REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br: Pn-709/2018-99

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužiteljice KF (OIB [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa punomoćnik Ilina Cenov, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. (OIB 00432869176), Zagreb, Capraška 6, kojeg zastupa punomoćnik Željko Olujić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 16. prosinca 2025. godine u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 30. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o j e:

I Nalaže se tuženiku platiti tužiteljici iznos od 15.080,44 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

-na iznos od 7.656,44 eura od 8.3.2018. godine do isplate;

-na iznos od 5.549,41 eura od 8.3.2018. godine do isplate;

-na iznos od 1.874,59 eura od dana donošenja ove presude (30.1.26.) do isplate i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 4.404,24 eura sa zakonskom zateznom tekućom od dana donošenja ove presude (30.1.26.) do isplate, sve kamate do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II Tužiteljica se odbija s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.254,61 eura.

Obrazloženje

1. Ovu je tužbu tužiteljica podnijela dana 7.3.2018. godine protiv tuženika, kao osiguravatelja odvjetnika VF, koji je, kako tvrdi tužiteljica, istoj prouzročio štetu tijekom zastupanja u predmetu broj Pn-1706/13, a u kojem je tužiteljicu zastupao nesavjesno, nestručno i protuzakonito.

1.1. Tužiteljica dalje obrazlaže da se nesavjestan, nestručan i protuzakonit rad odvjetnika očituje u tome:

-što je uopće nije obavijestio da je donesena presuda;

-da protiv presude nije uložio žalbu;

-da je protivno svojim znanjima tužbeni zahtjev postavio na preveliki iznos;

-da nije poduzeo sve radnje kako bi dokazao osnovanost njezinog zahtjeva, iako je od suda upozoren na potrebu dokazivanja štetnog događaja, te da je, usprkos upozorenju suda, od dokaza koje je tijekom postupka eventualno i predlagao odustao.

1.2. Takvim je postupanje odvjetnik VF, kako dalje tvrdi tužiteljica, istoj prouzročio štetu i to:

-materijalnu štetu pravomoćno dosuđenog parničnog troška tuženicima u predmetu broj Pn-1706/13 u iznosu od ukupno 57.678,50 kn:

-štetu koja se odnosi na činjenicu da sa svojim zahtjevom u tom postupku nije uspjela, a da je zastupana u skladu s pravilima struke ostvarila bi naknadu štetu u iznosu od 41.810,00 kn.

1.3. Tijekom postupka tužiteljica postavlja zahtjev na način da u odnosu na 57.678,50 kn potražuje iznos od 7.656,44 eura sa kamatom od 8.3.2018. godine; a drugi dio zahtjeva (41.810,00 kn) povisuje na način da ukupno potražuje 8.678,61 eura uz kamatu tekuću na iznos od 5.549,41 od 8.3.2018. godine, na ostatak iznosa (3.129,47 eura) kamatu potražuje od dana donošenja ove presude. Njezin zahtjev iznosi ukupno 16.335,05 eura.

1.4. Naime, vezano uz štetni događaj koji je bio predmet njezinog zahtjeva u postupku broj Pn-1706/13 tužiteljica ističe i tvrdi da je dana 22.5.2010. godine oko 17,00 sati hodajući Ilicom i dolaskom do križanja s Margaretskom ulicom, nogom zapela za manji šaht, spotakla se i pala, jer nije očekivala da je isti povišen i neasfaltiran i zbog pada zadobila tešku ozljedu višeivernog prijeloma jednog dijela lijeve natkoljenice. Tužiteljica je dalje navela da je zbog zadobivene ozljede i zaostalih posljedica pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu (tuđa pomoć i njega) i u toj je tužbi postavljen zahtjev na iznos od ukupno 275.000,00 kn, sa kamatama i troškovima.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje da je osiguravatelj odvjetnika VF, dakle priznaje pasivnu legitimaciju.

2.1. Međutim, sve ostale činjenične navode tužbe osporava i tvrdi da nije bilo propusta u radu odvjetnika, osporava uzročno posljedičnu vezu između radnji svojeg osiguranika i gubitka spora od strane tužiteljice. Naime, tuženik tijekom postupka tvrdi da tužiteljica u predmetu naknade štete ne bi uspjela, jer njezin osnovi zahtjev za naknadom štete nije osnovan, jer nema propusta, jer u odnosu na tuženike u tom predmetu ne postoji krivnja, nema niti pasivne legitimacije tuženika. Nadalje, tuženik u odnosu na štetni događaj (1.4.) osporava nastanak štetnog događaja, odgovornost tamo tuženika.

2.2. U konačnici, tuženik osporava i osnov i visinu zahtjeva tužiteljice, ne protivi se preinaci povišenjem tužbenog zahtjeva, ali tvrdi da tužiteljica, eventulano, pripada naknada koja bi joj pripala da je u sporu (1.4.) uspjela i da se u odnosu na visinu zahtjeva za naknadom neimovinske štete i štete s osnova tuđe pomoći i njege ne mogu primjenjivati kriteriji koji nisu postojala u vrijeme kada bi spor pod 1.4. bio okončan. Tuženik predlaže zahtjev odbiti u cijelosti i potražuje naknadu parničnog troška s pripadajućom kamatom.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis odvjetničke komore, u spis ovog suda broj Pn-1706/13, spis ODO Zagreb, račune i priznanice, dopise, izvješća, medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužiteljice, proveden je uviđaj na licu mjesta, dokaz medicinskim vještačenjem, saslušani su svjedoci VF, CF, ZF, proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, kao stranke, u svrhu dokazivanja.

