REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž R-3/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Renate Marić kao izvjestiteljice i članice vijeća i Branke Ribičić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KM iz [adresa], Iva Lole Ribara 19, OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Vedran Milić, odvjetnik u Splitu, protiv tužene Osnovne škola Primorje, Rudine 1, Smokovljani, OIB:29632926847, koju zastupa punomoćnik Vedran Gjenero, odvjetnik u Dubrovniku, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-2/2025 od 10. studenog 2025. u sjednici vijeća održanoj dana 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužene Osnovne škola Primorje odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Pr-2/2025 od 10. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pr-2/2025 od 10. studenog 2025. suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je nedopušten i nezakonit poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljice odlukom tuženika, klasa: 112-03/25-02/45, urbroj: 2117-35-25-01, od 10. siječnja 2025. godine, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na posao, na radno mjesto učiteljice razredne nastave, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto kod tuženika, a sukladno stručnoj spremi i sposobnostima tužiteljice, te da joj prizna sva prava iz radnog odnosa kao da do prekida radnog odnosa nije ni došlo, a sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 625,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnijela tužena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te je predložila da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev ili da istu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U žalbi navodi da sud pogrešno polazi od stava da je tužena “pogrešno vrednovala radnike” te da je relativna zaštita radnika prema članku 32. Kolektivnog ugovora navodno pogrešno protumačena. Pri tome se zanemaruje da je poslodavac dužan štititi kategorije radnika kojima je Zakon i Kolektivni ugovor dao viši stupanj zaštite. Pogrešan je i zaključak suda da je poslodavac “nepravilno proveo savjetovanje” sa sindikalnim povjerenikom. Poslodavac je više puta uputio zahtjev za savjetovanje, dostavio kompletnu dokumentaciju, uključujući nacrt odluke, te dvaput pozvao sindikalnog povjerenika na očitovanje. Sud pogrešno smatra da je “procedura savjetovanja” morala prethoditi samom rangiranju radnika, iako to zakon nigdje ne propisuje niti postoji sudska praksa koja bi takav standard priznala. Naprotiv, savjetovanje se provodi prije donošenja odluke o otkazu, a ne prije izrade pomoćnih akata uprave poput rangiranja. Odluka o otkazu sadrži sve elemente koje zahtijeva članak 120. ZOR-a: pisana forma, detaljno obrazloženje razloga, navođenje kriterija i obrazloženje njihove primjene. Tužiteljica je odbila preuzeti odluku o otkazu, iako su joj dva puta omogućeni svjedoci pri dostavi, a postupila je upravo na način koji sudska praksa smatra relevantnim za urednu dostavu. Sve ove nepravilnosti ukazuju da je pobijana presuda donesena uz bitne povrede postupka, pogrešnu primjenu materijalnog prava te na temelju pogrešne ocjene dokaza.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23 dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo, a činjenično stanje je pravilno utvrđeno.

5.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je nedopušten i nezakonit poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljice odlukom tuženika, klasa: 112- 03/25-02/45, urbroj: 2117-35-25-01, od 10. siječnja 2025. godine, te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te naloži tuženiku vratiti tužiteljicu na posao, na radno mjesto učiteljice razredne nastave, odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto kod tuženika, a sukladno stručnoj spremi i sposobnostima tužiteljice, te da joj prizna sva prava iz radnog odnosa kao da do prekida radnog odnosa nije ni došlo.

6.1. U postupku nije sporno da je tužiteljica 19. listopada 2012. sa tuženikom sklopila Ugovor o radu na neodređeno puno radno vrijeme, sa danom početka rada 19. listopada 2012. kao i da je tuženik svojom Odlukom o redovitom otkazu ugovora o radu od 10.siječnja 2025., klasa: 112-03/25-02/45, urbroj: 2117-35-25-01 tužiteljici KM otkazao ugovor o radu sklopljen dana 19.listopada 2012. iz razloga što je kod poslodavca prestala potreba za obavljanje posla na kojem je tužiteljica radila iz gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga i da joj je prestao radni odnos istekom otkaznog roka od dva mjeseca i dva tjedna s tim da je bila oslobođena obveze rada za vrijeme trajanja otkaznog roka koji joj je počeo teći danom dostave predmetne odluke radnici kao i da joj je priznato pravo na otpremninu a koju Odluku je 10. siječnja 2025. zz tuženika ĆM u 13:35 sati izvjesila na oglasnu ploču škole a protiv koje Odluke o otkazu je tužiteljica izjavila Zahtjev za zaštitu prava radnika od 24. siječnja 2025. koji zahtjev je tuženik Odlukom od 14. veljače 2025. odbijen kao neosnovan te je tužiteljica u zakonskom roku podnijela tužbu.

