REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.broj: P-4509/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Sanji Vodopija, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnicima Denisu Laucu i Damiru Salahoviću, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 14. siječnja 2026. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja SI, Su-50/12 i punomoćnika tuženika Damira Salahovića, odvjetnika, dana 30. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, da tužitelju HZMO iz Zagreba, Mihanovićeva 3, isplati iznos od 3.087,53 EUR/23.263,00 kn uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od podizanja tužbe do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od petnaest (15) dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. siječnja 2026. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranica istoga CI dana 22.02.2006. ozlijeđena u prometnoj nezgodi tako što je na nju naletio osobni automobil na pješačkom prijelazu. Navedenu nezgodu skrivio je RI koji je upravljao osobnim vozilom [registarska oznaka] koje je osigurano kod tuženika policom osiguranja broj: [broj police osiguranja]. RI proglašen je krivim presudom Općinskog suda u Zagrebu broj Ks-314/07 od 03. studenog 2008., jer je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa opisano u čl. 272 st.1. i 2. KZ. Budući da je osiguranica CI zbog navedene nezgode zadobila teške tjelesne ozljede, to joj je u konačnici rješenjem HZMO broj 611517 od 20.01.2010. priznato pravo na invalidsku mirovinu. Gore opisana nezgoda dogodila se prilikom odlaska CI na posao te se ista tretira kao ozljeda na radu. Navodi da isplatom invalidske mirovine osiguranici CI trpi štetu. Za razdoblje isplate od 26.10.2009. do 30.06.2010. tuženik je štetu podmirio u mirnom postupku priznavši 40% suodgovornosti. Za razdoblje od 01.07.2010. do 31.12.2014. sklopljena je sudska nagodba dana 07. listopada 2015. pod brojem P-2746/2012 po kojoj je tuženik izvršio uplatu, dok su za prethodna dva razdoblja u tijeku parnični postupci, od kojih se jedan vodi pred Trgovačkim sudom u Osijeku pod brojem P-492/2018, a drugi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-942/2019. Oba postupka su povodom žalbi tužitelja i tuženika na odlučivanju pred višim sudom. Budući da je tužitelj nastavio sa isplatom invalidske mirovine svojoj osiguranici CI to je nastala nova šteta za razdoblje od 01.11.2018. do 31.01.2021. koja iznosi 3.087,53 EUR/23.263,00 kn, što je 40% od ukupnog iznosa isplaćene invalidske mirovine u navedenom razdoblju. Navodi da je dana 18.02.2021. uputio tuženiku odštetni zahtjev radi podmirenja predmetnog potraživanja u mirnom postupku, a tuženik po navedenom odštetnom zahtjevu nije postupio otklonivši ga kao neosnovanim. Smatra da je tuženik temeljem čl. 161.–167. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15,93/15,120/16,18/18,62/18,115/18,102/19) dužan tužitelju naknaditi štetu nastalu isplatom invalidske mirovine, te stoga tužbenim zahtjevom potražuje od tuženika isplatu iznosa od 3.087,53 EUR/23.263,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja u omjeru od 40% i uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastanka invalidnosti osiguranika tužitelja. Osporava osnovi i visinu tužbenog zahtjeva budući se u konkretnom slučaju radi o ozljedi na radu, pa sukladno odredbi čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ne postoji razlika koju je tuženik dužan isplatiti tužitelju. Protivi se pravnom shvaćanju tužitelja da bi se u konkretnom slučaju primjenjivale odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju jer se u odnosu na tuženika, kao lex specialis imaju primijeniti norma iz čl. 27. ZOOP-a, a kako se ozljeda osiguranika tužitelja tretira kao ozljeda na radu, to tuženik osporava da tužitelju pripada utuženo potraživanje, a sve sukladno odredbi iz čl. 27. ZOOP-a. Ističe prigovor zastare. Predlaže tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u rješenje tužitelja broj 611517 od 20.01.2010., nalaze i mišljenja o invalidnosti, prijavu o ozljedi na radu od 21.03.2006., zapisnik o očevidu od 03.07.2006., presudu Općinskog suda Zagrebu broj Ks- 314/07 od 03.112008., zapisnik od 07.10.2015. iz spisa Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 2746/2012, obračun isplaćene invalidske mirovine, odštetni zahtjev tužitelja od 18.02.2021. s povratnicom, kao i cjelokupnu spisu priležeću dokumentaciju.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povratom iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine osiguranika tužitelja za razdoblje od 01.11.2018. godine do 31.01.2021. godine u iznosu od 3.087,53 EUR/23.263,00 kn.

