cijena preko 13%. Štoviše, tužiteljica nije ponudila dokaz da je u cijelom tom razdoblju s tuženicima pokušala realizirati predmetnu kupoprodaju.

18.4. Imajući u vidu sve poviše navedeno, sud nije poklonio vjeru iskazu tužiteljice u dijelu u kojem ista navodi da bi 2. tuženik ĐG u roku od 90 dana od predaje kapare povisio kupoprodajnu cijenu za 50.000,00 eura, te da bi joj isti obećao vratiti kaparu nakon prodaje predmetnog stana. Potonje iz razloga što je predmetnom potvrdom bio ugovoren slučaj u kojem bi tužiteljica imala pravo na povrat kapare, a obzirom da su tuženici u ugovorenom roku ispunili svoje obveze, takvo obećanje tuženika ne ukazuje se niti životnim, niti logičnim, osobito u kontekstu tuženikovih osporavanja takvih navoda. U smislu povećanja kupoprodajne cijene, ovaj sud nije poklonio vjeru ni iskazu svjedoka ZG obzirom je isti neposredno zainteresiran za ishod spora kao izvanbračni suprug tužiteljice, a pritom tužiteljica na navedenu okolnost nije ponudila niti jedan relevantni dokaz.

18.5. U ovom postupku, dakle, tužiteljica sadržajem dostavljene dokumentacije, niti svojim iskazom, odnosno iskazom svjedoka, nije dokazala da bi tuženici, odnosno 2. tuženik ĐG bio obvezan tužiteljici vratiti primljeni iznos kapare, odnosno da bi razlog nerealizacije predmetne kupoprodaje bio na strani 2. tuženika ĐG, pa da bi iz tog razloga tužiteljica imala pravo na povrat kapare, a teret kojih činjenica, odnosno tužiteljičinih navoda, je ležao na tužiteljici.

19. Slijedom navedenog te citiranih zakonskih odredaba, valjalo je odlučiti kao u točki I. izreke ove odluke i u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

20. Ovaj sud drži oportunim, a u svjetlu navoda tužiteljice da 2. tuženik ĐG ne bi imao specijalnu punomoć 1. tuženice JG za poduzimanje radnji glede same kupoprodaje, odnosno za primitak kapare, kako je u trenutku predaje kapare 2. tuženik ĐG bio upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine, a u tijeku postupka nije u niti jednom trenutku od strane 1. tuženice JG takvo ovlaštenje 2. tuženika ĐG dovedeno u pitanje, odnosno 1. tuženica JG ni u kojem trenutku nije osporavala radnje koje je 2. tuženik ĐG u predmetnom kontekstu poduzeo. Štoviše, nedvojbeno je tijekom postupka utvrđeno i da su tuženici bračni drugovi, a da predmetna nekretnina kako je navedeno u spisu priležećem ugovoru o kupoprodaji (list 21-28 spisa), predstavlja bračnu stečevinu. Eventualni izostanak kakvog ovlaštenja 2. tuženika ĐG u pogledu poduzetih radnji, a koji prema stavu ovoga suda nije izostao, imao bi prema tužiteljici učinak samo kada bi 1. tuženica JG, kao ranije upisana vlasnica predmetnog stana, takve radnje osporavala, a što u konkretnom predmetu nije slučaj.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP- a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu, dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a.

21.1. Obzirom je tužiteljica u cijelosti izgubila parnicu, to je ista temeljem poviše navedene zakonske odredbe obvezna tuženicima u cijelosti naknaditi troškove ovosudnog postupka. Pritom je tuženicima, koji su oboje bili zastupani po istom punomoćniku, priznat trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj od strane tužiteljice u tužbi, a prema postavljenom zahtjevu tuženika, i to za radnje: sastava odgovora na tužbu, sukladno Tarifnom broju 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23-dalje: Tarifa) u iznosu od 200,00 eura, zastupanja na ročištima 18. ožujka 2025., 01. srpnja 2025., 07. listopada 2025. i 13. studenog 2025., sukladno Tarifnom broju 9. točki 1. Tarife, u iznosu od 200,00 eura za svaki, sastava podneska otpremljenog na ovosudni spis 11. studenog 2025., sukladno Tarifnom broju 8. točki 1. Tarife, u iznosu od 200,00 eura, sve uvećano za 10% na ime zastupanja više osoba, sukladno Tarifnom broju 40. točki 1. Tarife, odnosno za iznos od 120,00 eura, uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost od 25% sukladno Tarifnom broju 46. Tarife, u iznosu od 330,00 eura, odnosno ukupni novčani iznos od 1.650,00 eura.

21.2. Paricijski rok određen je u skladu sa člankom 328. stavkom 2. ZPP-a, od 15 dana.

21.3. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude te je tuženicima na ime ukupnih troškova ovog postupka, dosuđen novčani iznos od ukupno 1.650,00 eura. Odnosno, obzirom na znatnu razliku u pogledu udjela svakog tuženika kao suparničara u predmetu spora vrijednost kojega u odnosu na 1. tuženicu JG iznosi 2.228,24 eura, a u odnosu na 2. tuženika Damira Vrljevića 8.626,99 eura, temeljem odredbe članka 161. ZPP-a, trošak svakog tuženika utvrđen je sukladno udjelu svakog tuženika u ukupno dosuđenom iznosu troškova ovosudnog postupka. Tako udio 1. tuženice JG, obzirom na tužbeni zahtjev usmjeren prema istoj, odnosno vrijednost istog zahtjeva, iznosi 20,53%, odnosno 338,75 eura, a 2. tuženika ĐG, obzirom na tužbeni zahtjev usmjeren prema istom, odnosno vrijednost istog zahtjeva, 79,47%, odnosno 1.311,25 eura.

22. Tuženicima nije priznat zatraženi trošak parničnog postupka u preostalom dijelu, preko dosuđenih 1.650,00 eura pa do zatraženih 1.850,00 eura, odnosno zatraženi trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu i presudu. Naime, trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu, a sukladno članku 4. stavku 1. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23-dalje: ZPS), nije u trenutku donošenja ove odluke niti nastao, dok sukladno članku 3. stavku 2. ZSP-a, sudsku pristojbu za odluku prvostupanjskog suda jest dužna platiti osoba koja pokreće postupak, odnosno u konkretnom slučaju tužiteljica, pa na strani tuženika opisani trošak sudske pristojbe za presudu ne egzistira, niti će istima takav trošak biti naložen.

22.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove odluke.

U Rijeci 30. siječnja 2026.

Sudac

Andreja Žigante

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica

Nora Kišur

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude, pismeno, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- tužiteljici po punomoćnici uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

- 1. tuženici JG po punomoćniku

- 2. tuženiku ĐG po punomoćniku