REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1934/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice KČ, [adresa], zastupana po punomoćniku Marku Plešu, odvjetniku iz Osijeka, Ulica Ivana Gundulića 36B/II, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku iz Zagreba, II Loparska 2, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnika tužiteljice Marka Rafaja, odvjetnika te punomoćnika tuženika Ivana Estera, odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 30. siječnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice KČ koji glasi:

„Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu, Klasa: ZGH-11-22-1234 Ur. broj: 01-10-01-22-01 od 07.06.2022., kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, otkazao tužiteljici KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28.12.2020., da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika te se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu natrag na posao, na radno mjesto Administrator TO, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana.“

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica FČ (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 26. srpnja 2022. navodi da je zaposlena kod tuženika Zagrebački holding d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik), na radnom mjestu administratora TO. Tuženik je tužiteljici otkazao ugovor o radu Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 7. lipnja 2022. Tužiteljica ističe da je odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena, budući da je tuženik proveo nezakonit, netransparentan i diskriminirajući postupak otkazivanja ugovora o radu. Tužiteljica ističe da u konkretnom slučaju nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužiteljica obavljala te stoga nije ispunjen uvjet iz čl. 115 st. 1 t. 1 Zakona o radu za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Tuženik u odluci o otkazu samo paušalno navodi da je uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem posla kojeg je obavljala tužiteljica, iako ne objašnjava na koji način je došlo do prestanka potrebe za radom tužiteljice. Tužiteljica ističe da ne postoji gospodarski ni organizacijski razlog koji bi doveo do prestanka potrebe za radom tužiteljice. Tužiteljica je poslove obavljala u okviru podružnice Čistoća, koja podružnica ima sve veći broj korisnika te veći broj usluga koje obavlja, a ujedno je planiran kontinuirani rast prihoda poslovanja te podružnice. Stoga tužiteljica tvrdi da ne postoje gospodarski razlozi za otkazivanje ugovora o radu. Nadalje, tuženik ističe da se razlozi otkazivanja ugovora o radu kriju u tome što je došlo do centralizacije korporativnih funkcija, odnosno servisa, međutim navedenim postupanjem ne može se opravdati donošenje odluke o otkazu budući da organizacijska promjena sama po sebi nije dovoljan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Nova organizacijska promjena koju tuženik želi uvesti ne dovodi do prestanka potrebe za obavljanje poslova koje je tužiteljica obavljala, tako da centralizacija poslovanja nije dovela do smanjenja broja izvršitelja na pojedinim radnim mjestima. Tužiteljica još ističe da interni akt kojim se provode organizacijske promjene nikada nije stupio na snagu jer ga tuženik nije objavio na oglasnim pločama i učinio dostupnim svim radnicima. Čak da je interni akt i stupio na snagu, isto nije relevantno jer se tuženik u praksi ne pridržava navedenih internih akata, budući da su radnici koji su proglašeni viškom ostali u radnom odnosu kod tuženika te nadalje rade isti posao. Tužiteljica navodi da je tuženik nezakonito razvrstavao radnike u funkcionalne grupe poslova na način da je u pojedinu grupu uvrstio radnike koji rade različite poslove i imaju sklopljene ugovore o radu za različita radna mjesta. Tuženik je trebao radnike uspoređivati samo sa radnicima koji obavljaju iste poslove, a ne ih svrstavati u funkcionalne grupe s radnicima koji obavljaju različite vrste poslova. Netransparentan je način na koji je tuženik odredio da pojedini radnik ili pojedino radno mjesto spada u određenu funkcionalnu grupu poslova. Nadalje, netransparentan je i način na koji je tuženik utvrdio potreban broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu. Tuženik nije donio novu sistematizaciju radnih mjesta kao preduvjet za utvrđenje potrebnog broja izvršitelja na pojedinom radnom mjestu. Tužiteljica još ističe da ju je tuženik uvrstio u funkcionalnu grupu poslova "opći poslovi" gdje ju je nezakonito uspoređivao s radnicima koji rade na različitim radnim mjestima na kojima se ne obavljaju ni približno slični poslovi onima koje je obavljala tužiteljica. Tužiteljica je svrstana u funkcionalnu grupu zajedno sa radnikom TČ koji radi potpuno drugačije poslove koji nemaju sličnosti s poslovima tužiteljice. Tužiteljica je nezakonito uspoređivana s radnicima koji rade poslove čuvara, recepcionara, koji nemaju veze s njenim poslovima. Za poslovima koje je obavljala tužiteljica nije prestala potreba, slijedom čega je tuženik neosnovano otkazao ugovor o radu tužiteljici. Tužiteljica dalje ističe da joj tuženik nije ponudio ugovor o radu za drugo radno mjesto. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže donijeti presudu kao u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da je postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika bio zakonit i poduzet sukladno najvišim standardima i najboljoj praksi. Tako je odlukom uprave tuženika od 30. prosinca 2021. započet postupak savjetovanja kolektivnog viška koji je trajao sve do 6. travnja 2022. Tijekom tog postupka razmjenjivana su pisana očitovanja i održavani sastanci sa sindikatima, a sve u svrhu razmatranja i obrazlaganja svih mogućnosti i prijedloga koji bi mogli otkloniti prestanak potrebe za radom radnika. Po provedenom postupku savjetovanja obavještena je nadležna služba zapošljavanja koja nije imala primjedbe na provedeni postupak. Razlozi kolektivnog viška radnika su gospodarske i organizacijske prirode, gospodarski razlozi uvjetuju smanjenje broja izvršitelja na pojedinom radnom mjestu. Do viška radnika došlo je zbog centralizacije potpornih funkcija uslijed koje je došlo do prekobrojnih izvršitelja. Iz tog razloga otkazan je ugovor o radu tužiteljici. Naime, tuženik je bio nesvrhovito organiziran na način da su se poslovi korporativnih funkcija obavljali u svakoj od podružnica, i to samo za podružnicu. U odnosu na navode tužiteljice tuženik ističe kako nije sporno da se poslovi koje je obavljala tužiteljica i dalje obavljaju kod tuženika, ali unutar nove centralizirane organizacijske jedinice Sektor općih poslova za čije uredno obavljanje poslova je potrebno 6 izvršitelja niže, srednje ili više stručne spreme, a koja spada u funkcionalnu grupu poslova iz područja općih poslova. Stoga je na poziciji na kojoj je radila tužiteljica došlo do viška radnika, odnosno prekobrojnih izvršitelja. Tuženik je prilikom odabira radnika primijenio jasne i transparentne kriterije kojima je dodijelio određen broj bodova te je prema tim kriterijima tužiteljica ostvarila 5 bodova. Posljednji radnik, a kojem nije otkazan ugovor o radu imao je 7 bodova, što znači da je tužiteljica izlučena kao višak. Svi radnici koji su uspoređivani obavljali su iste ili slične poslove kao i tužiteljica, a različiti nazivi radnih mjesta ne znače da se radi o različitim poslovima. Tuženik je ukinuo sve organizacijske jedinice koje obavljaju korporativne funkcije u podružnicama te je formirao novu organizacijsku jedinicu korporativnih servisa za potrebe društva u cjelini. Tako su tužiteljičini poslovi opći poslovi organizacijski centralizirani u Sektor općih poslova. Tuženik je u cijelosti ukinuo obavljanje navedenih poslova u svakoj od podružnica, a što je utvrđeno u odredbi čl. 102 Pravilnika o organizaciji tuženika od 13. svibnja 2022. Navedenim Pravilnikom implementirana je nova centralizirana organizacija, na temelju koje se opći poslovi obavljaju za cijelo društvo. Opći poslovi sada su centralizirani na jednom mjestu, u sektoru općih poslova. Tuženik stoga ističe da se poslovi koje je obavljala tužiteljica i dalje obavljaju, ali unutar nove centralizirane organizacijske jedinice. Tuženik stoga ističe da su neosnovani i promašeni navodi tužiteljice da smanjenje broja izvršitelja ne može biti razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, budući da je Zakon o radu predvidio primjenu zakonskih kriterija upravo u situaciji kada postoji prekomjeran broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu. Ističe da su radnici razvrstani u funkcionalne grupe prema poslovima koje su obavljali. Tuženik je svim radnicima koji su utvrđeni viškom omogućio zapošljavanje omogućio u poslovima tzv. operacija, no tužiteljica nije iskazala interes niti za jedno radno mjesto s tog popisa. Organizacijske promjene stupile su na snagu prije donošenja odluke o otkazu, a nakon provedenog savjetovanja. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u odluku o otkazu (str. 11-13 spisa), u zahtjev za zaštitu prava zajedno sa povratnicom (str. 14-18 spisa), u dokumentaciju koja je dostavljena uz odgovor na tužbu i to u: inicijalno namjeravano donošenje odluke o kolektivnom višku radnika kod tuženika, savjetovanje od 4. ožujka 2022., savjetovanje od 21. ožujka 2022., prilog očitovanja od 21. ožujka 2022., završno očitovanje od 8. travnja 2022. zajedno s prilozima, obavijest Zavoda, dopis sindikatima, očitovanja sindikata na prijedloge akata, prijedlog Odluke o izmjenama odluke o koeficijentima od 29. travnja 2022., Prijedlog Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika od 29. travnja 2022., Prijedlog Pravilnika o izmjenama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta izvan grupa od 29. travnja 2022., Prijedlog Pravilnika o organizaciji od 29. travnja 2022., Prijedlog Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji čl. 102, Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti utvrđeni posebnom odlukom, Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova podružnice Čistoća iz 2011., ugovor o radu za tužitelja, odluku o izmjenama odluke o radnim mjestima s koeficijentom složenosti izvan grupe složenosti, Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika, Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa i odluka, dopis sindikatima od 3. svibnja 2022. zajedno s prilozima, ispis e-mail komunikacije, službenu bilješku od 28. ožujka 2022., popis radnih mjesta u operacijama (str. 30-521 spisa), u dopis sindikatima od 12. siječnja 2022. (str. 461-462 spisa), saslušani su svjedoci HČ (str. 580- 581 spisa), CČ (str. 581-582 spisa), DČ (str. 582-583 spisa), KČŠ (str. 583, 589-592 spisa), RČ (str. 603-605 spisa), ČČ (str. 713-714 spisa), te tužiteljica FČ kao parnična stranka (str. 716-717 spisa).

