REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj Pr-1682/2022-49
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužiteljice BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vinku Marinkoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs u Zagrebu, radi otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 16. siječnja 2026., u nazočnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Vinka Marinkovića, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika IE, odvjetničkog vježbenika, 30. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj ZGH-11-22-1552 01-10-01-22-01 od 07.07.2022. tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
II. Utvrđuje se da tužiteljici BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije prestao radni odnos kod tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, te se nalaže tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, da tužiteljicu BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na radno mjesto Poslovna tajnica 1, u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, da tužiteljici BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno čl.29. st.2. ZOO-a, u roku od 15 dana.“ II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 500,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je 7. siječnja 2014. s tuženikom sklopila Ugovor o radu kojim je zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme za radno mjesto Poslovna tajnica 1. Dalje je navela da je 7. srpnja 2022. tuženik donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj ZGH-11-22-1552 01-10-01-22-01 koju je tužiteljica primila 12. srpnja 2022., a navedenom Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tuženik otkazuje Ugovor o radu sklopljen 7. siječnja 2014. nakon utvrđenja kolektivnog viška radnika zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. Tužiteljica je protiv Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu podnijela Zahtjev za zaštitu prava od 22. srpnja 2022., a kako tuženik kao poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva za zaštitu prava tužiteljice nije udovoljio navedenom zahtjevu, tužiteljica sukladno odredbi čl.133. Zakona o radu zahtijeva zaštitu povrijeđenog prava pred sudom u otvorenom roku. Tužiteljica ističe da je Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. srpnja 2022. u potpunosti nezakonita i neosnovana, te da ne postoji razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljice, s obzirom da prilikom provedbe postupka utvrđenja kolektivnog viška radnika tuženik nije postupio sukladno odredbama Zakona o radu i podzakonskih akata. Tužiteljica ističe da je u konkretnom slučaju postupak utvrđenja kolektivnog viška radnika proveden krajnje netransparentno, nedosljedno i bez jasnih kriterija što je u konačnici dovelo do nejednakog postupanja prema radnicima i diskriminacije određenih radnika uključujući i tužiteljicu. U navedenom smislu tužiteljica prvenstveno ističe da je tuženik kao poslodavac koji zapošljava iznimno veliki broj radnika prije pokretanja postupka utvrđenja kolektivnog viška radnika iz čl.127. Zakona o radu bio dužan donijeti Sistematizaciju radnih mjesta kao opći akt kojim bi se prethodno utvrdile sve relevantne okolnosti iz čl.127. st.3. Zakona o radu, a posebno broj ukupno zaposlenih radnika, kriteriji izbora radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba i mjere koje je potrebno poduzeti radi zbrinjavanja viška radnika. Nadalje, kako bi bio u mogućnosti poduzeti mjere radi zbrinjavanja viška radnika sukladno zakonu i radnopravnoj praksi tuženik je bio dužan donijeti odgovarajući Program zbrinjavanja viška radnika poštujući zakonom propisane kriterije utvrđene odredbom čl.115. st.2. Zakona o radu koja propisuje da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Tužiteljica napominje da je u neprekidnom radnom odnosu u društvu Zagrebački holding d.o.o. još od 2. ožujka 2004. što do dana primitka pobijane Odluke iznosi 18 godina, 4 mjeseca i 11 dana, te da je rođena **.**.1985. što znači da je na dan primitka pobijane Odluke imala 36 godina 8 mjeseci i 2 dana. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi da je tuženik kao poslodavac u postupka utvrđenja kolektivnog viška radnika bio dužan temeljem Sistematizacije radnih mjesta donijeti Program zbrinjavanja viška radnika, te u slučaju ukidanja organizacijske jedinice i/ili radnog mjesta rasporediti tužiteljicu na odgovarajuće radno mjesto unutar društva Zagrebački holding d.o.o., a ni u kojem slučaju tretirati pojedine organizacijske jedinice kao zasebne poslodavce kako bi bez poštivanja propisanih kriterija tužiteljici otkazao ugovor o radu. Tužiteljica ističe da je navodno provedeno “bodovanje” samo manjeg broja radnika bez prethodno donesene Sistematizacije radnih mjesta na razini tuženika u cijelosti netransparentno, selektivno i nezakonito, te ne predstavlja zbrinjavanje viška radnika nego povredu prava tužiteljice iz radnog odnosa. Tužiteljica isto tako ističe da navodno nuđenje zapošljavanja na poslovima u tzv. “operacijama” koje spominje tuženik u obrazloženju pobijane Odluke ni u kojem slučaju nije predstavljalo zakoniti postupak, budući da se radilo o krajnje neformalnom i neobaveznom razgovoru u kojem je tuženik naveo mogućnost zapošljavanja tužiteljice na u cijelosti neodgovarajućim radnim mjestima glede potrebne stručne spreme, opisa poslova i uvjeta rada. S obzirom da se ugovor o radu ne može mijenjati jednostranom voljom bilo koje od ugovornih strana, tuženik kao poslodavac nije bio ovlašten premjestiti tužiteljicu bez njezine suglasnosti na drugo za nju nepovoljnije radno mjesto niti je tužiteljica bila spremna sporazumno prihvatiti takvo radno mjesto. Tuženik je s druge strane sukladno odredbi čl.123. Zakona o radu kao poslodavac bio ovlašteni ponuditi tužiteljici pisanim putem odgovarajuću izmjenu ugovora o radu, a u slučaju njezinog odbijanja ponuđene izmjene ugovora o radu otkazati joj ugovor o radu i istodobno predložiti sklapanje novog ugovora s izmijenjenim uvjetima, što je tuženik propustio učiniti. Konačno, kako tuženik sam navodi u pobijanoj Odluci, prije donošenja pobijane Odluke tuženik se kao poslodavac savjetovao sa sindikatima koji djeluju kod tuženika, te je svih 12 sindikata istaknulo protivljenje donošenju pobijane Odluke. Tužiteljica posebno napominje da joj kao radniku nisu dostupni zaključci nakon provedenog savjetovanja sa sindikatima, odnosno uskraćeno joj je pravo na cjelovitu informaciju o provedenom savjetovanju i primijenjenim kriterijima izbora radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba. Sve opisane okolnosti čine postupak utvrđenja kolektivnog viška radnika i otkazivanja ugovora o radu u cijelosti nezakonitim, netransparentnim i diskriminatornim. U konkretnom slučaju ne postoji nikakav jasan kriterij temeljem kojeg je donesena pobijana Odluka u odnosu na tužiteljicu, a ne u odnosu na druge radnike imajući u vidu zakonom propisane kriterije trajanja radnog odnosa, starosti i obveza uzdržavanja koje terete radnika. Tužiteljica ističe da je tuženik u svojoj Odluci o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. srpnja 2022. naveo razloge otkaza koji su u cijelosti paušalni, netransparentni i netočni, pa samim time i nezakoniti. Tužiteljica ističe da ni u kojem slučaju nisu ispunjeni uvjeti niti postoji opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljice nakon utvrđenja kolektivnog viška radnika zbog gospodarskih i organizacijskih razloga, pa je odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu protivna odredbama Zakona o radu i primjenjivim podzakonskim aktima, te stoga u cijelosti nezakonita i neosnovana. Slijedom svega navedenog tužiteljica predlaže utvrditi da je nedopuštena tuženikova Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. srpnja 2022., utvrditi da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika te naložiti tuženiku da tužiteljicu vrati na radno mjesto Poslovna tajnica 1, u roku od 15 dana. Tužiteljica predlaže i obvezati tuženika da joj naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Kako je navedeno i u samoj odluci o otkazu ugovora o radu, otkazivanje je posljedica provedenog viška radnika sukladno čl. 127. ZOR-a. Ističe da je 30. prosinca 2021., u skladu s Odlukom Uprave Društva od 30. prosinca 2021., započet postupak savjetovanja Kolektivnog viška sukladno čl. 127. Zakona o radu. Postupak savjetovanja trajao je od 30. prosinca 2021. pa do 6. travnja 2022. Naveden postupak proveden je sa sindikatima koji djeluju u Društvu i koji su reprezentativni. Naime, na nivou tuženika nije konstituirano radničko vijeće, a sindikati nisu postupili sukladno odredbi čl. 153. st. 4. Zakona o radu, te se nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku, odnosno povjerenicima koji će imati prava i obveze radničkog vijeća (osim prava iz članka 164. st. 1. i st. 2. Zakona o radu). Tuženik je u skladu s najboljim praksama u savjetovanje željelo uključiti sve socijalne partnere, a kako bi se osigurao socijalni dijalog u interesu radnika te kako bi se na taj način proširio krug reprezentiranih radnika u savjetovanju. Nadalje, tijekom postupka savjetovanja, kao jedina mjera koja može u potpunosti ublažiti štetne posljedice otkazivanja utvrđena je mogućnost ponude ugovora o radu u tzv. „operacijama“ i to za sva slobodna radna mjesta u Društvu (ukupno 280 mjesta). Tijekom postupka savjetovanja razmjenjivana su pisana očitovanja te su održavani sastanci sa sindikatima, i to 20. siječnja 2022., 25. ožujka 2022. i 6. travnja 2022., a sve u svrhu razmatranja i obrazlaganja svih mogućnosti i prijedloga koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika. Tuženik se očitovao na sve prijedloge i primjedbe zaprimljene tijekom savjetovanja, te je iste cijenio, što je imalo za posljedicu da je po provedenom savjetovanju, kao konačan broj, utvrđen prestanak potrebe za radom za 414 radnika, budući je tijekom postupka savjetovanja, s uspjehom smanjena odnosno otklonjena potreba za prestankom rada 130 radnika. Po provedenom savjetovanju, o istome je 8. travnja 2022. obaviještena nadležna služba zapošljavanja (Zavod za zapošljavanje), koja nije imala primjedbe na proveden postupak Kolektivnog viška. S time u vezi, zakonska je obveza bila savjetovanje tuženika kao poslodavca sa radničkim vijećem/sindikatima, a ne sa tužiteljicom te ne postoji obveza tuženika da dostavlja dokumentaciju o savjetovanju tužiteljici pa se ovaj prigovor tužitelja ukazuje u cijelosti promašenim. Isto tako, ne postoji prema ZOR-u obveza sačinjavanja programa zbrinjavanja radnika, a Zavod za zapošljavanje kao stručna i nadležna služba zapošljavanja nije imao prigovora na proveden postupak Kolektivnog viška. Navodi da je potpuno promašen navod tužiteljice da je tuženik morao prethodno napraviti sistematizaciju radnih mjesta i utvrdit broj izvršitelja. Naime, svrha provođenja postupka utvrđivanja Kolektivnog viška je smanjiti potrebu za prestankom rada radnika, a da je poslodavac prethodno napravio sistematizaciju i utvrdio broj izvršitelja to bi podrazumijevalo da je poslodavac već unaprijed odlučio i utvrdio Kolektivni višak, a bez da je proveo obvezno savjetovanje odnosno postupak po čl.127. ZOR-a. Razlozi Kolektivnog viška radnika su gospodarske i organizacijske prirode, i u velikom dijelu su međuovisni, jer gospodarski razlozi, osim što sami po sebi uvjetuju smanjenje broja troškova te broja izvršitelja, uvjetuju i nužnosti uvođenja bolje i učinkovitije organizacije koja je procesno i troškovno efikasnija. Razlozi nastanka Kolektivnog viška mogu se sumirati kako slijedi: višak radnika zbog promjene organizacije - centralizacija potpornih funkcija te višak radnika zbog promjene organizacije - gdje su posve ukinuta radna mjesta i organizacijske jedinice u kojima su ista bila, jer ta radna mjesta nisu bila potrebna niti su bili potrebni poslovi koji se obavljali unutar istih. Tužiteljici je otkazan ugovor o radu zbog promjene organizacije – u vidu centralizacije potpornih funkcija. Tuženik se referirao i na razlog nastanka kolektivnog viška radnika zbog promjene organizacije iako se isti uopće ne odnosi na tužiteljicu. Kod ovog razloga viška radnika, tuženik je utvrdio da unutar Društva postoje nepotrebne organizacijske jedinice i hijerarhijske razine, odnosno radna mjesta izvan grupe složenosti poslova. Takve organizacijske jedinice generiraju nepotrebna radna mjesta, i to u najvećem dijelu rukovodeća i srodna radna mjesta. Stoga je tuženik ukinuo te organizacijske jedinice i pripadajuća radna mjesta. Kako je riječ o ukidanju radnog mjesta zbog toga što poslovi istog – ne postoje, to nije riječ o smanjivanju broja izvršitelja, pa stoga u konkretnom slučaju nije niti bilo potrebe za primjenom kriterija odabira radnika kojem će se otkazati ugovor o radu. U pogledu „centralizacije“ kao nastanka Kolektivnog viška, i koja je razlog otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, tuženik navodi da je bio nesvrhovito organiziran na način da su se poslovi tzv. korporativnih funkcija obavljali u svakoj od podružnica, i to samo za tu Podružnicu. To je imalo za posljedicu npr. da postoji 10 računovodstva, 10 pravnih službi, prodaje itd. Takav način organiziranja korporativnih funkcija (decentralizirano, segmentirano) doprinosi nesigurnosti i nejednakom načinu postupanja, neefikasnosti i povećanju troškova, što je uz neefikasnost, također doprinijelo iskazanim gubicima u poslovanju (multipliciranje troškova). Stoga je tuženik ukinuo sve organizacijske jedinice koje obavljaju korporativne funkcije u Podružnicama, te je formirao novu organizacijsku jedinicu u kojoj se poslovi korporativnih funkcija obavljaju centralizirano, na jednom mjestu („Korporativni servisi“) i to za potrebe Društva u cjelini, te je u cijelosti ukinuo obavljanje navedenih poslova u svakoj od Podružnica (Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13. svibnja 2022.). Sukladno Pravilniku, ukida se u cijelosti obavljanje poslova u podružnicama koji se odnose na podršku poslovanja toj podružnici, a koji poslovi spadaju u tzv. sljedeće ,,funkcionalne grupe poslova": podrška; revizija; strategija, razvoj i usklađenost; upravljanje projektima; računovodstvo; financije; kontroling; upravljanje ljudskim potencijalima; pravni poslovi; opći poslovi; nabava; sigurnost; naplata; odnosi s korisnicima; marketing i prodaja te ICT potpora, a koji poslovi su se obavljali unutar radnih mjesta u podružnicama i poslovi kojih radnih mjesta su navedeni u Prilogu ovog Pravilnika (koji Prilog čini njegov sastavni dio) te se stoga utvrđuje da nema potrebe za obavljanjem poslova navedenih radnih mjesta iz Priloga u tim podružnicama, poslovi kojih se odnose i obuhvaćaju obavljanje svih poslova iz područja navedenih grupa poslova iz ovog stavka i članka. Pravilnikom o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 13. svibnja 2022. utvrđena je i implementirana nova centralizirana organizacija, temeljem koje se opći poslovi (Sektor općih poslova), obavljaju centralizirano, unutar samo te matične organizacijske jedinice, i to za cijelo društvo, što takve poslove jasno distingvira od (ukinutih) poslova podrške samo jednoj Podružnici, putem organizacijkih jedinica u toj Podružnici. Potreban broj izvršitelja u Sektoru općih poslova je 6. Stoga je logična posljedica da je uslijed opisane centralizacije, došlo do viška radnika, odnosno prekobrojnih izvršitelja. Tuženik ističe da su svi akti reorganizacije, nakon što je okončan postupak Kolektivnog viška sukladno čl.127. ZOR-a, doneseni nakon njihovog savjetovanja sa Sindikatima, objavljeni su na oglasnoj ploči 17. svibnja 2022., te su stupili na snagu 26. svibnja 2022., dakle prije otkazivanja ugovora o radu tužiteljici. Isto tako, navedeni akti predstavljaju realizaciju Kolektivnog viška radnika, budući predstavljaju provedbu svega onog što je savjetovano i detaljno obrazloženo u postupku Kolektivnog viška radnika - a to je da će se izvršiti centralizacija podrške poslovanja („Korporativnih funkcija“) u tzv. „Korporativne servise“, na način da će se prestati svi ti poslovi podrške obavljati u Podružnicama, ukinut će se sve te organizacijske jedinice, te da takva nova organizacija (centralizacija) ima za posljedicu određen višak radnika (prekobrojni izvršitelji), a što se odnosi i na tužiteljicu koja je utvrđena viškom. Štoviše, tuženik je u postupku savjetovanja detaljno prezentirao navedene promjene, te su sindikati već u postupku Kolektivnog viška bili detaljno upoznati s aktima koji će se donijeti, te je tuženik i u tom postupku dostavio nacrte istih. Nadalje, tuženik je vrlo detaljno obrazložio otkaz ugovora o radu tužiteljici, osobito navodeći sve razloge (centralizacija/reorganizacija), pojašnjavajući kriterije bodovanja, navodeći usporednog radnika s brojem bodova (kojem nije otkaza ugovor o radu), razloge viška, nemogućnost/odbijanje radnika za rad na dostupnim poslovima, potreban broj izvršitelja u novoj centraliziranoj jedinici, naziv iste, itd. Isto tako, tuženik je u postupku savjetovanja namjeravane odluke o otkazima ugovora o radu (pa tako i tužiteljice) sindikatima dostavio sve podatke, uključujući i sve kriterije i usporedne radnike (što je razvidno iz dopisa tuženika sindikatima od 8. travnja 2022., te prilozima istoga). Navedeno je sve tuženik obrazložio u postupku savjetovanja Kolektivnog viška te u odluci o otkazu ugovora o radu. Kod odabira radnika kojim će se otkazati ugovori o radu zbog opisanog razloga, tuženik je primjenjivao jasne i transparentne kriterije, i to: trajanje radnog odnosa kod Poslodavca; dob radnika; obveze uzdržavanja koje terete radnika te Dodatni kriterij: braniteljski status i status djeteta smrtno stradalog/nestalog branitelja iz Domovinskog rata. Navedeni kriteriji jasno su obrazloženi u odluci o otkazu. Tužiteljici je u pogledu trajanja radnog odnosa ispravno dano dva bod jer ima 18 godina, 4 mjeseca i 6 dana rada kod tuženika, a pogledu kriterija dobi tužiteljici je dano dva boda (36 godina života), dok nije dobila bodove za uzdržavane članove jer ih nema. Dakle, tužiteljica je po navedenim kriterijima ostvarila ukupno 4 boda. Zadnji radnik po broju bodova, a kome nije otkazan ugovor o radu, a obavljao je poslove tajnice kao tužiteljica ima 7 boda (24 godine 10 mjeseci 28 dana rada kod tuženika te 52 godine života) što znači da je tužiteljici više nego opravdano otkazan ugovor o radu. Kako je gore pojašnjeno, obzirom je za (centralizirane) opće poslove potrebno 6 izvršitelja, to je nažalost tužiteljica bila prekobrojna, obzirom na nesporan broj bodova koji su u odnosu na nju utvrđeni primjenom opisanih kriterija odabira radnika kojima će se otkazati ugovori o radu. Navedeno je sve tuženik obrazložio u postupku savjetovanja Kolektivnog viška te u odluci o otkazu ugovora o radu. Stoga je razvidno da su promašeni navodi tužiteljice o nezakonitom otkazu osobito da: da nije poštovan zakonom propisani postupak prije utvrđivanja kolektivnog viška radnika odnosno savjetovanja sa sindikatima te da nije donesen odgovarajući program zbrinjavanja radnika; da je tuženik bio dužan prethodno napraviti sistematizaciju radnih mjesta te da tužiteljici nisu bili dostupni zaključci nakon provedenog postupka savjetovanja. Svim radnicima iz postupka Kolektivnog viška, pa tako i tužiteljici, tuženik je omogućio zapošljavanje za poslove u tzv. „operacijama“. Naime, tuženik je imao mogućnost ponuditi radnicima koji su višak 280 takvih radnih mjesta. Radnicima koji su višak, a nisu iskazali interes za rad na tim radnim mjestima, tuženik je bio prisiljen otkazati ugovor o radu. Naime, drugih slobodnih radnih mjesta u tuženiku nema, pa stoga također nije niti moguće osposobiti radnike za neke druge poslove odnosno radna mjesta, kada istih nema. Tužiteljica nije iskazala interes za navedeno, te je štoviše takvu mogućnost odbila, te čak nije niti željela preuzeti popis radnih mjesta, što je razvidno i iz Službene bilješke od 4. travnja 2022. Stoga nije osnovan niti navod tužiteljice da joj nije ponuđeno drugo radno mjesto odnosno da joj nije nuđeno odgovarajuće radno mjesto. U pogledu navoda tužiteljice kako su se sindikati protivili njenom otkazu ugovora o radu tuženik navodi kako se radi o paušalno protivljenju bez ikakvih argumenata koje je protivljenje tuženik razmotrio te utvrdio kako je isto neosnovano. Prema tome, kako se u konkretnom slučaju radilo o savjetovanju, a ne o suodlučivanju, jer tužiteljica ne spada u zaštićenu kategoriju radnika, to niti navedeni prigovor tužiteljice nije osnovan jer nije trebala suglasnost sindikata za donošenje odluke o otkazu tužiteljici. Radi svega naprijed navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu parničnog troška tuženiku.
3. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju priloženu spisu, saslušani su svjedoci AE, ME, BEF, LE, FE, UE, ZE, SE te je saslušana tužiteljica kao stranka u postupku.
4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22, 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice koja je kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu Poslovna tajnica 1, temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 7. siječnja 2014., da se odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu utvrdi nedopuštenom, da se utvrdi da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te da se naloži tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na radno mjesto Poslovna tajnica 1.
6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem na Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 7. siječnja 2014. na radnom mjestu Poslovna tajnica 1, da je tuženik 7. srpnja 2022. donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, kojom je tužiteljici otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 7. siječnja 2014. i da je tužiteljica navedenu Odluku zaprimila 12. srpnja 2022. Također nije sporno da je protiv iste Odluke tužiteljica pravodobno, 22. srpnja 2022. uložila zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik zaprimio isti dan, 22. srpnja 2022., a na koji se tuženik nije očitovao. Iz stanja u spisu proizlazi da je tužiteljica podnijela tužbu 10. kolovoza 2022., iz čega proizlazi da su ostvarene zakonske pretpostavke za podnošenje tužbe propisane odredbom čl. 133. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje: ZR).
7. Sporna je zakonitost postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika, postojanje razloga za otkaz, odnosno zakonitost i dopuštenost Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.
8. Uvidom u Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. srpnja 2022. utvrđeno je da se istom tužiteljici kao radnici, zaposlenoj na radnom mjestu Poslovna tajnica 1, otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 7. siječnja 2014., zbog gospodarskih i organizacijskih razloga.
8.1. Iz Obrazloženje osporene Odluke proizlazi da je u skladu s Odlukom Uprave Društva od 30. prosinca 2021., istog dana započet je postupak savjetovanja sa sindikalnim povjerenicima vezano za utvrđeni Kolektivni višak radnika, sve sukladno čl. 127. Zakona o radu. Postupak savjetovanja trajao je od 30. prosinca 2021. pa do 8. travnja 2022. Navedeno stoga jer je u razdoblju od 90 dana mogla prestati potreba za radom više od 20 radnika poslovno uvjetovanim otkazom, a time i prestanak potrebe za radom Radnika iz ove Odluke. U sklopu navedenog savjetovanja Društvo je razmotrilo sve mogućnosti koji bi mogli otkloniti namjeravani prestanak potrebe za radom radnika, te je cijenilo primjedbe i prijedloge kad god je to bilo moguće. Razlozi prestanka potrebe za radom detaljno su obrazloženi i opisani tijekom opisanog savjetovanja Kolektivnog viška. Nakon provedenog savjetovanja Kolektivnog viška i dalje postoji potreba za otkazivanjem ugovora o radu Radniku, ovdje tužiteljici, zbog prestanka potrebe za radom, a uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga. Navedeni razlozi prestanka potrebe za radom radnika, opisani u postupku Kolektivnog viška, mogu se sažeti u centralizaciji tzv. „korporativnih funkcija" odnosno korporativnih servisa". Naime, kod Poslodavca su se iste grupe tzv. funkcionalnih poslova korporativnih funkcija" obavljale decentralizirano, unutar više različitih organizacijskih jedinica/Podružnica (i to samo za potrebe te org. jedinice/Podružnice, a ne za potrebe cijelog Društva), što je već samo po sebi dovelo do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti te do prevelikog broja izvršitelja i neopravdano velikog troška poslovanja. Stoga novom organizacijom Poslodavac provodi centralizaciju "korporativnih funkcija" na način da se uvodi nova organizacija, prema kojoj se u potpunosti prestaju obavljati korporativne funkcije" u različitim org jedinicama/Podružnicama i u njima se u potpunosti ukida obavljanje poslova koji spadaju u "korporativne funkcije" te se poslovi "korporativnih funkcija" sada obavljaju centralizirano (što uključuje poslove radnog mjesta na kojem je radnik radio) unutar samo jedne nove organizacijske jedinice naziva "Korporativni servisi" i to unutar odgovarajućih sektora i službi kao nižih organizacijskih jedinica. Samim time posljedica opisane centralizacije je i smanjenje broja izvršitelja što je rezultiralo kolektivnim viškom radnika, te time i potrebom za prestankom rada i u odnosu na radnika iz ove Odluke. Stoga je Poslodavac donio interne akte kojima provodi navedenu organizacijsku promjenu 13. svibnja 2022., i to: Pravilnik o izmjenama pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., Pravilnik o organizaciji „Korporativnih servisa" Zagrebačkog holdinga d.o.o.; Pravilnik o izmjenama pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu d.o.o. Navedeno je da je radnik obavljao poslove radnog mjesta Poslovna tajnica 1, i to u Podružnici Digitalni grad, a poslovi koje je radio spadaju u grupu opći poslovi (tzv. funkcionalna grupa poslova). Opisani poslovi radnika koje je obavljao spadaju u poslove tzv. „korporativnih funkcija", te je stoga citiranim aktima Poslodavca izmijenjena organizacijska jedinica u kojoj je Radnik iste obavljao na način da se djelokrug poslova te organizacijske jedinice u bitnom mijenja te se proširuje opseg poslova iste pa se navedeni poslovi obavljaju unutar nove organizacijske jedinice naziva Sektor općih poslova, unutar "Korporativnih servisa". Kako je za obavljanje poslova unutar nove organizacijske jedinice Sektor općih poslova Poslodavac utvrdio potreban broj izvršitelja (6), niže, srednje ili više stručne spreme, a ukupan broj radnika koji obavlja te poslove i ima potrebnu stručnu spremu je veći od potrebnog broja, potrebno je otkazati ugovor o radu Radniku iz ove Odluke kao višku (prekobrojan izvršitelj). Kod odabira prekobrojnih radnika koji su višak, te time i Radniku iz ove Odluke Društvo je primijenilo sljedeće kriterije („bodovanje"): trajanje radnog odnosa, dob radnika, obveze uzdržavanja te dodatne kriterije – hrvatski branitelj, djeca poginulih/nestalih branitelja. U slučaju da radnici imaju jednak broj bodova po opisanim kriterijima, tada se odabir vrši kako slijedi: daje se prednost kriteriju trajanja radnog odnosa kod Poslodavca, na način da radnik koji je dulje u radnom odnosu Poslodavca ima prednost naspram onog radnika koji manje vremena u radnom odnosu Poslodavca; ukoliko i nakon primjene gore navedenog, usporedni radnici i dalje imaju jednak broj bodova, tada se prednost daje kriteriju Obveza uzdržavanja, na način da radnik koji ima više uzdržavanih osoba ima prednost naspram onog radnika koji ima manje uzdržavanih osoba. Rezultat primjene opisanih kriterija (bodovanje) je otkazivanje ugovora o radu radniku, obzirom isti ima manji broj bodova od radnika koju su popunili slobodna radna mjesta niže, srednje ili više stručne spreme organizacijske jedinice Sektor općih poslova. Radnik iz ove Odluke po opisanim kriterijima ima 4 boda te je u radnom odnosu kod Poslodavca proveo 18 god., 4 mj. i 6 d., dok radnik s najmanjim brojem bodova niže, srednje ili više stručne spreme koji je popunio slobodna radna mjesta u gore navedenoj organizacijskoj jedinici ima 7 bodova te je u radnom odnosu kod poslodavca proveo 25 god., 1 mj. i 29 d. Navedeno je da je poslodavac, svim radnicima kojima ima namjeru otkazati ugovore o radu ponudio zapošljavanje na poslovima u tzv. operacijama" (ukupno 113 radnih mjesta za 280 izvršitelja), međutim, Radnica iz ove Odluke je odbila zaprimiti popis slobodnih radnih mjesta te nije aplicirala niti na jedno od ponuđenih radnih mjesta te joj slijedom svega prethodno navedenog Poslodavac otkazuje ugovor o radu. Prije donošenja ove Odluke o otkazu ugovora o radu, Društvo se o namjeravanom donošenju iste savjetovalo sa Sindikatima koji djeluju u Društvu. U navedenom savjetovanju, Društvo je zaprimilo očitovanja 12 sindikata, a u navedenim očitovanjima, Sindikati u biti ponavljaju općenite navode iznesene u postupku savjetovanja Kolektivnog viška, a na koje se Poslodavac već detaljno očitovao, i kao takvi se ne mogu prihvatiti, tim više što nisu relevantni za osnovanost ove konkretne Odluke.
9. Člankom 115. st. 1. podstavak 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano je da poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Nadalje, čl. 135. st. 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.