6. Među strankama nisu sporni pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja u omjeru od 40% i uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i nastanka invalidnosti osiguranika tužitelja. Nadalje, nije sporno da je rješenjem tužitelja broj 611517 od 20.01.2010. osiguraniku tužitelja CI kod koje je zbog ozljede na radu (predmetne prometne nezgode) nastala profesionalna nesposobnost za rad, određeno počevši od 21.07.2009. pravo na invalidsku mirovinu.

7. Uvidom u obračun isplaćene invalidske mirovine utvrđeno je da je tužitelj u skladu sa svojim rješenjem osiguranici CI u razdoblju od 01.11.2018. do 31.01.2021. na ime invalidske mirovine isplatio ukupni iznos od 58.157,51 kn/7.718,83 EUR, pa tužitelj potražuje od tuženika iznos od 3.087,53 EUR/23.263,00 kn, što je 40% od ukupnog iznosa isplaćene invalidske mirovine u navedenom razdoblju. Nesporno je i da se tužitelj obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom dana 18.02.2021. potražujući isplatu tog iznosa.

8. Između stranaka prvenstveno je sporna osnova i visina zahtjeva tužitelja s obzirom na različita stajališta stranaka o propisima do čije primjene dolazi u ovoj pravnoj stvari i s tim povezanog pitanja opsega i visine odgovornosti tuženika u konkretnom slučaju.

9. Prema odredbama čl. 164. st. 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - dalje: ZOMO) ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknada stvarne štete, koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ZOMO-a, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na osnovi tjelesnog oštećenja, kao i troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Odredbom čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ZOMO-a i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Odredbom čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 115/18 – dalje: ZIDZOMO) koja se primjenjuje od 01.01.2019., a kojom je promijenjena odredba čl. 161. st. 2. ZOMO-a, propisano je da naknada stvarne štete koju ovdje tužitelj ima pravo zahtijevati između ostaloga obuhvaća novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

10. Međutim, ovdje tuženik je društvo koji se bavi poslovima osiguranja, između ostaloga i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a što je uređeno Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja glede utvrđivanja visine i opsega obveze tuženika primjenjuje materijalno pravo koje regulira tu materiju, dakle ZOOP koji je i bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku.

11. Pravni stav o primjeni ZOOP-a, izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji kao najviši sud u državi osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (v. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i dr.). Ujedno o ovom pitanju postoji i ustaljena praksa viših sudova koja je dosljedna (Gž- 1970/2022 od 19. srpnja 2022.).

12. Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Odredbom st. 2. istoga članka propisano je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Prema odredbi st. 3. tog članka razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

13. Kako je u konkretnom slučaju osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog povrede na radu (štetnog događaja), te tužitelj upravo po toj osnovi potražuje utuženi iznos od tuženika, to u smislu odgovarajuće primjene citiranih odredbi čl. 27. ZOOP- a budući da se invalidska mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu, ne postoji razlika u visini mirovine koju bi tuženik eventualno bio dužan isplatiti tužitelju. S obzirom da se stoga utuženo potraživanje tužitelja u odnosu na tuženika već samim time ukazuje neosnovanim (zbog čega sud nije posebice cijenio preostale navode stranaka niti provodio daljnje dokaze na te sada neodlučne okolnosti), valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154. st.1. i čl.155. ZPP-a.

15. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, u skladu sa zatraženim troškovnikom, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu od 100 bodova (Tbr. 8/1) i za zastupanje na ročištu 16.04.2024. i 14.01.2026.g. po 100 bodova (Tbr. 9/1), dakle ukupno 300 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura sukladno spomenutoj Tarifi, te uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 750,00 eura. Na tako utvrđeni iznos troška tuženiku su dosuđene zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 30. siječnja 2026. godine

Sutkinja:

Sanja Vodopija

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužitelju

2. pun. tuženika