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan iz sljedećih razloga.

5. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2022.

6. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz odluke o otkazu da je tužiteljica odluku o otkazu zaprimila dana 15. lipnja 2022. Također nije sporno, a ujedno proizlazi iz dokaza koji prileže spisu da je tužiteljica pravodobno dana 20. lipnja 2022. protiv iste odluke uložila zahtjev za zaštitu prava. Nije sporno da tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava kojeg je uredno zaprimio 30. lipnja 2022. Obzirom na navedeni datum za tužiteljicu je dana 16. srpnja 2022. počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu, koja tužba je podnesena dana 26. srpnja 2022., odnosno unutar roka iz čl. 133 st. 1 i 2 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje u tekstu: ZR). Iz navedenog je utvrđeno da je tužba tužiteljice pravodobna i dopuštena.

7. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka ne osporava činjenicu provedbe savjetovanja s radničkim vijećem, odnosno sindikatima prije donošenja odluke o otkazu. Međutim, sud na činjenicu provedenog savjetovanja pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno odredbi čl. 150 st. 12 ZR-a.

8. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz iskaza svjedokinje KČŠ da kod tuženika nije oformljeno radničko vijeće niti su sindikati izvijestili tuženika o tome tko obavlja funkciju radničkog vijeća. Iz dopisa sindikatima od 29. prosinca 2021. je razvidno da je tuženik započeo postupak savjetovanja sa svim sindikatima koji djeluju kod tuženika, a što je ujedno potvrđeno i iskazima svjedoka KČŠ, CČ i HČ. Iz dopisa od 4. ožujka 2022. i 21. ožujka 2022. je razvidno da se komunikacija između tuženika i sindikata u postupku savjetovanja odvijala na način da se tuženik obraćao svim sindikatima koji kod njega djeluju. Budući da u ovom slučaju nije sporna činjenica da kod tuženika nije oformljeno radničko vijeće niti su sindikati izvijestili tuženika o osobi koja preuzima funkciju radničkog vijeća, za tuženika nije postojala obveza provedbe daljnjih aktivnosti u postupku savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu. Naime, sud je mišljenja kako u ovom konkretnom slučaju nije postojala obveza tuženika da provede savjetovanje sa sindikatima i da poduzima daljnje radnje oko toga, a sve s obzirom na činjenicu da kod tuženika nije ustrojeno radničko vijeće te da sindikati nisu postupili sukladno svojoj obvezi iz čl. 153 st. 4 ZR-a, odnosno nisu izvijestili tuženika o sindikalnom povjereniku koji bi imao prava i obveze radničkog vijeća. Navedeno pravno stajalište proizlazi i iz argumentacije koja je iznesena u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1162/2022 od 9. siječnja 2024. iz kojeg proizlazi da je donošenjem novog Zakona o radu iz 2014. promijenjena obveza sindikata vezano uz postizanje sporazuma o sindikalnom povjereniku i priopćavanje istog poslodavcu, radi čega je Vrhovni sud RH zauzeo pravno stajalište da u slučaju kada kod poslodavca ne djeluje radničko vijeće, a sindikati nisu postupili prema odredbi čl. 153 st. 4 ZR-a i izvijestili poslodavca o sindikalnom povjereniku s pravima i obvezama radničkog vijeća, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 150 st. 1 ZR-a. Stoga, budući da u ovom slučaju nije bilo ustrojeno radničko vijeće niti je došlo do sporazuma sindikata o sindikalnom povjereniku koji bi preuzeo prava i obveze radničkog vijeća, niti je o tome obaviješten tuženik, tuženik nije imao obvezu provođenja savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu. Za zaključiti je stoga da odluka o otkazu u odnosu na tužiteljicu nije ništetna samo uslijed činjenice (ne)provedbe savjetovanja sa radničkim vijećem, budući da takva obveza za tuženika nije niti postojala. To ujedno ne znači da sud u okviru ispitivanja zakonitosti odluke o otkazu nije dužan ispitati sve navode koje su i sindikati iznijeli, a vezano uz (ne)zakonitost postupka otkazivanja i utvrđivanja kolektivnog viška radnika s aspekta (ne)uvrštavanja radnika u funkcionalne grupe i uspoređivanja radnika. Sve navedene okolnosti sud je dužan ispitati u okviru postupka koji se vodi radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, međutim ova odluka nije ništetna a priori radi činjenice da postupak savjetovanja nije proveden ili nije zakonito proveden, jer obveza savjetovanja nije niti postojala, a sve iz razloga koji su ranije izneseni.

