Republika Hrvatska
Općinski sud u Zlataru
Stalna služba u Krapini
Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1
Krapina
Poslovni broj: Pn-89/2025.-51.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, stalna služba u Krapini, po sutkinji toga suda Jasmini Božić, u pravnoj stvari tužitelja IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Romeu Hercegu, odvjetniku u Zaboku, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa i uprave, Uprava za kazneno pravo, OIB: 72910430276, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 21. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 30. siječnja 2026., donio je, objavio je, i
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
“ Tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa i uprave, Uprava za kazneno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, dužan je tužitelju IM iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], platiti na ime naknade štete iznos od 683,79 € uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima i čl. 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena tekuću od 14. srpnja 2020. g. pa do isplate, sve u roku od 15 dana ."
II. Tuženik Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, Ministarstvo pravosuđa i uprave, Uprava za kazneno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, dužan je tužitelju IM iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi parnične troškove u iznosu od 1.376,80 € uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima i čl. 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena tekuću od 30. siječnja 2026., pa do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Zadru, poslovni broj: Gž-480/2025-7 od 20. listopada 2025. ukinuta je presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj: Pn-46/2023-14 od 22. siječnja 2024. pod točkom I. izreke za iznos od 683,79 € sa pripadajućim zateznim kamatama i za iznos od 26,54 € sa pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu pod točkama II. i IV. izreke.
2. U ponovljenom postupku tužitelj u tužbi tvrdi da je pred Općinskim sudom u Zlataru u predmetu K-182/2019 vođen po optužnici ODO u Zlataru br. K-D0-136/2019 protiv njega kazneni postupak radi navodnog počinjenja kaznenog djela iz čl. 117 st. 1 i 2 KZ/11. Presudom Općinskog suda u Zlataru br. K-182/2019-116 od 5. veljače 2021. g., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Kž-459/2021-3 od 24. svibnja 2021. g., pravomoćno je oslobođen od optužbe da bi na štetu bivše supruge počinio kazneno djelo iz čl. 117 st. 1 i 2 KZ/11. Povodom kaznene prijave navodne oštećenice on je dana 23. travnja 2019. g. uhićen i lišen slobode, a rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu br. Kir-637/2019 od 24. travnja 2019. g. određen mu je istražni zatvor. Žalbe protiv rješenja o određivanju istražnog zatvora u dva su navrata odbijene rješenjima Županijskog suda u Zagrebu. Istražni zatvor mu je ukinut rješenjem Općinskog suda u Zlataru br. K-182/2019-14 od 19. lipnja 2019. g., kada je on i pušten na slobodu. Iz činjenica koje je naveo slijedi da je bio neosnovano lišen slobode u razdoblju od dana 23. travnja 2019. g. do dana 19. lipnja 2019. g., dakle, ukupno 58 dana. Rješenjem Općinskog suda u Zlataru br. K-182/2019-14 od 19. lipnja 2019. g. mu je bilo naloženo osobno javljanje u PP Krapina svakog utorka i petka do 20,00 sati. Ovo rješenje o mjeri opreza je uredno izvršavao u razdoblju od 19. lipnja 2019. g. do 14. srpnja 2020. g. U naprijed označenom razdoblju on je radi ispunjenja izrečene mjere opreza 112 puta putovao iz mjesta svoga prebivališta, iz [adresa], u [adresa] do PP Krapina. Naprijed naznačena mjera opreza je raspravnim rješenjem od 14. srpnja 2020. g. zamijenjena mjerom opreza kojom mu je bilo naloženo telefonsko javljanje dežurnom policijskom službeniku PP Krapina svakog utorka i petka do 20,00 sati. Ovu mjeru opreza izvršavao je u razdoblju od 14. srpnja 2020. g, do 5. veljače 2021. g. U smislu odredbi čl. 25 st. 4 Ustava Republike Hrvatske svatko tko je nezakonito bio lišen slobode ili osuđen, ima u