3.1. Ostale po strankama predložene dokaze sud nije provodio, jer je i bez provođenja istih činjenično stanje utvrđeno u cijelosti.

3.2. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, a kako je odlučeno u točki I izreke ove presude.

4. Nije sporno da je tužiteljica po punomoćniku VF, temeljem punomoći izdane dana 17.5.2013. godine ustalo pred ovim sudom tužbom zbog naknade štete protiv tuženika: grada Zagreba, Zagrebačkog holdinga d.o.o. (podružnica Zagrebačke ceste) i gradskog ureda za katastar i geodetske poslove grada Zagreba i to dana 17.5.2013. godine.

4.1. U činjeničnim navodima te tužbe ističe se da je tužiteljica dana 22.5.2010. godine u 17,00 sati, hodajući Ilicom i dolaskom do križanja s Margaretskom ulicom, nogom zapela za manji šaht, spotakla se i pala, jer nije očekivala da je isti povišen i neasfaltiran te da je zbog toga pretrpjela neimovinsku i imovinsku štetu (tuđu pomoć i njega), jer je zbog pada zadobila tešku tjelesnu ozljedu.

4.2. Razgledavajući tužbu u tom predmetu sud utvrđuje:

- da je na okolnost činjeničnih navoda tužbe tužiteljica predlagala izvršiti uvid u potvrdu policije, fotografiju lica mjesta, medicinsku dokumentaciju, provođenje medicinskog vještačenja, saslušanje tužiteljice i po potrebi drugi dokazi;

- tužbeni zahtjev postavljen je na iznos od ukupno 275.000,00 kn, sve sa kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate;

- dana 29.5.2013. godine tužiteljica je platila sudsku pristojbu u iznosu od 3.100,00 kn;

- I tuženik je dana 3.6.2013. godine u odgovoru na tužbu opreza radi osporio pretpostavke za naknadu štete, a posebno je osporio pasivnu legitimaciju, naveo je da je temeljem medicinske dokumentacije tužbeni zahtjev previsoko postavljen po svim vidovima štete;

- II tuženik je odgovor na tužbu podnio dana 18.6.2013. godine i u istome osporio i osnov i visinu zahtjeva u cijelosti, posebno je osporio pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog događaja;

- III tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, ali je u odnosu na njega tužba odbačena, isti nije tražio troškove postupka pa III tuženika sud u ovoj presudi neće više dalje spominjati niti utvrđivati njegove navode;

- tužiteljica je po svom punomoćniku bila procesno, a i pravno aktivna, jer je pobijala navode kroz podneske i kroz ustaljenu sudsku praksu, na ročištu dana 10.9.2014. godine dodatno je stavila dokazne prijedloge da se provede dokaz saslušanjem svjedoka ŠF i da se provede uviđaj na licu mjesta, a po odluci suda pristupilo se provođenju medicinskog vještačenja na ime kojeg je tužiteljica dana 12.9.2014. godine uplatila predujam u iznosu od 1.100,00 kn;

- proveden je dokaz medicinskim vještačenjem te su utvrđene kvalifikatorne okolnosti iz čl. 1100 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO);

- I i II tuženik su nalazu i mišljenju prigovorili (jedan 27.11.2014, a drugi 1.12.2014. godine), a tužiteljica je podneskom dana 2.12.2014. godine nalaz prihvatila i snizila tužbeni zahtjev na iznos od ukupno 53.600,00 kn

- oba su tuženika na djelomično povlačenje pristali, ali su tražili naknadu troška u odnosu na povučeni dio, a kojem se zahtjevu tužiteljica nije očitovala;

- na ročištu dana 17.9.2015. godine saslušan je sudski vještak i nakon toga je tužiteljica po svojem punomoćniku, odvjetniku VF izjavila da ne stavlja daljnje dokazne prijedloge, predlaže zaključiti (glavnu raspravu) i traži trošak, a sud je zaključio glavnu raspravu;

- sud je dana 28.9.2015. godine ponovno otvorio glavnu raspravu i rješenjem kojim je to učinio u točki III upozorio tužiteljicu, u smislu odredbe čl. 219. st.2 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP) na potrebu dokazivanja činjenice nastanka štetnog događaja i u tom smislu predlaganja relevantnih dokaza, a imajući u vidu da su tuženici osporili nastanak štetnog događaja, a koje rješenje je odvjetnik VF zaprimio 14.10.2015. godine;

- sud je odvjetnika VF rješenjem koje ja zaprimio dana 19.1.2016. godine pozvao da se očituje o daljnjoj dispoziciji tužbom i tužbenim zahtjevom, da bi se odredilo ročište za glavnu raspravu dana 6.6.2016. godine na kojem je odvjetnik VF izjavio da ne stavlja daljnje dokazne prijedloge, i kod takvog procesnog raspolaganja ostao i nakon što je sud stranke upozorio u smislu odredbe čl. 219. ZPP- a pa je tako izjavio da odustaje od dokaznih prijedloga koje je tijekom postupka predložio;