10. Člankom 127. st. 1. ZR propisano je da poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od 90 dana mogla prestati potreba za radom najmanje 20 radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorice radnika, dužan je pravodobno i na način propisan ovim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika. U višak radnika iz stavka 1. ovoga članka ubrajaju se radnici kojima će radni odnos prestati poslovno uvjetovanim otkazom ugovora o radu i sporazumom poslodavca i radnika na prijedlog poslodavca (stavak 2.). Poslodavac je dužan, radi provođenja obveze savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka, radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika (stavak 3.) Tijekom postupka savjetovanja s radničkim vijećem, poslodavac je dužan razmotriti i obrazložiti sve mogućnosti i prijedloge koji bi mogli otkloniti namjeravan prestanak potrebe za radom radnika (stavak 4.). O provedenom savjetovanju iz stavka 1. ovoga članka poslodavac je dužan obavijestiti nadležnu javnu službu zapošljavanja i dostaviti joj podatke iz stavka 3. ovoga članka, podatke o trajanju savjetovanja s radničkim vijećem, rezultatima i zaključcima provedenog savjetovanja, te priložiti pisano očitovanje radničkog vijeća, ako mu je ono dostavljeno (stavak 5.) Radničko vijeće može nadležnoj javnoj službi zapošljavanja i poslodavcu uputiti svoje primjedbe i prijedloge na dostavljenu obavijest iz stavka 5. ovoga članka (stavak 6.). Poslodavac je dužan provesti postupak savjetovanja iz stavka 1. ovoga članka i ako će nakon provedenog savjetovanja o višku radnika kod toga poslodavca i prestanku potrebe za njihovim radom odlučivati poslodavac koji nad njima ima vladajući utjecaj u skladu s posebnim propisom (stavak 7.).
11. U čl. 150. ZR koji govori o obvezi savjetovanja prije donošenja odluke, navodi se, pored ostalog, da prije donošenja odluke važne za položaj radnika se poslodavac mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci, te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke, i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Važnim odlukama smatraju se, pored ostalog, osobito odluke o otkazu Ugovora o radu.
11.1. Sukladno čl. 153. st. 3. ZR ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, sindikalni povjerenik preuzima sva prava i obveze radničkog vijeća.
12. Iz iskaza svjedokinje AE, povjerenice Sindikata Hrvatskog vozača, proizlazi da je osobno sudjelovala u postupku utvrđivanja kolektivnog viška radnika kod tuženika pisanim očitovanjima ispred sindikata. Tuženik je održavao sastanke s predstavnicima reprezentativnih sindikata prema KU. U ime njenog sindikata na sastanku je sudjelovao kolega PE, a u konačnici njen sindikat nije bio suglasan s provedenim postupkom i to prvenstveno iz razloga što je utvrđen višak radnika bez prethodno izrađene sistematizacije radnih mjesta. To znači da su se zaposlenici koji su se nalazili na popisu radnika koji ostaju u radnom odnosu raspoređivali na radna mjesta koja nisu imala opis poslova niti uvjete rada. Nadalje drugi razlog je bio taj što su se kriteriji po kojem su se radnici raspoređivali odnosno utvrđivali viškom bio nejasan i netransparentan iz razloga što se dio radnika bodovao u svojoj organizacijskoj jedinici, a dio radnika se bodovao u novim organizacijskim jedinicama gdje nije postojao opis posla, a dio radnika uopće nije bio uključen u sustav bodovanja iako je formalno poslodavac dao tri zakonska uvjeta. Sindikatu je bilo sporno i to s kim je poslodavca pregovarao jer u postupu savjetovanja nisu bili uključeni svi sindikati već samo predstavnici reprezentativni sindikata koji su prema KU bili ovlašteni samo za kolektivno pregovaranje a ne za ostala pitanja. Nakon proteka roka od 6 mjeseci kod tuženika je došlo do novog zapošljavanja na radno mjesto na kojem je radila tužiteljica iako je samo radno mjesto dobilo drugi naziv i minimalnu razliku u koeficijentu. U trenutku utvrđivanja viška radnika tuženik nije izradio sistematizaciju radnih mjesta iako je 2019. tuženik preuzeo obavezu izrade jedinstvene sistematizacije i kataloga radnih mjesta, a što nije učinio do 2021. kada je došlo do promjene uprave i utvrđivanja kolektivnog viška, pa stoga tuženik nije u tom trenutku raspolagao s sistematizacijom radnih mjesta. Na samom kraju postupka savjetovanja sindikatima nije bilo jasno koje kriterije je tuženik primijenio kod odabira određenih radnika kao višak, a koje kriterije je primijenio u odnosu na radnike koji su ostali. Kod tuženika nije bilo ustrojeno radničko vijeće za vrijeme provođenja postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika i otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, a nije niti danas. Nije joj poznato da je u to vrijeme postojao sporazum sindikata o sindikalnim povjerenicima a koji bi imali prava i obveze radničkoga vijeća. Tuženik je kod uspoređivanja radnika primijenio tri zakonska kriterija a uz to je primijenio i nezakonske i nejasne kriterije rasporeda radnika na predviđena radna mjesta bez opisa poslova i uvjeta rada.
13. Iz iskaza svjedoka TE, koji je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu sindikalnog povjerenika Sindikata komunalnih, prometnih i srodnih djelatnosti Hrvatske, proizlazi da je 2019. godine 19 sindikata koji sudjelovali kod tuženika postiglo sporazum o međusobnoj reprezentativnosti kao i sporazum o pregovaračkom odboru. Pregovarački odbor je bio sačinjen od 9 članova. Dobili su ovlast da u ime ostalih sindikata pregovaraju za sklapanje izmjene i dopune KU. Nisu dobili ovlast da pregovaraju o kolektivnom višku radnika. Točno je da je tuženik pozvao članove pregovaračkog odbora da sudjeluje u postupku savjetovanja kolektivnog viška. On je osobno prisutan na prvom sastanku te kada je vidio da poslodavac nema namjeru vršiti pregovore sa svim sindikatima već samo s pregovaračkim odborom, a koji za to nema ovlasti njegov sindikat je napustio sastanak. Drugi razlog zašto su odbili sudjelovati u postupku pregovaranja je bio taj što poslodavac nije izradio sistematizaciju radnih mjesta niti bilo kakvu analizu potrebe za radnicima. Njega osobno je iznenadilo to što je poslodavac u tom postupku zatražio podatke o ukupnom broju administrativnih radnika u svim podružnicama te je došao do podatka da su 26 % ukupno zaposlenih administrativni radnici, a prema njihovoj procjeni je bilo dovoljno 19 % administrativnih radnika, što je ukazivalo na to da je poslodavac već odredio statistički broj potrebnih radnika. Sve ovo dovelo je do toga da su preostali administrativni radnici morali odrađivati veliki obim posla uz puno prekovremenog rada. Nakon što je napustio odmah na početku postupak pregovaranja, sazvao je sastanak svih povjerenika iz sindikata podružnica te im je prezentirao u kojem smjeru sve ide te je donesena zajednička odluka da ovaj sindikat više neće sudjelovati u nikakvim pregovaranjima. Ima saznanje da je tuženik u konačnici kod usporedbe radnika primjenjivao zakonske kriterije (godine staža, dob i obveze uzdržavanja). Tuženik je pri tome formirao funkcionalne grupe u kojima je bio popis radnika koji ostaju i koji su višak da bi na kraju u radnom odnosu ostao i radnik koji je bio određen kao višak, a u funkcionalnim grupama nisu bili svi radnici. Kao primjer za ovo navodi radnika ĆE te radnika B. Kao primjer radnika koji nisu bili navedeni niti u jednoj funkcionalnoj grupi navodi RE, DE, HE i NE. Za ove radnike osobno zna jer su iz njegove podružnice ali mu je poznato da ih je bilo više. Nije mu poznato u koju funkcionalnu grupu je bila razmještena tužiteljica. Kod tuženika nije bilo ustrojeno radničko vijeće za vrijeme provođenja postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika i otkazivanja ugovora o radu tužiteljici, a nije niti danas. U to vrijeme nije postojao sporazum sindikata o sindikalnim povjerenicima, a koji bi imali prava i obveze radničkoga vijeća.