skladu sa zakonom pravo na odštetu i javnu ispriku. Odredbom čl. 14 Zakona o kaznenom postupku NN152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022 dalje: ZKP) propisano je pravo osobe neopravdano osuđene za kazneno djelo ili neosnovano uhićene, na svekoliku rehabilitaciju i pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna. U smislu odredbi čl. 19 st. 1 Zakona o obveznim odnosima svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama propisanima zakonom. Odredbom stavka 2. istog članka pod pravima osobnosti podrazumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Pravo na slobodu imanentno je pravo fizičke osobe i svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ima pravo na naknadu neimovinske štete, koja se odmjerava primjenom odredbi čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima. Prije podnošenja tužbe dana 5. studenog 2021. je tuženiku putem Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru uputio zahtjev za naknadu štete, koji je tuženik zaprimio dana 8. studenog 2021. g.. Na ovaj zahtjev Ministarstvo pravosuđa i uprave RH, Uprava za kazneno pravo očitovalo se dana 30. ožujka 2022. g. te ocijenilo zahtjev osnovanim do iznosa od 16.240,00 kn, i ponudilo mu zaključenje nagodbe na taj iznos. Dopisom od 4. studenog 2022. g. otklonio je ponudu zaključenja nagodbe na naprijed naznačeni iznos naknade štete, te pozvao tuženika da mu isplati nesporni iznos naknade štete, dok će potraživanje preostalog zatraženog iznosa ostvarivati u sudskom postupku, međutim, tuženik mu nije isplatio ni nesporni iznos naknade štete. Istim dopisom od 4. studenog 2022. g. dopunio je svoj zahtjev za naknadu štete zahtjevom za isplatu naknade materijalne štete koju je pretrpio zbog neosnovanog vođenja kaznenog postupka protiv njega u visini od 5.352,00 kn, na koji zahtjev se tuženik nije očitovao. Potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti uzrokovane neosnovanim uhićenjem u visini od 66,36 €/500,00 kn po danu, što je primjereno iznosu naknade za neimovinsku štetu sukladno orijentacijskim mjerilima VSRH te ustaljenoj sudskoj praksi, sve uz uvažavanje visoke stope inflacije u zadnjih godinu dana. Ukupno potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, prava na slobodu, povrijeđenog neosnovanim uhićenjem i zatvaranjem u istražnom zatvoru u visini od 3.848,96 €/29.000,00 kn. S naslova naknade materijalne štete koja mu je uzrokovana izricanjem mjere opreza - obveze osobnog javljanja u PP Krapina svakog utorka i petka do 20,00 sati, potražuje naknadu materijalne štete za 112 putovanja na relaciji [adresa] - PP Krapina, Ulica dr. Franje Tuđmana 10 i natrag. Udaljenost od [adresa] do [adresa] iznosi prema daljinaru HAK-a 11,58 km u jednom smjeru, dakle, 23 km u oba smjera. Sukladno odredbama Pravilnika o porezu na dohodak, za korištenje osobnog vozila stranci pripada pravo na naknadu u visini od 2,00 kn/0,27 eura po prijeđenom kilometru ili 46,00 kn/6,11 eura po svakom pojedinom putovanju. Ukupno s ove pravne osnove, za obavljenih 112 putovanja u označenom razdoblju, potražuje naknadu štete u visini od 5.152,00 kn/683,79 €. U razdoblju od 14. srpnja 2020. g. do 5. veljače 2021. g. obavio je 100 telefonskih poziva dežurnom policijskom službeniku PP Krapina, za što potražuje naknadu štete u paušalnom iznosu od 200,00 kn/26,54, eura za svih 100 poziva. Ukupno s naslova naknade nematerijalne i materijalne štete potražuje od tuženika iznos od 4.559,29 €. Na iznos naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u visini od 3.848,96 €/29.000,00 kn potražuje zakonsku zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva, dakle, od dana 8. studenog 2021. g., dok na iznos naknade materijalne štete potražuje zakonsku zateznu kamatu od dana nastanka materijalne štete, 14. srpnja 2020. g., kao dana posljednjeg putovanja radi ispunjenja mjere opreza (na iznos naknade putnih troškova od 5.152,00 kn/683,79 €), odnosno od dana 5. veljače 2021. g., kao dana posljednjeg telefonskog javljanja dežurnom policijskom službeniku PP Krapina (na iznos od 200,00 kn/26,54 €).
