Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-1053/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja ŠZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Lani Roje, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba članka 7. Ugovora o kreditu broj: 628-50- 3175473 sklopljenog dana 5. prosinca 2005. između tužitelja ŠZ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita (ujedno i kao davatelja osiguranja) i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, OIB: 53056966535 kao kreditora potvrđenog (solemniziranog) dana 6. prosinca 2005. godine po Javnom bilježniku Mariji Grozdanić – Dekleva iz Rijeke pod posl. brojem: OU-2428/2005 kojom je glavnica vezana uz valutu švicarski franak (CHF) te kojom je ugovorena otplata (povrat) kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz valutu švicarski franak (CHF) u dijelu koji glasi : „NAČIN OTPLATE Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, isplatiti tužitelju ŠZ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 956,48 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi:

na iznos od 1,51 € od dana 31.10.2008. do isplate

na iznos od 3,06 € od dana 31.12.2008 do isplate

na iznos od 4,17 € od dana 31.1.2009. do isplate

na iznos od 4,67 € od dana 28.2.2009 do isplate

na iznos od 3,35 € od dana 31.3.2009. do isplate

na iznos od 3,62 € od dana 30.4.2009. do isplate

na iznos od 1,46 € od dana 31.5.2009. do isplate

na iznos od 0,30 € od dana 31.7.2009. do isplate

na iznos od 1,13 € od dana 31.8.2009 do isplate

na iznos od 1,06 € od dana 30.9.2009 do isplate

na iznos od 0,22 € od dana 31.10.2009 do isplate

na iznos od 1,80 € od dana 30.11.2009 do isplate

na iznos od 3,07 € od dana 31.12.2009 do isplate

na iznos od 4,88 € od dana 31.1.2010 do isplate

na iznos od 4,47 € od dana 28.2.2010 do isplate

na iznos od 6,93 € od dana 31.3.2010 do isplate

na iznos od 6,46 € od dana 30.4.2010 do isplate

na iznos od 7,37 € od dana 31.5.2010. do isplate

na iznos od 15,23 € od dana 30.6.2010. do isplate

na iznos od 13,61 € od dana 31.7.2010. do isplate

na iznos od 18,56 € od dana 31.8.2010. do isplate

na iznos od 16,85 € od dana 30.9.2010 do isplate

na iznos od 14,10 € od dana 31.10.2010. do isplate

na iznos od 19,90 € od dana 30.11.2010. do isplate

na iznos od 27,27 € od dana 31.12.2010. do isplate

na iznos od 22,05 € od dana 31.1.2011. do isplate

na iznos od 23,88 € od dana 28.2.2011. do isplate

na iznos od 21,55 € od dana 31.3.2011. do isplate

na iznos od 21,97 € od dana 30.4.2011. do isplate

na iznos od 31,86 € od dana 31.5.2011. do isplate

na iznos od 32,82 € od dana 30.6.2011. do isplate

na iznos od 41,01 € od dana 31.7.2011. do isplate

na iznos od 36,77 € od dana 31.8.2011. do isplate

na iznos od 32,13 € od dana 30.9.2011. do isplate

na iznos od 31,48 € od dana 31.10.2011. do isplate

na iznos od 31,13 € od dana 30.11.2011. do isplate

na iznos od 33,33 € od dana 31.12.2011. do isplate

na iznos od 35,25 € od dana 31.1.2012. do isplate

na iznos od 35,50 € od dana 29.2.2012. do isplate

na iznos od 34,17 € od dana 31.3.2012. do isplate

na iznos od 35,07 € od dana 30.4.2012. do isplate

na iznos od 35,68 € od dana 31.5.2012. do isplate

na iznos od 34,65 € od dana 30.6.2012. do isplate

na iznos od 201,13 € od dana 19.7.2012 do isplate

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 187,50 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 28. srpnja 2023. navodi da je zaključio s tuženikom ugovor o kreditu broj: 628-50-3175473 5. prosinca 2005. na iznos od 11.840,00 CHF – kunska protuvrijednost prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, a koji ugovor je dana 6.12.2005. godine potvrđen (solemniziran) po Javnom bilježniku Mariji Grozdanić

– Š iz [adresa] ([adresa]) pod posl. br. OU-2428/2005. Člankom 4. Ugovora o kreditu ugovoren je rok otplate kredita na 84 mjeseca (7 godina). Člankom 7. Ugovora o kreditu tužitelj kao korisnik kredita se je obvezao kredit otplaćivati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF (švicarski franak), važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji joj je kao korisniku kredita po isplati kredita trebao biti uručen od strane kreditora (tuženika). Visina mjesečnog anuiteta je sukladno otplatnom planu iznosila 170,14 CHF. Radilo se o tzv. potrošačkom kreditu koji je tužitelju odobren za kupovinu novog osobnog motornog vozila (čl. 6. Ugovora o kreditu), a u koju je svrhu isti u konačnici i iskorišten Tuženik kao banka u trgovačkom sporu pravomoćnom presudom posl.br. P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. (potvrđena presudom posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe kada je ugovorio valutnu klauzulu, jer je iznos anuiteta vezao uz švicarski franak a da nije prethodno tužitelja kao potrošača informirao u cijelosti o svim parametrima što je imalo za posljedicu u pravima i obvezama ugovornih strana. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnom odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula (točka I. petita tužbe), te da obveže tuženika isplatiti tužitelju zbog promjene tečaja ugovorene valute sukl. čl. 1111 ZOO-a o stjecanju bez osnove iznos od 956,48 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pobliže opisano kao u tužbi ( točka II. petita tužbe) , te predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.

2. Tuženik kojem je uredno uručena tužba s prilozima nije osporio tužbu i tužbeni zahtjev.

3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, i to ugovor o kreditu broj: 628-50-3175473 od 5. prosinca 2005.

4. Uvidom u Ugovor o kreditu broj: 628-50-3175473 od 5. prosinca 2005. utvrđeno je da je tužitelj potrošač, kao i da se radi o kreditu za kupnju vozila, dakle proizlazi iz sadržaja samog ugovora da je tužitelj potrošač, ali koju činjenicu tuženik niti ne osporava u postupku.

5. Na temelju spisu priležećeg Ugovora o kreditu broj 628-50-3175473 od 5. prosinca 2005., a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su stranke, i to tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao davatelj kredita, sklopili ugovor na iznos od 11.840,00 CHF protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju Banke važeći na dan korištenja kredita na period 84 mjesečna anuiteta sa početnom kamatnom stopom od 5,50 % godišnje.

6. Visinu zahtjeva tužitelja, tuženik nije osporio ( kao niti osnovanost tužbenog zahtjeva).

7. Temeljem tako provedenih dokaza ocjena je ovoga suda da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

8. Stoga je u cijelosti usvojen zahtjev za isplatu stečenog bez osnove zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iz Ugovora o kreditu broj 628-50- 3175473 od 5. prosinca 2005. (valutna klauzula).

9. U postupku je odlučno utvrditi da li je tužitelj kao potrošač bio upozoren od tuženika o mogućnosti rizika promjene tečaja (CHF i EURO), te valutnoj klauzuli, a što tuženik nije dokazao predloženim dokazima.

10. Navedeni ugovor o kreditu broj 628-50-3175473 zaključen je 5. prosinca 2005. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

11. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

12. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

13. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

14. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

15. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).

16. Nadalje odredbom čl. 87 st. 1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

17. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).

18. Polazeći od stava izraženog u presudi Visokog trgovačkog suda RH od 16. srpnja 2014. pod posl.br. Pž-7129/2013-4 ovaj sud utvrđuje da se prije sklapanja Ugovora o spornoj ugovornoj odredbi o valutnoj klauzuli nije pregovaralo, s time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

19. Naime, odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

20. U tom postupku, iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je kako je i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom u razdoblju od 1. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tužena postupila suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 3. kolovoza 2007., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 te suprotno odredbama).

21.Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 138 a ZZP (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09,133/09, 78/12) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe, a isto je propisano i odredbom čl. 118 ZZP (Narodne novine broj 41 /14, 44/14, 110/15 i 14/19, dalje ZZP/14) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

22. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

23. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužitelj je sukladno odredbi čl. 120 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14 i 110/15, dalje ZZP/14) važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužitelju daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenuo ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

24. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.

25. O valutnoj klauzuli ugovora o kreditu broj 628-50-3175473 od 5. prosinca 2005., kako je to naprijed i iznijeto, tuženik nije dokazao da se pojedinačno pregovaralo, time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.

26. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

27. Odredbe ugovora kojima je ugovoreno da se glavnica kredita i iznos anuiteta veže uz valutu švicarski franak (CHF) po srednjem tečaju tuženika na dan isplate u pogledu dijelova kojih odredbi tuženik kao banka nije dokazao da se je pojedinačno pregovaralo niti da je tužitelj kao potrošač u cijelosti jasno i transparentno informiran o svim rizicima koja prati ugovorenu valutu CHF ili pak tužitelju jasno objasnili neke kriterije o kojima ovisi promjena tečaja, a što u konačnosti nije navedeno niti u ugovoru.

28. Činjenica je da je tužitelju u vrijeme sklapanja ugovora bilo poznato, a kako je to i naznačeno u Ugovoru o kreditu broj 628-50-3175473 od 5. prosinca 2005. . da će se povrat obveza iz ugovora vršiti po srednjem tečaju banke za CHF, te da je tužitelj kao korisnik kredita bio upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalih uslijed promjene tečaja, no ta činjenica sama po sebi ne predstavlja okolnost zbog kojih bi među strankama ugovorena valutna klauzula u CHF u konkretnom slučaju bila valjana. Ono što je odlučno u konkretnom slučaju je činjenica da je predmetni ugovor o kreditu za kupnju vozila sklopljen na duže vremensko razdoblje, te da tuženik tužitelju prilikom i u vrijeme sklapanja ugovora nije dao nikakvih informacija vezano uz ugovorenu valutnu klauzulu u CHF temeljem kojih bi tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora mogao procijeniti da će iznosi anuiteta u protuvrijednosti kuna znatno porasti, kao što je to u ovom slučaju, niti je tužitelj u vrijeme sklapanja ugovora mogao procijeniti takve ekonomske posljedice.

29. Slijedom svega iznijetog tužitelj ima položaj potrošača, te isti kao potrošač uživa zaštitu prava prema odredbama ZZP/03 koji se primjenjuje na ovaj ugovorni odnos stranaka, te se učinci presude donijete u kolektivnom sporu u pogledu nevaljanosti ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF reflektiraju i na tužitelja.

30. Kako je u smislu odredbe čl. 87. st. 1 ZZP/03 odredba o valutnoj klauzuli kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, kao i isplatu stečenog bez osnove na strani tuženika temeljem ništetne ugovorne odredbe i valjalo usvojiti i odlučiti kao u točki I. i II. izreke presude.

31. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, a na koji matematički izračun visine tuženik nije prigovorio, ovaj sud visinu zahtjeva tužitelja za povrat iznosa koji je tuženik naplatio temeljem ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli prihvaća u cijelosti.

32. Kako je dakle tuženik na temelju ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli u razdoblju od listopad 2008. do srpanj 2012. primio ukupni novčani iznos od 956,48 eura na ime promjene valute tečaja, odnosno novčani iznos naznačen u točki II. izreke presude, to je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužitelju te odlučiti kao u točki II. izreke presude, sve uz obvezu da tužitelju u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

33. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je tužbeni zahtjev u tom dijelu usvojiti i presuditi kao u točki II. izreke presude.

34.Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

35. Kako se po osnovi povrata stečenog bez osnove, moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, to je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu sa zakonskom zateznom kamatom pobliže opisano kao u točki I. izreke ove presude sve pozivom na čl. 1115. ZOO-a.

36.Odredbom čl. 331b ZPP-a propisano je ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate,

4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

37. Temeljem odredbe čl. 332. st. 1. ZPP-a valjalo je donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) jer osnovanost zahtjeva tužitelja proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje nisu u protivnosti s podnesenim dokazima, a niti postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je tuženik opravdanim razlozima spriječen doći na ročište, te je stoga valjalo odlučiti kao u izreci.

38. Tužitelju je temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku budući je u cijelosti uspio u sporu, i to imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 75), i to trošak sastava tužbe u iznosu od 150,00 eur (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), uvećano za pdv 25% (37,50 eura), odnosno parnični trošak u iznosu od 187,50 eura. Stoga je valjalo presuditi kao u točki III. izreke presude.

39. Preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška kao previsoko postavljenim u vidu troškova sudskih pristojbi sud nije prihvatio, pa je u tom dijelu kao previsoko postavljen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška odbijen. Stoga je valjalo presuditi kao u točki IV. izreke presude.

U Rijeci 30. siječnja 2026.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Ova se odluka može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Dna:

- pun. tužitelja

- tuženiku