REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2146/2018-92

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Mariji Maričević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, zastupan po punomoćnici po zaposlenju, ĐH, Su-567/2024, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 11. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 30. siječnja 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku Hrvatski ured za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB: 38922958547, nadoknaditi štetu tužiteljici u iznosu 1.710,01 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 7. veljače 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da joj nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 4.708,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, počam od 30. siječnja 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 27. siječnja 2018. stradala u prometnoj nezgodi kao vozačica osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], koja se dogodila u Velikoj Gorici, do koje je došlo zbog prelaska na suprotni kolnički trak vozača koji je upravljao vozilom nepoznate reg. oznake. Tom prilikom isti je prešao na suprotni kolnički trak, uslijed čega je tužiteljica izbjegavajući sudar udarila u stup te zadobila tjelesne ozljede. Stoga ustaje s tužbom protiv tuženika radi naknade štete zbog povrede prava osobnosti i tuđe pomoći i njege. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 12. siječnja 2021. (stranica 100-101 spisa) potražuje naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu 2.137,50 EUR (16.105,00 kn), a s obzirom na nesporno priznatu suodgovornost za štetni događaj u omjeru od 20% (u podnesku od 21. svibnja 2020.) umanjuje tužbeni zahtjev za 20% te potražuje 1.710,00 EUR (12.884,00 kn) sa zateznim kamatama od 7. veljače 2018. do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik, u odgovoru na tužbu osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročnoposljedičnu vezu ozljeda s utuženim štetnim događajem, te osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je iz potvrde Policijske postaje Velika Gorica od 27. siječnja 2018. razvidno da se dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovala tužiteljica kao vozačica vozila i to pod utjecajem alkohola 1/42 g/kg. Osporava dinamiku štetnog događaja opisanog u tužbi jer zbog nedostatka činjenične navode nije moguće ispitati. Navodi da tužiteljica ne bi zadobila tjelesne ozljede da je bila vezana sigurnosnim pojasom slijedom čega ističe doprinos tužiteljice nastanku istih. Osporava da bi tegobe vratne kralješnice koje je tužiteljica počela liječiti 6. ožujka 2018., više od mjesec dana od prometne nesreće, bile posljedica predmetnog štetnog događaja obzirom da je pri prvom pregledu tužiteljice vrat bio bezbolan, urednih pokreta. Ističe nedostatak objektiviteta ozljeda opisanih u medicinskoj dokumentaciji slijedom čega smatra da je opravdan istaknuti prigovor nedostatka uzročno-posljedične veze. Osporava zahtjev za tijekom zatezne kamate na tuđu pomoć i njegu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva budući se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koju tužiteljica može potraživati s danom kada ista bude utvrđena, tj. od presuđenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka.

3. Sud je proveo dokaze: pročitana je potvrda Policijske postaje Velika Gorica od 14.6.2018. (stranica 4 spisa), medicinska dokumentacija za tužiteljicu (stranica 5-10 spisa), odštetni zahtjev (stranica 11 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (stranica 12 spisa), novinski članak iz Crne kronike pod naslovom "Foto VW Polo se zabio u stup na goričkoj obilaznici" (stranica 44-45 spisa), fotografije s mjesta nesreće (stranica 46-49 spisa), prometni spis Policijske postaje Velika Gorica (prilog spisu), saslušao svjedoka UH (stranica 54-55 spisa), EH (stranica 56 spisa), tužiteljicu (stranica 56-57 i 190-191 spisa), prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Nevenu Erešu (stranica 62-66 spisa), saslušao vještaka Nevena Ereša (stranica 84-85 spisa), medicinskim vještačenjem po dr. Žarku Rašiću (stranica 94-95 spisa), uvid u zdravstveni karton tužiteljice (stranica 112-127, 159- 170 i 174 spisa te u prilogu spisa), pisanim očitovanjem dr. Rašića (stranica 130 spisa), usmenim očitovanjem dr. Rašića (stranica 142-143, 233-234 i 251-252 spisa), medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Davoru Mayeru (stranica 198-200 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporan štetni događaj.