- sud je dana 14.7.2016. godine donio presudu kojom je zahtjev tužiteljice odbio u cijelosti, a iz obrazloženja presude nedvosmisleno se zaključuje da je zahtjev tužiteljice odbijen, jer je na njoj bio teret dokazivanja nastanka štetnog događaja i da ona odlučne činjenice, iako je na potrebu dokazivanja (čl. 219 ZPP-a) bila upozorena dva puta (rješenje od 28.9.2015. i glavna rasprava 6.6.2016. godine), nije dokazala;

- presudom je odlučeno i o zahtjevu tuženika za naknadom parničnog troška pa je I tuženiku dosuđen trošak u iznosu od 21.812,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 14.7.2016. godine do isplate, a II tuženiku u iznosu od 35.875,00 kn također sa kamatom od 14.7.2016. godine do isplate, koja presuda je odvjetniku VF uručena dana 21.7.2016. godine, a kako na presudu nije bilo žalbi to je iskazana pravomoćnost i ovršnost s danom 6.8.2016. godine.

- u studenom 2015. i 15.2.2016. godine sud je nalagao tužiteljici po njezinom punomoćniku da uplati iznos od 250,00 kn na ime troškova pristupa vještaka na ročište dana 17.9.2015. godine, što je tužiteljica osobno učinila dana 29.6.2016. godine i o tome osobno dostavila dokaz u spis;

- dana 13.3.2017. godine tužiteljica je osobno podnijela žalbu protiv presudu i prijedlog za ponavljanje postupka, koji je sud dostavio i odvjetniku VF te tuženicima na očitovanja, a nakon toga rješenjem od 11.7.2017. godine odbacio i žalbu i prijedlog za ponavljanje postupka kao nepravovremene i dosudio svakom tuženiku daljnji troška u iznosu od po 1.250,00 kn sa kamatom od 11.7.2017. godine.

5. Izdavanje punomoći odvjetniku VF od strane tužiteljice nije sporno pa je time između tužiteljice i odvjetnika sklopljen ugovor o nalogu iz čl. 749. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – u daljnjem tekstu ZOO), te se odgovornost odvjetnika kao nalogoprimca prosuđuje prema odredbama ZOO-a koje reguliraju ugovor o nalogu. Prema odredbi čl. 751. ZOO-a odvjetnik je kao nalogoprimac dužan izvršiti nalog prema primljenim uputama s pažnjom dobrog privrednika, odnosno dobrog domaćina, a ukoliko nalogodavac nije dao određene upute o poslu koji treba obaviti, tada je nalogoprimac dužan, rukovodeći se interesima nalogodavca, postupiti kao dobar privrednik odnosno dobar domaćin. Prema čl. 262. do 269. u svezi čl. 154. do 163. ZOO-a u slučaju povrede navedene ugovorne obveze iz ugovora o nalogu (zastupanju), odvjetnici su dužni strankama naknaditi štetu nastalu takvom povredom, a sukladno čl. 941. st. 1. ZOO-a zajedno s njima i njihovi osiguratelji.

5.1. Odštetna odgovornost ovdje tuženika, kao osiguratelja procjenjuje se prema postupanju njegovih osiguranika. Tako su prema čl. 7. Zakona o odvjetništvu ( 9/94, 117/08, 50/90, 18/11 i 126/21) odvjetnici dužni pružati pravnu pomoć savjesno, sukladno Ustavu Republike Hrvatske, zakonima, statutu i drugim općim aktima Komore, te Kodeksu odvjetničke etike i isti imaju pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njihovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pružaju pravnu pomoć.

6. Cijeneći tijek parničnog postupka (4.-4.2.) sud prvenstveno utvrđuje da se nije radilo o pretjerano zahtjevom sporu, kao i da je odvjetnik VF o spornim pitanjima, a koja se odnose na materijalnu primjenu prava, imao izvrsna znanja. To je vidljivo iz njegovog podneska u kojem pobija i do danas uobičajen navode grada Zagreba prema kojima on nije pasivno legitimiran za štetu koja nastane na području grada na cesti ili kolniku, jer time upravlja Zagrebački holding d.o.o. iako o solidarnoj odgovornosti istih postoji ustaljena sudska praksa na koju se u podnesku dana 17.6.2014. godine odvjetnik VF pozvao.

6.1. Nadalje, postupka dokazivanja naknade štete, kakvu je tužiteljica tvrdila da je pretrpjela, ima svoja ustaljena pravila koja nisu pretjerano ni činjenično ni pravno zahtjevna. U tom je smjeru tijekom postupka odvjetnik pravilno zastupa tužiteljicu, jer je u tužbi i tijekom postupka predlagao adekvatne dokaze, saslušanje tužiteljice i njezinog supruga za kojeg je na glavnoj raspravi dana 10.9.2014. godine naveo da je bio nazočna padu tužiteljice, uviđaj na licu mjesta, uvid u liječničku dokumentaciju, potvrdu MUP-a, provođenje medicinskog vještačenja.

6.2. Da su ti dokazi bili potrebni i dostatni ovaj će sud utvrditi u nastavku ove presude, jer će baš provođenjem tih dokaza utvrditi da bi zahtjev tužiteljice u postupku u kojem ju je zastupa odvjetnik VF, da su isti provedeni, bio usvojen u osnovu u cijelosti.

