REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3836/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Željki Babarović, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja RK, državljanina Nepala, rođen **.**.1988., kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke, I policijske postaje Zagreb, Zagreb, Ulica kneza Branimira 4, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, nakon održane usmene rasprave, dana 30. siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke, I policijske postaje Zagreb Klasa: UP/I-216-01/25-03/712, Urbroj: 511-19-27-25-1 od 22. rujna 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, za pristup na ročište 26. siječnja 2026. godine iznos od po 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR sa uračunatih 25% PDVa što iznosi 250,00 EUR, te sveukupno 1.250,00 EUR (tisućudvijestopedeset eura), u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke, I policijske postaje Zagreb Klasa: UP/I-216-01/25- 03/712, Urbroj: 511-19-27-25-1 od 22. rujna 2025. godine pod točkom 1.) tužitelju, RK tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1988. godine u mjestu Rupandehi, anepal, državljanin Nepala, pod točkom 2.) određuje se smještaj u Prihvatni centar za strance Ježevo na najkraće moguće vrijeme, a najduže do dva (2) mjeseca.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikovog rješenja podnosi tužbu zbog bitne povrede pravila upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava.

Tužitelj smatra da je pobijano Rješenje nezakonito jer je doneseno uz bitne povrede pravila upravnog postupka, pogrešnu primjenu materijalnog prava i grubo kršenje ustavnog i konvencijskog prava na slobodu (članak 22. Ustava RH i članak 5. EK LJP). Smještaj u Prihvatni centar, kao mjera lišenja slobode, sukladno članku 212. stavku 1. i članku 213. stavku 1. Zakona o strancima, može biti izrečena samo ako se prisilno udaljenje ne može osigurati primjenom blažih mjera nadzora. Tuženik je formalno ispitao mogućnost primjene blažih mjera i zaključio da one nisu moguće iz sljedećih razloga: Imenovani ne posjeduje putne dokumente i putne karte. Ne postoji mogućnost pologa određenih financijskih sredstava. Ne postoji mogućnost javljanja u policijsku postaju u određeno vrijeme. Tužitelj osporava da ovi razlozi samostalno opravdavaju prinudni smještaj. Nedostatak dokumenata i sredstava su često posljedice, a ne dokaz rizika od bijega. Ovi razlozi nisu dovoljni da bi se isključila mogućnost primjene drugih blažih mjera, poput boravka pod nadzorom kod treće osobe ili elektroničkog nadzora. Pitanje posjedovanja materijalnih sredstava ili neposjedovanja je diskriminirajući Tuženik je bio dužan provesti individualiziranu procjenu sukladno pravilu razmjernosti. Paušalno navođenje nedostatka dokumenata i sredstava bez konkretne analize zašto bi sve blaže mjere bile neuspješne, čini rješenje neproporcionalnim i nezakonitim. Nezakonitost pritvora u svjetlu prakse ESLJP-a (Članak 5. EK LJP) Pritvor stranaca u svrhu protjerivanja mora biti usklađen s člankom 5. stavkom 1. točkom (f) EK LJP. Prema ustaljenoj praksi ESLJP-a (npr. R protiv Ujedinjenog Kraljevstva [2008.]), pritvor je zakonit samo ako: a) Postupak udaljenja je u tijeku, i b) Traje samo onoliko dugo koliko je razumno nužno da se postigne svrha deportacije. Tuženik je pritvor opravdao navodima da je tužitelj izjavio da neće izvršavati obvezu napuštanja EGP-a. Prethodno ponašanje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze.Smještaj je određen na 2 (dva) mjeseca jer je to "najkraće vrijeme koje je potrebno za organiziranje vraćanja u matičnu državu Nepal". Pitanje nužnosti: Tuženik je izrekao pritvor temeljem sumnje u izbjegavanje i izjave namjere. ESLJP zahtijeva da je pritvor – prinudni smještaj strogo nužan i da se mora dokazati da su poduzete sve razumne radnje za ubrzanje procesa udaljenja. Tuženik ne navodi konkretne korake poduzete prema Nepalu 22. rujna 2025., već samo konstatira da je potrebno "najkraće vrijeme". Arbitrarnost trajanja: Dva mjeseca je maksimalni inicijalni rok za smještaj, a tuženik ga predstavlja kao "najkraće vrijeme". Ovakvo automatsko određivanje maksimalnog roka, bez detaljnog plana vraćanja, stvara rizik da pritvor postane arbitraran, čime se krši članak 5. EK LJP jer sloboda kretanja nije svedena na apsolutni minimum. S obzirom na navedeno obrazloženje pobijanog rješenja je nerazumljivo i nepotpuno te je povrijeđen ZUP, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, te je pogrešno i nepotpun utvrđeno činjenično stanje.

