REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj P-356/2022-62

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska ulica 2, OIB 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika 1. IM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. GM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. AM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matej Miletić, odvjetnik u Rijeci, 4. IMO, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 5. ŠM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 6. VM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 7. OM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 8. BM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave održane 29. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Antonia Šćulca, odvjetnika u Rijeci, tuženika GM, ŠM, OM i BM, **.**.2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima IM, OIB [osobni identifikacijski broj]; GM, OIB [osobni identifikacijski broj]; AM, OIB [osobni identifikacijski broj]; ŠM, OIB [osobni identifikacijski broj]; OM, OIB [osobni identifikacijski broj] i CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplatiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB 94472454976 iznos od 1.428,25 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. srpnja 2019. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva isplatu daljnjeg iznosa od 1.428,24 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos;

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba tužitelja u odnosu na tuženice VM i IMO povučena.

II. Utvrđuje se da je tužba tužitelja (u odnosu na preostale tuženike) za iznos od 450,00 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, povučena.

III. Nalaže se tuženicima IM, OIB [osobni identifikacijski broj]; GM, OIB [osobni identifikacijski broj]; AM, OIB [osobni identifikacijski broj]; ŠM, OIB [osobni identifikacijski broj]; OM, OIB [osobni identifikacijski broj] i CM, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, OIB 94472454976 solidarno naknade troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 539,76 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 30. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 30. svibnja 2019. u [adresa] oko 12,00 sati u zajedničkom dvorištu na adresi zgrade [adresa] došlo do pada stabla na vozilo registarske oznake i broja: [registarska oznaka] u vlasništvu HM, koje se nalazilo parkirano u dvorištu. Stablo koje je palo na parkirano vozilo HM u predmetnom dvorištu bilo je u lošem stanju i s vidljivim oštećenjima te je predstavljalo opasnost za ljude i imovinu još 2016. što je utvrđeno od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu Grada Pule, međutim suvlasnici zgrade su se usprotivili uklanjanju stabla te je ono uslijed svojega stanja 30. svibnja 2019. palo na predmetno motorno vozilo čiji je vlasnik na dan štetnog događaja imao s tužiteljem zaključen ugovor o kasko osiguranju motornog vozila, o čemu je izdana polica osiguranja broj: KO6860017368. Oštećeni KM obratio se tužitelju sa zahtjevom za naknadu štete na njegovu vozilu [registarska oznaka] te je tužitelj **.**.2019. KM podmirio troškove popravka vozila prema računu Pravdić d.o.o. broj: 91/01/03 koji je iznosio 24.912,75 kuna. Budući da se predmetno stablo nalazilo u zajedničkom dvorištu stambene zgrade u [adresa], čiji su suvlasnici ovdje tuženici, to oni sukladno odredbi iz članka 1064. Zakona o obveznim odnosima odgovaraju solidarno za štetu od opasne stvari (stablo u lošem stanju s vidljivim oštećenjima koje se nalazi na neprimjernom mjestu za rast). Kako je tužitelj isplatio naknadu iz osiguranja oštećenoj osobi, to tužitelj temeljem odredbe iz članka 963. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ima pravo regresa prema tuženicima kao osobama odgovornim za štetu. Tijekom postupka tužitelj je ispravio činjenični navod iz tužbe i istaknuo da se predmetni događaj zbio 29. svibnja 2019. u [adresa].

2. Odgovore na tužbu podnijeli su IM, GM, AM, IMO, ŠM i BM, svaki zasebno. Svi osporavaju tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti iz više (međusobno oprečnih) razloga. Tuženici BM i AM inzistiraju na tvrdnji da je stablo predstavljalo opasnu stvar i da su zbog toga oni i željeli ishoditi njegovo uklanjanje, međutim kao manjina to nisu uspjeli, stoga da ne postoji njihova odgovornost već odgovornost samog oštećenika. Preostali suvlasnici IM, GM, IMO i ŠM navode da predmetno stablo nije predstavljalo opasnu stvar, a sve i da jest ističu da postoji razlog isključenja odgovornosti i to viša sila koja se ogleda u nevremenu. Zajednički prigovor svih tuženika je odgovornost oštećenika HM za nastanak štete.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženik FM se u cijelosti protivi tužbenom zahtjevu jer se ne smatra odgovornim za materijalnu štetu koja je nastupila uslijed pada stabla na vozilo BMW X1 koje je bilo parkirano u dvorištu stambene zgrade u [adresa], zato što je rušenje stabla uzrokovano nepovoljnim vremenskim prilikama odnosno višom silom (nije jedino stablo koje je palo u [adresa] te zgode), a ne zbog nemara suvlasnika zgrade. Navodi da je zahtjev za uklanjanje stabla (na koji se poziva tužitelj) podnesen na inicijativu jednog od suvlasnika zgrade i to isključivo zbog smetnje pri ulazu u njegovu garažu, a povodom tog zahtjeva Upravni odjel nije uopće izašao na očevid. Ističe da su se suvlasnici uklanjanju usprotivili smatrajući da predmetno stablo ne predstavlja značajnu smetnju konkretnom suvlasniku što su i izrazili potpisujući peticiju od srpnja 2016. Navodi da je naslijedio stan svoga oca te da o predmetnom događaju i svemu što je tome prethodilo tuženik nema neposrednih saznanja. Smatra da je potpisivanje peticije bilo izražavanje osobne volje njegova pokojnog oca zbog čega on ne može snositi odgovornost za štetu koja mu se stavlja na teret. Stoga tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.2. Tuženik AM u svom odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja. Navodi da nije sporno da je on jedan od suvlasnika nekretnine na kojoj se dogodio štetni događaj, međutim osporava da bi bio odgovoran za štetu koja je nastala, a time i za podmirivanje regresnog zahtjeva. Upravo je on u ime svoje majke i tadašnje suvlasnice Letizia Periše 2016. pokrenuo inicijativu za uklanjanje predmetnog stabla te se obratio upravitelju zgrade sa zahtjevom da se od Grada Pule ishodi dozvola za uklanjanje te je predujmio trošak potreban za uklanjanje. Međutim 15. srpnja 2016. uslijedila je peticija ostalih suvlasnika zgrade, izuzev CM, koji su se usprotivili uklanjanju stabla. Nakon toga njegova je majka pokušala suvlasnicima koji su se usprotivili uklanjanju stabla i to dopisom upućenog putem odvjetnika ukazati na opravdanost takvog postupanja čak i pod uvjetom da se to mora provesti sudskim putem, međutim niti nakon toga nije postignut dogovor. Majka tuženika je pokrenula proceduru uklanjanja stabla prvenstveno jer je stablo ometalo pristup garaži, ali je to rezultiralo time da su službe Grada koje su prije davanja odobrenja izvršile očevid utvrdile da su razlozi za uklanjanje stabla opravdani i zbog toga što je bilo oštećeno i predstavljalo opasnost za ljude i imovinu. Svi suvlasnici zgrade s tom činjenicom su bili upoznati, ali su se usprkos tome protivili uklanjanja stabla, izuzev majke tuženika i CM koji se s njom složio. Kako jedan ili više suvlasnika koji su u manjini ne mogu samostalno donositi odluke o takvom zahvatu, to je prednica tuženika bila onemogućena u provedbi uklanjanja stabla koje je prouzročilo štetu, a poduzela je sve potrebne radnje da se predmetno stablo ukloni. Sukladno tome, tuženik ne može solidarno odgovarati s ostalim suvlasnicima zgrade koji su svojim radnjama spriječili uklanjanje stabla pa su time i odgovorni za nastanak predmetne štete. Predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika i obveže tužitelja na plaćanje parničnih troškova.