3. Podneskom od 21. studenog 2025., tužitelj nadalje navodi da je u ukidnim odlukama viših sudova izraženo je pravno stajalište prema kojem osoba koja je neosnovano bila lišena slobode, neosnovano se nalazila u pritvoru ili zatvoru, ima pravo na naknadu štete u smislu odredbi čl. 498 st. 1 ZKP, dok osoba koja postupajući po izrečenoj mjeri opreza, čak i kada je ona supstitut za pritvor, nema pravo na obeštećenje po privilegiranim uvjetima (bez dokazivanja krivnje). Dakle, a priori se ne isključuje mogućnost odgovornosti države za naknadu štete zbog primijenjenih mjera opreza, ali prema propisima o odgovornosti za rad suda, tijela državne uprave i općim propisima odštetnog prava. Odlukama viših sudova upućen je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku utvrditi je li pri vođenju predmetnog kaznenog postupka bilo nepravilnosti u radu suca, državnog odvjetnika ili državnog službenika, zatim, jesu li predmetne mjere opreza bile nerazmjerne cilju i interesima kaznenog postupka, odnosno, jesu li bile prekomjeran teret tužitelju, a nakon toga, na temelju analize svih provedenih dokaza, donijeti novu odluku o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva o kojem nije donijeta pravomoćna odluka. Istražni zatvor bio je određen tužitelju rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Kir-637/2019 od 24. travnja 2019. g. radi postojanja opasnosti (prema mišljenju i procjeni istražnog suca) ponavljanja istog kaznenog djela ili istovrsnog kaznenog djela. Rješenjem Općinskog suda u Zlataru br. K-182/2019-14 od 19. lipnja 2019. g. ukinut je istražni zatvor, ali su optuženiku izrečene mjere opreza u vidu - zabrane približavanja oštećenici na razdaljinu manju od 100 metara - zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenicom putem pisma, mobitela, telefona, maila ili druge osobe - obveze redovnog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu, i to dežurnom policijskom službeniku PP Krapina svakog utorka i petka do 20,00. Iteracijska opasnost, opasnost od mogućeg ponavljanja kaznenog djela (koje uopće nije ni počinjeno, a kako je to naknadno utvrđeno kroz kazneni postupak) uspješno je prevenirana mjerama opreza zabrane približavanja oštećenici i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenicom. Ove mjere bile su po svemu sasvim dostatne da se prevenira moguće ponavljanje djela (čak da je optuženi doista i počinio kazneno djelo), posebice ima li se u vidu pridržavanje optuženika izrečenih mjera. Naime, PP Krapina je uredno obavještavala sud da se optuženik pridržava izrečenih zaštitnih mjera zabrane približavanja oštećenici i zabrane uspostavljanja na bilo koji način kontakata s oštećenicom. Međutim, mjera opreza kojom je naloženo obavezno fizičko javljanje policijskom službeniku u PP Krapina, bila je potpuno nesvrsishodna s aspekta prevencije od mogućeg ponavljanja djela. Ta bi mjera imala smisla da je postojala opasnost optuženika od bijega, opasnost da postane nedostupan pravosudnim tijelima RH, ali ni po čemu pridržavanje te mjere nije moglo doprinijeti prevenciji od ponavljanja djela. Naime, mjerom obaveznog javljanja u PP Krapina, optuženik je bio hipotetski spriječen počiniti novo djelo jedino za vrijeme putovanja iz mjesta prebivališta do [adresa], kroz 5 minuta potrebnih za javljanje policijskom službeniku, i za vrijeme putovanja natrag do mjesta prebivališta. Dakle, hipotetski, bio je spriječen ponoviti djelo u vremenu od 2 sata tjedno. U svo preostalo vrijeme tijekom tjedna, u preostalih 166 sati tjedno, hipotetski on je mogao ponoviti djelo, i ova mjera opreza ga u tome ni po čemu ne bi sprečavala. Iz naprijed iznijetih razloga tužitelj tvrdi da su izrečene mjere opreza zabrane približavanja oštećenici i zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenicom bile svrsishodne, primjerene cilju izricanja zaštitnih mjera i interesima kaznenog postupka te su bile sasvim dostatne, dok je mjera opreza javljanja policijskom službeniku bila nesvrsishodna, nepotrebna, neprimjerena cilju zbog kojeg je izrečena i predstavljala je nepotreban teret i trošak tužitelju, imajući u vidu razloge iz kojih su mjere opreza tužitelju (kao optuženiku) bile izrečene. Najbolji dokaz da je nalaganje obveze tužitelju da fizički dolazi dva puta tjedno iz mjesta prebivališta u PP Krapina, da putuje dva puta tjedno po 22 kilometra osobnim vozilom (jer javnog prijevoza na toj relaciji nema), bila nepotrebna i nesvrsishodna mjera je činjenica da je kazneni sud tu mjeru u daljem tijeku kaznenog postupka zamijenio mjerom opreza telefonskog javljanja policijskom službeniku u PP Krapina dva puta tjedno, utorkom i petkom u 20,00 sati. Dakle, potpuno isti efekt imale su mjera opreza obaveznog javljanja tužitelja (kao optuženika) telefonski i obaveznog javljanja tužitelja (kao optuženika) fizički u PP Krapina, samo što je fizičko javljanje optuženika u PP Krapina bilo povezano sa nepotrebnim materijalnim troškovima, putnim troškovima, kojih ne bi bilo da mu je naloženo samo javljanje telefonski. (Premda je i samo telefonsko javljanje bilo bez ikakva stvarnog efekta u odnosu na željeni cilj – sprečavanje ponavljanja istovrsnog djela, a kako je to već naprijed obrazloženo). Tužitelj stoga tvrdi da je određivanje mjere opreza obveze redovnog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu, i to dežurnom policijskom službeniku u PP Krapina svakog utorka i petka do 20,00 sati bilo rezultat nepravilnosti u radu suda, da je ta mjera bila neprimjerena cilju zbog kojeg je određena te je predstavljala nepotreban i prekomjeran teret tužitelju, umanjenje njegove imovine (zbog snašanja putnih troškova), a svrha izricanja mjera opreza bila je u cijelosti ispunjena izricanjem preostale dvije mjere opreza osnovanost kojih tužitelj ne osporava. Tužitelj snižava tužbeni zahtjev za iznos od 26,54 €, koliko je potraživao na ime naknade štete zbog naložene mjere opreza telefonskog javljanja policijskom službeniku PP Krapina, a ostaje samo kod preostalog dijela istaknutog tužbenog zahtjeva s naslova naknade materijalne štete, na ime putnih troškova, u iznosu od 683,79 €, uz zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj primjenom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima i čl. 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena tekuću od 14. srpnja 2020. g. pa do isplate.
