REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-777/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirne-Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Gradska plinara Zagreb-Opskrba d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 1, OIB: 74364571096, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Šunić i Lisec d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika MEĐIMURJE IPC d.d., OIB: 98483804275, Mihovljanska 72, 40000 Čakovec, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Plavetić – Knežević – Kriković, odvjetnicima u Čakovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Povrv- 75/2024-9 od 12. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Povrv-75/2024-9 od 12. prosinca 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1.Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je:

" I U cijelosti se odbija tužbeni zahtjev tužitelja te se u cijelosti ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Sandre Marodi iz Čakovca, poslovni broj Ovrv-1634/2024, UPP/OS-Ovrv-204/2024 od 17. svibnja 2024., u dijelu kojim se tuženiku MEĐIMURJE IPC d.d., OIB: 98483804275, Mihovljanska 72, Čakovec, nalaže da tužitelju GRADSKA PLINARA ZAGREB-OPSKRBA d.o.o., OIB: 74364571096, Radnička cesta 1, Zagreb, isplati iznos od 1.980,19 eura (tisuću devetsto osamdeset eura i devetnaest centa) zajedno sa kamatama tekućim na iznos:

- 636,14 eura od 29.04.2023.,

- 499,72 eura od 01.06.2023.,

- 148,69 eura od 30.06.2023.,

- 154,57 eura od 29.11.2023.,

- 541,07 eura od 29.12.2023.

pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 493060-120000888-243, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 25,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište,uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR01, s pozivom na broj 493060-120000888-243, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura (sedamstopedeset eura) u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu je izjavio tužitelj, isto pobija u cijelosti i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku u svezi čl. 8. i 220. istog Zakona. Ukazuje na proturječnost sa zapisnikom o tehničkom pregledu od 31. svibnja 2022. i dostavljenim fotografijama iz kojih je nedvojbeno utvrđeno postojanje grijaćih tijela koja su spojena na zajednički sustav grijanja. Prvostupanjski sud nije uzeo u obzir navedeni predloženi dokaz tužitelja. Također je propustio uzeti u obzir da tuženik nije u skladu s obvezom iz odredbe čl. 232. Zakona o parničnom postupku dostavio dokaz svoje tvrdnje da se izdvojio iz sustava zajedničke kotlovnice, a koju tvrdnju je tužitelj osporavao, a jednako tako propustio je cijeniti činjenicu da tuženik pri izdvajanju iz sustava zajedničke kotlovnice nije postupao sukladno proceduri Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i Zakona o tržištu toplinske energije niti je o toj činjenici na zakonit način obavijestio upravitelja zgrade i tužitelja kao pružatelja usluge opskrbe plinom. Zaključak suda iz toč. 19. obrazloženja proturječan je nespornoj činjenici da se radi o zajedničkoj kotlovnici da se u kotlovnici nalazi jedan plinomjer te se obračun potrošnje vrši prema kvadraturi prostora koji se grije. Tužitelj ukazuje i da je propušteno primijeniti odredbu čl. 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije odnosno čl. 22. Mrežnih pravila plinskog distribucijskog sustava te odredbu čl. 10. Zakona o obveznim odnosima. U pogledu činjeničnog stanja naglašava da je sud propustio utvrditi kada se točno tuženik izdvojio iz sustava zajedničke kotlovnice, da li se pridržavao propisane procedure, da li je obavijestio tužitelja o tome. Konačno tužitelj ističe da je nesporno da tuženik više nije priključen na zajednički sustav za grijanje od 12. prosinca 2023. kada je obavljen inspekcijski nadzor ali da se utuženi računi odnose na razdoblje prije obavljenog inspekcijskog nadzora, a nakon tehničkog pregleda od 31. svibnja 2022. Također ukazuje na dopis upravitelja zgrade od 12. prosinca 2023. iz kojeg proizlazi kako kroz prostore u vlasništvu tuženika prolaze vertikalni cjevovodi koji su spojeni na zajedničku plinsku kotlovnicu, a zatvoreni su kanalima obloženi gips kartonskim pločama te da su na navedene cjevovode bili instalirani ventil konektori namijenjeni za grijanje i hlađenje prostora koji su trenutno demontirani, a spojene cijevi su blindirane. Slijedom navedenog navodi da je nezakonita i pogrešna i odluka o troškovima postupka. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu te naložiti tuženiku da naknadi trošak parničnog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a tužitelj potražuje i trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik ističe kako su neosnovani žalbeni navodi tužitelja pozivajući se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-670/2011 od 10. studenoga 2011. i da se ne bi primjenjivao Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, već da se radi o samostalnom i obvezno pravnom odnosu. Ukazuje kako su spisu priložena četiri dokaza izrađena od strane ovlaštenih i službenih osoba koji ukazuju na činjenicu da tužitelj zloupotrebljava svoje ovlasti i svjesno obmanjuje sud iznošenjem neistinitih navoda. Protuzakonito je obračunavanje prosječne potrošnje prema kvadraturi prostora tuženika, kako to traži tužitelj. Predlaže da se žalba tužitelja odbije u cijelosti, a tuženik potražuje i trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijanom prvostupanjskom presudom, u njenoj osnovi, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a tu svoju presudu prvostupanjski sud temelji na utvrđenju da tužitelj u utuženom razdoblju nije isporučivao plin za grijanje poslovnog prostora u vlasništvu tuženika i da onda ne može osnovano od tuženika potraživati naknadu za isporučeni plin, te da je tužitelj, onda, neosnovano ispostavio račune u spornom razdoblju za isporučeni plin spram površine poslovnog prostora tuženika.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. st. 2. ZPP-a, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.