9. Stoga se sud neće osvrtati na dijelove iskaza svjedoka KČŠ, CČ i HČ koji se odnose na činjenicu provođenja savjetovanja s radničkim vijećem, odnosno sindikatima, prije donošenja odluke o otkazu.

10. Iz odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da su razlozi prestanka potrebe za radom radnika sažeti u centralizaciji tzv. „korporativnih funkcija“, odnosno „korporativnih servisa“. Naime, kod tuženika su se iste grupe funkcionalnih poslova korporativnih servisa obavljale decentralizirano, odnosno unutar više organizacijskih jedinica/podružnica i to samo za potrebe te organizacijske jedinice, što je dovelo do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti te prevelikog broja izvršitelja. Novom organizacijom tuženik provodi centralizaciju korporativnih funkcija na način da se uvodi nova organizacija prema kojoj se u potpunosti prestaju obavljati korporativne funkcije u podružnicama te se ti poslovi ukidaju u podružnicama, a poslovi korporativnih funkcija se obavljaju centralizirano unutar organizacijske jedinice „Korporativni servisi“. To uključuje i poslove koje je tužiteljica obavljala. Posljedice opisane centralizacije je i smanjenje broja izvršitelja što je rezultiralo kolektivnim viškom radnika te prestankom potrebe za radom tužiteljice. U obrazloženju se dalje navodi da je tuženik donio interne akte kojima provodi ovu reorganizaciju. Navodi se da je tužiteljica obavljala poslove administratora TO i to u podružnici ZGOS, koji poslovi spadaju u funkcionalnu grupu općih poslova. Aktima poslodavca je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je tužiteljica obavljala poslove, djelokrug te jedinice se mijenja te se isti obavlja unutar nove organizacijske jedinice naziva Sektor općih poslova unutar "Korporativnih servisa“. Kako je za obavljanje poslova unutar nove organizacijske jedinice tuženik utvrdio potreban broj izvršitelja (6) niže, srednje ili više stručne spreme, a ukupan broj radnika koji obavlja te poslove je veći od potrebnog broja, potrebno je otkazati ugovor o radu tužiteljici kao višku (prekobrojan izvršitelj). U odluci o otkazu se dalje navodi da je tuženik kod odabira prekobrojnih radnika koji su višak primijenio kriterije iz Zakona o radu, kojima je dodijelio određen broj bodova, prema kojim kriterijima je tužiteljica ostvarila 5 bodova, dok je radnik s najmanjim brojem bodova koji je popunio slobodna radna mjesta ostvario 7 bodova, te se nalazi u radnom odnosu kod tuženika u trajanju od 25 godina, 0 mjeseca i 29 dana. Primjenom navedenih kriterija otkazan je ugovor o radu tužiteljici, s obzirom da ista ima manji broj bodova u odnosu na radnike koji su popunili slobodna radna mjesta. Slijedom navedenog otkazuje se ugovor o radu tužiteljici.

11. Tužiteljica u svom zahtjevu za zaštitu prava u bitnome navodi istovjetno kao u tužbi.

12. U odnosu na poslove koje je obavljala tužiteljica i daljnju potrebu za tim poslovima sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka DČ, KČŠ, RČ, ČČ te tužiteljice kao parnične stranke.