6. Prijeporna je pasivna legitimacija, odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročnoposljedična veza ozljeda s utuženim štetnim događajem, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

7. Na okolnost nastanaka štetnog događaja proveden je dokaz saslušanjem svjedoka UH, EH, tužiteljice, te prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke, Nevenu Erešu.

8. Iz iskaza svjedoka UH proizlazi da se u trenutku štetnog događaja vozio u srednjoj traci, a ispred njega su se nalazila tri zaustavljena vozila na crvenom svijetlu na semaforu. On je bio četvrto vozilo koje je prilazilo. U jednom trenutku vozilo koje je bilo ispred njega je naglo skrenulo u desnu traku, kojom trakom se kretalo, odnosno bilo u dolasku, crveno vozilo, misli marke Polo ili Seat, kojim je upravljala tužiteljica. To vozilo ispred njega koje je skrenulo u desnu traku bilo je marke BMW, crne boje i ušlo je u škarice ispred vozila kojim je upravljala tužiteljica zbog čega je ista počela kočiti i izgubila je kontrolu nad vozilom te se vozilo zabilo u stup (semafor). Radi se o raskrižju na goričkoj obilaznici, pokraj Sportskog centra Panadić. On se kretao u smjeru Zagreba. Crni BMW koji je presjekao put tužiteljici prošao je kroz crveno svijetlo i pobjegao je. Misli da je u retrovizoru morao vidjeti što se dogodilo. Nakon toga su skočili u pomoć jer je kćerka tužiteljice bila stisnuta sjedalom. Čekao je do dolaska hitne pomoći, a nakon toga je otišao, jer je vozio sina. Policiju nije dočekao, nisu ga kasnije iz policije kontaktirali, a kćerki tužiteljice je ostavio podatke za slučaj da ga budu trebali. Može reći da je čovjek iz prvog vozila koje je bilo na semaforu skočio u pomoć. Tužiteljicu nije poznavao prije nezgode. Kada mu je predočena fotografija na stranici 47 spisa navodi da se on nalazi na toj fotografiji. Njegovo vozilo se nalazilo na udaljenosti između 40-50 m u trenutku kada je BMW počeo skretati u desnu traku. Čuo je kočenje vozila tužiteljice i tada ga je primijetio i vidio da se vozilo počelo nekontrolirano kretati. Vozilo tužiteljice je bilo paralelno s njegovim vozilom. Kći tužiteljice je sjedila na mjestu suvozača, a nakon nesreće je tužiteljica izašla iz vozila, kao i gospodin, a kći nije mogla izaći jer je bila pritisnuta sjedalom. Ne zna da li je tužiteljica bila vezana.

9. U svom iskazu svjedok EH, suprug tužiteljice, navodi da se predmetni štetni događaj dogodio 27. siječnja 2018. u 13,30 sati. Vozili su se u Zagreb i nosili su poklone jednom gospodinu, kretali su se [adresa] BH desnom trakom, te su prilazili križanju s Rakarskom ulicom. Navodi da [adresa] BH. ima dvije trake, a na raskrižju postoje proširenja za skretanje lijevo i desno. Tridesetak metara prije križanja s Rakarskom počinje traka za skretanje u lijevo. Uočio je sivi Mercedes kojim je upravljao jedan sijedi, stariji gospodin u lijevoj traci od njih, koje je vozilo bilo zaustavljeno ili se zaustavljalo pred semaforom. Zaustavljao se jer se palilo žuto svijetlo na semaforu i očito je htio stati na semaforu, dok su oni imali namjeru proći. Nalazili su se nekih 50 m iza Mercedesa. U jednom trenutku je kratki tamnosivi BMW, odsječen, dolazio lijevom trakom i zbog zaustavljenog Mercedesa skrenuo je u njihovu desnu traku, nije se zaustavio i prošao je kroz semafor. Tužiteljica je započela kočiti i skrenula u desno kako bi izbjegla sudar s BMW-om. Uslijed toga udarila je u ivičnjak, zatim u mali prometni znak koji se nalazio pokraj ivičnjaka i na kraju u veliki stup koji nosi i rasvjetu i semafor. BMW je uočio tek u trenutku kada se nalazio ispred njih. U trenutku kada su prilazili semaforu nije uočio drugo vozilo osim Mercedesa, u obje trake. U trenutku nesreće sjedio je na zadnjem sjedalu s desne strane iza kćeri (suvozača). Nakon same nesreće skupilo se dosta ljudi, bio je tu gospodin koji je prethodno saslušan kao svjedok i on se sam ponudio da bude svjedok, a bio je tu sijedi gospodin iz Mercedesa i još jedan gospodin s djetetom. Te osobe se vide na fotografijama koje su u sudskom spisu. Iskazuje da je došla policija i hitna pomoć koja je tužiteljicu i kćerku odvezla na Rebro, a on je sa šlep službom odvezao auto. Navodi da je tužiteljica bila vezana, te da su svi bili vezani. Nakon nezgode pomagao je tužiteljici na način da ju je vozio na preglede, a pomagao je i u svemu drugom jer je imala bolove u vratu i prsima. Navodi da je vrijeme bilo lijepo i kolnik je bio suh. Ističe da je tužiteljica platila kaznu za tu nesreću te je ostala i bez vozačke dozvole.