2.3. U odgovoru na tužbu tuženica IMO predložila je da se pozove kao umješača Croatia osiguranje d.d. kao osiguratelja predmetne zgrade. Osporava tužbeni zahtjev tužiteljica u cijelosti te navodi da nije upoznata s tvrdnjom tužitelja da je 30. svibnja 2019. u [adresa] oko 12,00 sati u zajedničkom dvorištu na adresi zgrade [adresa] došlo do pada stabla na vozilo [registarska oznaka] u vlasništvu HM, koje se nalazilo parkirano u dvorištu. Navodi da nije točno da je stablo uslijed svojeg stanja palo na parkirano vozilo, niti je točno da je stablo bilo u lošem stanju i s vidnim oštećenjima te da je ono predstavljalo opasnost za ljude i imovinu još od 2016. Tužena smatra da je očitovanje Grada Pule dano tek paušalno, odnosno da je u istome navedeno da je stablo u lošem stanju isključivo kako bi se opravdalo uklanjanje stabla radi otežanog korištenja garaže jednog od suvlasnika zgrade. Oštećenje na vozilu HM nastala su padom jedne grane uslijed nevremena (a ne kako to tužitelj navodi padom stabla), dakle uslijed više sile koja isključuje odgovornost suvlasnika obzirom na isto nisu mogli utjecati na bilo koji način. Ističe da je RM u trenutku štetnog događaja bio prijavljen na adresi [adresa], a ujedno je suprug tužene VM.

2.4. Tužena se usprotivila uklanjanju stabla koje je bilo (prema navodima tužitelja) opasno, već se samo usprotivila bezrazložnom uklanjanju stabla jer o predmetnom Očitovanju Grada Pule je tek naknadno dobila saznanja prispjelim dopisom odvjetnika Saše Žarkovca u kojem nije navedeno da je stablo opasno već da samo smeta za ulazak u garažu. Suvlasnici zgrade su redovito održavali i obrezivali navedeno stablo te činili sve potrebno kako bi isto bilo sigurno za suvlasnike i ostale stanare, a održavali su ga i 2016. i osoba koja je stručna za održavanje stabla nije utvrdila da je stablo opasno. Slijedom navedenog, predmetno stablo u dvorištu zgrade nije moglo predstavljati opasnu stvar obzirom je bilo održavano, a grana se odlomila uslijed nevremena dakle više sile što isključuje odgovornost suvlasnika zgrade pa tužitelj nema pravo na regresni zahtjev prema tuženicima. Ako sud smatra drugačije tada treba uzeti u obzir činjenicu odgovornosti osiguranika tužitelja za nastalu štetu. U tom smislu ističe da je parkirano vozilo osiguranika tužitelja bilo parkirano na mjestu koje nije predviđeno za parkiranje automobila, već je predviđeno isključivo za ulazak i izlazak iz garaže. Da je automobil bio parkiran na za to predviđeno mjesto do materijalne štete na vozilu uslijed pada grane sa stabla uslijed nevremena ne bi ni došlo. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tužitelja na naknadu parničnog troška.

2.5. U odgovoru na tužbu tuženik BM navodi da on nije potpisao peticiju kojom se većina suvlasnika (6 od 8 suvlasnika) usprotivila uklanjanju oštećenog stabla u dvorištu njihove stambene zgrade, usprkos dopisu nadležnog Upravnog odjela Grada Pule od 14. travnja 2016. Nepotpisivanjem peticije učinio je sve što je bilo u njegovoj moći kako bi spriječio i otklonio moguću opasnost za ljude i imovinu jer se nije smatrao stručnim i kompetentnim ignorirati i negirati navedeno. Nažalost, zbog peticije obustavljen je već započeti legalni postupak uklanjanja oštećenog stabla. Ističe da je oštećenik pridonio nastanku štetnog događaja na više načina i to potpisivanjem „Peticije", potom parkiranjem u blizini stabla znajući za stanje stabla, ali i vezanjem nategnutog dvostrukog konopca za sušenje rublja (tiramol) upravo za predmetnu granu stabla s prozora stana [adresa]. S obzirom da je oštećenik doprinio događaju, smatra da tužitelj nema pravo na regres. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na njega.