7. Prije svega, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nadalje, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tužitelj, budući da je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i nisu proturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) te je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju, koje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima pa se može provjeriti ima li takvo uvjerenje činjeničnu i pravnu osnovu, slijedom čega sud prvog stupnja pri donošenju prvostupanjske presude nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, na koju tužitelj ukazuje u žalbi.

10. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 220. ZPP prema kojoj odredbi dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke te da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud temeljem predloženih dokaza utvrdio sve činjenice odlučne za donošenje odluke u predmetnoj pravnoj stvari.

11. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 1.980,19 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose kako su isti precizirani pod toč. I. izreke prvostupanjske presude, a koji zahtjev se temelji na tvrdnji da je tužitelj tuženiku isporučio uslugu isporuke plina za razdoblje od ožujka 2023 do svibnja 2023. te za listopad i studeni 2023.

12. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja te u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi imenovane javne bilješkinje poslovni broj Ovrv-1634/2024 od 17. svibnja 2024. s obrazloženjem, u bitnome, da tužitelj nije dokazao da je tuženiku u utuženom razdoblju od ožujka do svibnja te od listopada do prosinca 2023. isporučio plin preko sustava zajedničke kotlovnice, niti da je do isporuke plina uopće došlo.

13. I u ovoj fazi postupka ostalo je sporno da li je tuženik obveznik plaćanja računa za potrošnju plina za nekretninu na adresi u [adresa], odnosno da li je tužitelj tuženiku kroz sporni period uopće isporučen plin, a u svezi s time da li je tuženik korisnik zajedničke kotlovnice u zgradi na navedenoj adresi i ima li priključna mjesta putem kojih bi mogao koristiti toplinsku energiju proizvedenu u zajedničkoj kotlovnici.

14. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je sud prvog stupnja sporno činjenično stanja utvrđivao, između ostalog, temeljem nalaza i mišljenja vještaka Romana Sveteca koji je sačinjen u predmetu osiguranja dokaza Trgovačkog suda u Varaždinu broj Povrv-308/18 iz kolovoza 2021., a prema kojem je sustav grijanja predmetnog poslovnog prostora izveden neovisno od sustava grijanja dijela građevine odnosno da predmetni poslovni prostor ne koristi toplinsku energiju proizvedenu u zajedničkog kotlovnici niti prirodni plin kao energent za proizvodnju toplinske energije. Također je utvrđeno kako u prostoru tuženika nisu pronađena priključna mjesta iz kojih bi se u predmetnom prostoru mogla koristiti toplinska energija proizvedena u zajedničkoj kotlovnici.

15. Žalbeni navodi kojima se ukazuje da je tužitelj 31. svibnja 2022. na temelju tehničkog pregleda sačinio zapisnik iz kojeg proizlazi da je izvidom utvrđeno da krajnji kupac, tuženik, u prostoru ima pet ventil konektora spojena na toplovod zajedničke kotlovnice i koristi zajedničku kotlovnicu za grijanje prostora teretane (l.s. 115) ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude jer se u svezi toga, suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja referirao u toč. 17. pobijane presude.