10. Tužiteljica u svom iskazu navodi da su se kretali obilaznicom prema Zagrebu, vozila je šezdesetak km/h krećući se desnom trakom. Odjednom je ispred sebe vidjela sivi automobil, u trenutku kada je prešao u njezinu traku. Kako bi izbjegla sudar s tim vozilom, skrenula je u desno i počela kočiti. Osjetila je udarac i zaboljelo ju je u predjelu gdje se nalazio sigurnosni pojas, te je i jako trznula glavom. Na semaforu je bilo trepćuće zeleno svijetlo te je imala namjeru proći kroz raskrižje. U lijevoj traci su se nalazilo pet do šest vozila, ne sjeća se jesu li se kretala ili su stajala. Koliko se sjeća, pokraj njih se nalazio crni Mercedes. Nakon nesreće puno je ljudi priskočilo u pomoć, našao se tu i fotograf koji je fotografirao nesreću. Netko je pozvao policiju i hitnu pomoć, a oni su se najviše bavili s kćerkom, jer su je pokušavali izvući iz auta. U trenutku prometne nezgode je bila pod utjecajem alkohola. Nakon nesreće pomagali su joj suprug i sestrična u kućanskim poslovima, jer je ona uglavnom ležala, vozili su je doktoru i na terapije, a pod terapijama je još uvijek. Bila je vezana sigurnosnim pojasom. Vozačka dozvola joj je bila oduzeta samo privremeno nakon nezgode te su joj istu u Policijskoj upravi u Velikoj Gorici vratili nakon dan ili dva. Platila je kaznu, ali vozačka joj nije kasnije oduzeta. Radi kao tajnica. U trenutku sudara glava joj je poletjela prema naprijed, možda je glavom udarila o naslon od sjedala, ne sjeća se da bi glavom udarila u neki dio vozila. Ranije nije imala tegoba s kralješnicom ili vratom. Na upit, budući da iz njezinog zdravstvenog kartona proizlazi da je iste imala tegobe s vratnom kralješnicom, odgovara da je imala svojevremeno trnjenje ruku i nogu radi čega je uzimala medikamentoznu terapiju i provela fizikalnu terapiju, a nije joj poznato koja joj je dijagnoza bila postavljena vezano uz to. Na upit koliko dugo su joj trajali trnci prije nego je potražila liječničku pomoć može reći da je to bilo negdje u trajanju od dva do tri mjeseca prije nego je potražila liječničku pomoć i nakon terapije su prestali. Na daljnji upit je li dvije do tri godine prije štetnog događaja osjećala bolove vezane uz vratnu kralježnicu odgovara da nije.

11. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Nevena Ereš proizlazi da je brzina vozila tužiteljice u trenutku reagiranja kočenjem iznosila oko 90,9 km/h dok za izračun brzine kretanja nepoznatog vozila nema elemenata. Provedena analiza pokazuje da je tužiteljica radi izbjegavanja sudara s nepoznatim vozilom koje joj je u radnji prestrojavanja iz srednje na njezinu desnu prometnu traku dolazilo s lijeve strane reagirala skretanjem udesno i kočenjem pri čemu je u nastavku vozilo tužiteljice sletjelo s kolnika i svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na stup, što znači da je tehnički neoprezna radnja prestrojavanja nepoznatog vozila bila uzrokom nastanka ovog štetnog događaja. Vozač nepoznatog vozila je prije započinjanja radnje prestrojavanja u svom desnom bočnom ogledalu i okretanjem glave mogao uočiti vozilo tužiteljice koje se kretalo desnom prometnom trakom pa da je odustao od radnje prestrojavanja, do štetnog događaja ne bi došlo. U trenutku reagiranja kočenjem vozilo tužiteljice nalazilo se udaljeno od mjesta naleta na stup oko 59,2 m. Na način kako je reagirala tužiteljica bi na raspoloživom putu od oko 59,2 uspjela zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na stup i do štetnog događaja ne bi došlo, da se kretala brzinom koja je manja od 81,2 km/h. Na mjestu štetnog događaja brzina kretanja vozila ograničena je na 60 km/h pa stoga u odnosu na provedene proračune slijedi zaključak da do štetnog događaja ne bi došlo da se vozilo tužiteljice kretalo najvećom dopuštenom brzinom od 60 km/h.

12. U svom usmenom očitovanju na prigovore tuženika iz podneska od 27. ožujka 2020. vještak navodi da je prosječno usporenje prilikom kočenja vozila tužiteljice utvrdio uzimajući u obzir izuzetno veliku dužinu tragova kočenja od čak 39 metara, kao i činjenicu da se tragovi kočenja nisu pružali u pravcu nego su se pružali u luku. Kada bi se radilo o tragovima kočenja koji su kraći od 20 metara i koji se pružaju u pravcu tada bi on računao s prosječnim usporenjem od 7,5 kako je to navedeno u podnesku, ali to ovdje nije bio slučaj pa stoga smatra da je brzina kretanja vozila tužiteljice utvrđena na tehnički pravilan i objektivan način. U odnosu na mogućnost uočavanja može odgovoriti da je na mjestu štetnog događaja kolnik bio ravan i pregledan pa je stoga i vozač nepoznatog vozila prije započinjanja radnji prestrojavanja mogao uočiti vozilo tužiteljice te bi odustajanjem od navedene radnje uspio izbjeći nastanak predmetnog štetnog događaja. Na upit je li izračunata udaljenost od 59,2 m bila dovoljna za izvođenje tehnički sigurne radnje prestrojavanja nepoznatog vozila, odgovara da u konkretnom slučaju nije bila dovoljna, jer je do štetnog događaja došlo na utvrđeni način. Naime, tehnički sigurna udaljenost u pravilu ovisi i o brzinama kretanja vozila pa stoga obzirom na veliku brzinu kretanja tužiteljice nije bilo mogućnosti da se na tako kratkoj udaljenosti na tehnički siguran način obavi radnja prestrojavanja od strane nepoznatog vozila. Navodi da bi u konkretnom slučaju tužiteljica izbjegla nastanak štetnog događaja kod svih brzina koje su manje od 81,2 km/h, a koja brzina je i za 21,2 km/h veća od najveće dopuštene brzine na mjestu štetnog događaja. Na pitanje na kojoj udaljenosti je tužiteljica mogla vidjeti započinjanje radnje prestrojavanja nepoznatog vozila, navodi da za takav odgovor nema dovoljno parametara pa se ne može očitovati osim onoga što je već rekao i izračunao u nalazu.