6.3. Cijeneći da je sud u postupku opisanom pod 4.-4.2. jasno pozivao i upozoravao tužiteljicu putem njezinog punomoćnika što treba u postupku dokazivati i na koje okolnosti predlagati dokaze, ne može se prihvatiti iskaz odvjetnika VF da spor ne bi ni pokrenuo da je znao da ne postoje očevici, policijski službenici, što mu je navodno tužiteljica rekla, da spor ne bi ni pokretao.

6.4. Sud nikako nije mogao prihvatiti iskaz odvjetnika VF, jer je isti u cijelosti usmjeren na isključivanje njegove krivnje za rezultat spora, a pri tome je neuvjerljiv, nelogičan i suprotan radnjama koje je u predmetu poduzimao. Osim toga, iskaz je i neistinit, a ponovno usmjeren na isključivanje njegove krivnje, jer odvjetnik VF za očite propuste u zastupanju tužiteljice krivnju pokušava prebaciti na svojeg odvjetničkog vježbenika, ZF u bitnome tvrdeći da je isti komunicirao s tužiteljicom, a on na glavnim raspravama navodio ono što su njih dvoje (tužiteljica – ZF) iskomunicirali. Takav iskaz je neistinit, jer je ZF izjavio da je kod odvjetnika VF radio do travnja 2015. godine pa isti nije mogao odvjetniku VF u rujnu 2015. godine (prvi puta zaključena glavna rasprava) niti u lipnju 2016. godine (drugi puta zaključena glavna rasprava) saopćiti da tužiteljica ne može doći dati iskaz na sud, a posebno je neuvjerljivo da bi tužiteljica procjenjivala dokaze i rekla da nema potreba da ona dolazi davati iskaz, jer je u spisu medicinska dokumentacija.

6.5. Jedini dio iskaza, koji sud može pravno prihvatiti, je da bi podnošenje žalbe protiv presude tužiteljici samo uzrokovalo troškove. Ta je izjava točna, jer s obzirom na tijek postupka i jasna upozorenja suda tijekom postupka, vrlo je mala vjerojatnosti da bi podnesena žalba uspjela biti usvojena i da bi presuda bila ukinuta.

7. Sud zaključuje da je parnični postupka (4. -4.2.) imao svoj tijek koji je vodio ka tome da zahtjev tužiteljice bude osnovan tj. ka tome da ona ostvari imovinsku korist kroz prihvaćanje njezinog zahtjeva za naknadom štete (6.2.), radnje učinjene po odvjetniku VF bile su usmjerene na postizanje tog cilja.

7.1. Međutim, u jednom trenutku i to od glavne rasprave 17.9.2015. godine pa nadalje, odvjetnik VF poduzima pravne radnje tj. zastupa tužiteljicu protivno svim pravilima odvjetničke struke i nesavjesno dakle, suprotno čl. 7 Zakona o odvjetništvu, odustaje od predloženih dokaza i to dva puta, iako je na potrebu provođenja istih upozoren od strane suda. Za takvo postupanje odvjetnik VF je ili dao neuvjerljive razloge ili je o razlozima neistinito iskazivao (6.4.).

7.2. Utvrđenje ovog suda u cijelosti je identično presudi disciplinskog tijela odvjetničke komore, koje je vodilo postupka protiv odvjetnika VF, a po prijavi ovdje tužiteljice, a koja presuda je bila i predmet ispitivanja po žalbi odvjetnika VF od višeg disciplinskog sud odvjetničke komore i ista je odbijena u cijelosti. Sve navedeno utvrđeno je uvidom u spis HOK, disciplinski postupak broj DT-377/17, koji prileži ovom predmetu i u kojem je pravomoćno odlučeno da je odvjetnik VF kriv za nesavjesno obavljanje odvjetničkih poslova pa je time počinio teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva.

8. U nastavku ove presude sud će cijeniti dokaze na okolnost štetnog događaj od dana 22.5.2010. godine, a kako bi potvrdio svoje utvrđenje (6.2.) da bi tužiteljica u predmetu broj Pn-1706/13 sa osnovom (i visinom) uspjela, jer je i ta činjenica jedna od pretpostavki da tužbeni zahtjev u ovom sporu bude osnovan. Dakle, uspjela bi da je odvjetnik VF spor vodio u skladu s pravilima struke tj. onako kako mu nalaže čl. 7 Zakona o odvjetništvu.

9. Zavod za hitnu medicinu grada Zagreba izdao je potvrdu uvidom u koju je utvrđeno da je dana 22.5.2010. godine na adresi, Zagreb, Ilica 10, na ulici, po pozivu upućenom u 16,56 sati, prevezena pacijentica, ovdje tužiteljica u Kliniku za traumatologiju zbog ozljede skočnog zgloba.

9.1. Iz otpusnog pisma Klinike za traumatologiju od dana 7.6.2010. godine proizlazi da je tužiteljica zaprimljena dana 22.5.2010. godine jer je na dan prijema pala u nivou. Tijekom liječenja utvrđeno je da je tužiteljica zadobila ozljedu lijevog kuka pa se u kasnijoj dokumentaciji isto navodi kao razlog dolaska, uz naznaku da je dovezena kolima hitne pomoći i opisu da je pala na ulici.