Obzirom na navedeno tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se poništava osporavano rješenje

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti. Dana 20.09.2025. godine u 23,45 sati, u Zagrebu, Petrinjska broj 77, u predvorju hostela „Hi hostel Zagreb", remetio javni redi i mir na način da je u alkoholiziranom stanju od 1,97 g/kg alkohola u organizmu, fizički nasrnuo na prijateljicu, državljanku Nepala, RKH te ju desnom rukom otvorenim dlanom iz sve snage udario u predjelu lica, pri čemu nisu nastale ozljede. Zatim je na sav glas ispuštao neartikulirane zvukove, čime je izazvao zgražanje i strah kod gostiju i osoblja hostela, nakon što je zamoljen od osoblja hostela da napusti hostel, isti je izašao van, te nastavio sa narušavanjem javnog reda i mira lupajući rukama i nogama po ulaznim vratima hostela i vičući iz sveg glasa neartikuliranim riječima i nepoznate riječi na stranom jeziku, a što je uznemirilo prolazeće građane ispred hostela, dakle, tučom i vikom na javnom mjestu remetio je javni red i mir, čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv u članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-12137/2025 od 21.09.2025. imenovani je proglašen krivim za počinjenje navedenog prekršaja i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 370,00 (tristosedamdeseteura) eura. Također imenovanom je izrečena zaštitna mjera posjećivanja hostela „Hi hostel Zagreb", u Zagrebu, Petrinjska ulica 77 i područja 50 (pedeset) metara od navedenog ulaza u hostel sa svih strana u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Slijedom navedenog policijski službenici I. policijske postaje Zagreb su dana 22.09.2025. godine saslušali imenovanog na engleskom jeziku u prisutnosti sudskog tumača za engleski jezik, gosp. Domagoja Borošaka, te mu je omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima bitnim za rješavanjem ove upravne stvari, a o čemu je sastavljen zapisnik koji mu je pročitan i koji je vlastoručno potpisao. Slijedom gore navedenog utvrđeno je da imenovani predstavlja opasnost za javni poredak, budući je počinio prekršaj iz propisa o javnom redu i miru, a za što su mu policijski službenici I. policijske postaje Zagreb, izdali rješenje o protjerivanju, Klasa: UP/I-216-04/25-01/3866, Urbroj: 511-19-27-25-1, od 22.09.2025. godine, kojim mu je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od 1 godine. Prilikom procjene mogućnosti blažih mjera navedenih u članku 213: stavku 1. Zakona o strancima, navedene su četiri mjere i to: polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, polog određenih financijskih sredstava, zabrana napuštanja određene adrese smještaja, javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme, u provedenom postupku ispitana je mogućnost primjene blažih mjera, kojom prilikom je utvrđeno da imenovani ne posjeduje putne dokumente i putne karte, ne postoji mogućnost pologa određenih financijskih sredstava kao i mogućnost javljanja u policijsku postaju u određeno vrijeme. Dok blaža mjera poput boravka pod nadzorom kod treće osobe ili elektroničkog nadzora, nije propisana Zakonu o strancima, prilikom čega nije bilo mogućnosti primijeniti istu.

Sukladno odredbama Zakona o strancima, članka 212. stavka 2. smještaj je određen na rok od 2 (dva) mjeseca jer je to najkraće vrijeme koje je potrebno za organiziranje vraćanja u matičnu državu Nepal, pribavljanje putne karte, organiziranje transporta, tj. dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom, a o čemu u skladu s pravilima razmjernosti brine Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslove, dok se sukladno članku 215. stavku 1. rok za smještaj može odrediti do najviše 12 mjeseci.