13. Analizirajući iskaze svjedoka i tužiteljice, te nalaz i mišljenje vještaka prometne struke, sud je utvrdio da je do štetnog događaja došlo u trenutku kada je tužiteljica krećući se brzinom oko 90,9 km/h uočila nepoznato vozilo koje joj je iznenada ušlo u putanju njezina kretanja, slijedom čega je reagirala kočenjem, te je radi izbjegavanja sudara s tim vozilom koje joj je u radnji prestrojavanja iz srednje na njezinu desnu prometnu traku dolazilo s lijeve strane reagirala skretanjem udesno i kočenjem pri čemu je u nastavku njezino vozilo sletjelo s kolnika i svojim prednjim desnim dijelom naletjelo na stup. Stoga je tehnički neoprezna radnja prestrojavanja nepoznatog vozila bila uzrokom nastanka ovog štetnog događaja. Vozač nepoznatog vozila je prije započinjanja radnje prestrojavanja u svom desnom bočnom ogledalu i okretanjem glave mogao uočiti vozilo tužiteljice koje se kretalo desnom prometnom trakom pa da je odustao od radnje prestrojavanja, do štetnog događaja ne bi došlo. Tužiteljica bi uspjela zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta na stup i do štetnog događaja ne bi došlo, da se kretala brzinom koja je manja od 81,2 km/h, na cesti na kojoj je dopuštena brzina kretanja 60 km/h. Opisana dinamika nastanka štetnog događaja odgovara iskazima svjedoka i provedenom prometnom vještačenju.

14. No međutim, tužiteljica je doprinijela nastanku štetnog događaja jer je postupala suprotno čl. 51. st. 1. ZOSPC kojim je propisano da je vozač dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta, te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, odnosno da može pravodobno postupiti prema prometnom pravilu ili znaku. Uz to je tužiteljica doprinijela i nastanku štetnog događaja jer je upravljala vozilom i sudjelovala u prometu pod utjecajem alkohola 1/42 g/kg, što je utvrđeno provedenim alko testiranjem od strane policije na samom mjestu štetnog događaja, slijedom čega je postupala suprotno čl. 161. st. 3. ZOSPC kojim je propisano da vozač bicikla, mopeda i motocikla ne smije prevoziti osobu koja je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka. Vozeći brzinom većom od dopuštene za 21,2 km/h, te pod utjecajem alkohola, po utvrđenju ovoga suda tužiteljica je doprinijela nastanku štetnog događaja u omjeru 20%.

15. Na okolnost jesu li ozljede koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju objektivno utvrđene, te je li ozljeda istegnuća vratne kralježnice u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem, kao i je li tužiteljica bila vezana sigurnosnim pojasom proveden je dokaz sudskomedicinskim vještačenjem po dr. Davoru Mayeru, stalnom sudskom vještaku sudske medicine.

16. Iz njegova nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica stradala u prometnoj nesreći 27. siječnja 2018. kao vozačica osobnog vozila koje je prednjim dijelom naletjelo na stup. Istoga dana, tužiteljica je medicinski obrađena na hitnom bolničkom prijemu kojom prilikom su utvrđene ozljede i postavljene dijagnoze: natučenje glave i oguljotine obje potkoljenice. Ove ozljede i stanja stoje u uzročnoj vezi s predmetnom prometnom nesrećom. Oguljotine su objektivno utvrđene tjelesne ozljede. Nastale su kontaktom nogu s dijelovima unutrašnjosti kabine vozila (prednja armatura) prilikom polijetanja tijela tužiteljice prema naprijed uzrokovanog naletom vozila na stup. Nastanak ovih ozljeda neovisan je o korištenju sigurnosnog pojasa. Dijagnoza natučenja glave je postavljena temeljem anamnestičkog podatka o udaru glavom i nije objektivizirana, tj. na glavi nije bilo vidljivih ozljeda i prilikom pregleda je bila bezbolna. Ovo ne isključuje mogućnost da je tužiteljica prednjim dijelom glave udarila o prepreku ispred mjesta sjedenja, kako je to opisala liječniku, ali se radilo o udaru niskog intenziteta. Do takvog je udara moglo doći samo u slučaju da tužiteljica kritične zgode nije koristila sigurnosni pojas. Gotovo mjesec i pol dana nakon događaja, dana 6. ožujka 2018., tužiteljica je pregledana od strane fizijatra radi bolova u prsima, trnjenja ruku i desnog ramena gdje se pojavila i kvrga. Obradom je postavljena dijagnoza istegnuća vratne kralježnice (trzajna ozljeda). Ova se dijagnoza, zbog protoka vremena od događaja i izostanka bilo kakvog kontinuiteta medicinskih podataka o stanju vrata od inicijalnog pregleda nadalje, ne može uzročno povezati sa štetnim događajem, a smetnje radi kojih je postavljena dijagnoza postojale su kod tužiteljice i ranije.