9.2. Uvidom u spis ODO Zagreb, kazneni odjel, i to posebno izvješće MUP-a, pu zagrebačke utvrđeno je da su sami djelatnici MUP-a, policajci pružili intervenciju prilikom pada tužiteljice na križanju Ilice i Margaretske ulice, da su nakon toga od Klinike za traumatologiju pribavili bolničku prijavu za tužiteljicu iz koje je utvrđeno da je ista zadobila tešku tjelesnu ozljedu i obavili obavijesne razgovore s tužiteljicom, njezinim suprugom, načelnikom odjela za geodetsko katastarsku izmjeru grada Zagreba, pribavili daljnja očitovanja, medicinsku dokumentaciju i od tužiteljice fotografiju mjesta pada.

9.3. Iz izvješća policajca UF proizlazi da je on na mjestu događaja (Ilica – Margaretska) dana 22.5.2010. godine zatekao NN žensku osobu kako leži na podu, utvrdio je njezine podatke, koji odgovaraju podacima tužiteljice, napisao da je ista izjavila da kako se spotakla na šaht, naveo da je na mjesto događaja došla hitna pomoć koja je tužiteljicu odvela u Kliniku za traumatologiju, evidentirao i opisao šaht na način da je naveo da je na šahtu natpis: „Državna izmjera GPS“, da je isti okrugao, promjera 35 cm, te je malo izbočen od razine pločnika, nakon toga je kontaktirao bolnicu i utvrdio da je tužiteljica zadobila teške tjelesne ozljede.

9.4. U dalje provođenim radnjama po djelatnicima MUP-a utvrđeno je da su isti obavili razgovor s NF, i to s obzirom na njegovu funkciji, načelnik odjela za geodetsko katastarsku izmjeru grada Zagreba, koji je u odnosu na predmetni šaht, a za potrebe ovog spora, izjavio da mu je poznato da zbog nekih radova može doći do oštećenja šahta ili glazure oko šahta, iako se šahtovi postavljaju na način da su u razini s ulicom.

9.5. Uviđajem na licu mjesta i fotografijama koje su sačinjene tijekom uviđaja utvrđeno je da je glazura oko šahta, prsten između šahta i popločenja ulice, neuredan, da nije sve u jednom nivou, jer su šaht i popločenju u nivou, ali prsten oko šahta je niži u nivou za cca 0,5 cm. Također je utvrđeno da stanje šahta i prstena oko šahta odgovara fotografijama koje je suprug tužiteljice sačinio nekoliko dana nakon štetnog događaja, a tužiteljica te fotografije predala djelatnicima policije (9.2.), što je točno, jer je fotografija šaha sastavni dio spisa ODO Zagreb.

10. Sud prvenstveno ističe da je ovo po dokazima koju upućuju na mjesto i način nastanka štetnog događaja gotovo jedinstven slučaj u sudskoj praksi, jer se u neposrednoj blizini pada zatekne djelatnik MUP-a, policajac, koji nakon toga poduzme sve potrebne radnje kako bi prikupio činjenice potrebne za vođenje daljnjeg (u odnosu na policiju) kaznenog postupka. Radnje koje su poduzete u cijelosti utvrđuju mjesto i način nastanka štetnog događaja, time što se u jednom dijelu kod nastanka samog događaja mora i cijeniti iskaz tužiteljice i njezinog supruga. Međutim, imajući u vidu sve navedeno pod 9.-9.4. jasno se utvrđuje da je tužiteljica 22.5.2010. godine oko 17,00 sati (nešto ranije, jer je hitna pomoć dobila poziv u 16,56 sati) pala i to zbog neuredno održavanog prstena između šahta i popločenja na križanju Ilice i Margaretske ulice, koje ja takovo da se razumno može očekivati da noga može zapeti i da zbog toga osoba može pasti. Upravo tako i iskazuje tužiteljica, da je sa suprugom šetala Ilicom, da se spotakla na neki šaht, pala i slomila bedrenu kosti. Pri tome treba imati u vidu da je tužiteljica rođena 1933. godine, dakle u trenutku štetnog događaja imala je 77 godina pa u odnosu na njezinu dob treba reći da se ne može očekivati brzo i žustro hodanje već sporiji hod koji da nije bilo oštećenja zasigurno sam po sebi ne bi doveo do pada i teških posljedica.

10.1. Dakle, ocjenom dokaza 9.-9.5. utvrđen je štetni događaj, pa tužiteljice, kao uzrok pada neodržavan dio kolnika tj. prsten između šahta i nastavno i okolo kolnika, čime je posljedično utvrđena i odgovornosti u spisu Pn-1706/13 I i II tuženika. Naime, podaci medicinskih ustanova, sve radnje poduzete po djelatnicima MUP-a, činjenice utvrđene uviđajem, uvidom u fotografije, a i iskaz tužiteljice i njezinog supruga čine logičnu i uvjerljivu cjelinu iz koje nedvojbeno proizlazi da se utuženi događaj desio dana 22.5.2010. godine na način i mjestu kako to tužiteljica činjenično tvrdi u tužbi.