4. Tuženik u svom odgovoru na tužbu osporava osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva. Priznaje da je tužitelj uhićen 23. travnja 2019. i da se nalazio u istražnom zatvoru do 19. lipnja 2019., kada je istražni zatvor ukinut rješenjem Općinskog suda u Zlataru posl.br. K-182/2019-14. U odnosu na neimovinsku štetu, smatra da je tužbeni zahtjev previsoko postavljen, uzimajući u obzir ukupno trajanje istražnog zatvora, posljedice određivanja istražnog zatvora, kao i postojeću sudsku praksu u istovjetnim predmetima. Naime, mišljenja je da kod ocjene osnovanosti i visine zatražene naknade za ovaj vid štete treba voditi računa o značenju povrijeđenog dobra i cilju kojem naknada služi, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom. Budući da se utuženi vid naknade štete temelji na odredbama čl. 480. st. 1. točka 1. u vezi sa čl. 579 alineja 3. Zakona o kaznenom postupku, kod ocjene visine valja imati na umu da je riječ o jednoj naknadi koja pokriva sve vidove štete te činjenicu da je riječ o obliku legitimnog postupanja države. Dakle, riječ je o jednoj naknadi koja pokriva sve vidove štete te se u dosadašnjoj sudskoj praksi visina naknade kretala u iznosima od oko 200,00 kn do 500,00 kn po danu, upravo imajući na umu težinu posljedica koje su prouzročene i sami cilj naknade. U konkretnom slučaju nisu nastale takve posljedice koje bi opravdale dosuđenje naknade u samom vrhu postojeće prakse jer nije prouzročena veća neugoda od onog neizbježnog elementa trpljenja ili poniženja koji je povezan s oblikom legitimnog postupanja države prema osumnjičenicima i zatvorenicima, u kojem sama metoda izvršenja istražnog zatvora ne podvrgava pritvorenika trpljenju ograničenja u intenzitetu koji premašuje neizbježnu razinu inherentnu lišenju slobode u zakonito primijenjenoj mjeri zatvora. Činjenica je da pritvaranje kod osumnjičenika uvijek izazove određeni stupanj neugode i stresa, zbog čega ovaj zahtjev smatra djelomično osnovanim, ali u predmetnom slučaju tužitelj zahtijeva naknadu znatno višu od dosadašnje sudske prakse, iako nema drugih posebnih okolnosti koje bi opravdale takav zahtjev. U odnosu na zahtjev za naknadu imovinske štete, isti osporava u cijelosti, po osnovi i visini. Naime, navedena odredba čl. 480. ZKP/97, kao niti jedna druga odredba Zakona o kaznenom postupku kao lex specialis u odnosu na opći propis obveznog prava, ne određuje da bi osoba koja je pravomoćnom presudom oslobođena imala pravo na naknadu štete u slučaju izrečene mjere opreza. Stoga bi se u tom slučaju primjenjivao Zakon o obveznim odnosima kao opći propis. Iz odredbe čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, kao i pravne teorije, proizlazi da su opće pretpostavke odgovornosti za štetu: subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetne radnje štetnika, šteta, uzročna veza i protupravnost. U postupanju Općinskog suda u Zlataru koji je izrekao mjere opreza nema nikakve protupravnosti, zbog čega nisu ostvarene sve pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjene da bi tužitelj od Republike Hrvatske ostvario pravo na naknadu štete. Nadalje navodi da Zakon o obveznim odnosima u čl. 1046. definira štetu kao umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Za nastanak imovinske štete nužno je da štetnom radnjom štetnika dođe do umanjenja oštećenikove imovine, a ona se može umanjiti na više načina: oštećenjem ili uništenjem objekta na kojem postoji imovinsko pravo ili umanjenjem za onaj iznos za koliko su povećane oštećenikove obveze prouzročene štetnom radnjom. Sukladno odredbi čl. 1085. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, kada uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete. Kada se naknada štete dosuđuje u novčanom ekvivalentu, ona ne smije biti ni veća ni manja od štete koju je oštećenik pretrpio, a visinu štete je oštećenik dužan dokazati. U konkretnom slučaju, nije jasno kako bi se mogao primijeniti Pravilnik o porezu na dohodak, niti ima dokaza o navodnim troškovima telefonskih poziva. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka. Podneskom od 03. prosinca 2025. tuženik dodaje da u vezi s navodima iz podneska tužitelja od 21. studenoga 2025. ukazuje na čl. 299. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008.,, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP), prema kojem su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke. Stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. navedenog članka sud neće uzeti u obzir. Tužitelj tek u podnesku od 21. studenoga 2025. tvrdi da je određivanje mjere opreza redovnog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu, i to dežurnom policijskom službeniku u PP Krapina, bilo rezultat nepravilnosti u radu suda, da je ta mjera bila neprimjerena cilju zbog kojeg je određena te je predstavljala nepotreban i prekomjeran teret tužitelju. Budući da je riječ o činjenicama koje je tužitelj mogao iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka, ocjene smo da ih sud ne može uzeti u obzir.