17. Na okolnost osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po dr. Žarku Rašiću, stalnom sudskom vještaku medicinske struke.

18. Iz njegova nalaza i mišljenja proizlazi da je tužiteljica stradala u štetnom događaju kada je zadobila natučenje glave, ogrebotine obje potkoljenice, istegnuće mišića vrata i akutnu reakciju na stres. Nakon štetnog događaja pregledana je po kirurgu. Učinjena odgovarajuća RTG obrada, bez prijeloma. Zbog akutne reakcije na stres učinjen pregled psihijatra koji ordinira medikamentoznu terapiju. Pregledana je po fizijatru te provodi preporučenu fizikalnu terapiju. Nakon izvršenog uvida u medicinsku dokumentaciju i pregleda tužiteljice, navodi da je tužiteljica u navedenom štetnom događaju zadobila natučenje glave, ogrebotine obje potkoljenice, istegnuće mišića vrata i akutnu reakciju na stres. Liječenje je završeno, odnosno stanje se stabiliziralo nakon provedene fizikalne terapije i kontrolnog pregleda fizijatra 16. travnja 2018. Pretrpjela je bolove jakog intenziteta, trajnog karaktera jedan dan, srednjeg intenziteta trajnog karaktera šest dana, a bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su tijekom 45 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta i kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju dva dana, srednjeg intenziteta u vremenu od pet dana, manjeg intenziteta u trajanju dvadeset dana. U navedenom štetnom događaju tužiteljica je zadobila istegnuće mišića vratne kralježnice. Navedena ozljeda kralješnice dovela je do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 2%, koje se očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta te bolovima u vratu prilikom dužeg rada u nefiziološkom položaju glave. Nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju 14 dana po dva sata dnevno, te još sedam dana po jedan sat dnevno za uobičajene kućanske poslove (kuhanje, peglanje, spremanje), pomoć pri odlasku u trgovinu i slično.

19. Po prigovorima tuženika, u svom pisanom očitovanju, a nakon izvršenog uvida u zdravstveni karton tužiteljice za razdoblje 18. siječnja 2008.-21. travnja 2021. vještak iste argumentirano otklanja i ostaje kod danog nalaza i mišljenja.

20. Nakon što je dostavljen cjelokupni zdravstveni karton tužiteljice, te nakon što je vještak izvršio uvid u isti, u svom usmenom očitovanju vještak navodi da dostavljeni zdravstveni karton tužiteljice obuhvaća razdoblje od deset godina prije štetnog događaja. U svom pisanom nalazu i mišljenju naveo je vremensko razdoblje zdravstvenog kartona i jasno je naveo da u tom dijelu zdravstvenog kartona nema podataka o tegobama sa strane vratne kralješnice. Životno je jasno da ukoliko netko ima tegobe da bi se barem jednom unatrag deset godina prije štetnog događaja javio liječniku zbog tegoba sa strane vrata. Što se tiče prigovora da je prvi puta u med. dokumentaciji navedena ozljeda vrata 38 dana nakon štetnog događaja, navodi da je iz zdravstvenog kartona vidljivo kako se tužiteljica javila nadležnom liječniku te je upućena na pregled neurologu i psihijatru, a kasnije i na EMNG. Dakle, u procjeni sveukupnog liječenja potreban je uvid kako u zdravstveni karton nakon štetnog događaja tako i u medicinsku dokumentaciju sačinjenu u zdravstvenim ustanovama.