10.2. Fotografije učinjene neposredno nakon štetnog događaja, kao i stanje utvrđeno tijekom uviđaja nedvojbeno ukazuju da se kolnik oko šahta, prsten, nije održavao na način da bude siguran za kretanje pješaka, jer je nivelacija loša i takova da doista noga može zapeti, pa u takvoj situaciji sud u ponašanju tužiteljice nije našao radnje koje bi dovele do primjene odredbe čl. 1067 ZOO-a. Naime, ne može se smatrati da je tužiteljica u svojem kretanju isključivo kriva za štetni događaj niti da je u bilo kojem obimu pridonijela šteti. Kretanje tužiteljica kritične zgode bilo je uvjetovano mjesto gdje se kreće, naužim centrom grada gdje je razumno očekivati da je stanje kolnika takvo da bude sigurno za kretanje pješaka, bez oštećenja i neravnina pa se ne može niti očekivati od pješaka da gledaju u pod ne bi li negdje uočili neko oštećenje.

10.3. S druge strane veličina oštećenja, promjera 35 cm i to po cijelom krugu, ukazuje na izostanak urednog obavljanja poslova održavanja ceste.

10.4. Sve zajedno, a u odnosu na pasivnu legitimaciju I tuženika iz predmeta broj Pn-1706/13, upućuje na primjenu odredbe čl. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 26/03, pročišćen tekst 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 49/11, 144/12, 147/14 - u daljnjem tekstu ZKG), prema kojem se komunalne djelatnosti obavljaju kao javna služba te su jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne na temelju tog Zakona i posebnih propisa, između ostalog dužne osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti. Komunalnu djelatnost, u smislu odredbe čl.3.st. 1. toč. 8. i 9. istog Zakona, između ostalog čini i održavanje javnih površina i nerazvrstanih cesta, dok je st. 9. propisano da pod održavanjem javnih površina se razumijeva održavanje javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu. Pod održavanjem nerazvrstanih cesta u smislu odredbe čl. 3. st. 10. istog Zakona razumijeva se održavanje površina koje se koriste za promet po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane ceste u smislu posebnih propisa, te gospodarenje cestovnim zemljištem uz nerazvrstane ceste.

10.5. Oštećen kolnik, jer se šaht sa oštećenjem prstena, a unutar kolnika Ilica- Magaretska, kako je utvrđeno uvidom u fotografije i uviđajem na licu mjesta, u svakom slučaju se ima smatrati javna površina tj. nerazvrstana cesta na način kako to definiraju gore citirane zakonske odredbe.

10.6. Dakle, I tuženik, iz predmeta broj Pn-1706/13, je kao jedinica lokalne samouprave dužan osigurati trajno i kvalitetno trajanje komunalnih djelatnosti, a što je on u konkretnom slučaju propustio učiniti, jer je kretanje po kolniku oštećeno, na način kako je utvrđeno uvidom u fotografije i tijekom očevida. Mjesto pada ima sva obilježja u odnosu na koje postoji obveza I tuženika, iz predmeta broj Pn-1706/13, osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti. Propust u trajnom i kvalitetnom obavljaju djelatnosti dovodi do odgovornosti I tuženika, iz predmeta broj Pn-1706/13, ukoliko netko pretrpi štetu, a što se desilo u ovom konkretnom slučaju.

10.7. U odnosu na II tuženika, iz predmeta broj Pn-1706/13, sud utvrđuje da je temeljem Odluke I tuženika, iz predmeta broj Pn-1706/13, propisano da će poslove redovnog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta, pa tako i ceste na kojoj se desio štetni događaj, propisano je da se radovi redovnog i izvanrednog održavanja provode na temelju godišnjeg programa održavanja nerazvrstanih cesta, kojeg donosi Gradska skupština Grada Zagreba, s tim da je propisano da će poslove redovnog i izvanrednog održavanja obavljati II tuženik, iz predmeta broj Pn-1706/13.

10.8. Takva pravna pravila u ovom konkretnom slučaju znače da je odgovornost I i II tuženika, iz predmeta broj Pn-1706/13, solidarna. Naime, I tuženik, iz predmeta broj Pn-1706/13, se ne može osloboditi odgovornosti da preko svojih inspekcijskih i drugih organa (komunalnih redara) nadzire funkcioniranje pravnih osoba kojima je povjerio obavljanje pojedinih komunalnih djelatnosti te da poduzima mjere kojima se osigurava njihovo funkcioniranje pa se radi toga ne oslobađa niti odgovornosti za štetu koja nastane zbog nepridržavanja navedenih obveza. II tuženik, iz predmeta broj Pn- 1706/13, nije dokazao da je poduzeo odgovarajuće standardne i primjerene radnje održavanja kolnika niti je tuženik u ovom predmetu isto dokazao. Dakle, radi se o propustu u obavljanju javne odgovornosti prema trećim osobama, što u konkretnom slučaju znači da postoji obveza tuženika, iz predmeta broj Pn-1706/13, tužiteljici naknaditi pretrpljenu štetu.

10.9. Time je sud utvrdio u cijelosti osnovanost zahtjeva tužiteljice iz predmeta broj Pn-1706/13, odnosno utvrđeno je da nije bilo propusta u zastupanju (7.1.) da bi tužiteljica sa svojim zahtjevom za naknadu neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega uspjela), kao i da, s druge strane, ne bi pretrpjela štetu u vidu pravomoćno dosuđenih troškova postupka tuženicima u tom predmetu.