14. Svjedokinja BEF je u svome iskazu navela da je tuženik početkom studenog 2021. obavijestio sindikate da će kod tuženika uslijediti reorganizacija poslovanja te da će doći do utvrđivanja kolektivnog viška radnika. Savjetovanje o utvrđivanju kolektivnog viška radnika je započelo 30. prosinca 2021. a trajalo je sve do 8. travnja 2022. U tom periodu tuženik je održavao niz sastanka sa sindikatima koji su djelovali kod tuženika, kako pojedinačno tako i skupne sastanke, sindikatima se odgovaralo na sva postavljena pitanja. Savjetovanje je službeno završeno 8. travnja 2022. te je donesena oduka o utvrđivanju kolektivnog viška radnika. Tuženik je o svemu obavijestio HZZ koji je svojim dopisom nakon mjesec dana obavijestio tuženika da nema zapreke za daljnje otkazivanja radnicima. Tuženik je potom tijekom 2022. donio Pravilnike kojima je izvršena reorganizacija i sistematizacija radnih mjesta. Tuženik je u tom postupku odredio da će se pojedina radna mjesta ukinuti, dok je za neka radna mjesta odredio broj izvršitelja, manjeg od postojećeg, pa su samim tim ti radnici utvrđeni viškom. Za radnike za koje je određeno da su višak poslodavac je pokrenuo postupak savjetovanja. Po okončanom postupku savjetovanja pristupilo se otkazivanju ugovora o radu radnicima za koje su utvrđeni viškovima. Kolektivni višak radnika utvrđivao se isključivo u sferi administrativnih poslova, isti se nije ticao operativnog dijela. Poslodavac je radnicima za koje je bilo izvjesno da će se utvrditi viškom ponudio sklapanje ugovora o radu za radna mjesta u operativi, ukupan broj ponuđenih pozicija je bio 280., a u tom postupku nekih 60-tak radnika je prihvatio ponuđene ugovore o radu i njima radni odnos nije prestao već su nastavili raditi na poslovima u operativi. Tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Poslovna tajnica 1, a kako nije prihvatila popis slobodnih radnih mjesta u operativi, ista nije sudjelovala u selekcijskim postupcima za sklapanje ugovora o radu u operativi. Tuženik je prije nego što je utvrđen kolektivni višak radnika, prilikom savjetovanja sa sindikatima, utvrdio koji će se kriteriji primjenjivati kod otkazivanja ugovora o radu te je bilo određeno da će se primjenjivati kriteriji propisani zakonom o radu i Zakonom o hrvatskim braniteljima. Budući da je tužiteljica radila poslove iz funkcionalne grupe opći poslovi, a koja funkcija se centralizirala kod poslodavca, ista je uvrštena u grupu poslova za koju je potrebna SSS odnosno VŠS. Na tim poslovima sa navedenim stručnim spremama tuženik je imao zaposleno ukupno 54 radnika, a kako je poslodavac utvrdio da mu je za te poslove potrebno 6 izvršitelja to su njih 48 utvrđeni kolektivnim viškom. U radnom odnosu su ostali radnici sa utvrđenim najvećim brojem bodova. Tužiteljica je bila na 36. mjestu od utvrđenih 48 viška radnika. Zna da je tužiteljica ostvarila 4 boda, a radnik koji je bio unutar te grupe poslova, a koji je bio prvi ispod crte imao je 7 bodova. U slučaju da su radnici imali isti broj bodova prednost je imao onaj radnik koji je imao više godina staža kod poslodavca, a ako su i po tom kriteriju radnici imali isti broj bodova tada je bilo određeno da će se kao pod kriterij uzimati u obzir obveze uzdržavanja. Prije provedene reorganizacije kod tuženika svaka od podružnica imala je svoje funkcionalne grupe općih poslova, u provedenoj reorganizaciji poslodavac je centralizirao sve opće poslove tako da je odredio dvije grupe za istu vrstu poslova. Prva grupa su bili radnici sa VSS, dok su drugu grupu činili radnici sa VŠS odnosno SSS. Tako npr. svi radnici koji su radili na pravnim poslovima u različitim podružnicama su grupirani u istu grupu funkcionalnih poslova, ovisno o stručnoj spremi koja je potrebna za tu vrstu posla. Razlozi pokretanja postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika i otkazivanja istima su bili gospodarske i organizacijske prirode. Poslodavac je htio održati održivost poslovanja te je htio centralizirati korporativne funkcije kako bi se ti poslovi obavljali na jednom mjestu za društvo u cjelini. Svrha je bila povećanje učinkovitosti poslovanja, ekonomičnosti, ušteda troškova, dosljednosti u postupanju. Tijekom 2021. -2022. kod tuženika nije djelovalo radničko vijeće, niti je postojao sporazum sindikata o imenovanja sindikalnog povjerenika koji bi imao prava i obveze radničkog vijeća, stoga je tuženik provodio savjetovanje sa svim sindikatima koji su djelovali kod poslodavca. Poslodavac je proveo savjetovanje sa sindikatima u svibnju 2022. prije nego što je donio akte o sistematizaciji radnih mjesta. Radnici RE, DE, ĐE i NE su radnici koji su bili zaposleni u podružnici Čistoća, i danas tamo rade ali obavljaju operativne poslove iz osnove djelatnosti podružnice Čistoća a iste poslove su obavljali i u vrijem provođenja kolektivnog viška radnika. Radnik ĆE je u to vrijeme radio u podružnici Gradska groblja na poslovima marketinga i upravljanje projektima, ima VSS te uopće ne spada u istu grupu poslova iz grupe poslova koje je obavljala tužiteljica. Radnik B joj nije uopće poznat. Radnica FE je voditeljica ureda za podršku ureda, a to je organizacijska jedinica unutar korporativnih servisa poslodavca. Zaposlena je temeljem javnog natječaja u svibnju 2022., ima VSS. U vrijeme pokretanje postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika u prosincu 2021. nije postojala jedinstvena sistematizacija radnih mjesta i katalog radnih mjesta na razini cijelog Holdinga. Tu činjenicu je kao problem u postupku savjetovanja isticao samo jedan sindikat i to SSKH koji je tu činjenicu isticao i putem medija te se isti sindikat u jednom trenutku prestao odazivati pozivima na sastanke. Prema njenom saznanju nisu se svi sindikati protivili odluci poslodavca da će se utvrđivati kolektivni višak radnika. Funkcionalne grupe u cijelom postupku unutar tuženika su se formirala prema potrebama organizacije rada, a iste su formirane od strane uprave društva u suradnji sa svim direktorima stručnih službi tada u korporativnim servisima. Radnice EE, ŠE i JE su imale sklopljene ugovore o radu za radno mjesto tajnice jer je prije utvrđivanja kolektivnog viška za to radno mjesto bio određen koeficijent složenosti poslova 2,4 kao najviši koeficijent za SSS. Navedene radnice nisu obavljale poslove poslovne tajnice nego su obavljale poslove odnosa s korisnicima te su iz toga razloga uvrštene u funkcionalnu grupu poslova odnosa s korisnicima, iste su radile u Sektoru za zajedničke poslove, Služba za odnose s korisnicima, a sada rade u Sektoru za marketing, prodaju i odnose s korisnicima i rade iste poslove koje su radile od dana zapošljavanja. Danas tuženik ima zaposlenih oko 5300 radnika, ali je sada bitno drugačiji omjer operative i administracije.
15. Svjedok LE je u svom iskazu naveo da je do prije godinu dana bio predsjednik Nezavisnog sindikata radnika Zagrebparkinga, a navedeni sindikat je sudjelovao u postupku savjetovanja, svi sindikatu su bili savjetovani, a reprezentativni sindikati su se međusobno dogovorili da će ih 9 sudjelovati u daljnjim pregovorima oko kolektivnog ugovora, dok su svi sindikati bili uključeni u postupak savjetovanja. Svi sindikati su u postupku savjetovanja odbili prijedlog tuženika za utvrđivanje kolektivnog višaka radnika jer je na tom popisu bilo 717 radnika od kojih su neki radili u operativi te su u tom smislu sindikati uložili prigovor i tražili izmjene. U daljnjim pregovorima tuženik je to prihvatio te je s popisa izdvojio neke radnike, a u konačnici na popisu je ostalo 414 radnika. Tuženik je proveo savjetovanje sa svim sindikatima prije donošenja akata iz svibnja 2022., a također je prove savjetovanje sa sindikatima prije otkazivanja ugovora o radu radnicima. Svaki od sindikata dobio je od tuženika dopis od 8. travnja 2022. i 3. svibnja 2022. za koje se sjeća da su bili označeni oznakom „povjerljivo“. Kod tuženika u 2021. – 2022. nije postojalo radničko vijeće, niti je postojao sporazum sindikata o imenovanju sindikalnog povjerenika koji bi preuzeo ulogu RV. Tuženik je u konačnici usvojio većinu prigovora koje su ulagali sindikati te je s popisa uklonio radnike u operativi kao i radnike koji su bili stariji od 60 godina, trudnice, odnosno sve radnike iz zaštićenih kategorija. Sindikati su prigovarali tuženiku i na kriterij bodovanja radnika jer prema stavu sindikata tuženik nije dovoljno bodovao braniteljski status. Tuženik je uzeo u obzir zakonske kriterije za bodovanje.
16. Svjedok FE je u svom iskazu navela da je zaposlena na radnom mjestu voditeljica ureda za podršku uredu, a kod tuženika radi od 16. svibnja 2022., temeljem javnog natječaja, jedan od uvjeta za to radno mjesto je bila VSS i određeni broj staža na tim poslovima.
17. Svjedok UE, zaposlen kod tuženika na radnom mjestu operativni tehničar mreža 3, je u svom iskazu naveo da nije bio uvršten u popis utvrđenog kolektivnog viška radnika kod tuženika jer radno mjesto na kojem radi predstavlja operativno radno mjesto. Po pozivu poslodavca bio je prisutan kao svjedok kada je tužiteljici ponuđeno slobodno radno mjesto, a u to vrijeme bio je povjerenik za zaštitu dostojanstva radnika. Tada su voditelju podružnice sugerirali da bi u njihovoj podružnici bilo poželjno zaposliti tužiteljicu jer im je upravo osoba takvih kvalifikacija bila potrebna, također su sugerirali upravi da je potrebno napraviti sistematizaciju radnih mjesta kako bi bilo razvidno tko radi na kojem radnom mjestu. Popis slobodnih radnih mjesta ticala su se isključivo radnih mjesta u operativi dakle grobari, čistači i slično. Kao sindikalni povjerenik bio je upoznat sa reorganizacijom koja će se provesti kod tuženika, imao je saznanja da će na popis kolektivnog viška radnika biti uvršteni zaposlenici koji ne obavljaju operativne poslove.
18. Svjedok ZE, zaposlen kod tuženika na radnom mjestu voditelj tima u Podružnici Zagrebački Digitalni grad, je u svom iskazu naveo da nije bio obuhvaćen programom zbrinjavanja viška radnika, jer je u to vrijeme radio na radnom mjestu referent 3, a radi se o radnom mjestu u operativi. U predmetno vrijeme bio je povjerenik podružnice u Sindikatu ZET-a, tužiteljica je bila u sindikatu te je tužiteljici ponuđen popis slobodnih radnih mjesta koja su se ticala operative, ista nisu bila adekvatna za tužiteljicu.