Nadalje, policijski službenici I. policijske postaje Zagreb, su u zakonskom roku, odmah po donošenju rješenja o smještaju Upravnom sudu u Zagrebu dostavili spis predmeta o smještaju u centar, koji je sadržavao rješenje o protjerivanju s dostavnicom, rješenje o smještaju s dostavnicom te zapisnik, a radi sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještanjem u Prihvatni centar za strance, imenovanog RK, a sukladno članku 216. stavku 4. Zakona o strancima. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3590/2025-2, od 23. rujna 2025. godine, potvrđeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslove Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačka, I. policijske postaje Zagreb, klasa;: UP/l-216-

01/25-03/712, urbroj: 511-19- 27-25-1., od 22. rujna 2025. godine.

Predlažu stoga da Upravni sud u Zagrebu tužbu odbije u cijelosti kao neosnovanu i potvrdi zakonitost osporavanog rješenja.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je održao usmenu raspravu dana 26. siječnja 2026. godine u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje tuženika Ministarstva unutarnjih poslova RH, Policijske uprave zagrebačke, I policijske postaje Zagreb Klasa: UP/I-216-01/25- 03/712, Urbroj: 511-19-27-25-1 od 22. rujna 2025. godine Sud je utvrdio da se pod točkom 1.) tužitelju, RK tražitelju međunarodne zaštite, rođenom **.**.1988. godine u mjestu Rupandehi, Nepal, državljanin Nepala, pod točkom 2.) određuje smještaj u Prihvatni centar za strance Ježevo na najkraće moguće vrijeme, a najduže do dva (2) mjeseca, s obrazloženjem kako je u provedenom postupku utvrđeno da je Policijska uprava zagrebačka, I Policijska postaja Zagreb imenovanom državljaninu treće zemlje 22.09.2025. godine donijela rješenje o protjerivanju KLASA: UP/I-216-04/25-01/3866, URBROJ: 511-19-27-25-1 kojim mu je određena zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj u trajanju od 1 (jedne ) godine, te prisilno udaljenje. Imenovani državljanin treće zemlje je: državljanin treće zemlje, koji je izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka; te prethodno ponašanje državljanina treće zemlje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske; slijedom čega su utvrđene okolnosti koje ukazuju na postojanje rizika od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske propisane člankom 214. stavak 2. Zakona o strancima.

U skladu s odredbom članka 212. stavka 2. Zakona o strancima smještaj je određen na rok od 2 (dva) mjeseca jer je to najkraće vrijeme koje je potrebno za organiziranje vraćanja u matičnu državu Nepal tj. dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom, a o čemu u skladu s pravilima razmjernosti brine Prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova.

Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem članka 216. stavka 1., a u svezi s člankom 213. stavak 1, člankom 212. stavak 1. i 2. i člankom 214. stavak 2. Zakona o strancima, te s člankom 42. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/2009. i 110/2021.) riješiti kao u izreci rješenja.

U provedenom postupku ispitana je mogućnost primjene blažih mjera, sukladno članku 213. Zakona o strancima, kojom prilikom je utvrđeno da imenovani ne posjeduje putne dokumente i putne karte, ne postoji mogućnost pologa određenih financijskih sredstava kao i mogućnost javljanja u policijsku postaju u određeno vrijeme.

Temeljem članka 216. stavak 4. Zakona o strancima spisi predmeta o smještaju u centar, odmah po donošenju, će se dostaviti Upravnom sudu.

8. Odredbom članka 54. stavka 2. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (»Narodne novine«, broj: 70/15, 127/17 i 33/23), propisano je da se tražitelju međunarodne zaštite može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procjeni da je to potrebno radi zaštite nacionalne sigurnosti ili javnog poretka Republike Hrvatske.

9. Stavkom 5. točkom 5. članka 54. navedenog Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti mjerom smještaja u Prihvatni centar za strance.

10. Stavkom 6. članka 54. navedenog Zakona propisano je da će se mjera smještaja u Prihvatni centar za strance izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz članka 54. stavka 5. ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

11. Stavkom 9. člankom 54. istoga Zakona propisano je kako se mjere ograničenja slobode kretanja izriču dok za to postoje razlozi iz članka 54. stavka 2., a najduže do tri mjeseca te da se iz opravdanih razloga mjera ograničenja slobode kretanja može produžiti za još tri mjeseca.

12. Odredbom članka 54. stavak 11. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da Ministarstvo, policijska uprava, odnosno policijska postaja donosi odluku o ograničenju slobode kretanja, kojom određuje vrstu mjera iz stavka 5. ovoga članka te njihovo trajanje, razmjerno svrsi ograničenja kretanja.