21. Vještak Rašić, očitujući se nakon dostavljenog cjelokupnog zdravstvenog kartona tužiteljice i provedenog sudskomedicinskog vještačenja, u svom usmenom očitovanju navodi da, budući da nije imao prilikom izrade nalaza i mišljenja na uvid cjeloviti zdravstveni karton tužiteljice, a iz tog dijela zdravstvenog kartona se činilo da je dostavljen za vremensko razdoblje od 18. siječnja 2008. do 21. travnja 2021., te nakon što mu se sada na raspravi predočuje zdravstveni karton u znatno većem opsegu, koji je imao na uvid vještak Mayer kada je radio svoj nalaz i mišljenje, da je vidljivo da je tužiteljica imala povremene tegobe sa vratnom kralježnicom, tako je u lipnju i početkom srpnja 2014. godine se žalila na bolove u kralježnici i kukovima, a u ožujku 2017. godine uz ostale nabrojane dijagnoze terapiju upućivanje na različite dijagnostičke pretrage, žalila se i na učestalo trnjenje ruku i nogu. Tužiteljica je 1964. godište te je, u trenutku štetnog događaja imala 54 godine, a u trenutku kliničkog pregleda je imala 56 godina. To je životna dob kada postoje degenerativne promjene u području kralježnice koje su uobičajene za navedenu životnu dob koje mogu ili ne moraju biti zabilježene u zdravstvenom kartonu. Pri izradi nalaza i mišljenja uzimajući u obzir životnu dob tužiteljice procijenjeno je smanjenje životnih aktivnosti od 2%. Degenerativne promjene koje su vezane za životnu dob utječu na pojačanje simptomatologije nakon zadobivenih ozljeda, u konkretnom slučaju kod ozljede vratne kralježnice. Upravo uzimajući životnu dob tužiteljice procijenjeno je smanjenje životnih aktivnosti od 2% kod kojega ostaje. U zdravstvenom kartonu ne vidi se bilo kakav kontinuitet i trajno liječenje tegoba sa strane vratne kralježnice. Radi se o povremenim tegobama zabilježenim u dva vremenska intervala. Uvidom u zdravstveni karton je utvrdio da se navode tegobe u smislu cervikobrahijalnog sindroma što znači bolnost vrata koja se širi u ruke, a nakon štetnog događaja tegobe su vezane uz donji dio vratne kralježnice i spoj vratne sa prsnom kralježnicom. Ističe da nema elemenata temeljem kojih bi mogao promijeniti ranije danu ocjenu trajanja i intenziteta straha.

22. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Rašića jer je odgovorio na zadatak vještačenja i argumentirano otklonio sve prigovore tuženika, te jasno utvrđena uzročnoposljedična veza između štetnog događaja i ozljeda tužiteljice. Naime vještak Rašić je stručno i precizno, nakon uvida u cjelokupni zdravstveni karton tužiteljice utvrdio da je tužiteljica u kartonu imala navedene tegobe u smislu cervikobrahijalnog sindroma što znači bolnost vrata koja se širi u ruke, a nakon štetnog događaja tegobe su vezane uz donji dio vratne kralježnice i spoj vratne sa prsnom kralježnicom. Stoga sud ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Mayera koji navodi da dijagnoza istegnuća vratne kralježnice (trzajna ozljeda) zbog protoka vremena od događaja i izostanka bilo kakvog kontinuiteta medicinskih podataka o stanju vrata od inicijalnog pregleda nadalje, se ne može uzročno povezati sa štetnim događajem, a smetnje radi kojih je postavljena dijagnoza postojale su kod tužiteljice i ranije jer isto nije točno, a što je objasnio vještak Rašić.

23. Odredbom čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23), dalje ZOO, je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

24. Sukladno nalazu i mišljenju vještaka, utvrđeno je da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. u svezi čl. 1046. ZOO). Pritom je uzet u obzir utvrđeni intenzitet pretrpljenih fizičkih i duševnih bolova, kao i pretrpljenog straha. Pored toga, sud je utvrdio da tužiteljici pripada i pravo na naknadu nenovčane imovinske štete povodom pružene tuđe pomoći u opsegu koji je prema ocjeni vještaka bio potreban obzirom na pretrpljeno ozljeđivanje u štetnom događaju, sukladno čl. 1095. st. 1. ZOO-a.