10.10. Cijeneći da su tuženici u spornom predmetu jedinica lokalne uprave tj. u biti komunalno društvo, pravne sobe, jedan najveći glavni grad u državi, a drugi najveći pružatelj komunalnih usluga kroz svoje podružnice, o prigovoru tuženika da tužiteljica treba dokazati da bi da je dobila pravomoćnu i ovršnu presudu uspjela svoje potraživanje naplatiti sud neće utvrđivati više od onoga što je o vrsti i položaju tuženika napisao u ovom odlomku presude.

11. Time je tužiteljica u ovom postupku dokazala da su da su kumulativno ispunjene sve opće pretpostavke odgovornosti za štetu i to postojanje subjekata obveznog odnosa odgovornosti za štetu (štetnika i oštećenika), štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza između štetne radnje i štete, te protupravnost štetne radnje. Ugovor o nalogu (zastupanju) nisu sporni, a povreda ugovorne obveze utvrđena je u ovoj presudi, pa su time ispunjeni svi uvjeti koji tužiteljici daju pravo na naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze osiguranika tuženika, odvjetnika VF.

11.1. Provođenje daljnjih dokaza sud nije našao potrebnim, jer je i provedenima utvrđeno činjenično stanje u cijelosti.

11.2. Jasno je iz rezultata dokaznog postupka da vijenac oko šaht nije bio uredno postavljen, jer je glazura bila oštećenja pa je postojala neravnina između šahta i kolnika u koju je mogla zapeti noga, što se u konkretnom slučaju i desilo.

12. U ovom predmetu provedenim medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Tomislavu Trajbaru, na koji stranke nisu imale prigovora niti primjedbi, utvrđeno je da je tužiteljica u štetnom događaja zadobila prijelom gornje trećine lijeve bedrene kosti i to višeiverni, fraktura na četiri fragmenta, da je prvi dio liječenja obuhvaćao operaciju i hospitalizaciju u trajanju od 16 dana. Nakon toga se kontinuirao kontrolira po kirurgu, provodi fizikalnu terapiju ambulantno, ali i stacionarnu u trajanju od 20 dana u toplicama, hoda s jednom štakom, ali se preporuča hod bez štake te je kontrolnim nalazom kirurga u studenom 2011. godine njezino liječenje dovršeno.

12.1. Vještak je izvršio uvid u zdravstveni karton tužiteljice i nije našao podatke o drugim istim ili sličnim ozljedama, kao ovoj koja je predmet štetnog događaja.

12.3. Zaključno vještak utvrđuje: da su kod tužiteljice zbog zadobivene ozlijede zaostale trajne posljedice u vidu bolne i smanjene pokretljivosti lijevog kuka srednjeg stupnja i otežanog hoda uz pomoć štake. Tako opisane posljedice umanjuju općih životnih i radnih sposobnosti tužiteljice u omjeru od 15%; tužiteljica je pretrpjela primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, nakon toga trpjela je sekundarni strah zbog brige za zdravlje i ishod liječenja jakog intenziteta kroz 3 dana, srednjeg kroz 7 dana, te slabijeg intenziteta kroz 30 dana; fizičke boli jakog intenziteta imala je 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, a slabijeg intenziteta kroz 12 tjedana; kasniji i sadašnji bolovi ulaze u ocjenu pojačanih napora. Vještak je opisao i tri poslije operacijska ožiljka na lijevom kuku, jedan dužine 7 cm, i dva manja, dužine 2 i 3 cm, koji, kako to utvrđuje vještak, povremeno vidljivih drugim osobama predstavljaju naruženje srednjeg stupnja.

12.4. Vještak navodi da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna ukupno 308 sati, a tužiteljica logično iskazuje da su se o njoj brinuli ukućani. Osim toga iskazuje da su se ožiljci povukli, da na plažu ne odlazi cca 20 godina, jer u trenutku zaključenja glavne rasprave ima 94 godine.

13. Cijeneći utvrđeno (12.-12.4.) sud nesporno utvrđuje da je kod tužiteljice došlo do povrede prava na život, tjelesno i duševno zdravlje u smislu odredbe čl. 19. st. 2 ZOO-a. Jednim dijelom, a provedenim vještačenjem sud je utvrdio okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade (čl. 1100 st 2 ZOO-a), a drugim dijelom odlučne su činjenice utvrđene neposrednim opažanjem suda i iz iskaza tužiteljice.

13.1. U ovom se sporu radi o šteti u vidu izmakle koristi koju je tužiteljici počinio odvjetnik VF i ona može potraživati onoliko koliko bi joj sud u parnici broj Pn- 1706/13 dosudio da nije bilo propusta (tako i Rev-1099/2023). Ovaj sud smatra da bi ta parnica završila u primjerenom roku, a sigurno ne dužem od pet godina. Zbog toga sud u ovom postupku cijeni kriterije koji su vrijedili tijekom 2018. godine (približno vrijeme dovršetka spora).