13. Prema ocjeni suda, tuženik je opravdano donio zakonito i pravilno rješenje jer je osnovano zaključio da postoje razlozi za ograničenje kretanja sukladno odredbama Zakona o strancima jer je u provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj dana 20.09.2025. godine u 23,45 sati, u Zagrebu, Petrinjska broj 77, u predvorju hostela „Hi hostel Zagreb", remetio javni redi i mir na način da je u alkoholiziranom stanju od 1,97 g/kg alkohola u organizmu, fizički nasrnuo na prijateljicu, državljanku Nepala, Susma Tiwari Sangrc te ju desnom rukom otvorenim dlanom iz sve snage udario u predjelu lica, pri čemu nisu nastale ozljede. Zatim je na sav glas ispuštao neartikulirane zvukove, čime je izazvao zgražanje i strah kod gostiju i osoblja hostela, nakon što je zamoljen od osoblja hostela da napusti hostel, isti je izašao van, te nastavio sa narušavanjem javnog reda i mira lupajući rukama i nogama po ulaznim vratima hostela i vičući iz sveg glasa neartikuliranim riječima i nepoznate riječi na stranom jeziku, a što je uznemirilo prolazeće građane ispred hostela, dakle, tučom i vikom na javnom mjestu remetio je javni red i mir, čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv u članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-12137/2025 od 21.09.2025. imenovani je proglašen krivim za počinjenje navedenog prekršaja i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 370,00 (tristosedamdeseteura) eura. Također imenovanom je izrečena zaštitna mjera posjećivanja hostela „Hi hostel Zagreb", u Zagrebu, Petrinjska ulica 77 i područja 50 (pedeset) metara od navedenog ulaza u hostel sa svih strana u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Slijedom navedenog policijski službenici I. policijske postaje Zagreb su dana 22.09.2025. godine saslušali imenovanog na engleskom jeziku u prisutnosti sudskog tumača za engleski jezik, gosp. Domagoja Borošaka, te mu je omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima bitnim za rješavanjem ove upravne stvari, a o čemu je sastavljen zapisnik koji mu je pročitan i koji je vlastoručno potpisao. Slijedom gore navedenog utvrđeno je da imenovani predstavlja opasnost za javni poredak, budući je počinio prekršaj iz propisa o javnom redu i miru, a za što su mu policijski službenici I. policijske postaje Zagreb, izdali rješenje o protjerivanju, Klasa: UP/I-216-04/25-01/3866, Urbroj: 511-19-27-25-1, od 22.09.2025. godine, kojim mu je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od 1 godine. Prilikom procjene mogućnosti blažih mjera navedenih u članku 213: stavku 1. Zakona o strancima, navedene su četiri mjere i to: polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata, polog određenih financijskih sredstava, zabrana napuštanja određene adrese smještaja, javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme, u provedenom postupku ispitana je mogućnost primjene blažih mjera, kojom prilikom je utvrđeno da imenovani ne posjeduje putne dokumente i putne karte, ne postoji mogućnost pologa određenih financijskih sredstava kao i mogućnost javljanja u policijsku postaju u određeno vrijeme. Dok blaža mjera poput boravka pod nadzorom kod treće osobe ili elektroničkog nadzora, nije propisana Zakonu o strancima, prilikom čega nije bilo mogućnosti primijeniti istu. Osim toga tužitelj se nije ni pojavio na ročištu niti na bilo koji način pokušao dokazati suprotno o utvrđenog u upravnom postupku i nastavno sporu.

14. Dakle, po stavu Suda sve gore navedeno je valjani temelj za donošenje rješenja od strane tuženika o ograničenju slobode kretanja tužitelju smještajem u Prihvatni centar za strance, Obedišće Ježevsko, Stavka Kolara 82 te je stoga Sud osporavano rješenje ocijenio zakonitim.

15. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.) odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

16. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.1.) i zastupanje na ročištu dana 26. siječnja 2026. g. od 500,00 EUR (Tbr. 27. t.2.), sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023 i 107/2025.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, plus 25% iznosa PDV-a - 250,00 EUR, što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

U Zagrebu 30. siječnja 2026.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 131. ZUS-a).

DNA:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, [adresa] Zagreb, Vodovodna 13/I,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Dugo Selo, [adresa] Dugo Selo, Ulica Antuna Mihanovića 2,

3. U spis