25. Temeljem odredbe čl. 19. ZOO, a u svezi čl. 1100. ZOO, tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

26. Odlučujući o visini pravične novčane naknade po kriterijima pretrpljenih bolova i straha kod tužiteljice, sud je uzeo u obzir intenzitet i trajanje tih bolova, te jačinu pretrpljenog straha kako su opisani u mišljenju liječnika vještaka, kao i dob tužiteljice (u vrijeme štetnog događaja pedeset i četiri godine), tijek liječenja i neugodnosti koje je imala tijekom liječenja. Također je sud imao u vidu da su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu VSRH, za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (Su-IV-47/2020-5) donijeti 2020. godine, te uzimajući u obzir promjenu važeće valute iz HRK u EUR, kao i visoku stopu inflacije kojoj su građani Republike Hrvatske izloženi.

27. Stoga tužiteljici, temeljem odredbe čl. 1100. ZOO i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, pripada s osnove povrede prava osobnosti 2.044,60 EUR, i to po kriteriju pretrpljenih tjelesnih boli 963,57 EUR, po kriteriju pretrpljenog straha 682,86 EUR, te za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 398,17 EUR.

28. U pogledu nenovčane imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege, sukladno provedenom vještačenju utvrđeno je da je tužiteljici ista bila potrebna ukupno 35 sati. Kako tužiteljica ima pravo na istu, kada joj je pružana i besplatno, tužiteljici bi s te osnove pripadalo 92,91 EUR, primjenom čl. 223. ZPP-a, što odgovora 2,65 EUR po jednom satu potrebe za tuđom pomoći i njegom, koji iznos smatra primjerenim cijeni koštanja sata tuđe pomoći i njege i postojećoj sudskoj praksi.

29. Sukladno navedenom tužiteljici bi pripadala naknada štete zbog povrede prava osobnosti i tuđe pomoći u visini 2.137,51 EUR No međutim, kako je utvrđen doprinos tužiteljice nastanku štetnog događaja u omjeru 20%, to je isti iznos umanjen za 427,50 EUR, tako da je tužiteljici dosuđena naknada štete u visini 1.710,01 EUR.

30. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice duguje i kamatu, dok je u pogledu visine kamatne stope sud primijenio čl. 29. st. 2. ZOO-a.

31. Odredbom čl. 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Odredbom čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje u tekstu: ZOOP) određeno je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz st. 1. toga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Kako je ZOOP lex specialis u odnosu na ZOO, to je potrebno primijeniti navedenu odredbu o pravu na kamate, te je tužiteljici i dosuđeno pravo na zatezne kamate od 7. veljače 2018. do isplate . U pogledu visine kamatne stope sud primijenio čl. 29. st. 2. i 8. ZOO i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

32. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (1.710,01 EUR) ni Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 u daljnjem tekstu: OT).

33. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 28. OT 100 bodova), sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 4.4.2019., 19.9.2019., 6.10.2020., 18.10.2021., 3.5.20222., 15.9.2022., 31.1.2022., 4.9.2023., 19.5.2025., 18.9.2025. i 11.12.2025. (Tbr 9. toč. 1. i 5. OT 950 bodova), sastava podneska od 11.10.2018., 21.5.2020., 12.1.2021., 11.2.2021., 19.5.2022. i 15.9.2022. (Tbr 8. toč. 1., 2. i 4. OT 500 bodova), odnosno 1650 bodova ili 3.300,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 825, 00 EUR, što ukupno iznosi 4.125,00 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu 265,38 EUR, za provođenje prometnog vještačenja u iznosu 199,08 EUR, trošak sudske pristojbe na tužbu 53,09 EUR i presudu 66,36 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 4.708,91 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

34. Budući da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud joj je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 30. siječnja 2026. do isplate.

35. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a

U Zagrebu 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužiteljice uz rj za sp na presudu

- tuženiku