REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-592/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ER, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vanji Pehu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hanza Media d.o.o., Zagreb, Koranska 2, OIB: 79517545745, zastupanog po punomoćniku CR iz Odvjetničkog društva Hanžeković i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1875/2021-22 od 7. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1875/2021-22 od 7. ožujka 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tužitelj tražio da se naloži tuženiku da mu isplati 2.654,46 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 19. srpnja 2021. pa do isplate (I), a tužitelju je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 7. ožujka 2025. pa do isplate (II).

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj, istu pobija u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o trošku. U žalbi, u bitnome, tužitelj navodi da je pobijanom presudom odbijen njegov tužbeni zahtjev, da izreka pobijane presude proturječi razlozima iste, da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a dati razlozi da su nejasni ili proturječni, da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika pa da se onda pobijana presuda ne može ispitati, a čime da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Nadalje, tužitelj navodi da pobijana presuda nema obrazloženje, da je nevjerojatno da prvostupanjski sud ne cijeni iskaz tužitelja bez obrazloženja, da je onda i činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a na utvrđenim činjenicama da je prvostupanjski sud donio pogrešan zaključak, da je ime tužitelja uzalud iskorišteno za radni članak koji da sa njim nema veze, da članak koji je objavio tuženik nema nikakve veze sa bilo čime vezano za tužitelja već da samo namjeru ocrniti ga u javnosti, da se tuženik prije toga članka nije obratio tužitelju a ni g. LR, da to novinarska nije provjerila ni kod Uskok-a, da je prvostupanjski sud bio pristran, da po ocjeni prvostupanjskog suda novinari mogu pitati što god hoće, da mogu izmisliti nešto i to staviti i u naslov, a da to ljudima ne nanosi duševne boli, da je namjera bila da se negativno prikaže tužitelja, da to onda krši presumpciju nevinosti i da predstavlja maltretiranje tužitelja, da je prvostupanjski sud potpuno netočno primijenio materijalno pravo iz Zakona o medijima i Zakona o obveznim odnosima, da je prvostupanjski sud počinio navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka i da je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje pa tužitelj predlaže da se njegova žalba uvaži, da se pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a tužitelj potražuje i trošak žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu novčanog iznosa od 2.654,46 eura i pripadajućih zateznih kamata, a na ime naknade neimovinske štete zbog povrede časti, ugleda i drugih prava osobnosti nastalih u objavi članka u dnevnom glasilu "Jutarnji list" od 5. srpnja 2021., a tu svoju odluku prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da tužitelj nije dokazao da bi zbog objave toga članka trpio duševne boli čija jačina i trajanje daju valjanu osnovu da se tužitelju dosudi ta zatražena naknada štete.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.

8. Prije svega valja navesti da pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da dani razlozi nisu nejasni, a ni proturječni, da se postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika pa da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju "ukazuje" tužitelj u aktualnoj žalbi, a ni onih na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako da je žalba tužitelja neosnovana u tom dijelu.

9. U ovom stadiju postupka nije sporno da je u dnevnom glasilu "Jutarnji list" od 5. srpnja 2021., a kojem je tuženik nakladnik, objavljen članak pod naslovom "Ruši se Kamensko – prijatelj ER iz afere Janaf gradi stan", da se u tom članku iznose informacije da je u tijeku rušenje zgrade tvornice Kamensko nakon čega da će se na tom mjestu graditi stambeni objekat, pri čemu da se opisuje povijest tvornice i djelovanje udruge Otvoreno Kamensko, a u istom članku se, između ostalog, navodi i u odnosu na društvo graditelja i tužitelja i to: “…Riječ je, naime, o grupaciji koja je u Zagrebu realizirala nekolicinu stambeno-poslovnih projekata i u kojoj je jedan od direktora i suvlasnika LR, poznatiji po aferi s ER, bivšim čelnim čovjekom Janafa, koji je u njegovoj garaži sakrio novac…”., a "više" nije sporno ni da se tužitelj 8. srpnja 2021. obratio tuženiku sa zahtjevom za objavom ispravka netočne informacije.

10. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da tuženik nije dokazao istinitost objavljene informacije o tome da je tužitelj sakrio novac i to u garaži prijatelja LR i da onda ne opstoje ekskulpacijski razlozi iz čl. 21. st. 4. toč. 3. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11 i 81/13, dalje: ZM), ali da u objavljenim informacijama tužitelj nije ni na koji način označen kao osoba koja bi bila odgovorna za rušenje Kamenskog te da tužitelj nije dokazao da bi zbog predmetne objavljene informacije trpio takovu povredu ugleda i časti koja bi dala valjanu osnovu za dosudu zatražene imovinske štete.

11. Doista, objavljena informacija u dijelu koje se navod odnosi na rušenje E i tužitelja odnosno ne povezuje tužitelja sa tim rušenjem pa onda nema nikakve osnove da se po tom osnovu tužitelju dosudi bilo kakova naknada štete, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

12. Isto tako, u predmetnoj objavljenoj informaciji je obavljena i informacija da je jedan od direktora i suvlasnika Alfa stan grupacije, kao tvrtke koja će graditi na tom području kompleks stambenih zgrada LR, prijatelj tužitelja i da je tužitelj u njegovoj garaži sakrio novac (7) ta informacija je objavljena nakon što je Uskok protiv tužitelja i drugih okrivljenika donio rješenje o otvaranju istrage između ostalog i zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela pranja novca i poticanje na pranje novca gdje se navodilo da bi aktualni tužitelj sakrivao novac i to 2.593.800,00 kuna, 247.200,00 eura i 20.000,00 CHF (56), o čemu su pisali i drugi mediji, a za "sakrivanje novca" tužitelja i TR je već ranije "povezivao" Jutarnji list od 1. listopada 2020., što je prenio T portal (74-80) ali i portal Indeks od 7. travnja 2021. (68-73).

13. Iz svega toga razvidno je da je tuženik imao valjane osnove za objavu informacije da bi protiv tužitelja bili pokrenuti postupci zbog sumnje na počinjenje kaznenog dijela iz domene pranja novca odnosno da postoji osnovana sumnja da je tužitelj sakrivao novac jer to proizlazi prije svega iz dopisa Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (56), ali i iz objava drugih medija.

14. Konačno, objavljena informacija je, ipak, dijelom neistinita, u dijelu u kojem se navodi da bi tužitelj skrivao novac kod LR i da su oni prijatelji.

15. Tužitelj je, a kako to, osnovano, navodi i prvostupanjski sud, trebao (morao) dokazati da je zbog objavljene informacije trpio povrede prava osobnosti u toj mjeri da iste opravdavaju dosudu pravične naknade štete (čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO).

16. U situaciji kada su u vrijeme koje prethodi vremenu objave predmetne informacije, nesporno, gotovo svi mediji u Republici Hrvatskoj objavljivali brojne informacije o tužitelju, kada objavljena informacija ničim ne dovodi u vezu tužitelja sa rušenjem Kamenskog, a, očito, je i da je protiv tužitelja pokrenut kazneni postupak zbog kaznenog dijela iz domene pranja novca ("skrivanje novca" tužitelj je onda imao za dokazati da je zbog netočne informacije da je novac skrivao kod TR, a ne kod treće osobe, i da je on (IR) njegov prijatelj, a ne samo susjed, trpio povredu prava osobnosti koji bi dale osnov za dosudu zatražene štete.

17. Sam tužitelj u svom iskazu ne nalazi (ne ističe) povredu prava osobnosti u dijelu objavljene informacije glede skrivanja novca i prijateljstva sa DR, već samo u dijelu iste koje se "tiče" rušenja E.

18. Međutim, a kako je već navedeno, prvostupanjski sud ispravno navodi da ta informacija ni na koji način ne dovodi tužitelja u vezu sa rušenjem Kamenskog, prosječan čitatelj tu informaciju ne može dovesti u izravnu a ni posrednu vezu tužitelja sa rušenjem Kamenskog i gradnjom stanova te to, i po ocjeni ovog suda, ne može biti valjana osnova za dosudu zatraženog vida štete tužitelju, a kako to, ispravno, utvrđuje prvostupanjski sud u pobijanoj presudi.

19. Glede ostalih žalbenih navoda tužitelja valja navesti da je za aktualnu odluku prvostupanjskog suda o zahtjevu tužitelja nužno bilo prvenstveno utvrditi je li objavljena informacija kod tužitelja prouzročila povredu prava osobnosti, a za što je teret dokaza bio na tužitelju, a tek, potom, postoji li odgovornost tuženika i, eventualno, postojanje ekskulpacijskih razloga iz čl. 21. st. 4. ZM, pa kada objavljena informacija, u dijelu u kojem "upire" tužitelj, nije bila takva da bi kod tužitelja prouzročila povredu prava osobnosti, u pravno relevantnom stupnju, to je onda prvostupanjski sud odlučivao "u okviru" postavljenog zahtjeva i nije nepotrebno ulazio u neke druge odnose.

20. Ako je netko (moguće) pogrešno protumačio "doseg" predmetnog članka za to tuženik ne odgovara, ali isto tako loš osjećaj i nesanica kod tužitelja su mogli biti prouzročeni svim drugim okolnostima koje su se događale oko tužitelja u tom razdoblju, a ne zbog predmetne informacije.

21. Tužitelj samo paušalno pobija odluku o troškovima postupka pa kako u tom dijelu ovaj sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP) to je onda žalba tužitelja neosnovana i u tom dijelu.

22. Slijedom svega navedenog valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 368. ZPP.

23. Odluka o trošku žalbe tužitelja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1., a u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP.

U Puli, 30. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan