REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-4571/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Željki Babarović, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja VG, državljanina Maroka, rođen **.**.1980., kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, Dugo Selo, Ulica Antuna Mihanovića 2, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, nakon održane usmene rasprave, dana 30. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo Klasa: UP/I-216-01/25-03/7, Urbroj: 511-19-38-25-74 od 08. studenoga 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, za pristup na ročište 26. siječnja 2026. godine iznos od po 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR sa uračunatih 25% PDVa što iznosi 250,00 EUR, te sveukupno 1.250,00 EUR (tisućudvijestopedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo Klasa: UP/I-216-01/25- 03/7, Urbroj: 511-19-38-25-74 od 08. studenoga 2025. godine pod točkom 1.) tužitelju, VG tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1980. godine u mjestu [adresa], V, [adresa], državljanin Maroka, određuje se smještaj u Prihvatni centar za strance Ježevo na najkraće moguće vrijeme, a najduže do dva (2) mjeseca.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikovog rješenja podnosi tužbu bitne povrede procesnih pravila upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Osporavano rješenje tuženika je nezakonito zbog bitne povrede pravila upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, izravne povrede Ustavom RH i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava (EKLJP) zajamčenog prava na slobodu. Oduzimanje slobode kretanja, pa i strancima, predstavlja najteži oblik zadiranja u temeljna prava te se smije provesti samo ako je nužno i razmjerno. Apsolutna obveza individualizacije i test nužnosti: Članak 5. EKLJP (Pravo na slobodu i sigurnost) dopušta oduzimanje slobode strancu radi deportacije samo ako je "u tijeku postupak" i ako se on odvija "s dužnom pažnjom i žurnošću" (N protiv Ujedinjenog Kraljevstva).

Članak 212. stavak 1. Zakona o strancima (ZOS) propisuje da se smještaj određuje samo ako se mjera prisilnog udaljenja ne može izvršiti drugačije, a posebno ako je procijenjeno da postoji rizik od bijega.

Rješenje ne sadrži individualiziranu procjenu postojanja konkretnog i stvarnog rizika od bijega za NG, već se poziva na opće navode o nezakonitom boravku i neposjedovanju isprava.

Nije razmotrena ni obrazložena alternativna mjera (npr. jamstvo, prijavljivanje, zadržavanje isprava) koja bi bila manje ograničavajuća, čime se krši načelo razmjernosti.

Tuženik rješenje temelji na članku 216. stavku 1. točki 1. ZOS-a (stranac kojeg treba prisilno udaljiti).

Međutim, prisilno udaljenje samo po sebi nije dovoljan razlog za smještaj u Prihvatni centar. Smještaj je iznimka, a ne pravilo.

Tuženik je morao dokazati nužnost smještaja i činjenicu da postoje konkretni dokazi da VG sprečava udaljenje ili da će pobjeći. Nema dokaza o prijašnjem pokušaju bijega ili opstrukciji. Rješenje je doneseno bez temeljite i propisane pravne analize: Tuženik nije utvrdio sve okolnosti bitne za primjenu načela razmjernosti, kao što je mogućnost primjene blažih mjera ograničenja kretanja (npr. obveza prijavljivanja ili boravak na određenoj adresi izvan centra). Rješenje ne sadrži detaljno i uvjerljivo obrazloženje zašto su sve blaže mjere neprihvatljive i zašto je smještaj na 60 dana jedina moguća i nužna mjera. U situaciji kada se osobi oduzima temeljno ljudsko pravo (sloboda), obrazloženje mora biti posebno strogo i uvjerljivo, što ovdje nije slučaj.

Hrvatska je obvezna poštivati standarde iz Direktive 2008/115/EZ (Direktiva o povratku). Prema Članku 15. stavku 1. te Direktive: "Zadržavanje se primjenjuje samo ako se ne mogu učinkovito primijeniti druge, manje prisilne mjere." Rješenje nema obrazloženja zašto su te manje prisilne mjere (alternativne mjere) nedjelotvorne u slučaju NG, a čime se krše obveze koje proizlaze iz sekundarnog zakonodavstva Europske unije.

Na temelju navedenih tužbenih razloga, tužitelj VG smatra da je osporavano rješenje nezakonito jer je doneseno uz bitne povrede upravnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava, čime je povrijeđeno njegovo temeljno pravo na slobodu zajamčeno Ustavom RH i člankom 5. EKLJP. Smještaj u Prihvatni centar bez dokaza o nužnosti i riziku od bijega predstavlja proizvoljno oduzimanje slobode. Obzirom na navedeno tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se poništava osporavano rješenje

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti. U upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja o ograničenju slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, KLASA: UP/I- 216-01/25-03/7, URBROJ: 511-19-38-25-74 od 8. studenoga 2025. godine, utvrđene su sve pravno relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je doneseno zakonito i pravilno rješenje, sukladno odredbama Zakona o strancima. Naime, u provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj TG nezakonito boravio na teritoriju Republike Hrvatske, da ne posjeduje važeću putnu ispravu, da nema osigurana financijska sredstva niti osiguran smještaj. Nadalje, utvrđeno je da je tijekom boravka u Prihvatnom centru za strance Ježevo počinio prekršaj nepridržavanja pravila boravka u centru, zbog čega je protiv njega proveden prekršajni postupak u kojem je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana, uvjetno. Nakon navedenog, tužitelj je počinio i kazneno djelo prijetnje prema policijskim službenicima, zbog čega je protiv njega podnesena kaznena prijava te je sproveden u istražni zatvor u Zagrebu.

Također je utvrđeno da je tužitelju pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu kao očito neosnovan, čime su iscrpljene sve mogućnosti zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj. Nadalje, iz ponašanja tužitelja, njegove dosadašnje povijesti nezakonitih ulazaka i boravaka te iz činjenice da ne raspolaže dokumentima niti sredstvima za život, proizlazi postojanje stvarnog i konkretnog rizika od bijega te onemogućavanja provedbe prisilnog udaljenja. Suprotno navodima tužbe, osporavano rješenje sadrži jasno i detaljno obrazloženje razloga zbog kojih blaže mjere iz članaka 213. i 214. Zakona o strancima ne bi bile dostatne za osiguranje provedbe prisilnog udaljenja. U rješenju je izričito navedeno da primjena blažih mjera ne bi postigla svrhu postupka, imajući u vidu osobne okolnosti tužitelja, njegovo dosadašnje ponašanje te nepostojanje ikakvih jamstava da bi se dragovoljno odazivao obvezama ili napustio Republiku Hrvatsku. Mjera smještaja određena je sukladno članku 216. stavku 1. Zakona o strancima, na najkraće moguće vrijeme, uz jasno naznačen maksimalni rok, te uz mogućnost produljenja samo ako razlozi za smještaj i dalje postoje, što je u potpunosti u skladu sa zakonskim odredbama. Prilikom donošenja rješenja provedeno je načelo razmjernosti, a mjera je određena isključivo radi osiguranja provedbe prisilnog udaljenja, što je zakonita svrha postupanja. Navodi tužitelja o bitnim povredama pravila upravnog postupka i pogrešnoj primjeni materijalnog prava nisu osnovani, budući da je postupak proveden u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku, a rješenje sadrži sve propisane elemente, uključujući utvrđeno činjenično stanje, razloge odlučivanja i pravnu osnovu. Slijedom svega navedenog, tužba tužitelja predstavlja paušalno osporavanje zakonite upravne mjere, bez osporavanja konkretno utvrđenih činjenica iz upravnog spisa, te je kao takva neosnovana. Predlažemo stoga da Upravni sud u Zagrebu tužbu odbije u cijelosti kao neosnovanu i potvrdi zakonitost osporavanog rješenja.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je održao usmenu raspravu dana 26. siječnja 2026. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika.

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo Klasa: UP/I-216-01/25- 03/7, Urbroj: 511-19-38-25-74 od 08. studenoga 2025. g. Sud je utvrdio da je istim godine pod točkom 1.) tužitelju, VG tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1980. godine u mjestu Tafougalt, Oujda, Kraljevina Maroko, državljanin Maroka, određen smještaj u Prihvatni centar za strance Ježevo na najkraće moguće vrijeme, a najduže do dva (2) mjeseca, s obrazloženjem kako je u u provedenom postupku utvrđeno da je imenovani dana 15.04.2025. godine iz Republike Srbije, nezakonito izvan mjesta i vremena predviđenog za prelazak državne granice i bez valjane putne isprave i vize, ušao u Republiku Mađarsku, a dana 18.04.2025. godine iz Republike Mađarske nezakonito ušao u Republiku Hrvatsku, sve u cilju odlaska u Republiku Poljsku. U Republici Hrvatskoj boravio je nezakonito do dana 11.07.2025. godine kada je zatečen od strane policijskih službenika Policijske postaje Zabok. Imenovani je istog dana policijskim službenicima izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, koja mu je i zaprimljena od strane Policijske postaje Zabok, te je upućen da se samostalno, javnim prijevozom, javi u Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, Sarajevska cesta 41 (u daljnjem tekstu: Prihvatilište). Dana 16.07.2025. godine imenovani je u Prihvatilištu podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Dana 28.07.2025. godine u popodnevnim satima, u dvorištu Prihvatilišta, pod utjecajem opojnog sredstva - alkohola, sukobio se s drugim tražiteljem međunarodne zaštite, a potom se vratio u svoju sobu gdje je razbacivao stvari i uništio inventar Prihvatilišta, odnosno nije se pridržavao kućnog reda Prihvatilišta, zbog čega mu je dana 31.07.2025. godine rješenjem Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/l-216- 03/25-06/4817, URBROJ: 511-01-213-25-9, sukladno članku 54. stavku 11. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, na razdoblje od tri (3) mjeseca, računajući od dana uručenja rješenja. Dana 17.09.2025. godine u jutarnjim satima, za vrijeme dok se imenovani nalazio u Prihvatnom centru za strance, počinio je prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira vrijeđajući policijske službenike, te prekršaj iz članka 218. stavka 1. Zakona o strancima narušavajući mir i uznemiravajući druge strance smještene u Prihvatnom centru, pa je dana 19.09.2025. godine u 13:00 sati, uz optužni prijedlog KLASA: 211-07/25- 5/24820 podnesen od Policijske postaje Dugo Selo, prepraćen Općinskom sudu u Sesvetama, Prekršajni odjel, Stalna služba u Sv. Ivan Zelina. Sud mu je, primjenom članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona, izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana, koja se sukladno članku 36. Prekršajnog zakona neće izvršiti ako okrivljeni u roku od tri (3) mjeseca ne počini novi prekršaj za koji bi mu bila izrečena ista ili teža kazna zatvora. Temeljem članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona okrivljeni je oslobođen obveze plaćanja troškova postupka budući da je osoba bez novčanih sredstava. Presuda je objavljena dana 19.09.2025. godine, nakon čega su se i ovlašteni tužitelj i okrivljeni odrekli prava na žalbu, pa je ista postala pravomoćna danom objave. Dana 26.09.2025. godine rješenjem Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/l-216-03/25-06/4817, URBROJ: 511-01-212-25-20, temeljem članka 32. stavka 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, imenovanom je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu kao očito neosnovan, jer imenovani kao tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete navedene u članku 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao niti uvjete za odobrenje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. istog Zakona. Navedeno rješenje uručeno je dana 30.09.2025. godine u Prihvatnom centru za strance, a protiv kojeg je imenovani putem branitelja pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu. Dana 30.10.2025. godine rješenjem Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilište za tražitelje međunarodne zaštite u Zagrebu, KLASA: UP/l-216-03/25-06/4817, URBROJ: 511-01-213-25-25, sukladno članku 54. stavku 11. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, produženo je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, na razdoblje od tri (3) mjeseca, računajući od dana uručenja rješenja. Dana 31.10.2025. godine, zbog samoozljeđivanja, imenovani je vozilom HMP Dugo Selo, uz pratnju policijskih službenika Prihvatnog centra, prepraćen u Kliničku bolnicu Dubrava u Zagrebu, gdje je ponovio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira vrijeđajući policijske službenike, o čemu će nadležna III. policijska postaja Zagreb podnijeti odgovarajući optužni prijedlog. Upravni sud u Zagrebu je rješenjem, poslovni broj Usl-3784/2025-4 od 31. listopada 2025. godine, odlučujući o tužbi NG, državljanina Kraljevine Maroko, podnesenoj protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/l-216-03/25-06/4817, URBROJ: 511-01- 212-25-20 od 26. rujna 2025., odbio prijedlog tužitelja da tužba ima odgodni učinak, utvrdivši da se radi o odluci donesenoj u ubrzanom postupku odbijanja zahtjeva za međunarodnu zaštitu kao očito neosnovanog, sukladno članku 38. stavku 1. točki 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Sud je nadalje utvrdio da, prema članku 51. stavku 1. točki 1. navedenog Zakona, tužba ne odgađa izvršenje rješenja, te da tužitelj nije dokazao postojanje okolnosti iz članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima koje bi opravdale davanje odgodnog učinka. Posljedično, osporeno rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske ostalo je izvršno. Polazeći od navedenih činjenica i okolnosti, te imajući u vidu da imenovani nema valjanu putnu ispravu, nema osiguran smještaj ni financijska sredstva, kao i da je izjavio da ne namjerava dragovoljno napustiti Republiku Hrvatsku, utvrđeno je da primjena blažih mjera iz članka 213. stavka 1. i članka 214. stavaka 1. i 2. Zakona o strancima ne bi mogla osigurati provedbu prisilnog udaljenja. Stoga se, sukladno članku 216. stavku 1. u vezi s člankom 212. stavkom 2. Zakona o strancima, određuje mjera smještaja u Prihvatni centar za strance na najkraće moguće vrijeme, a najdulje do dva (2) mjeseca, što je razmjerno svrsi mjere i nužno za osiguranje provedbe prisilnog udaljenja. Smještaj se određuje uz mogućnost produženja sukladno članku 216. stavku 2. Zakona o strancima ako razlozi za smještaj i dalje postoje. Ovo rješenje i spis predmeta dostavljaju se odmah po donošenju Upravnom sudu u Zagrebu na nadzor zakonitosti mjere. Slijedom svega navedenog, temeljem članka 216. stavka 1. u vezi s člancima 212., 213., 214. i 215. Zakona o strancima te članka 42. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21), riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