5. U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u Presudu Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj 7 K-182/2019-116. od 5. veljače 2021. godine (list 7 do 21 spisa), Presudu Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj 6 Kž-459/2021-3. od 24. svibnja 2021. (list 23 do 25 spisa), Rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj 7 Kir- 637/19. od 24. travnja 2019. godine (list 27 do 30 spisa), Rješenje Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj 7 K-182/2019-14. od 19. lipnja 2019. (list 31 do 33 spisa), Rješenje Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-182/2019-79. od 14. srpnja 2020. (list 35 do 38 spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora od 5. studenoga 2021. sa povratnicom (list 39 do 42 spisa), Dopis Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprava za kazneno pravo, Klasa: UP/I-702-03/21-01/166, Urbroj:514-05-02- 02-02/01-22-05 od 30. ožujka 2022. (list 43 i 44 spisa), Dopis tužitelja od 4. studenoga 2022. sa povratnicom (list 45 do 47 spisa), Daljinar HAK-a (list 49 spisa), Dopis Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Krapinsko zagorske, Policijske postaje Krapina s ispostavom Pregrada broj 511-17-08/3-80-4/2019. RV od 02.11.2023. (list 83 spisa),u e-spis i elektronski spis K-182/2019, te Rješenja iz istog i to: rješenje K-182/2019-14 od 19. lipnja 2019., rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Kv II- 814/2019-4 od 12. rujna 2019., rješenja Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj: Kv- 200/2019-4 od 11. listopada 2019., Kv-280/2019-4 od 20. siječnja 2020., Kv-79/2020- 4 od 1. travnja 2020., Kv-130/2020-4 od 9. lipnja 2020., K-1802/2019-81 od 14. srpnja 2020., K-182/2019-89 od 11. rujna 2020., Kv-286/2020 od 17. studenoga 2020., Kv- 8/2021-4 od 26. siječnja 2021., Kv-86/2021-4 od 30. ožujka 2021., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja IM (list 84 i 85 spisa).
6. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
7. Predmet ponovljenog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 683,79 eura sa pripadajućim zateznim kamatama i to s osnova naknade imovinske štete radi neopravdano naloženih mjera opreza (trošak putovanja).
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Sud je utvrdio slijedeće odlučne činjenice:
- da je protiv tužitelja pred Općinskim sudom u Zlataru u predmetu pod brojem K- 182/2019. vođen kazneni postupak radi počinjenja kaznenog djela iz čl. 117. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. te 36/24.),
-da je tužitelj bio lišen slobode u vremenskom razdoblju od 23. travnja 2019. kada je uhićen do 19. lipnja 2019., a rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kir-637/2019. od 24. travnja 2019.,
- da je istražni zatvor ukinut rješenjem Općinskog suda u Zlataru, broj K-182/2019-14., 19. lipnja 2019. kada je tužitelj i pušten na slobodu,
- da je rješenjem Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-182/2019-14. od 19. lipnja 2019. tužitelju izrečena mjera opreza između ostalog obveze redovnog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu i to dežurnom policijskom službeniku Policijske postaje Krapina, svakog utorka i petka do 20 sati od dana donošenja rješenja pa nadalje, a mjeru opreza je izvršavalo Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Krapinsko-zagorska, Policijska postaja Krapina koja je bila u obvezi svakih 15 dana dostaviti sudu pisano Izvješće o tome da li tužitelj izvršava mjere opreza. Također citiranim rješenjem je tužitelj upozoren kao optuženik da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza naložene mjere zamijeniti istražnim zatvorom,
- da je protiv rješenja poslovni broj: K-182/2019-14. od 19. lipnja 2019. ODO u Zlataru izjavilo žalbu podneskom od 26. lipnja 2019.,
- da je Županijski sud u Zagrebu, rješenjem poslovni broj: Kv II-814/2019-4. od 12. rujna 2019. prihvatio žalbu državnog odvjetnika te je ukinuo rješenje prvostupanjskog suda i vratio predmet na ponovno odlučivanje s uputom da bi prvostupanjski sud trebao nedvojbeno utvrditi da li egzistira iteracijska opasnost na strani okrivljenika te nastavno da li postoje uvjeti za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora ili se ista svrha može postići primjenom blažih mjera opreza,
- da je rješenjem Općinskog sud u Zlataru, poslovni broj: Kv-200/2019-4. od 11. listopada 2019. tužitelju ukinut istražni zatvor te mu je određena mjera opreza redovnog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu i to dežurnom policijskom službeniku PP Krapina svakog utorka i petka do 20:00 sati od dana donošenja rješenja pa nadalje, zabrana približavanja oštećenoj i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenom putem pisama, mobitela, telefona, e-maila ili druge osobe, a također je i tom mjerom tužitelj tada optuženik upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza naložene mjere zamijeniti istražnim zatvorom,
- da protiv rješenja Općinskog sud u Zlataru, poslovni broj: Kv-200/2019-4. od 11. listopada 2019. stranke nisu izjavile žalbu te da je isto postalo pravomoćno 22. studenoga 2019.,
- da je mjera opreza rješenjem poslovni broj: Kv-280/2019-4. od 20. siječnja 2020. produljena te da protiv navedenog rješenja stranke nisu izjavile žalbu,
- da je mjera opreza rješenjem poslovni broj: Kv-79/2020-4. od 1. travnja 2020. produljena te da protiv navedenog rješenja stranke nisu izjavile žalbu,
- da je mjera opreza rješenjem poslovni broj: Kv-130/2020-4. od 9. lipnja 2020. produljena te da protiv navedenog rješenja stranke nisu izjavljivale žalbu,
- da je mjera opreza rješenjem poslovni broj: K-182/2019-79. od 14. srpnja 2020. produljena tužitelju, te da je navedena mjera postala pravomoćna istog dana jer su se stranke odrekle prava na žalbu,
- da je mjera opreza rješenjem poslovni broj: K-182/2019-89. od 11. rujna 2020. produljena te da protiv navedenog rješenja stranke nisu izjavile žalbu,
- da je mjera opreza rješenjem poslovni broj: Kv-286/2020. od 17. studenoga 2020. produljena na način da se tužitelj obavezan javljati određenoj osobi ili držanom tijelu i to dežurnom policijskom službeniku PP Krapina svakog utorka i petka telefonom do 20:00 sati, uz zabranu približavanja oštećenoj i zabranu uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenom putem pisma, mobitela, telefona, e-maila ili druge osobe,
- protiv navedenog rješenja poslovni broj: Kv-286/2020 od 17. studenoga 2020. stranke nisu izjavile žalbu i isto je postalo pravomoćno 27. studenoga 2020.,
- da je mjera opreza rješenjem poslovni broj: Kv-8/2021.-4. od 26. siječnja 2021. produljena te da stranke protiv istog nisu izjavile žalbu i da je isto postalo pravomoćno 9. veljače 2021.,
- da su rješenjem poslovni broj: Kv-86/2021-4. od 30. ožujka 2021. ukinute određene mjere opreza s obzirom da je sud 29. kolovoza 2019. donio i objavio presudu kojom je tužitelj oslobođen optužbe za inkriminirana mu djela,
- da se tužitelj u Policijsku postaju Krapina telefonski javio 68 puta, a osobno je pristupio u službene prostorije te Postaje 113 puta,
- da je tužitelj u izvršenju navedenih mjera obveza imao materijalni trošak od 683,79 eura (trošak putovanja) te
- da je tužitelj pravomoćno oslobođen optužbe za kazneno djelo radi kojega se vodio prije navedeni kazneni postupak.
10. U odnosu na navedene činjenice te u odnosu na predmetno pravno pitanje mjerodavni izvori prava su:
-odredba članka 25. stavak 4. Ustava Republike Hrvatske, koja glasi: "Svatko tko je bio nezakonito lišen slobode ili osuđen ima, u skladu sa zakonom, pravo na odštetu i javnu ispriku.",
-odredba članka 12. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/9.7, 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 62/03. - dalje: ZKP, vezano za odredbu čl. 573. Zakona o kaznenom postupku – "Narodne novine", broj: 152/08.), koja glasi: "Osoba koja je neopravdano osuđena za kazneno djelo ili je neosnovano uhićena ima pravo na svekoliku rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz sredstava državnog proračuna, te druga prava utvrđena zakonom.",
-odredba članka 90. stavak 1. ZKP, koja glasi: "U slučaju kada postoje okolnosti iz članka 105. toga Zakona zbog kojih je moguće odrediti pritvor, sud će, ako se ista svrha može ostvariti i nekom od mjera opreza propisani tim člankom, obrazloženim rješenjem naložiti okrivljeniku provođenje jedne ili više mjera. U tome će se okrivljenik upozoriti da se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera, ta mjera može zamijeniti drugom mjerom opreza, težom mjerom ili pritvorom."
-odredba članka 494. stavak 1. ZKP, koja glasi: "Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba prema kojoj je bila pravomoćno izrečena kaznena sankcija ili koja je proglašena krivom, a oslobođena kazne, a kasnije je u povodu izvanrednog pravnog lijeka novi postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe ili je optužba odbijena, osim ako je do obustave postupka ili presude kojom se optužba odbija došlo zato što je u novom postupku osuđenik kao tužitelj ili kao privatni tužitelj odustao od progona ili što je oštećenik odustao od prijedloga, a do odustanka je došlo na temelju sporazuma s okrivljenikom.",
-te odredba članka 498. stavak 1. ZKP, koja glasi: "Pravo na naknadu štete pripada i osobi: Koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kaznenog postupka ili je postupak obustavljen pravomoćnim rješenjem, ili je pravomoćnom presudom oslobođena optužbe, ili je optužba odbijena; Koja je izdržala kaznu oduzimanja slobode, a u povodu izvanrednog pravnog lijeka izrečena joj je kazna oduzimanja slobode u drugačijem trajanju od kazne koju je izdržala, ili je izrečena kaznena sankcija koja se ne sastoji u oduzimanju slobode, ili je proglašena krivom a oslobođena od kazne; Koja je zbog greške ili protuzakonitog rada državnog tijela neosnovano uhićena ili pritvorena, ili zadržana preko zakonskog roka ili je preko tog roka bila u pritvoru ili u ustanovi za izdržavanje kazne; Koja je u pritvoru provela dulje vrijeme nego što traje kazna zatvora na koju je osuđena."
11. Iz navedene odredbe Ustava Republike Hrvatske te iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da pravo na naknadu štete ima samo osoba koja je bila neosnovano osuđena i osoba koja se neosnovano nalazila u pritvoru ili zatvoru (osoba koja je nezakonito lišena slobode). Svrha navedenih odredaba je da se osoba koja je bila nezakonito lišena slobode obešteti i to za samo neosnovano lišavanje slobode (slobode kao jednog od temeljnih ljudskih prava najviše vrednote). Riječ je o težem obliku štete za koju su propisani privilegirani uvjeti obeštećenja, gdje oštećena osoba ne treba dokazivati protupravnost štetne radnje. Iz navedenih odredaba ne proizlazi da bi i osoba koja je postupajući po izrečenoj mjeri opreza (pa i kada je ona supstitut za pritvor) pretrpjela štetu, imala pravo na obeštećenje po privilegiranim uvjetima (za slučaj pravomoćnog okončanja kaznenog postupka oslobađajućom ili odbijajućom presudom). Stoga, na temelju navedenih odredaba tužitelj nema pravo na naknadu štete koju trpi uslijed postupanja po navedenim mjerama opreza. K tome, sam ZKP osobi koja je neosnovano lišena slobode daje pravo na naknadu imovinske štete i to samo pravo na priznanje radnog staža (članak 502. ZKP), dok za ostale vidove imovinske štete ta osoba nema pravo na obeštećenje. Dakle, već iz samog tog razloga ne bi bilo opravdano da osoba kojoj je tek naložena mjera opreza, bude, u pogledu prava na naknadu imovinske štete, dovedena u povoljniji položaj od osobe koja je neosnovano lišena slobode.
12. Međutim, navedene odredbe da ne isključuju odgovornost države za štetu prema propisima o odgovornosti za rad suda, odgovornosti za rad tijela državne uprave i općim propisima odštetnog prava.
13. Sukladno uputi Županijskog suda u Zadru i Vrhovnog suda RH, valjalo je utvrditi da li su ispunjene pretpostavke za odštetnu odgovornost, između ostalog pravilnost i zakonitost rada, odnosno protupravnost štetne radnje.
14. U konkretnom predmetu uvidom u dokumentaciju u spisu, u elektronski spis K- 182/2022, nije utvrđeno da bi u vođenju predmetnog kaznenog postupka bilo nepravilnosti ili nezakonitosti u radu suca, državnog odvjetnika ili državnog službenika, odnosno druge protupravnosti. Predmetne mjere opreza bile su razmjerne cilju i interesima kaznenog postupka, određene su radi postojanja iteracijske opasnosti, i to na način da je tužitelju prvo izrečena mjera istražnog zatvora, pa je ista zamijenjena blažom mjerom obveze obaveznog javljanja dežurnom policijskom službeniku PP Krapina svakog utorka i petka do 20,00 sati, a potom je ista zamijenjena još blažom mjerom i to obvezom telefonskog javljanja, pri čemu su ostale izrečene mjere zabrane približavanja oštećenoj i zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s oštećenom. Navedenim mjerama okrivljenik se nije protivio, a niti je protiv istih izjavio žalbe tako da po ocijeni ovog suda iste nisu predstavljale prekomjeran teret tužitelju.