13. Svjedokinja DČ u svom iskazu navodi da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bila zaposlena u podružnici Čistoća kao rukovoditelj službe za pravne poslove i ljudske resurse. Prije početka kolektivnog viška radnika postojala je sistematizacija u podružnici Čistoća i nije donesena nova sistematizacija. Svjedokinja navodi da tužiteljicu vrlo površno poznaje jer je inače radila u podružnici ZGOS koja je netom prije kolektivnog viška pripojena podružnici Čistoća u kojoj je radila. Misli da je tužiteljica radila opće poslove. Ne zna koji su se poslovi radili u organizacijskoj jedinici tehnički odjel službe upravljanja odlagalištima. Zna da je sa FČ još radila i LČ koju poznaje jer radi u ljudskim resursima. Ne zna tko je KČ bio nadređen. Ne zna je li se ti poslovi i dalje obavljaju. Misli da je FČ radila opće poslove, misli da nije radila tehničke poslove. Svjedokinja misli da djelatnici iz službe za zaštitu okoliša i gospodarenja otpadom nisu obuhvaćeni kolektivnim viškom, rade poslove zaštite okoliša i dalje u podružnici Čistoća.

14. Iz iskaza svjedokinje KČŠ u bitnome proizlazi da je ista u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bila voditeljica službe za upravljanje ljudskim resursima. U postupku kolektivnog otkazivanja ugovora o radu radnici su uspoređivani na način da su sukladno ugovorima o radu i stvarnim poslovima koje su obavljali svrstavani u funkcionalne grupe, primjerice ljudski resursi, pravni poslovi, računovodstvo, financije, kontroling, marketing i slično. Unutar svake funkcionalne grupe bile su dvije podgrupe, jedna se odnosila na izvršitelje poslova za koje je bila potrebna visoka stručna sprema, a druga za poslove za koje je bila potrebna viša ili srednja stručna sprema. Ovisno o stručnoj spremi radnika i poslovima koje je obavljao radnici su svrstavani unutar te dvije podgrupe. Akti o reorganizaciji stupili su na snagu 26. svibnja 2022., prema njima nisu ustrojavana nova radna mjesta, a postojeća mjesta su imala opise poslova. Kod tuženika je bila takva situacija da su postojali različiti nazivi radnih mjesta, a osobe su obavljale iste poslove. Radno mjesto administrator sektora u podružnici Čistoća postojalo je prije centralizacije. Radilo se o općim poslovima, administriranju rada unutar sektora, poslovima urudžbenog zapisnika, otprema pošte i slično. Zbog toga su ti poslovi uvršteni u funkcionalnu grupu općih poslova, koji su centralizirani u korporativnim servisima tuženika i to u sektoru za upravljanje imovinom i uslugama. Došlo je i do promjene naziva navedenog sektora, budući da se odmah nakon centralizacije taj sektor zvao sektor za upravljanje imovinom i općih zajedničkih poslova. Ti poslovi sadržajno se više ne obavljaju u podružnici Čistoća, niti u bilo kojoj drugoj podružnici postoje poslovi kojima se administrira radom neke organizacijske jedinice. Svjedokinja misli da je FČ bila administrator tehničkog odjela. To su bili opći administrativni poslovi, tajnički poslovi, poslovi urudžbenog zapisnika, otpreme pošte i slično, a za potrebe odjela. Detaljnije ne može navesti što je tužiteljica radila. To joj je poznato iz opisa djelokruga rada organizacijske jedinice u koju je tužiteljica smještena i iz kontakata i informacija sa terena, odnosno iz same podružnice. Ne zna tko je bio nadređen tužiteljici imenom i prezimenom. Taj odjel je naime bio dio podružnice ZGOS, koja cijela podružnica je pripojena podružnici Čistoće. Zna da je bila još jedna radnika koja je radila iste poslove kao i tužiteljica, ne može se sjetiti njenog imena. Tužiteljica je uspoređivana sa radnicima koji su sadržajno obavljali poslove administriranja, neovisno o nazivu radnog mjesta na kojem su zaposleni. U svakoj podružnici su za sadržajno iste poslove postojali različiti nazivi radnog mjesta. Ne zna točno kako se zove danas radno mjesto koje obavlja poslove tužiteljice, pretpostavlja poslovi referenta. Centralizacija se radila u poslovima administracije, a ne potpore djelatnosti, odnosno osnovnoj djelatnosti, te radi toga tužiteljica nije uspoređivana sa evidentičarima i višim evidentičarima. Višak radnika je utvrđivala uprava društva u dogovoru sa voditeljima službi. O poslovima koje su radnici faktično obavljali tuženik je dobivao informacije iz sustava Argosi, iz dosjea radnika, iz ugovora o radu i eventualnih odluka o delegiranju nadležnosti te na temelju komunikacije sa voditeljima podružnica i voditeljima službi po podružnicama koji su bili nadređeni radnicima. Služba ljudskih resursa je kontaktirala nadređene osobe kao i voditelje podružnica kako bi istražila što osoba faktično radi. Nakon što su otkazani ugovori o radu doneseno je još novih sistematizacija i reorganizacija. Svjedokinja još navodi da je tuženik radnicima uručio ponudu slobodnih radnih mjesta, a to je bio popis radnih mjesta u operacijama za koje je bilo potrebno 280 izvršitelja. Radnici su ujedno dobili i izjave da su zaprimili tu ponudu. Radnicima nije nuđeno konkretno radno mjesto već popis radnih mjesta, radnici su u roku od 8 dana mogli iskazati interes za bilo koje radno mjesto s tog popisa. Ukoliko bi se više osoba javilo za neku poziciju, selekcija se radila prema uvjetima koji su se tražili za to radno mjesto, kompetencijama te broju bodova koji su utvrđeni tijekom kolektivnog viška radnika. Na taj način 60 radnika je ostalo u radnom odnosu.