13.2. Dakle, tužiteljici bi tijekom 2018. godine na ime neimovinske štete bilo dosuđeno 6.500,00 eura, a koji iznos obuhvaća pravičnu novčanu naknadu cijeneći ocjenu vještaka o bolovima, strahu i smanjuju sposobnosti, ali ista isključuje ocjenu vještaka o naruženju, jer iz iskaza tužiteljice ne proizlazi da je zbog ožiljaka trpjela duševne boli, na plažu ne ide godinama, a i iskazuje i da su se ožiljci povukli.

13.3. U odnosu na imovinski zahtjev s osnova tuđe pomoći i njege sud utvrđuje da je po ustaljenoj sudskoj praksi tijekom 2018. godine naknada iznosila između 20,00- 25,00 kn po jednom satu, pa sud dosuđuje tužiteljici ukupno 924,00 eura (308 sati x 3,00 eura).

14. Dakle, izmakla korist s osnove neimovinske štete i imovinske štete (tuđa pomoć i njega) iznosi ukupno 7.424,00 eura, a s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do iznosa od 8.678,61 eura (za 1.254,61 eura) tužiteljica je odbijena.

14.1. Kako se ovdje radi o izmakloj koristi (čl. 1046. ZOO) koju visinu je sud sukladno utvrđenom pod 13.1. utvrdio u visini tijekom 2018. godine to sud nalazi da upravo iz tog razloga je opravdano kamatu dosuditi od dana podnošenja tužbe i to za dio kako tužiteljica traži, dakle za iznos od 5.549,41 eura od 8.3.2018. godine do isplate, a za ostatak do dosuđenog (14.) tj. za iznos od 1.874,59 eura, prema njezinom zahtjevu, od dana donošenja ove presude.

15. Presudom i rješenjem u predmetu broj Pn-1706/2013 tamo tuženicima je dosuđen ukupan troška u iznosu od 60.187,50 kn (I tuženiku 21.812,50 kn i 1.250,00 kn; a II tuženiku 35.875,00 kn i 1.250,00 kn), dakle iznos od ukupno 7.988,25 eura, a tužiteljica ovom tužbom potražuje manje tj. iznos od 7.656,44 eura.

15.1. Tuženici u predmetu broj Pn-1706/2013 obratili su se dopisom 24.1.2017. godine (grad Zagreb), odnosno 24.8.2017. godine (Zagrebački holding d.o.o.) tužiteljici i pozvali je na plaćanje troška koji im je priznat pravomoćnom i ovršnom presudom.

15.2. Iz dostavljenih priznanica i iskaza supruga tužiteljice proizlazi da tužiteljica trošak plaće kroz rate, 900,00 kn grada Zagrebu, a drugom tuženiku iz spora Pn- 1706/2013 1.300,00 kn mjesečno.

16. Cijeneći sve utvrđeno u ovoj presudi radi se o imovinskoj šteti koju je tužiteljica pretrpjela zbog propusta u radu odvjetnika VF, za koju odgovara tuženik kao njegovo osiguravatelj.

16.1. Radi utvrđenog tužiteljici je u cijelosti dosuđen zatraži iznos od 7.656,44 eura na koji kamata teče od dana podnošenja tužbe do isplate.

17. Odluka o naknadi troškova tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154. st. 5 ZPP- a i pri tome sud ističe da je tužiteljica sa svojim zahtjevima u visini uspjela u omjeru od 92% (s osnovom u cijelosti). Međutim, zbog dijela sa kojim tužiteljica nije uspjela nisu nastali nikakvi, a posebno ne posebni troškovi postupka, kako to propisuje čl. 154. st. 5 ZPP-a. Neuspjeh tužiteljice u ovom sporu rezultat je primjene prava suda u ovoj presudi kod odluke u pravu na visinu izmakle koristi (13.1.) i radi toga nije nastao niti jedan poseban troška postupka, jer bi i stranke i sud poduzimali sve radnje koje su i poduzete.

17. Uz primjenu odredbe čl. 155 ZPP-a i Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe, 4 obrazložena podneska (tbr. 8/1) i to 28.8.18, 28.10.19, 18.12.19. i 14.1.21. te pristupa na roč. 2.10.18, 13.12.19, 13.3.20, 5.10.20, 12.10.21. i 3.9.24.. po 200,00 eura; za očevid i pristup na roč.

16.12.25. po 500,00 eura; za podneske od 9.2.21, 5.5.22, 3.9.24, 12.9.24, 19.9.24, 13.5.25. i 5.11.25. po 50,00 eura ili ukupno 3.550,00 eura, koji iznos nije uvećan za iznos PDV-a, jer ga tužiteljica u zahtjevu za naknadu troškova nije tražila.

17.1. Tužiteljici su priznati troškovi sudskih pristojbi na tužbu i presudu po 177,84 eura, troška uviđaja u iznosu od 49,48 eura i troška provedenog medicinskog vještačenja u iznosu od 449,08 eura (ukupno 854,24 eura).

17.2. Na ukupna troška u iznosu od 4.404,24 eura kamata, temeljem čl. 151. st. 3 ZPP-a, teče od dana donošenja ove presude.

17.3. Sastav podnesaka od 23.1.19, 5.4.19. i 10.7.20. tužiteljici nije priznat, jer isti nisu bili potrebni za vođenje ovog spora.

18. Kamatna stopa na sve iznose dosuđena je primjenom čl. 29. ZOO-a.

U Zagrebu, 30. siječnja 2026. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda Županijskom sudu.