15. Slijedom iznijetog nije utvrđeno postojanje protupravnosti u izricanju mjeri opreza, niti nepravilnosti ili nezakonitosti u radu suca, državnog odvjetnika ili državnog službenika, odnosno druge protupravnosti, čime nisu ispunjene pretpostavke za postojanje odgovornosti za štetu, pa je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci pod I.
16. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi članka 154. stav 2. Zakona o parničnom postupku, a u svezi s člankom 155. Zakona o parničnom postupku, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u daljnjem tekstu: OT-e, "Narodne novine" broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).
17. Posebno se napominje da je presuda poslovni broj Pn-46/2023 od 22. siječnja 2024., pravomoćna pod toč. III izreke odnosno u djelu u kojem je tužitelj odbijen s troškom od 234,86 eura, a koji trošak se odnosi na pribavu ovjerovljenih presuda i rješenja iz predmeta K-182/2019, te putne troškove tužitelja za pristup na glavnu raspravu 13. prosinca 2023., i polovicu dnevnice.
18. Tužitelj je u sporu uspio s omjerom od 84,4%, a tužena u omjeru od 15,6 %, a obračunom uspjeha stranaka, tužitelju je valjalo priznati trošak u omjeru od 68,8 %.
19. Tužitelju su priznati potrebni troškovi i to za sastav Zahtjeva od 5. studenoga 2021. godine prema Tbr. 28., a svezi s Tbr. 7. točka 1. OT-a, za sastavljene zahtjeva od 4. studenoga 2022. prema Tbr. 28, u svezi s Tbr. 7. točka 1. OT-a, za sastav tužbe prema Tbr. 7. točka 1. OT-a u iznosu, za sastav podnesaka od 18.09.2023., i 21.11.2025., prema Tbr. 8. točka 1. OT-a, za zastupanja na ročištima od 25.10.2023., 13.12.2023., za svaku radnju iznos od 137,60 €, što iznosi 68,8 % od 100 bodova odnosno iznosa od 200,00 eura, za ročište od 20.01.2026. i podnesak od 21.11.2025., za svaku radnju naknada u iznosu od 103,20 €, što iznosi 68,8% od 150,00 €, za sastav prigovora od 06.03.2025., iznos od 17,20 € a sve prema Tbr. 9. točka 1. OT-a, što iznosi 1.049,20 €, uvećano za 25% PDV-a u iznosu 262,30 eura. Tužitelju su također priznati plaćeni troškovi pristojbe na tužbu u iznosu od 46,16 eura, na presudu u iznosu od 92,31 eura, sudsku pristojbu na odgovor na žalbu u iznosu od 23,08 €, sudsku pristojbu na odgovor na prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu od 23,08 € i sudsku pristojbu na odgovor na reviziju u iznosu od 13,27 €. Sveukupno su dakle priznati troškovi u ukupnom iznosu od 1.509,40 €.
20. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za odgovor na žalbu od 20. veljače 2024., za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije i za odgovor na reviziju od 27. veljače 2025., budući po ocijeni suda se ne radi o nužnom trošku koji je dužan snositi tuženik.
21. Tuženiku je također priznat trošak u omjer od 15,6% i to za sastav žalbe od 2. veljače 2024. – iznos od 39,00 €, što iznosi 15,6% od 250,00 €, za prijedlog za dopuštenje revizije od 7. lipnja 2024. i za reviziju od 14. siječnja 2025. za svaku radnju naknada u iznosu od 46,80 €, što iznosi 15,6% od 300,00 €, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Na navedeni način tuženiku je priznat trošak u ukupnom iznosu od 132,60 €.
22. Troškove stranaka valjalo je prebiti, tako da je tužitelju dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 1.376,80 €, a koji trošak mu je dužan naknaditi tuženik.
23. Na trošak tužitelju je dosuđena i zakonska zatezna kamata od presuđenja pa do isplate temeljem članka 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) i članka 151. stav 3. ZPP-a.
24. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci pod I. i II. presude.
U Krapini, 30. siječnja 2026.
Sutkinja
Jasmina Božić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.
Dostaviti:
1. Odvjetnik Romeo Herceg, Zabok
2. ODO u Zlataru, Zlatar, na broj: P-DO-21/2025