15. Svjedok RČ u svom iskazu navodi da detaljno ne zna poslove koje je tužiteljica FČ obavljala, zna da je ona pripojena Čistoći u trenutku kada su pripojeni svi djelatnici ranije podružnice ZGOS – zbrinjavanje i gospodarenje otpadom, koliko se sjeća stavljena je u funkcionalnu grupu općih poslova, a ima informaciju da je radila tehničke poslove. Poslodavac nije obrazložio zašto je pojedine radnike razvrstao u tu funkcionalnu grupu. Prema informacijama kojima raspolaže svjedok jedino je tužiteljica iz ZGOS-a stavljena u opće poslove i utvrđena viškom. Radno mjesto administratora tehničkog odjela je moguće administrativno radno mjesto, s obzirom da je u pitanju administrator. Svjedok također zna da je bila lista sa navedenim radnim mjestima u operacijama, radnici nisu dobivali ponudu konkretnog ugovora o radu. Svjedok navodi da akt o sistematizaciji nije stupio na snagu prije ovog otkaza, on nije donesen sve do 19. ožujka 2025., kada je svjedok otišao u mirovinu.

16. Iz iskaza svjedokinje ČČ u bitnome proizlazi da je ista radila kao rukovoditeljica službe prodaje i naplate u Čistoći. Svjedokinja nije sudjelovala u postupku kolektivnog viška radnika Tužiteljica FČ je ranije radila u ZGOS- u, to je bila odvojena podružnica u odnosu na Čistoću, koje su kasnije spojene. Može reći da tužiteljicu osobno ne poznaje, prema saznanjima svjedokinje radila je na pratećim listićima, zna da se ti poslovi i dalje rade. Prema saznanjima svjedokinje ta služba nije bila na listi za otkaz. Nakon pripajanja u Čistoću tužiteljici je šef bio ĐČ. Svjedokinja se ne sjeća tko je bio rukovoditelj odjela općih poslova u Čistoći. Prema mišljenju svjedokinje, poslovi koje je radila tužiteljica su administrativni poslovi. Postojali su još administrativni poslovi za koje nitko nije bio uvršten na listi za otkaz.

17. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je radila u podružnici ZGOS na poslovima administratora, koja podružnica se pripojila podružnici Čistoća gdje je nastavila sa radom u službi upravljanja odlagalištem. Radila je poslove administratora u tehničkom odjelu i njeni radni zadatci su se konkretno odnosili na praćenje količine i dinamike odlaganja otpada. Radilo se o zahtjevnim zadatcima jer se na odlagalište odlažu razne vrste otpada, što je sve trebalo pratiti. Sačinjavala je sva potrebna izvješća za sve druge službe, unosila količine odloženog otpada u sustav eOnto, koji su dužni voditi. Na svojoj poziciji nužno je komunicirala sa kolegama iz drugih službi, osobito kolegama s ulaza u odlagalište koji su izdavali vagarinke, pomoću kojih je pratila količinu odloženog otpada i to otpada kojeg odlažu i partnerske tvrtke, a sve kako bi se pratilo jesu li prekoračili ugovorene količine. U slučaju inspekcijskog nadzora svi potrebni podatci nalazili su se kod tužiteljice, trebala je predočiti podatke o ulazu i izlazu posljednjeg kamiona, a i ostalim vozilima koji su odlagali otpad. Obavljala je ustvari potpornu funkciju svim odjelima, budući su svakom odjelu bili potrebni podatci kojima je tužiteljica raspolagala. Tužiteljici je bila nadređena SČ, ona je bila voditeljica tehničkog odjela, a njoj je bila nadređena voditeljica podružnice. Zna da se ti poslovi i dalje obavljaju kod tuženika jer se otpad i dalje odlaže, ne zna tko to točno radi. Ne zna s kime je uspoređivana u postupku otkaza, ali zna da nije bila administrator općih poslova i nije trebala biti svrstana u funkcionalnu grupu općih poslova. U Čistoći je postojao odjel općih poslova u kojem je administratorica bila LČ, koja uopće nije uspoređivana. Također želi napomenuti da su pojedini djelatnici netom prije otkaza premještani u druge organizacijske dijelove tuženika i nisu uspoređivani, a tužiteljica je do otkaza bila u tehničkom odjelu na svojoj poziciji. Navodi da je u tehničkom odjelu postojalo više pozicija na kojima su radna mjesta bila naziva administrator, bilo je pet ili šest kolega koji su radili kao administratori, a oni nisu uspoređivani. I kolege na vagi i u evidenciji su također bili administratori, međutim oni nisu uspoređivani. Ti ostali kolege nisu radili sadržajno iste poslove kao i tužiteljica. Tužiteljici u postupku otkazivanja nikada nije ponuđeno drugo radno mjesto. Kolegica EČ je radila kao administrator u tehničkom odjelu. Zna da je i ona dobila otkaz. Ona nije radila iste poslove kao i tužiteljica. Ona je radila administrativne poslove vezane uz ugovaranja u odjelu za upravljanje projektima, ona se bavila ugovorima. Tužiteljici je prezentiran popis slobodnih radnih mjesta, tužiteljica je taj popis preuzela i potpisala. Na popisu su bila radna mjesta kao što su grobar, asfalter, cestar i slično, za koja radna mjesta tužiteljica nema niti fizičke predispozicije niti je educirana za to. Zna da je bilo i radno mjesto recepcionara, tužiteljica se na to radno mjesto prijavila nakon otkaza i dobila je odbijenicu. Nije bila u selekcijskom postupku.

18. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da je odluka o otkazu zakonita i dopuštena. Naime, tužiteljica tijekom postupka navodi to da se poslovi koje je obavljala i dalje obavljaju kod tuženika, što tuženik ne spori, međutim navodi da te poslove sada obavlja manji broj djelatnika radi čega je došlo do smanjenja broja izvršitelja na poslovima koje je obavljala tužiteljica i otkazivanja ugovora o radu prekobrojnim izvršiteljima. Iz odluke o otkazu proizlazi da je tuženik utvrdio kako je potreban broj izvršitelja 6, a da je na tom radnom mjestu utvrđen veći broj izvršitelja od tog broja. Iz odluke o otkazu dalje proizlazi da su poslovi koje je radila tužiteljica, a odnosili su se na administrativne poslove iz grupe općih poslova, centralizirani sada u okviru sektora općih poslova koji se nalazi unutar korporativnih servisa koji djeluju u odnosu na čitavog tuženika (ne samo za podružnice). Iz iskaza svih svjedoka pa i tužiteljice suglasno proizlazi to da je doista došlo do smanjenja broja izvršitelja na poziciji tužiteljice (i tužiteljica navodi da je njezina kolegica EČ koja je radila kao administratorica u tehničkom odjelu dobila otkaz). Iz iskaza tužiteljice sud je također utvrdio da se tužiteljičini poslovi u bitnome odnose na administrativne poslove neovisno o tome što se odnose na pitanja odlaganja otpada, budući da iz iskaza tužiteljice proizlazi kako ona nije obavljala tehničke ili operativne poslove vezano uz odlaganje otpada, već upravo poslove koji se odnose na prateću dokumentaciju koja se odnosi na odlaganje otpada. I sama tužiteljica navodi da se sva dokumentacija vezana uz vrstu otpada koja se odlaže i vozila kojima se otpad prevozi nalazila kod nje, te da je ona bila potpora svim dijelovima tuženika koji su trebali te podatke. Upravo iz navedenog proizlazi da se u suštini radi o administrativnim poslovima, a ne tehničkim kako to tvrdi tužiteljica. Stoga je sud također utvrdio da je tužiteljica pravilno uspoređivana u grupi općih poslova gdje se obavljaju administrativni poslovi.

19. Autonomno je pravo tuženika kao poslodavca donositi odluke o organizaciji poslovanja te o broju izvršitelja na pojedinim radnim mjestima. Isto tako tuženik kao poslodavac autonomno donosi odluku o smanjenju broja izvršitelja na nivou tuženika, odnosno u pojedinim organizacijskim jedinicama. Reorganizacija poslovanja dovela je do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu tužiteljice, a što sve predstavlja opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu iz organizacijskog razloga. Naime, sukladno odredbi čl. 115 st. 1 t. 1 ZR-a je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu dopušten je i u situaciji kada poslodavac odluči smanjiti broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu, zbog organizacijskog ili gospodarskog razloga, a što dovodi do toga da prestaje potreba za obavljanjem posla od strane tužiteljice. Iako se poslovi koje je radila tužiteljica i dalje obavljaju kod tuženika, smanjen je broj izvršitelja koji te poslove obavljaju, što znači da su prekobrojni izvršitelji utvrđeni kao višak.