2.6. Tuženik Zimolo Argeo u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je tužitelj po osnovi police o kasko osiguranju isplatio HM iznos popravka 24.912,75 kuna, jer je došlo do štete na vozilu uslijed pada grane stabla (a ne stabla). Međutim sporan je činjenični opis štetnog događaja i primjena članka 963. stavka 1. i članka 1064. Zakona o obveznim odnosima. Na predmetnoj je grani stabla bila pričvršćena tiramola za sušenje robe koju je postavio i godinama koristio upravo oštećenik i njegova supruga tužena VM. Oštećenik KM je svojim postupcima, ponašanjem i radnjama, svjestan opasnosti o mogućem štetnom događaju, parkirao osobni automobil u dvorištu ispod grane, iako ima u posjedu i koristi garažu u istom dvorištu, koja garantira čuvanje imovine, a samim time isključuje opasnost od štetnog događaja. Sama činjenica da je još 2016. Upravni odjel Grada Pule utvrdio da uklanjanje predmetnog stabla duda smatra opravdanim, obzirom da predstavlja potencijalnu opasnost za ljude i imovinu, a da je oštećenik svjestan te činjenice parkirao osobno vozilo u neposrednoj blizini stabla, ispod grane za koju je vezao tiramolu i koristio za sušenje robe čestim povlačenjem znatnom količinom mokre robe koja ima težinu, upućuje na uzročno-posljedičnu povezanost štetnog događaja i ponašanja oštećenika, zbog toga tuženik ističe da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, što isključuje odgovornost vlasnika stvari prema članku 1067. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima. Oštećenik je svjesno preuzeo rizik opasnosti i odgovornosti parkirajući osobni automobil izvan garaže u dvorištu ispod grane na kojoj ima postavljeni kolut privezan za tiramolu, koji je koristio i nakon upozorenja nadležnog Upravnog odjela Grada Pula-Pola o mogućoj opasnosti za imovinu, ustrajno i uporno je koristio tiramolu od 2016. pa sve do štetnog događaja što upućuje da je suodgovoran za štetni događaj.

2.7. U odgovoru na tužbu tuženica IM u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja te ističe navode gotovo istovjetne onima tuženice IMO i GM i to da predmetno stablo nije predstavljalo opasnu stvar, isključenje odgovornosti suvlasnika uslijed nevremena kao više sile te odgovornosti samog oštećenika. Vezano za to ističe da je vozilo bilo parkirano na mjestu koje nije predviđeno za parkiranje što je oštećenik znao i svejedno je svjesno tamo parkirao. Ističe da do štete ne bi došlo da je KM savjesno postupao, što znači da postoji isključiva subjektivna odgovornost oštećenika (osiguranika tužitelja). Oštećenik PM kao osoba koja prebiva na adresi [adresa], u bračnom odnosu s tuženom, je na navedenom stablu i grani koja se odlomila imao privezan konop za sušenje rublja. Svojim postupkom je doprinio da uslijed nevremena, snažnog vjetra i napetosti užeta pričvršćenog na stambenoj zgradi i grani došlo do pucanja i pada grane na njegovo vozilo. Navedeno uže je oštećeni postavio te zajedno sa suprugom koristio za sušenje rublja. Smatra da tužitelj nema pravo potraživanja po regresnom zahtjevu prema tuženima iz razloga što postoji isključiva odgovornost osiguranika tužitelja za nastalu štetu kao i što postoji i isključenje svake odgovornosti tuženika zbog više sile, a posebno iz razloga što stablo u dvorištu koje je uredno održavano ne može predstavljati opasnu stvar. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška.

3. Ističe se da je, prihvaćanjem prijedloga tuženika, sud na temelju odredbe članka 221. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje ZPP) obavijestio Croatia osiguranje d.d. kao treću osobu o otpočetoj parnici u ovom predmetu, međutim podneskom od 3. rujna 2024. Croatia osiguranje izvijestilo je sud da nema pravni interes stupiti u ovu parnicu u svojstvu umješača na strani tuženika zbog toga što su od osiguranja isključene štete koje pretrpi bračni drug osiguranika koja nastane u vezi s korištenjem zajedničkih dijelova nekretnine.

4. Tužitelj je tijekom postupka povukao tužbu u odnosu na tuženice VM i GMO, na što su obje tuženice pristale, slijedom čega je na temelju odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke rješenja. Nadalje se ističe da je tijekom postupka preminula tuženica TM pa je na njeno mjesto stupila njena nasljednica OM.

4.1. Dakle, presuda se odnosi na preostalih šest tuženika, a u odnosu na njih tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev (na raspravi 29. rujna 2025.) na način da konačno potražuje isplatu iznosa od 2.856,49 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Navedeno predstavlja djelomično povlačenje tužbe na što su tuženici prešutno pristali, stoga je sud na temelju odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a odlučio kao u točki II izreke rješenja.

5. U dokaznom postupku pročitani su uvjeti kasko osiguranja tužitelja, prijava i zahtjev za naknadu štete iz automobilskog kaska, Potvrda MUP-a, pregledane su fotografije, pročitan je dopis Upravnog odjela od 14. travnja 2016., dopis Upravnog odjela od 21. srpnja 2016., dopis Upravnog odjela od 29. srpnja 2016., peticija stanara, dopis upućen EM, dopis upućen Herculanea d.o.o., izvadak iz zemljišne knjige, račun, nalog o plaćanju, račun Pravdić d.o.o., izvid štete, dva dopunska izvida štete, fotodokumentacija, prometna dozvola, fotografije s lista 78-79 spisa, dokumentacija Croatia osiguranje, dopis Eki Inžinjering d.o.o., dokumentacija Državnog hidrometeorološkog zavoda, dokumentacija koju je dostavio upravitelj Semper d.o.o., dokumentacija Upravnog odjela Grada Pule (list 145-160 spisa), dokumentacija MUP-a (list 171-179 spisa), iskazi svjedoka HM, AMO, ĐM, NM i UM, iskazi tuženika te sva druga dokumentacija priležeća spisu.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je, dakle, tužiteljev zahtjev za (regresnu) isplatu iznosa od 2.856,49 eura koji je iznos tužitelj platio na temelju ugovorenog kasko osiguranja za popravak vozila svom osiguraniku HM čije je vozilo oštećeno uslijed odloma i pada grane stabla murve (duda) koje se nalazi u dvorištu nekretnine u suvlasništvu tuženika.

8. Pri tom između stranka nisu sporne sljedeće činjenice:

- da su tuženici (uz IMO i VM) suvlasnici nekretnine u [adresa] na adresi I [adresa], koja se sastoji od zgrade u kojoj tuženici imaju posebne dijelove (stanove) i zajedničkog dvorišta u kojoj se nalaze garaže te dva stabla murve,

- da je 29. svibnja 2019. u [adresa] oko 12,00 sati u zajedničkom dvorištu predmetne zgrade došlo do loma i pada grane jednog stabla murve na vozilo marke BMW X1 registarske oznake i broja [registarska oznaka] u vlasništvu HM, koje se nalazilo parkirano u dvorištu ispod predmetnog stabla,

- da se predmetno stablo nalazi na nekretnini u suvlasništvu tuženika,

- da su na dan i u vrijeme predmetnog štetnog događaja u [adresa] bile loše vremenske prilike popraćene kišom i vjetrom,

- da je KM u vrijeme predmetnog događaja živio u toj zgradi zajedno sa svojom suprugom VM koja je jedna od suvlasnika predmetne nekretnine,

- da je tužitelj podmirio troškove popravka vozila HM isplativši mu iznos od 24.912,75 kuna koliko je koštao popravak kod Pravdić d.o.o. [adresa],

- da je visina troškova popravka opravdana što znači da nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

8.1. Osim što predmetne činjenice nisu sporne, proizlaze i iz dostavljene dokumentacije i to osobito zemljišnoknjižnog izvatka, zapisnika o očevidu policije, računa popravka i dokaza o uplati.

8.2. Nije sporna niti aktivna legitimacija tužitelja s obzirom da je iz police osiguranja broj K06860017368 (list 37 spisa) utvrđeno da je KM u svojstvu ugovaratelja i osiguranika s ovdje tužiteljem kao osigurateljem imao ugovoreno kasko osiguranje za osobno vozilo registarske znake [registarska oznaka] marke BMW X1 u predmetnom razdoblju. Iz osnovnog i dopunskog izvida štete te računa društva Pravdić d.o.o. i naloga za isplatu proizlazi da je tužitelj kao osiguratelj za popravak predmetnog vozila platio iznos od 24.912,75 kuna koji iznos sada regresno potražuje od ovdje tuženika, svoju aktivnu legitimaciju temeljeći na institutu subrogacije odnosno prijelazu osiguranikovih prava na osiguratelja prema odgovornoj osobi iz članka 963. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO).

9. Međutim, sporno je jesu li tuženici kao suvlasnici nekretnine na kojoj se nalazilo predmetno stablo dužni tužitelju regresno isplatiti predmetni iznos za popravak oštećenog vozila. Tuženici osporavaju svoju odgovornost ističući više različitih prigovora i to prvenstveno da predmetno stablo nije predstavljalo opasnu stvar, odnosno da postoje razlozi za isključenje njihove odgovornosti navodeći da je do štete došlo uslijed više sile i radnjom samog oštećenika HM.

9.1. Osim toga tuženici ŠM i OM navode da u vrijeme štetnog događaja nisu bili suvlasnici predmetne nekretnine pa da ne mogu odgovarati za osobne odluke njihovih prednika, čime suštinski ističu prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na njih.

10. Prije svega valja odlučiti o prigovoru tuženika ŠM i OM o promašenoj pasivnoj legitimaciji. Naime, tuženik ŠM navodi da u vrijeme štetnog događaja nije bio suvlasnik predmetne nekretnine na kojoj se stablo nalazi te da ne može snositi teret očitovanja volje i to potpisivanja peticije protiv uklanjanja predmetnog stabla koji je učinio njegov pokojni otac. U pravu je tuženik kada navodi da su u ovakvom predmetu pasivno legitimirane one osobe koje su bile suvlasnici nekretnine u vrijeme štetnog događaja. Međutim, s obzirom da je tuženik ŠM sveopći pravni slijednik svoga oca koji je u vrijeme štetnog događaja bio suvlasnik, a odredbom članka 139. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) propisano je da nasljednik odgovora za dugove ostavitelja, to je tuženik ŠM pasivno legitimiran u ovoj parnici stoga je njegov prigovor, kao i prigovor OM, otklonjen kao neosnovan.

11. U nastavku je dakle potrebno utvrditi:

- je li predmetno stablo murve u trenutku štetnog događaja predstavljalo opasnu stvar,

- ako je, je li do štetnog događaja i to odloma i pada grane došlo zbog više sile i to loših vremenskih prilika toga dana,

- je li oštećenik svojim postupanjem doveo ili pridonio nastanka vlastite štete.

12. Tužitelj svoj zahtjev temelji na konceptu objektivne odgovornosti tuženika kao suvlasnika opasne stvari. Odredbom članka 1045. stavka 3. ZOO-a propisano je da se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara bez obzira na krivnju. Nadalje je odredbama članka 1063. i 1064. ZOO-a određeno da se smatra da šteta koja je nastala u vezi s opasnom stvari potječe od te stvari, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik.

12.1. Objektivna odgovornost je pravni princip prema kojem, u konkretnom slučaju, suvlasnici odgovaraju za štetu koju je ta stvar prouzročila bez obzira na svoju krivnju. Nije sporno da su tuženici suvlasnici nekretnine na kojoj se predmetno stablo nalazi, a time i suvlasnici stabla. Stoga navodi tuženika AM i BM o tome da u njihovom postupanju nema krivnje (jer su glasali za uklanjanje predmetnog stabla i pokrenuli postupak za uklanjanje istog) nisu od značaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Takvi bi navodi eventualno mogli biti od utjecaja za međusobni odnos između samih suvlasnika, međutim ne i u ovoj parnici u kojoj su tuženici kao suvlasnici jedinstveni materijalni suparničari što znači da se ova parnica može okončati isključivo na isti način spram svih tuženika.

13. Tužitelj tvrdi da je predmetno stablo predstavljalo opasnu stvar te da je šteta nastala na vozilu osiguranika tužitelja potekla od te stvari. Stoga je prvenstveno potrebno utvrditi je li predmetno stablo predstavljalo opasnu stvar u trenutku štetnog događaja. Opasna stvar je, naime, stvar koja zbog svojih svojstava ili okolnosti u kojima se koristi, može predstavljati opasnost za život, tijelo ili imovinu drugih osoba. Nije svako stablo opasna stvar, stoga je potrebno, u cilju utvrđenja je li predmetno stablo murve predstavljalo opasnu stvar, razmotriti više značajnih okolnosti i to njegove osobine, položaj i okolinu u kojoj se nalazi.

13.1. Ocjenom svih provedenih dokaza ovaj je sud utvrdio da je predmetno stablo murve (duda) u trenutku štetnog događaja predstavljalo opasnu stvar i to na temelju više činjenica kojeg govore u prilog takvom zaključku.

13.2. Iz sukladnih iskaza tuženika i svjedoka HM utvrđeno je da se u predmetnom dvorištu nalaze garaže te da su se nalazila dva stabla murve, a da je riječ o ulici koja je poznata po rastu stabala murve te da je nekoć i nosila naziv Via dei sette murevi (Ulica sedam murvi). Utvrđeno je da su u tom dvorištu prvo bila posađena stabla murve (duda), a naknadno su izgrađene garaže. Iz iskaza tuženika BM (75 godina) utvrđeno je da je predmetno stablo murve staro više od 60 godina, s obzirom da tuženik iskazuje da u toj zgradi živi od djetinjstva te da od kada tamo živi pamti i predmetno stablo murve. On u svom iskazu dodatno objašnjava da su stabla bila manja kada su garaže građene. Iz sukladnih iskaza tuženika i svjedoka HM također je utvrđeno da je predmetno stablo murve bilo visoko 5 do 6 metara te da je imalo veliku krošnju, što je dodatno utvrđeno i uvidom u fotografije (list 78 i 79 spisa). Svi tuženici suglasno iskazuju da su stabla bila redovito održavana odnosno obrezivana te da je predmetno stablo murve rađalo puno plodova svake godine. Također je iz, u tom dijelu sukladnih iskaza tuženika i svjedoka HM, ali i fotografija s lista 78 i 79 spisa, utvrđeno da je upravo za predmetnu granu toga stabla bio s prozora stana obitelji HM, u kojem su tada živjeli VM i oštećenik KM, postavljen dvostruki konop za sušenje rublja koji se vuče (na tzv. tiramolu). Utvrđeno je i da je u predmetnom događaju došlo do loma (grana) samo ovog predmetnog stabla, a ne i drugog stabla koje se nalazi u istom dvorištu. Tuženici i svjedok KM sukladno iskazuju da je na dan događaja u dvorište pristupila policija i vatrogasci koji su ispilili grane i pomaknuli granu s auta, a slijedećeg dana je stablo do kraja otpilio MM. Iz računa list 129 spisa proizlazi da je MM iz [adresa], kao vlasnik obrta za ribarstvo i turizam, obrezao stabla murve u ožujku 2016., dok računi za naredno razdoblje nisu dostavljeni. Vezano za navedene činjenice iskazi tuženika i svjedoka HM su suglasni i uvjerljivi, sukladni drugim dokazima i time vjerodostojni.

13.3. Međutim, njihovi se iskazi razlikuju vezano za stanje samog stabla i vezano za značaj pokretanja postupka uklanjanja toga stabla koji je 2016. inicirala tadašnja suvlasnica sada pok. ĆM. Naime, jedino tuženici BM i AM (sin i nasljednik tadašnje suvlasnice ĆM) ističu da je stablo bilo u lošem stanju navodeći da su oni na to ukazivali ostalima, a time pokušavajući sebe u ovom postupku (iako neosnovano) osloboditi odgovornosti. Preostali tuženici i svjedok KM tvrde da je stablo bilo u dobrom stanju, što zaključuju iz okolnosti što je stablo listalo i rađalo plodove te ističu da je redovito održavano, a da MM koji je stablo obrezivao nije ukazao na loše stanje toga stabla. Naime, tuženici i svjedok KM iskazujući o navedenom ne iznose neistine niti iskrivljuju istinu, već iskazuju subjektivno dajući određenim okolnostima različit značaj i to onaj koji ide u prilog njihovoj poziciji. Tuženici su motivirani uspjehom u ovom predmetu u želji da dokažu da predmetno stablo nije bilo u lošem stanju, ali pri tom nekritički zanemaruju određene činjenice i to prije svega utvrđenja nadležnog Upravnog odjela Grada Pule o opravdanosti uklanjanja predmetnog stabla. Iz dokumentacije koju je dostavio tadašnji upravitelj zgrade Semper d.o.o., potom iz dokumentacije nadležnog odjela Grada Pule te iz iskaza svjedokinja djelatnica Grada Pule i to osobito UM, ovaj je sud utvrdio da je pok. ĆM inicirala postupak uklanjanja predmetnog stabla jer joj je to stablo smetalo pri ulasku i izlasku iz njene garaže obrativši se upravitelju Semper d.o.o. koji je podnio zahtjev nadležnom odjelu Grada Pule za ishodovanje suglasnosti za uklanjanje. Suprotno navodima tuženika GM da djelatnici toga odjela nisu obavili uviđaj, ovaj je sud utvrdio da je uviđaj na licu mjesta obavljen, da su djelatnici izašli na teren i da su sačinili fotografije predmetnog stabla. Iako se niti jedna saslušana svjedokinja (bivše zaposlenice u tom odjelu) ne sjeća tog izlaska na teren, što je s obzirom na vremenski odmak i količinu njihova posla životno uobičajeno i logično, iz njihovih je iskaza utvrđeno da je izlazak na teren uobičajena procedura te da je u ovom slučaju to sigurno učinjeno jer proizlazi iz njihove interne dokumentacije i sačinjenih fotografija (list 154 spisa). Naime vidljivo je iz fotografije koju u svom sustavu dokumenata ima Upravni odjel grada Pule da je ista drugačija od onih koje su priložene uz zahtjev, iz čega se zaključuje da je fotografija sačinjena pri izlasku na teren, što govori u prilog vjerodostojnosti iskaza svih saslušanih svjedokinja na te okolnosti. Iz iskaza svjedokinje UM koja je tada bila voditeljica odjela i koja je kao takva potpisala predmetno očitovanje (suglasnost o uklanjanju), utvrđeno je da zasigurno u njihovom očitovanju oštećenja ne bi bila navedena da ona nisu uočena te je također iznijela da je u konkretnom slučaju stablo bilo na neprikladnom mjestu i okruženo betonom. Svjedokinja UM je iskazivalo vrlo sigurno i uvjerljivo, decidirano i nije pokolebana upitima tuženika. Dakle, suprotno navodima tuženika, utvrđeno je da je nadležni odjel Grada Pule utvrdio da je stablo u lošem stanju zbog oštećenja te da je bilo smješteno na neprikladnom mjestu okruženo betonom, i da isto nije navedeno "reda radi" kako bi se opravdalo uklanjanje stabla. Također je utvrđeno da je odobrenje za uklanjanje dostavljeno tadašnjem upravitelju zgrade Semper d.o.o. [adresa].

13.4. Iz iskaza tuženika utvrđeno je da je GM zatekao djelatnike Pula Herculane koji su pristupili u cilju uklanjanja stabla, nakon čega je većina suvlasnika reagirala potpisavši peticiju od 15. srpnja 2016. (list 136 spisa) protiv uklanjanja stabla te je postupak uklanjanja obustavljen. Potom je iz zapisnika sa sastanka stanara (list 159 i 160 spisa) utvrđeno da je 3. kolovoza 2016. održan sastanak stanara u stanu HM vezano za problematiku uklanjanja murve u dvorištu. Iz tog zapisnika proizlazi da se pet od sedam suvlasnika izjasnilo protiv uklanjanja stabla murve. Naime, utvrđeno je da je predmetni sastanak stanara zakazan i održan nakon što su suvlasnici zaprimili dopis punomoćnika (odvjetnika Saše Žarkovca) tadašnje suvlasnice ĆM u prilog kojem je suvlasnicima dostavljeno očitovanje Grada Pule od 14. travnja 2016. te je ukazano ponovno na potrebu uklanjanja tog stabla. Navedeno je utvrđeno s obzirom da je GMO uz odgovor na tužbu dostavila predmetni dopis, iz čega proizlazi da je isti zaista suvlasnicima bio upućen i to svakom suvlasniku ponaosob. Tako da, iako tuženik GM u svom iskazu navodi da nije imao saznanja o postojanju suglasnosti odjela Grada Pule, ovaj je sud utvrdio da su suvlasnici s navedenim očitovanjem nadležnog tijela bili upoznati i upravo su zbog toga sazvali predmetni sastanak stanara. Stoga navodi suvlasnika o tome da su glasali samo protiv bezrazložnog uklanjanja stabla, nisu osnovani. Utvrđeno je da su suvlasnici bili upoznati s utvrđenjima nadležnog tijela Grada Pule o opravdanosti uklanjanja stabla iz razloga što je isto predstavljalo potencijalnu opasnost, međutim to su zanemarili olako smatrajući da je isto navedeno samo u svrhu uklanjanja stabla jer je pok. ĆM predstavljalo smetnju.

13.5. Iako tuženici nisu materijalnim dokazima dokazali da je stablo obrezivano i nakon ožujka 2016., navodi tuženika o tome da je stablo bilo uredno održavano te da pri tom osoba koja je stablo održavala MM nije ukazao na loše stanje stabla, nisu od odlučujućeg značaja u ovom postupku. Tuženicima se ne stavlja na teret da je do štete došlo zbog nepravilnog održavanja stabla, već zbog stanja i pozicije samog stabla. Osim toga, nije logično da tuženici tvrde da bi vlasnik obrta za ribarstvo i turizam koje obrezuje stablo bio kompetentan za prosuđivanje o stanju stabla, dok s druge strane relativiziraju "valjanost" očitovanja Upravnog odjela Grada Pule koje je nadležno o navedenom se očitovati i čija je djelatnica, inače agronom po struci, to u okviru svojih ovlasti i učinila.

13.6. Cijeneći sve karakteristike predmetnog stabla i to da je stablo bilo staro više od 60 godina, visoko oko 6 metara, velike krošnje, da se nalazilo nasred dvorišta koje se svakodnevno koristi za prolaz i parkiranje vozila, da je potpuno okruženo betonskom površinom, da je za granu stabla bio vezan konop za sušenje rublja te da je upravo za to stablo 2016. nadležno tijelo Grada Pule po obavljenom uviđaju utvrdilo da ima vidljiva oštećenja te da se nalazi na mjestu neprikladnom za rast, a potom posebno cijeneći da je u predmetnom štetnom događaju došlo do odloma grana upravo tog stabla dok drugo stablo nije stradalo, ovaj je sud utvrdio da je predmetno stablo u trenutku događaja predstavljalo opasnu stvar.

14. Nakon što je utvrđeno da je predmetno stablo u vrijeme štetnog događaja predstavljalo opasnu stvar, potrebno je odlučiti o prigovorima tuženika koji su usmjereni na isključenje njihove odgovornosti.

14.1. Mogućnost oslobođenja vlasnika opasne stvari od odgovornosti za štetu propisana je odredbama članka 1047. ZOO-a. Tako je u stavku 1. toga članka navedeno da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Iako se u tom stavku izričito ne spominje pravni termin "viša sila", iz formulacije predmetne zakonske odredbe zaključuje se da je upravo o tome riječ. Viša sila predstavlja neki nepredvidivi i neotklonjiv događaj koji djeluje izvana (izvan same stvari) i koja svojim djelovanjem prekida uzročnu vezu između nastale štete i uzroka koji je svojstven samo samoj opasnoj stvari. Tuženici u tom smislu navode da je do štetnog događa došlo uslijed više sile i to nevremena praćenog obilnom kišom i jakim vjetrom.

14.2. Sud je zaista, iz u tom dijelu sukladnih iskaza svjedoka HM i tuženika, utvrdio da su predmetnog dana u vrijeme događaja u [adresa] bile nepovoljne vremenske prilike praćene kišom i vjetrom, međutim stav je ovoga suda da se takve vremenske (ne)prilike ne mogu smatrati višom silom u ovom slučaju.

14.3. Naime, uvidom u dopis i podatke dostavljene od strane Državno hidrometeorološkog zavoda (list 123-126 spisa) utvrđeno je da je 29. svibnja 2019. prema podacima uzetih s klimatološke meteorološke postaje [adresa] te s automatske meteorološke postaje Monte Cope, temperatura bila u razdoblju od 7 do 14 sati toga dana između 16,8 i 14,5 stupnjeva Celzijusa, da je jačina vjetra prema Beaufortovoj ljestvici bila maksimalna 2 što znači da je bilo riječ o povjetarcu. Zabilježena je slaba do jaka kiša i grmljavina u jutarnjim satima. Brzina vjetra iz tablice s lista 125 spisa izmjerene s automatske meteorološke postaje Monte Cope prikazuju da je u razdoblju od 10 do 12 sati toga dana vjetar bio brzine od 6,9 do 7,4 m/s, što bi po Beaufortovoj ljestvici bio vjetar stupnja 4 opisa umjereni. Za napomenuti je da se predmetna zgrada u čijem je dvorištu stablo nalazi na adresi I [adresa] u [adresa] koja se nalazi u širem centru grada [adresa], dok se naselje Monte Cope nalaze u Općini Medulin, prema naselju Premantura, uz otvoreno more, a navedene su činjenice opće poznate. Iako su tuženici i svjedok KM iskazivali uvjerljivo govoreći o vremenskim prilikama, njihovi su iskazi u tom dijelu ocjenjeni subjektivnima s obzirom na objektivnost izmjerenih parametara. Utvrđeno je da vremenske prilike toga dana nisu bile neuobičajene u ovom podneblju, dakle bile su predvidive. Time je otklonjen ekskulpacijski prigovor tuženika da je bilo riječ o višoj sili.

15. Potom je valjalo analizirati prigovor tuženika o postojanju odgovornosti samog oštećenika HM. Tuženici upiru na to da je oštećenik KM, inače stanar te zgrade i suprug suvlasnice (ranije tuženice) VM, svojim postupcima doveo do nastanka štete i to činjenicom da je, zajedno sa svojom suprugom, sudjelovao u donošenju odluke protiv uklanjanja predmetnog stabla, parkirao svoje vozilo ispod stabla za koje je znao u kakvom je stanju, a upravo je na odlomljenoj grani stabla bio vezan konop za sušenje rublja iz njihova stana.

15.1. Odredbom članka 1067. stavka 2. ZOO-a normiran je slučaj isključenja odgovornosti vlasnika zbog radnje oštećenika. Propisano je da se vlasnik stvari oslobađa od odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, koju radnju vlasnik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti. U stavku 3. istog članka određeno je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

15.2. Da bi se moglo zaključivati o odgovornosti oštećenika za vlastitu štetu, potrebno je da između radnje oštećenika (bilo da je riječ o pozitivnoj ili negativnoj radnji) i štete koju je pretrpio postoji uzročna veza. Ovaj je sud utvrdio da takva uzročna veza postoji i u tom smislu utvrđen je doprinos oštećenika HM vlastitoj šteti. Dakle, u postupanju oštećenika HM sud je našao elemenata krivnje što onda upućuje na (su)odgovornost samog oštećenika.

15.3. Oštećenik KM kao suprug jedne od suvlasnika VM živio je u predmetnoj zgradi od 1980. Njegova se krivnja ogleda u tome što je imao saznanja da je Upravni odjel Grada Pule utvrdio da je predmetno stablo u lošem stanju. Naime, u zapisniku sa sastanka stanara navedeno je da se sastanak vodio u "stanu HM". Upravo su na tom sastanku stanari odlučivali o tome jesu li za ili protiv uklanjanja predmetnog stabla, a obitelj HM bila je protiv uklanjanja. Ne vidi se iz zapisnika je li tom sastanku prisustvovala suvlasnica VM iz kojeg razloga sud i koristi termin "obitelj" jer je upravo na taj način na zapisniku samo prezime VM i navedeno. Znajući da je bio iniciran postupak uklanjanja stabla u kojem je utvrđeno da je stablo u lošem stanju i na neprikladnom mjestu te za koje je nadležno tijelo navelo da predstavlja potencijalnu opasnost, oštećenik je ipak, neovisno o tome što na raspolaganju u istom dvorištu ima svoju garažu, odabrao svoje vozilo parkirati ispod predmetnog stabla. Osim toga, i nakon saznanja o lošem stanju stabla, oštećenik je i dalje državo vezan konop za sušenje rublja, a konačno je šteta prouzročena lomom upravo predmetne grane. Uzimajući sve navedeno u obzir, ovaj je sud stava da je oštećenik izabravši parkirati vozilo ispod predmetnog stabla (a ne u svoju garažu) parkirao na mjestu za koje je morao znati da nije prikladno za parkiranje. Navedeno upućuje na propust oštećenika i odsustvo pažnje u njegovu postupanju, koje je karakteristično za nepažnju kao stupanj krivnje (tako i Županijski sud u Splitu posl.br.Gž-1912/2021-2 od 18. srpnja 2022.) jer ovdje nije riječ o namjernom postupanju. Na navedeno ovaj sud ukazuje s obzirom da je oštećenik ostvario prava iz kasko osiguranja, a šteta prouzročena nepažnjom samog osiguranika predstavlja osigurani rizik i ne dovodi do gubitka prava iz osiguranja (članak 21. stavak 1. točka 3. Uvjeta za kasko osiguranje motornih vozila, list 14 spisa). Ipak postupanje oštećenika ne može u konkretnoj situaciji u cijelosti ekskulpirati tuženike kao suvlasnike opasne stvar koji su znali da je nadležno tijelo iznijelo da predmetno stablo predstavlja potencijalnu opasnost, stoga je utvrđeno da je sam oštećenik djelomično doprinio nastanku štete u omjeru od 50%.

16. Slijedom navedenog, uzimajući u obzir utvrđenu suodgovornost tužiteljeva osiguranika od 50%, sud je utvrdio da je djelomično osnovan zahtjev tužitelja te je, na temelju članka 963. stavka 1., članka 1063., članka 1064., članka 1067. stavka 2. i članka 1107. stavka 1. ZOO-a, naloženo tuženicima da tužitelju solidarno isplate polovinu iznosa popravka vozila i to iznos od 1.428,25 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. srpnja 2019. do isplate.

16.1. Odluka o zateznim kamatama donesena je na temelju odredbe članka 29. ZOO-a, a početak tijeka određen je od dana plaćanja popravka sukladno članku 1086. ZOO-a.

17. S obzirom da je sud odlučne činjenice utvrdio na temelju izloženih i cijenjenih dokaza, nije bilo potrebno posebno cijeniti druge dokaze. Preostali dokazni prijedlozi stranaka odbijeni su kao nepotrebni i neprikladni (saslušanje osobe koja je obrezivala stabla, šumarsko vještačenje).

18. Iako je tužitelj povukao tužbu u odnosu na VM nakon istaknutog prigovora nemogućnosti prijelaza prava iz osiguranja iz odredbe članka 963. stavka 4. ZOO-a s obzirom da je riječ o osobi koja je živjela s oštećenikom (osiguranikom tužitelja) u istom kućanstvu, ukazuje se tuženicima na odredbu članka 1109. Zakona o obveznim odnosima koja omogućava solidarnom dužniku koji isplati više od svog udjela da zahtijeva od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega, u kojem se slučaju raspravlja i o krivnji te posljedicama djelovanja pojedinog dužnika.

19. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju odredbe članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarifa).

19.1. Tužitelj je zastupan po punomoćniku odvjetniku i pripada mu nagrada od po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr.7.t.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 28. siječnja 2025., 10. lipnja 2025. i 29. rujna 2025. (Tbr.9.t.1. Tarife), odnosno 400 bodova što uzimajući u obzir vrijednost boda (Tbr.54. Tarife) i PDV (Tbr.46. Tarife) ukupno iznosi 1.000,00 eura. Tom iznosu valja pridodati trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 79,52 eura. Uzimajući u obzir da je uspjeh tužitelja u ovom postupku 50%, naloženo je tuženicima da tužitelju solidarno (na temelju članka 161. stavka 3. ZPP-a) naknade troškove ovog postupka isplatom iznosa od 539,76 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a.

19.2. Odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka kao neosnovan. Podnesak od 7. svibnja 2025. kojim je tužitelj povukao tužbu u odnosu na VM nije bio potreban za vođenje ovog postupka i ne može pasti na teret tuženika. Tužitelj sudske pristojbe potražuje u suviše visokom iznosu. Tužitelj je platio iznos od 79,52 eura na ime obje pristojbe, stoga je u preostalom dijelu njegov zahtjev neosnovan.

20. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude i rješenja.

U Puli 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po pun. uz službenu bilješku (vezano za pristojbu)

2. I. tuženici

3. II. tuženiku

4. III. tuženiku po punomoćniku Mateju Miletiću

5. IV. tuženici

6. V. tuženiku

7. VI. tuženici

8. VII. tuženici

9. VIII. tuženiku