6.2. Sporno je da li je Odluka o otkazu zakonita i dopuštena.

7. Iz stanja spisa i pobijane odluke proizlazi:

- da iz Odluke o sistematizaciji radnih mjesta klasa:007-01/24-01/298, urbroj:2117- 35-24-1 od 30.09.2024. Osnovne škole Primorje, proizlazi da je navedenom odlukom utvrđeno da je smanjen broj razrednih odjela razredne nastave za jedan razredni odjel koji je ukinut odlukom Osnivača te sa radom nastavljaju tri odjela razredne nastave te se ukida jedno mjesto učiteljice razredne nastave;

- da je temeljem Odluke o organizacijskom višku, klasa: 112-03/25-02/94 od 6.veljače 2025. utvrđeno je da je tužiteljica KM organizacijski višak i da joj je otkazan ugovor o radu jer je zbog smanjenja broja razrednih odjela u Osnovnoj školi Primorje prestala potreba za radom KM;

- da je tužiteljici ugovor o radu otkazan u petak 10.siječnja 2025., da je otkazni rok dva mjeseca i dva tjedna i da je škola 15.siječnja 2025. pokrenula postupak prijave organizacijskog viška Zajedničkom povjerenstvu za viškove i manjkove zaposlenika Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i sport DNŽ i Sindikata hrvatskih učitelja što nije provedeno budući je sindikalna povjerenica odbila potpisati Obrazac 2.;

- da iz bilješke koja je urudžbirana pod klasa:112-03/25-02/51, urbroj:2117-35-25-01 proizlazi da je TM **.**.2025. odbila potpisati dokument o zaposleniku za kojim je prestala potreba za radom u punom radnom vremenu;

- da iz Odluke o davanju suglasnosti za davanje otkaza Školski odbor Osnovne škole Primorje, na 30. sjednici Školskog odbora održanoj 4.listopada 2024. većinom glasova donio Odluku o davanju suglasnosti za davanje otkaza redovitoj radnici KM na radnom mjestu učiteljice razredne nastave radi prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), da je predmetnu odluku potpisala predsjednica Školskog odbora i još tri od četiri člana;

- da iz Odluke o rangiranju radnika od 30.rujna 2024., klasa:007-01/24-01/299, urbroj:2117-35-24-1 proizlazi da je izvršeno rangiranje radnika KMK (53 godine života, 26 godina trajanja radnog odnosa i dvije obveze uzdržavanja), KM (42 godine života, 12 godina trajanja radnog odnosa i jednu obvezu uzdržavanja), MM (39 godine života, 4 godina trajanja radnog odnosa i tri obveze uzdržavanja) i UM (35 godine života, 9 godina trajanja radnog odnosa i jednu obveze uzdržavanja) radno socijalnim kriterijima (godine života, trajanje radnog odnosa i broj obveza uzdržavanja);

- da su MM i ĆMK isključenje iz mogućnosti davanja otkaza primjenom čl. 32 Kolektivnog ugovora za zaposlenike stoga da je primjenom navedenog kriterija a uvažavajući relativnu zabranu otkaza za naveden dvije radnice, organizacijskim viškom određena je KM;

- da iz odgovora sindikalnog povjerenika od 18.listopada 2024. proizlazi da se sindikalna povjerenica TM protivila Prijedlogu radi provođenja postupka savjetovanja prije donošenja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu i Nacrtu odluke o redovitom otkazu ugovora o radu radnici KM obzirom da nakon što je izvršeno rangiranje nije proveden postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom koji je preuzeo prava i obveze radničkoga vijeća nego je Školskom odboru dostavljen Prijedlog za suglasnost za davanje otkaza i organiziran je sastanak Školskog odbora ne kojem je donesena Odluka Školskog odbora 4.listopada 2024. a što je u suprotnosti sa člankom 150.st. 1. ZOR-a te iz razloga što rangiranje nije provedeno sukladno članku 115.st.2. ZOR-a;