20. Sud je prihvatio argumentaciju tuženika iz koje proizlazi da je dopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i u situaciji kada se smanjuje broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu, pri čemu se poslovi i dalje obavljaju kod poslodavca. Naime, za tu situaciju predviđena je odredba čl. 115 st. 2 ZR-a koja propisuje da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Navedena odredba primjenjuje se upravo za slučaj kada poslodavac smanjuje broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu te dolazi do uspoređivanja radnika i izlučivanja viška.

21. Iz odluke o otkazu proizlazi da je tuženik u postupku otkazivanja primijenio zakonske kriterije iz čl. 115 st. 2 ZR-a, da je pojedinom kriteriju dodijelio određen broj bodova, te je na temelju primjene tih kriterija izlučio osobe sa najmanjim brojem bodova. Tuženik je dodatno razradio primjenu kriterija na način da ako radnici imaju jednak broj bodova prema zakonskim kriterijima, da se prednost daje radniku koji je dulje u radnom odnosu kod tuženika, odnosno ukoliko su radnici i prema tom kriteriju izjednačeni, prednost ima radnik koji ima više uzdržavanih osoba. Tužiteljica tijekom postupka ne osporava navode tuženika da je došlo do primjene zakonskih kriterija, odnosno da je uz primjenu tih kriterija dobila 5 bodova, a radnik koji je zadržan u radnom odnosu sa najmanjim brojem bodova je imao je 7 bodova. Stoga je sud utvrdio da je tuženik pravilno primijenio zakonske kriterije prilikom uspoređivanja radnika kod donošenja odluke o otkazu, te je otkazao ugovor o radu tužiteljici koja je imala manji broj bodova u odnosu na radnika koji je kao zadnji zadržan u radnom odnosu.

22. U odnosu na ponudu za obavljanje posla u tzv. operacijama, valja navesti da tuženik kao poslodavac nije dužan tužiteljici ponuditi ugovor o radu za drugo radno mjesto, ako takvim ne raspolaže, niti je obvezan donijeti odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora. Iz iskaza svjedokinje KČŠ proizlazi da su radnicima uručivali popise radnih mjesta u operacijama, a da tužiteljica nije iskazala interes niti za jedno radno mjesto sa tog popisa. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ista zaprimila popis slobodnih radnih mjesta u poslovima operacija, te da nije iskazala interes za ista, jer se radi o radnim mjestima za koja nema predispozicije niti je za iste educirana. Iz izjave tužiteljice od 30. ožujka 2022. proizlazi da je tužiteljica od tuženika zaprimila popis slobodnih radnih mjesta u operacijama te je pozvana u roku od 8 dana iskazati interes za neko od tih radnih mjesta. Među strankama nije sporno da tužiteljica nije aplicirala niti za jedno radno mjesto. Naime, tužiteljica je u iskazu navela da je tek nakon otkazivanja ugovora o radu podnijela prijavu za radno mjesto recepcionara, te da nije sudjelovala u selekcijskom postupku. Kao što je ranije navedeno tuženik nije u obvezi tužiteljici ponuditi ugovor o radu za konkretno radno mjesto, ukoliko istim ne raspolaže. Stoga je i u odnosu na navedeno utvrđeno da tuženik nije povrijedio proceduru otkazivanja ugovora o radu.

23. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je tuženik imao opravdan i dopušten razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu do kojeg je došlo uslijed smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu tužiteljice, a do kojeg smanjenja je došlo postupkom reorganizacije tuženika. Utvrđeno je također da je tuženik primijenio zakonske odredbe u pogledu postupka otkazivanja ugovora o radu i utvrđivanja kolektivnog viška radnika, nadalje da je primijenio zakonske kriterije iz čl. 115 st. 2 ZR-a, te da je stoga odluka o otkazu zakonita i dopuštena.

24. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti te donijeti presudu kao pod točkom I/ izrijeke. Budući da je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, valjalo je odbiti i zahtjev za vraćanjem na rad, jer za prihvaćanje tog zahtjeva nema pravne osnove, sve sukladno odredbi čl. 124 st. 1 ZR- a.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, koja propisuje da ako stranka u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranici naknaditi parnične troškove. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tuženik zastupan po odvjetniku.

26. Trošak tuženika odnosi se na trošak jednokratne nagrade iz Tbr. 7/2 Tarife u svezi sa Tbr. 52/4 Tarife u iznosu od 400,00 eura, kojem iznosu se ima pridodati iznos od 100,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), što ukupno iznosi 500,00 eura koji trošak je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku.

U Zagrebu 30. siječnja 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku po pun.