19. Svjedok SE, koji je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu samostalni pravnik, na kojem radnom mjestu je radio i prije provedene reorganizacije poslovanja tuženika. On je također bio uključen kao zaposlenik tuženika u popis viška radnika, a kao pravnik bio je uvršten u posebnu grupu radnika koja se bodovala sukladno zakonskim kriterijima, ostvario je dosta bodova obzirom na godine staža i obaveze uzdržavanja, ima VSS. Prije utvrđivanja kolektivnog viška radnika svaka podružnica je imala utvrđenu sistematizaciju radnih mjesta dok jedinstvena sistematizacija radnih mjesta nije postojala na nivou cijelog holdinga. Cilj reorganizacije poslovanja tuženika je bilo objedinjavanje istovrsnih poslova na razini cijelog poslodavca, tako je prije reorganizacije svaka podružnica imala svoju pravnu službu, a provedenom reorganizacijom došlo je do centralizacije korporativnih funkcija. Nije mu poznato da su radnice EE, ŠE i JE na istom radnom mjestu tajnice bodovane s manje bodova nego tužiteljica ali su ostale raditi kod tuženika.
20. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu Poslovna tajnica 1, njena stručna sprema je SSS, nije joj poznato koju stručnu spremu imaju radnice EE, ŠE i JE, ali su navedene radile na istom radnom mjestu kao i ona, prilikom bodovanja imale su manji broj bodova u odnosu na nju, a usprkos tome i dalje su ostale u radnom odnosu kod tuženika. Sporno je u cijeloj situaciji što tuženik nije donio sistematizaciju radnih mjesta prije provođenja postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika. Točno je da ju je poslodavac pozvao na sastanak na kojem je bio prisutan predstavnik sindikata a na kojem joj je predana na uvid lista radnih mjesta iz operacija koju je odbila. U radnom odnosu kod tuženika bila je od 2004., a u podružnici Digitalni grad od 2014., gdje je u početku radnog odnosa radila u odjelu računovodstva i financija, a također je obavljala i opće poslove, zaprimanja pošte i sve druge poslove koje obavlja tajnica. Radilo se o podružnici u kojoj je bilo zaposleno svega 24 radnika te su uglavnom njih par radili sve poslove koji se tiču općih poslova i pripadajućih stručnih poslova. U trenutku kada je dobila otkaz radila je na poslovima računovodstva i financija. Tijekom prosinca 2021. pročulo se da je poslodavac započeo kreirati listu viška radnika te da se sprema reorganizacija kod tuženika. Obzirom na godine staža kod tuženika smatrala je da sigurno neće biti uvrštena u tu listu već da će na listu biti uvršteni radnici s manje staža. Ima saznanja da su se liste krojile na razne načine te tijekom postupka mijenjale na način da su neki radnici skidani s lista tehnološkog viška te su bili prebačeni u druge organizacijske jedinice prije donošenja konačne liste viška radnika. Osobno nije imala saznanja na koji način je poslodavac krojio te liste. Tijekom ovog postupka kontaktirala je sindikalnog povjerenika sindikata kojeg je bila član, VE, koji joj je sugerirao da prihvati poslove iz operativnog dijela poslovanja tuženika. Imala je na uvid listu radnih mjesta iz operacija, a koja radna mjesta nikako nisu odgovarala njenim kvalifikacijama, znanju, iskustvu, radilo se o radnim mjestima sa nižom plaćom nego što je ona imala do tada, a radilo se o poslovima npr. kuhar, grobar, keramičar i slično. Odluku o otkazu zaprimila je u srpnju 2022. iako je od poslodavca dobila najavu da će dobiti otkaz već u ožujku 2022. U odnosu na navod tuženika da prije navedene radnice nisu obavljale poslove na kojima su zaposlene već druge poslove navodi da je tako inače funkcionirao tuženik te je kod tuženika bila praksa da svi obavljaju poslove po nalogu poslodavca i više-manje su svi zaposlenici na poslovima poslovne tajnice radili iste poslove, te je i ona mogla raditi poslove za koje je tuženik naveo da su ih obavljale navedene radnice. Tuženik je kod bodovanja uzeo u obzir zakonske kriterije i to godine staža, godine života i obvezu uzdržavanja. Ona u trenutku otkaza nije imala ni jedan bod na ime obaveze uzdržavanja te je sveukupno imala 4 boda. Poznato joj je da su se tijekom reorganizacije kod tuženika neke organizacijske jedinice ukidale, oformio se odjel korporativnih poslova te su neki radnici s liste viške radnika prebačeni u korporativni odjel na radnim mjestima koje su obavljali i prije proveden reorganizacije. Dakle nije ukinuto radno mjesto već je isto prebačeno samo u drugi odjel kao što je bilo u vezi s njenim radnim mjestom poslovna tajnica. Ima saznanja da je nakon što je dobila otkaz kod tuženika bilo zapošljavanja na istim poslovima koje je obavljala prije otkaza, tiče se administrativnog dijela poslovanja tuženika te je novo zaposlenima ponuđen i veći koeficijent nego što je ona imala.
21. Sud je prihvatio iskaze svih svjedoka i tužiteljice jer su činjenično identični, a razlika postoji tek u subjektivnom dojmu pojedinog događaja, pa se može zaključiti da su u bitnome suglasni, jer jednako iskazuju o relevantnim okolnostima.
22. Iz dokumentacije priložene spis utvrđeno je:
- da je Odlukom Uprave tuženika od 30. prosinca 2021., a budući, da na nivou Društva nije konstituirano radničko vijeće, istoga dana započet postupak savjetovanja sa Sindikalnim povjerenicima s pravima, i obvezama radničkog vijeća vezano za utvrđeni kolektivni višak radnika temeljem čl. 127. ZR;
- da je postupak savjetovanja o namjeravanom donošenju odluke o kolektivnom višku radnika kod tuženika proveden sa svim sindikatima koji su u to vrijeme djelovali kod tuženika te je postupak trajao od 30. prosinca 2021. do 8. travnja 2022.;
- da je kod tuženika na dan 29. prosinca 2021. bilo ukupno 5163 zaposlenika;
- da je broj zaposlenih u funkcionalnim grupama poslova u kojima se iskazuje potencijalni višak izvršitelja 1138 radnika;
- da je broj potencijalnog viška izvršitelja 544 radnika;
- da je za radno mjesto tajnica/tajnik, stručne spreme NKV/SSS/VŠS/VSS utvrđen potencijalni višak izvršitelja od 28 radnika;
- da je potencijalni višak izvršitelja utvrđen isključivo u administraciji odnosno na radnim mjestima na kojima su se obavljali administrativni poslovi;
- da je po provedenom savjetovanju, kao konačan broj utvrđen prestanak potrebe za radom 414 radnika, jer je tijekom savjetovanja otklonjena potreba za prestankom rada znatnog broja radnika;
- da je tijekom savjetovanja kao jedina mjera koja može u potpunosti ublažiti štetne posljedice otkazivanja utvrđena mogućnost ponude sklapanja ugovora o radu za poslove u tzv. "operacijama", i to za sva slobodna radna mjesta (ukupno 113 radnih mjesta za 280 izvršitelja), te je poslodavac svim radnicima kojima je imao namjeru otkazat Ugovor o radu, prethodno ponudio navedena radna mjesta;
- da je do nastanka kolektivnog viška radnika došlo zbog djelovanja različitih unutarnjih, i vanjskih čimbenika koji negativno utječu na poslovanje, te financijski položaj tuženika;
- da je jedan od razloga za nastanak kolektivnog viška radnika, i činjenica, da je krajem 2019. sklopljen novi Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. na određeno vrijeme od 4 godine s primjenom od 1. siječnja 2020. koji je povisio troškove rada;
- također jedan od razloga za nastanak kolektivnog viška radnika je obveza tuženika, da refinancira isplatu obveznica koje su izdane radi prikupljanja potrebnog kapitala, s time, da dana 10. srpnja 2023. društvu na naplatu dospijeva iznos od 2 milijarde kuna;
- negativni trend poslovanja nastavio se, i u 2021. godini, te je Društvo već u prvom polugodištu ostvarilo gubitak od 81. milijun kuna što je lošije za 17% u odnosu na razdoblje u 2020. godini;
- troškovi osoblja društva u razdoblju od lipnja 2021. iznose 393 milijuna kuna, i veći su za 4 milijuna kuna u odnosu na isto razdoblje u 2020. godini, a uslijed većih troškova bruto plaća, i većih troškova materijalnih prava radnika;
- radi očuvanja poslovanja, i egzistiranja Društva poslodavac je odlučio poduzeti mjere organizacijskog, financijskog i operativnog restrukturiranja kako bi se smanjili gubici i poboljšala učinkovitost poslovanja;
- reorganizacija posla u vidu centralizacije korporativnih funkcija, te ukidanja nepotrebnih organizacijskih jedinica i hijerarhijskih razina formalno pravno je provedena donošenjem odgovarajućih internih akata-pravilnika, i to Pravilnika o Izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga, Pravilnika o organizaciji korporativnih servisa Zagrebačkog holdinga d.o.o. te donošenjem Pravilnika o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu;
- da su naprijed navedeni interni akti tuženika dostavljeni svim sindikatima kod tuženika u postupku savjetovanja sukladno čl. 150. Zakona o radu, te je nakon provedenog savjetovanja poslodavac 13. svibnja 2022. donio odluku, da se donose Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o., zatim Odluka o izmjenama Odluke o radnim mjestima s koeficijentima složenosti poslova izvan grupa složenosti poslova iz kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu te Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojim su sistematizirana radna mjesta za koje su koeficijenti složenosti poslova utvrđeni posebnom odlukom u Zagrebačkom holdingu d.o.o.;
- da je novom organizacijom rada ustrojena organizacijska jedinica "Korporativni servisi" kojom je provedena centralizacija korporativnih funkcija, koje su se prije te nove organizacije posla obavljale decentralizirano unutar više istih, i istovrsnih organizacijskih jedinica što je samo po sebi dovelo do prevelikog broja izvršitelja, i velikog troška poslovanja, te do nedovoljne procesne, i organizacijske učinkovitosti;
- da je centralizacijom korporativnih funkcija prestalo obavljanje korporativnih funkcija u podružnicama, te se one od nove organizacije posla obavljaju za potrebe društva u cjelini, i to isključivo unutar jedne organizacijske jedinice nazvane "Korporativni servisi";
- da je novom organizacijom (centralizacijom korporativnih funkcija) odnosno osnivanjem Korporativnih servisa za potrebe društva u cjelini dovelo do kolektivnog viška radnika odnosno do potrebe, da se smanji broj izvršitelja, što je učinjeno;
- da je poslodavac sukladno čl. 127 Zakona o radu postupak kolektivnog zbrinjavanja viška radnika započeo sa sindikalnim povjerenicima svih sindikata koji su u to vrijeme djelovali kod tuženika;
- da je poslodavac svim sindikalnim povjerenicima Sindikata koji su djelovali kod tuženika, dostavio podatke o razlozima zbog kojih će prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju, i radnim mjestima radnika za čijim će radom prestati potreba, kriterijima izbora radnika, za čijim će radom prestati potreba, roku u kojem će prestati potreba za radom radnika, iznosu, i načinu obračuna otpremnina, i drugih davanja radnicima, ali, i mjerama koje je poslodavac poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika;
- da je tuženik dopisom od 3. svibnja 2022. upućenom svim sindikatima koji djeluju u Zagrebačkom holdingu kao poslodavac pokrenuo postupak savjetovanja sukladno čl. 150. i 151. Zakona o radu u svezi s čl. 127. Zakona o radu, a vezano za savjetovanje, i suodlučivanje namjeravanih Odluka o otkazu Ugovora o radu radnicima koji su utvrđeni kolektivnim viškom;
- da je poslodavac uz dopis svim sindikatima koji djeluju u Zagrebačkom holdingu d.o.o. od 3. svibnja 2022. dostavio popis svih radnika kojima se namjeravaju otkazat Ugovori o radu zbog centralizacije korporativnih funkcija, popis radnika za koje se vrši samo savjetovanje namjeravane odluke o otkazu, popis radnika za koje je potrebna suglasnost za namjeravanu odluku o otkazu Ugovora o radu, popis radnika kojima se ne otkazuju Ugovori o radu ("usporedni radnici");
- da je tužiteljica zaposlenica koja je između ostalih utvrđena kolektivnim viškom;
- da je poslodavac tužiteljici 4. travnja 2022. pokušao uručio popis slobodnih radnih mjesta kod tuženika u operacijama, a koji je tužiteljica odbila preuzeti (službena bilješka stranice 309 spisa);
- da je poslodavac nakon otkazivanja Ugovora o radu tužiteljici, a do isteka otkaznog roka tužiteljici (tužiteljica je imala pravo na otkazni rok od 5 mjeseca od dana dostave odluke tuženika o poslovno uvjetovanom), objavio nekoliko internih, i javnih natječaja za zapošljavanje, na koje je tužiteljica mogla aplicirati.
23. Iz dokumentacije priložene u spis utvrđeno je da je postupak savjetovanja kolektivnog viška sukladno čl. 127. ZR proveden sa svim sindikatima koji djeluju u Društvu, a kako bi se osigurao socijalni dijalog u interesu radnika, te kako bi se na taj način proširio krug reprezentativnih radnika u savjetovanju. Tijekom postupka savjetovanja razmjenjivana su pisana očitovanja te su održani sastanci sa sindikatima i to 20. siječnja 2022., 25. ožujka 2022. i 6. travnja 2022., a sve sa svrhom razmatranja i obrazlaganja svih mogućnosti i prijedloga koji bi mogli otkloniti namjeravani prestanak potrebe za radom radnika. Tijekom savjetovanja sindikatima su dostavljeni svi podaci pa tako i podaci za sve usporedne radnike i broj izvršitelja, a osobito očitovanje od 8. travnja 2022. s prilogom, kriteriji odabira, shema nove organizacije (očitovanje 21. ožujka 2022.). Po provedenom savjetovanju o savjetovanju 8. travnja 2022. obaviještena je nadležna služba za zapošljavanje koja nije imala primjedbe na provedeni postupak kolektivnog viška.
24. U konkretnom slučaju tuženik kao poslodavac nije bio u obvezi provesti savjetovanje prije donošenja odluke važne za položaj radnika, ako sindikati nisu postigli sporazum i izabrali sindikalnog predstavnika koji ima prava i obveze radničkog vijeća te o tome obavijestili poslodavca. Dakle, u konkretnom slučaju tuženik prije provođenja kolektivnog viška radnika zaposlenih u društvu tuženika nije bio u obvezi savjetovati se sa svim sindikatima koji djeluju u društvu tuženika. To iz razloga što sami sindikati nisu ispunili svoju obvezu - imenovanja sindikalnog povjerenika, koja uvjetuje nastanku poslodavčeve obveze za provođenjem savjetovanja prije provođenja postupka kolektivnog viška. Takav stav je zauzeo i Vrhovni sud RH u odluci Posl. broj:
Rev-1162/2022-2 od 9. siječnja 2024. te odluci Posl. broj: Rev-1091/2022-2 od 07.11.2023.
25. Tužiteljici je otkazan ugovor o radu zbog promjene organizacije rada u vidu centralizacije potpornih funkcija. Naime, prije 2022. godine tuženik je bio organiziran na način da su se poslovi tzv. korporativnih funkcija (u biti administrativni poslovi) obavljali u svakoj od podružnica i to samo za tu podružnicu. To je imalo za posljedicu da postoji primjerice 10 financija i računovodstava, 10 pravnih službi, 10 općih poslova, 10 ljudskih resursa, 10 organizacijskih jedinica za odnose s javnošću itd. Tuženik je ukinuo sve organizacijske jedinice koje su obavljale administrativne poslove u podružnicama i oformio novu organizacijsku jedinicu "korporativni servisi" u kojoj se poslovi korporativnih funkcija obavljaju centralizirano na jednom mjestu i za potrebe Društva u cjelini. Zbog toga su se i opći poslovi odnosno administrativni poslovi koje je obavljala tužiteljica iz organizacijske jedinice u kojoj je radila (radno mjesto Poslovna tajnica 1 u Podružnici Digitalni grad) centralizirali u jednu organizacijsku jedinicu (Sektor za opće poslove). Dakle, svi poslovi (servisni/potporni/korporativne funkcije) koji su se obavljali u podružnicama na pripadajućim radnim mjestima, a koji su obuhvaćeni centralizacijom, prestali su se obavljati u tim podružnicama (sve podružnice i dalje dakle postoje, izuzev dvije; Upravljanje nekretninama i Upravljanje projektima, ali se unutar istih obavlja samo osnovna djelatnost), i sada se obavljaju centralizirano na jednim mjestu, a za što je potrebno manje izvršitelja. Kod odabira radnika (koji u obavljali poslove obuhvaćene centralizacijom) kojima će se otkazati ugovor o radu u odnosu koji će ostati u radnom odnosu u centraliziranu organizacijsku jedinicu, usporedba se vršila sa svim radnicima koji su obavljali iste ili slične poslove, neovisno u kojoj od podružnica su isti ranije radili. Dakle, uspoređivali su se svi radnici obuhvaćeni viškom, odnosno svi radnici podružnica. U radnom odnosu su ostali oni s najvećim brojem bodova, bez obzira iz koje su bili podružnice, a otkazani su ugovori o radu onima s manjem brojem bodova, opet bez obzira iz koje su podružnice bili. Pri tome su se uspoređivali radnici istih ili sličnih poslova. Dakle, npr. radnici koji su obavljali opće poslove uspoređivani su sa svim radnicima iz podružnica koji su obavljali opće poslove, te su do popune potrebnog broja izvršitelja u novoj centraliziranoj organizacijskoj jedinici u radnom odnosu ostali oni s najvećim brojem bodova, dok je onim prekobrojnim, s manjim brojem bodova otkazan ugovor o radu. Na isti način po stupljeno je i u odnosu na tužiteljicu, koja je obavljala opće poslove, i u odnosu na nju, uspoređivani su svi radnici obuhvaćeni viškom, na razini svih podružnica odnosno na razini cijelog tuženika.
26. Pravilnikom o organizaciji korporativnih servisa tuženika od 13. svibnja 2022. utvrđena je i uvedena nova centralizirana organizacija temeljem koje se poslovi podrške obavljaju centralizirano unutar samo jedne organizacijske jedinice i to za cijelo Društvo, što takve poslove jasno razlikuje od ukinutih poslova podrške samo jednoj podružnici putem organizacijskih jedinica u toj podružnici. Poslodavac je utvrdio da mu je za administrativne poslove odnosno iste ili slične poslove koje je obavljala tužiteljica u novom formiranom Sektoru za opće poslove u okviru "korporativnih servisa" biti potrebno 6 izvršitelja.
27. Autonomno je pravo poslodavca utvrditi potreban broj izvršitelja za obavljanje pojedinih vrsta poslova. Ukupan broj radnika koji je obavljao poslove tajnica na nivou cijelog Društva po svim podružnicama je bio 54, a kao što je naprijed navedeno, za opće poslove, iste ili slične onima koje je obavljala tužiteljica je bilo potrebno 6 izvršitelja (za koje je potrebna niža, srednja ili viša stručna sprema). Tuženik je u konkretnom slučaju putem utvrđenih kriterija odnosno bodovanja odabrao radnike kojima je otkazao ugovor o radu, a kriteriji su bili zapravo kriteriji iz čl. 115. st. 2. ZR. Osim zakonskih kriterija utvrđen je i dodatni kriterij, a to je braniteljski status i status djeteta smrtno stradalog/nestalog branitelja iz Domovinskog rata. Primjenom navedenih kriterija tužiteljici je u pogledu trajanja radnog odnosa (18 godina) ispravno dano 2 bod; u pogledu kriterija dobi tužiteljici je ispravno dano 2 bod (tužiteljica je u trenutku otkaza imala 36 godina), dok nije dobila bodove za uzdržavane članove jer ih nema pa je tako tužiteljica po navedenim kriterijima ostvarila 4 boda.