- da je uvidom u Prijedlog za davanje suglasnosti radi otkazivanja ugovora o radu od 30.rujna 2024. utvrđeno je da je isti od strane tuženika upućen Školskom odboru OŠ Primorje, K, radi izdavanja suglasnosti radi davanja redovitog otkaza radnici;

- da je uvidom u Prijedlog za dodatno savjetovanje u pogledu odluke od utjecaja na položaj radnika od 25.listopada 2024., klasa:007-04/24-01/343, urbroj:2117-35-24-1 utvrđeno je da je isti od strane tuženika upućen sindikalnoj povjerenici TM kojom je ista pozvana a vezano za njezin odgovor od 18.listopada 2024. da se u roku 8 dana očituje konkretno sa primjedbama, savjetima i mišljenjima vezano za sve dostavljene joj isprave jer da odluka o otkazu još nije donesena i podložna je promjenama ukoliko njezino mišljenje o navodima iz ranijeg očitovanja bude argumentirano i obrazloženo.

8. Člankom 115. stavkom 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23 dalje u tekstu: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, odnosno ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), dok je stavkom 2. istog članka propisano da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

9. Sud zaključuje da iako je tuženik kao poslodavac prilikom odlučivanja o tome kome će od usporednih radnika dati poslovno uvjetovani otkaz, doista razmotrio i primijenio socijalne kriterije iz odredbe čl. 107.st.3. ZR a obzirom da je člankom 32. st. 1. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u osnovnoškolskim ustanovama propisano da bez prethodne suglasnosti radničkog vijeća, odnosno sindikalnoga povjerenika poslodavac ne može otkazati ugovor o radu roditelju, posvojitelju odnosno skrbniku djeteta do njegove sedme godine i s obzirom da se ne radi o skupini posebno zaštićenih radnika kod kojih je mogućnost davanja otkaza isključena, kako to pogrešno navodi tuženik u Odluci o rangiranju radnika, već je propisano da se roditelju, posvojitelju odnosno skrbniku djeteta do njegove sedme godine bez prethodne suglasnosti radničkog vijeća, odnosno sindikalnoga povjerenika s pravima i obvezama radničkoga vijeća, poslodavac može dati otkaz ugovora o radu ali uz suglasnost radničkoga vijeća odnosno sindikalnog povjerenika, zaključak je prvostupanjskog suda da tuženik nije na zakonit i ispravan način izvršio vrednovanje radnika što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke kojom je tužiteljica kao radnica utvrđena organizacijskim viškom, a kako to proizlazi i iz očitovanja na traženo savjetovanje o Prijedlogu radi provođenja postupka savjetovanja prije donošenja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu sindikalne povjerenice TM od 18.listopada 2024. koja je se protivila dostavljenom joj predmetnom Prijedlogu i Nacrtu Odluke i da je poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici nedopušten i nezakonit stoga je odlučeno kao u točki I. izreke osporene presude. Sukladno odredbi članka 124. ZR obzirom da poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici nije dopušten i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao odlučeno je kao u točki II. izreke osporene presude.

10. Takva činjenična i pravna utvrđenja prihvaća i ovaj sud, a tužena svojim navodima nije dovela u pitanje pravilnost i zakonitost osporene odluke. Osim što nije pravilno primijenjena odredba čl. 32. Kolektivnog ugovora, kad se uzme u obzir i očitovanje na traženo savjetovanje o Prijedlogu radi provođenja postupka savjetovanja prije odluke o redovnom otkazu ugovora o radu sindikalne povjerenice TM od 18.10.2024. i činjenice iz spisa, sud je pravilno utvrdio da niti postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenikom nije zakonito proveden.

10.1. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilno je donesena sukladno odredbi čl. 154.st.1. u svezi sa čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

11. Zbog navedenog sud je žalbu tužene odbio kao neosnovanu i potvrdio presudu u skladu sa odredbom čl. 368.st.1. Zakona o parničnom postupku.

U Požegi, 30. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević