REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-3705/24-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Matku Pavičiću, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupan po punomoćniku Mateji Vidaković, odvjetnici u OD Glamuzina & Grošeta, radi ništetnosti , nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 15. prosinca 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Matka Pavičića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika TG, odvjetničke vježbenice, dana 30 . siječnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je odredba članka 3. / treće/ NAKNADA koja glasi: „3,30% ( tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita…“ Ugovora o kreditu broj 718 – 50 – 3764044 od 9. studenog 2006. godine, zaključenog između tužitelja kao Korisnika kredita i tuženika kao Kreditora, a kojom je ugovorena obveza plaćanja naknade za obradu kredita, ništetna i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 829,64 eur uvećan za zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, umjesto dosadašnjih pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom zaključio 9. studenog 2006. godine ugovor o kreditu te mu je tuženi dao na raspolaganje kredit u iznosu od 20.262,80 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita. Člankom 3. navedenog ugovora tužitelju je nametnuta ugovorna odredba kojom je isti dužan tuženiku platiti naknadu od 3,30% od iznosa kredita jednokratno koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Radi se o tzv. ulaznoj naknadi na koju je tužitelj bio primoran pristati, odnosno platiti kao bi mogao dobiti traženi kredit. Tuženi uopće tužitelja nije upoznao sa sadržajem te odredbe niti eventualnim troškovima koji bi opravdavali ugovaranje, a u konačnici i plaćanje te naknade. Nameće se zaključak kako takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, takva odredba je u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja te predlaže istu ugovornu obvezu utvrditi ništetnom te obvezati tuženika na plaćanje parničnoga troška.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu prigovara osnovanosti zahtjeva, stavlja prigovor potrošača, predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnoga troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovor o kreditu, saslušan je tužitelj, izvršen je uvid u ponudu za kupnju motornog vozila.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužitelj potpisnik ugovora o kreditu sklopljen dana 9. studenog 2006. godine.

6. Nije sporno da je tuženi "trgovac" u smislu odredbe čl. 3. toč. 2. Zakona o zaštiti potrošača. Nadalje, nije sporno da je tužiteljica potrošač u smislu odredbe čl. 3. toč. 1. Zakona o zaštiti potrošača. Također nesporno proizlazi da su stranke bez pojedinačnog pregovaranja ugovorile obvezu tužiteljice da prije korištenja kredita tuženiku plati naknadu za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u iznosu od 3,30% iznosa kredita, obračunatu s datumom isplate. Također nije sporno da tužiteljica nije prije ili u trenutku sklapanja ugovora obaviještena o troškovima koji se tom naknadom podmiruju, odnosno o uslugama koje se njome plaćaju, kao i to da je tužiteljica prilikom isplate kredita isplatila 3,30% naknadu za obradu i odobrenje kredita preračunato u eure iznos od 408,02 eur.

7. Radi utvrđenja osnovanosti tužbenog zahtjeva izvedeni su svi po strankama predloženi dokazi.

8. Ugovorna odredba o naknadi za obradu i odobrenje kredita sadržano je u Ugovoru o kreditu.

9. Odredbom čl. 173. st. 1. tada važećeg Zakona o bankama tuženi je bio dužan na pogodnom mjestu u svojim poslovnim prostorijama učiniti dostupnim informacije o uvjetima pružanja usluga potrošačima. U skladu s st. 3. toč.4. čl. 173. pod obveznim informiranjem koje se odnosi na odobravanje kredita podrazumijevaju se podaci o naknadama, odnosno provizijama koje banka zaračunava korisniku kredita.

10. Sud je saslušao tužiteljicu te je ista navela da su podigli kredit radi kupnje automobila u osobne svrhe. Iz auto kuće su upućeni kod javnog bilježnika. Kredit je otplaćen. Navodi da je vidjela klauzulu koja je sporna a vezano za jednokratnu naknadu pri obradi kredita ali o toj klauzuli se nije moglo pregovarati. Nije joj u banci obrazloženo što to s tom naknadom plaća i koje usluge.

11. Tužiteljici je najkasnije prije sklapanja ugovora ova odredba morala postati poznata jer je sadržana u samom njegovom tekstu. Očito iz onoga što je tužiteljica izjavila istoj ta ugovorna odredba nije bila protumačena.

12. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, sud je uz primjenu čl. 83. Zakona o zaštiti potrošača uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi u vrijeme kada je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

13. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 81. st. 1. Zakona o parničnome postupku odlučno je ocijeniti bi li tuženi pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem mogao razumno očekivati da bi tužiteljica bila prihvatila takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da ni informativni letci ni sama ugovorna odredba čl. 10. ne sadrži nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koja se ona odnosi, a posebice imajući na umu da je za iznos naknade tužiteljici umanjen iznos kredita koji joj je stoga stavljen na raspolaganje ne u ugovorenom nego umanjenom iznosu, ne može se zaključiti da je tuženi mogao razumno očekivati da bi tužitelj pristao na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

14. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi s jedne strane i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača s druge strane. Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

15. Odredbe čl. 1021. do 1024 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje ZOO) ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita, a takva obveza nije predviđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužiteljice kako potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

16. U skladu s čl. 59. toč. 3. ZPP/03 ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati poglavito odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojim se ti troškovi mogu promijeniti.

17. Nije sporno da ugovor ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, a prema shvaćanju ovog suda ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu samorazumljivi niti su troškovi koje je opisao tuženi (operativni troškovi rada djelatnike banke uključivo IT zaposlenika, materijalni troškovi uredskog materijala, informatičke opreme, energenata, razmjene podataka, poštarine, izrada ponude, provjera i unos podataka, savjetovanje, izrada i potpis ugovora, isplata kredita, arhiviranje kreditnog spisa i sl.) takvi da se mogu razumno uključiti u naknadu za obradu i odobrenje kredita.

18. Presude Europske unije pod brojem C-84/19 i C-224/19 sud je potvrdio da je nepošteno bez pregovaranja s potrošačem tipskim ugovorom ugovarati na početku kredita nekakve ulazne troškove obrade za koje ne postoji nikakvo obrazloženje na temelju čega su nastali, koji su netransparentni i koji nisu proporcionalni, pa je i ovaj sud mišljenja da je zbog svega navedenoga zahtjev tužiteljice svakako osnovan.

19. Dakle, odredbom čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna pa je sud presudio kao u toč. I izreke presude.

20. Odluka o visini stope zatezne kamate na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 29. st. 2 i 8 ZID-a ZOO-a.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT I to za sastav tužbe 200,00 eura, podnesak od 12.1.2025. 200,00 eura, ročište 15.12.2025. 200,00 eura, odnosno 600,00 eura. Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je trošak 750,00 eura. Sud priznaje sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 26.55 eura i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 53,09 eura, pa je ukupan trošak tužitelja u ovom postupku 829,64 eura.

22. Sud nije dosudio tužitelju trošak objave presude iz razloga što navedeni trošak nije nužan obzirom da se presuda objavljuje putem e-oglasne ploče, a punomoćnik tužiteljice je u statusu e-komunikacije pa se navedena presuda može isti dan preuzeti.

U Zagrebu, 30. siječnja 2026. godine

Sutkinja

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tuženika