28. Uvidom u prilog br. 8 (stranica 137-138 spisa), a radi se o prilogu završnog očitovanja tuženika iz postupka Kolektivnog viška po čl. 127. ZOR-a, navedeno je tko su svi usporedni radnici tužiteljici i broj bodova prema svakom kriteriju i to kako za one radnike koji su ostali u radnom odnosu tako i za one kojima je otkazan ugovor o radu. U funkcionalnoj grupi poslova naziva Opći poslovi navedeni su svi radnici kod poslodavca na poslovima za koje je potrebna niža, srednja ili viša stručna sprema, svi su bodovani, prvih 6 radnika po ukupnom broju bodova (ČE, KE, GE, CE, ŽE i OE, koja jedina radila na radnom mjestu tajnica i to tajnica 3) ostvarili su pojedinačno od minimalno 7 bodova do maksimalno 8,1 boda. To je upravo onih 6 radnika za koje je poslodavac nakon bodovanja odlučio da ostaju u radnom odnosu kod poslodavca na administrativnim poslovima za koje je potrebna niža, srednja ili viša stručna sprema u funkcionalnoj grupi poslova naziva Opći poslovi.
29. Ostalih 48 radnika, među kojima je i tužiteljica su radnici koji su uvršteni u program viška radnika u funkcionalnoj grupi poslova naziva Opći poslovi i kojima su otkazani ugovori o radu, a ostvarili su prilikom bodovanja ukupno od minimalno 2 boda do maksimalno 7 bodova. Tužiteljica je ostvarila ukupno 4 boda kao što je naprijed navedeno.
30. Svi radnici sa opisane liste odnosno tabele obavljali su iste ili slične poslove kao i tužiteljica odnosno opće administrativne poslove. Različiti nazivi radnih mjesta kod tuženika, a unutar kojih su se obavljali isti ili slični poslovi, ne znače da se radi o različitim poslovima. Zakon o radu koristi termin posao/poslovi, odnosno navodi "ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla …" , a ne koristi pojam obavljanje poslova radnog mjesta toga i toga. Prema tome isključivi kriterij usporedbe je kriterij obavljanja određenog posla, a ne naziv radnog mjesta.
31. Iz provedenih dokaza je vidljivo da je poslodavac svim radnicima iz postupka kolektivnog viška pa tako i tužiteljici ponudio zapošljavanje na 280 radnih mjesta u tzv. "operacijama". Tužiteljica je 4. travnja 2022. odbila preuzeti popis slobodnih radnih mjesta u operacijama te nije iskazala interes za ponuđena radna mjesta.
32. Po provedenom postupku kolektivnog viška radnika (26. svibnja 2022.) stupile su na snagu organizacijske promjene (svi akti) pa tako i centralizacija općih poslova, te prestanak obavljanja poslova radnog mjesta tužiteljice u Podružnici Digitalni grad, i otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, a nakon provedenog savjetovanja namjeravane odluke o otkazu ugovora o radu tužiteljici. Sve organizacijske promjene stupile su na snagu prije no što je tužiteljici otkazan ugovor o radu, pa je navod tužiteljice da prije otkaza nisu provedene promjene netočan. Kao što je naprijed navedeno pravo je poslodavca organizirati rad kako želi, uključujući i organizaciju ako smatra da će biti efikasnija od prethodne. To je pravo, ali i rizik poslodavca za koji odgovara isključivo poslodavac, a ne i radnici pa radnici ne mogu uvjetovati kako će izgledati organizacija kroz koju će se obavljati poslovi. Tuženik cijelo vrijeme navodi i tvrdi da mu trebaju radnici u operativi koji obavljaju poslove temeljnih djelatnosti podružnica, a ne radnici koji obavljaju administrativne poslove. Razlozi kolektivnog viška radnika su gospodarske i organizacijske prirode istovremeno jer gospodarski razlozi osim što uvjetuju smanjenje broja troškova i broja izvršitelja, uvjetuju i uvođenje bolje i učinkovitije organizacije koja je procesno i troškovno efikasnija.
33. Inače poslodavac, po ZR nije više u obvezi prilikom poslovno uvjetovanih otkaza ugovora o radu radnicima, zaposliti radnika na nekom drugom radnom mjestu u sklopu sustava poslodavca, niti je više u obvezi radnike obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima. Unatoč tome, u konkretnom slučaju poslodavac je radnicima koje je utvrdio viškom ponudio mogućnost zapošljavanja na u tom trenutku slobodnim radnim mjestima kod tuženika, što su mnogi radnici i prihvatili, i zbog čega se u konačnici smanjio ukupan broj radnika kojima je otkazan ugovor o radu nakon početnog utvrđivanja broja viška radnika. Broj radnika koji je utvrđen viškom kod tuženika na početku je socijalnom politikom poslodavca smanjen zapošljavanjem na drugim slobodnim mjestima unutar sustava.
34. Valja navesti da potreba za radom na nekom drugom radnom mjestu, nekog radnika ujedno i ne znači da nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je radio na (npr. ukinutom radnom mjestu). Također, ponuda određenim (drugim) radnicima drugih novih radnih mjesta (i to radnicima koji nisu obavljali poslove kao i tužiteljica), te prihvaćanje tih drugih radnih mjesta od strane tih radnika, već po logici stvari znači da su ostali u radnom odnosu, i da je manji broj viška, ali to nije ni u kakvoj korelaciji s odlukom o otkazu ugovora o radu tužiteljici. A i u tom dijelu, poslodavac (tuženik) je autonoman kod izbora takvih radnika, kako kod ponude tako i kod selekcijskog postupka, pa je i njegovo pravo odlučiti da li će tužiteljici ili ne ponuditi to drugo radno mjesto. Stoga je promašena tvrdnja tužiteljice da bi otkaz ugovora o radu bio nezakonit, jer da joj tuženik nije ponudio sklapanje novog Ugovora o radu.
35. Nadalje u odnosu na daljnje tvrdnje tužiteljice u odnosu na status EE, ŠE, BN i ĆE valja navesti da je tuženik tijekom postupka dokazao da su EE, ŠE i JE bile uvrštene u funkcionalnu grupu poslova različitu od one u koju je uvrštena tužiteljice i to funkcionalnu grupu Odnosi s korisnicima, te da su navedene radnice radile upravo na poslovima odnosi s korisnicima, a kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje BEF, a na kojim poslovima tužiteljica nije radila, što je tužiteljica i potvrdila u svome iskazu. Nije od nikakvog utjecaja navod tužiteljice u kojem navodi da bi ona, kao i navedene djelatnice, mogla obavljati poslove u području odnosi s korisnicima jer isto ne utječe na već utvrđeno činjenično stanje da ona te poslove prije donošenja osporene odluke nije obavljala. U odnosu na status ĆE tuženik je tijekom postupka dokazao da je isti obavljao rukovodne poslove iz područja marketinga i prodaje u Podružnici Gradska Groblja, dakle poslove koje nisu ni u kakvoj vezi s poslovima tužiteljice. Isti je ostao u radnom odnosu zbog činjenica da je zaposlen na novom radnom mjestu, nakon što je prošao selekcijski postupak. To je novo radno mjesto, za koje tužiteljica nema niti uvjete, i koje također nije u svezi s poslovima koje je obavljala tužiteljica.
36. Ovdje valja napomenuti da se utvrđeni višak radnika kod tuženika nije odnosio na reorganizaciju operativnih organizacijskih jedinica i poslova, već na slučaj centralizacije korporativnih funkcija (korporativnih servisa). Za takav vid reorganizacije ne treba raditi sistematizaciju, a osobito ne sistematizaciju na razini podružnica. Riječ je samo o tome da su se korporativni poslovi centralizirali i više se ne obavljaju u podružnicama te se stoga ta radna mjesta nemaju što sistematizirati ili reorganizirati jer u podružnicama poslova tih radnih mjesta nema. U konkretnom slučaju tuženik je kao poslodavac prema postojećoj sistematizaciji rasporedio radnike u novu organizacijsku jedinicu „korporativni servisi", te je definirao stručnu spremu kao i potreban broj radnika. Stoga navedena (postojeća) radna mjesta nije bilo potrebno sistematizirati jer radnicima nisu pridružena nova radna mjesta temeljem „buduće" pozicije već postojeća radna mjesta utvrđena važećim aktima Poslodavca. Nadalje valja ukazati i na obvezno tumačenje Direktive Vijeća 98/59/EZ o usklađivanju zakonodavstava zemalja EU-a u odnosu na kolektivno otkazivanje (tzv. direktiva kolektivnog viška), koja je u cijelosti implementirana u Zakon o radu RH, a iz koje proizlazi da savjetovanje Kolektivnog viška radnika mora započeti odmah čim poslodavac „razmatra“/kontemplira odluku, a ne tek onda kada je na bazi tog razmatranja povukao „konkretne poteze“ tj. donio akte kojima se realizira i nastaje višak (posljedica). Suprotno bi značilo zaobilaženje svrhe i cilja Direktive, i onemogućilo bi svrhu savjetovanja jer su posljedice nastupile pa se ne bi imalo što za savjetovati.
37. Slijedom naprijed navedenog ovaj sud smatra, da je tuženik dokazao postojanje opravdanih razloga za otkazivanje Ugovora o radu tužiteljici, te je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen u cijelosti kao pravno neosnovan.
38. Preostali navodi stranaka koji nisu bili od utjecaja na zakonitost odluke o otkazu nisu posebno cijenjeni.
39. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužiteljica izgubila parnicu, dužna je temeljem citirane oderdbe tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbijen.
40. Tako je tuženiku prema odredbi Tbr. 52/4 važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje OT), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, i to visini jednokratne nagrade za zastupanje u prvostupanjskom postupku u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7/2 OT), a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za trošak PDV od 25% (Tbr. 42 OT), trošak tuženika sveukupno iznosi 500,00 eura.
40.1. Tuženiku su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine", broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 155/23, dalje: ZOO-a), tekućima od presuđenja do isplate.
41. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak pristojbe na odgovor na tužbu i presudu, jer isti za tuženika nisu niti nastali. Slijedom navedenog, zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog ukazuje se previsoko postavljenim pa je isti odbijen.
42. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 30. siječnja 2026.
Sutkinja:
Danijela Marotti Andrić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.
DNA:
1. punomoćniku tužiteljice
2. punomoćniku tuženika