Temeljem članka 216. stavka 4. Zakona o strancima, spisi predmeta o smještaju u centar odmah po donošenju dostavljaju se Upravnom sudu u Zagrebu. Tužba protiv ovog rješenja nema odgodni učinak sukladno članku 26. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17).

8. Odredbom članka 54. stavka 2. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (»Narodne novine«, broj: 70/15, 127/17 i 33/23), propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.

9. Stavkom 5. točkom 5. članka 54. navedenog Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance.

10. Stavkom 6. članka 54. navedenog Zakona propisano je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

11. Stavkom 9. člankom 54. istoga Zakona propisano je kako se mjere ograničenja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz članka 54. stavka 2., a najduže do tri mjeseca te da se iz opravdanih razloga mjera ograničenja slobode kretanja može produžiti za još tri mjeseca.

12. Odredbom članka 54. stavak 11. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja.

13. Prema ocjeni suda, tuženik je opravdano donio zakonito i pravilno rješenje jer je osnovano zaključio da postoje razlozi za ograničenje kretanja jer je sukladno odredbama Zakona o strancima. Naime, u provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj VG nezakonito boravio na teritoriju Republike Hrvatske, da ne posjeduje važeću putnu ispravu, da nema osigurana financijska sredstva niti osiguran smještaj. Nadalje, utvrđeno je da je tijekom boravka u Prihvatnom centru za strance Ježevo počinio prekršaj nepridržavanja pravila boravka u centru, zbog čega je protiv njega proveden prekršajni postupak u kojem je pravomoćno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana, uvjetno. Nakon navedenog, tužitelj je počinio i kazneno djelo prijetnje prema policijskim službenicima, zbog čega je protiv njega podnesena kaznena prijava te je sproveden u istražni zatvor u Zagrebu. Također je utvrđeno da je tužitelju pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu kao očito neosnovan, čime su iscrpljene sve mogućnosti zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj. Nadalje, iz ponašanja tužitelja, njegove dosadašnje povijesti nezakonitih ulazaka i boravaka te iz činjenice da ne raspolaže dokumentima niti sredstvima za život, proizlazi postojanje stvarnog i konkretnog rizika od bijega te onemogućavanja provedbe prisilnog udaljen ali je također izjavio da ne želi napustiti Europski gospodarski prostor, pravilno utvrdio je da je rok od 1 (jednog) mjeseca u konkretnom slučaju opravdan i prikladan te je također pravilno individualnom procjenom tuženik utvrdio da se primjenom drugih mjera ograničavanja kretanja ne bi mogla ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja, pa je nedvojbeno da su ispunjene sve pretpostavke za ograničenje slobode kretanja prema članku 54. stavku 2. točki 4. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Osim toga tužitelj se nije ni pojavio na ročištu niti na bilo koji način pokušao dokazati suprotno o utvrđenog u upravnom postupku i nastavno sporu.

14. Dakle, po stavu Suda sve gore navedeno je valjani temelj za donošenje rješenja od strane tuženika o ograničenju slobode kretanja tužitelju smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Stavka Kolara 82 te je stoga Sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim.

15. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.1.) i zastupanje na ročištu dana 26. siječnja 2026. g. od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.2.), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 i 107/2025.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, plus 25% iznosa PDV-a - 250,00 EUR, što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

U Zagrebu 30. siječnja 2026.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 131. ZUS-a).

DNA:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, [adresa] Zagreb, Vodovodna 13/I,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Dugo Selo, [adresa] Dugo Selo, Ulica Antuna Mihanovića 2,

3. U spis