15.1. Osim toga, radi se o zapisniku koji predstavlja privatnu ispravu i sačinjen je samo u nazočnosti djelatnika tužitelja i iz spisa predmeta ne proizlazi da bi te prilike bio nazočan predstavnik tuženika niti predstavnik stanara pa se osnovanim dovodi u pitanje objektivnost sadržaja navedenog zapisnika, pa je i po ocjeni ovog suda opravdano dati prednost dokaznoj snazi javnih isprava u pogledu koje vrijedi presumpcija istinitosti u smislu odredbe čl. 230. ZPP, naspram privatne isprave koja sadrži drukčije podatke od javne isprave.

15.2. Dakle, iz navedenog nalaza i mišljenja sačinjenog po nalogu suda također u postupku između istih stranaka - proizlazi suprotno, a isti je sačinjen u kolovozu 2021. i to za potrebe sudskog postupka u nazočnosti sudske komisije i punomoćnika stranaka koja je bila na licu mjesta 8. ožujka 2021. iz kojeg jasno proizlazi da u spornom prostoru nisu pronađena priključna mjesta iz kojih bi se u spornom prostoru mogla koristiti toplinska energija proizvedena u zajedničkoj kotlovnici, a u pogledu kojeg je tužitelj istaknuo da ne osporava navode iznesene u vještačkom nalazu i mišljenju Romana Sveteca.

15.3. Osim toga, ukazati je na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-54/2022 od 6. rujna 2023. koja odluka je donesena povodom žalbe tuženika na presudu Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Povrv-308/2018-45 od 14. prosinca 2021. odnosno upravo u predmetu za potrebe kojeg je izvedeno osiguranje dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka dipl. ing. stroj. Romana Sveteca, a riječ je o razdoblju od listopada 2015. do svibnja 2016. i od listopada 2016. do studenog 2017., za koji period tužitelj također nije s uspjehom dokazao da mu je plin doista isporučen.

16. Nadalje, u prilog tvrdnji tužitelja, iako je sačinjen nakon spornog razdoblja, svakako ne ide niti sadržaj zapisnika Državnog inspektorata, Središnjeg ureda, Sektor za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Služba nadzora u području opreme pod tlakom sačinjen 13. prosinca 2023. i to po predstavci ovdje tužitelja, o obavljenom inspekcijskom nadzoru trgovačkog društva tuženika u poslovnom prostoru na spornoj adresi iz kojeg proizlazi da je sustav grijanja tog prostora izveden neovisno od sustava grijanja cijele zgrade odnosno isti ne koristi toplinsku energiju proizvedenu u zajedničkoj kotlovnici i ne koristi plin kao energent za proizvodnju toplinske energije. Izvedeni sustav grijanja poslovnog prostora, kao primarni izvor energije, koristi električnu energiju. Također slijedi da nisu pronađena priključna mjesta iz kojih bi se u predmetnom poslovnom prostoru mogla koristiti toplinska energija proizvedena u zajedničkoj poslovnici zgrade. Dijelovi cjevovoda centralnog sustava grijanja/hlađenja nisu u funkciji i zatvoreni su pocinčanim čepovima na postojećim kuglastim slavinama odnosno zatečeno je osam blokiranih priključaka, zaštićenih od uporabe.

17. Iz zapisnika iste Službe sačinjenog 13. prosinca 2023. proizlazi kako tužitelj do tada nije bio upoznat o statusu navedenog kupca, tuženika, odnosno da isti nije priključen na sustav grijanja od zajedničke kotlovnice zgrade na spornoj lokaciji, koja tvrdnja nije osnovana s obzirom da tužitelj o tome ima saznanja svakako od ožujka 2021. kada je izvršen očevid na licu mjesta u sudjelovanje vještaka Romana Sveteca.

18. Točno je da odredba čl. 41. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14. i 81/15.; dalje: ZVDSP), na koju upućuje žalitelj, regulira postupanje prilikom izvanrednih poslova odnosno onih koji premašuju okvir redovitoga upravljanja za što je potrebna suglasnost svih suvlasnika.

19. Također odredbe čl. 45. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine", broj 80/13., 14/14., 102/14., 115/14., 95/15., 102/15., 76/18., 96/18. i 86/19, dalje: ZTTE) propisuju da se krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjenje određenih uvjeta te je točno da je nakon provedenog postupka izdvajanja potrebno izvijestiti opskrbljivača toplinske energije. Izvješćivanje i dostava dokumentacije iz toč. 7. st. 1. tog članka obveza je kupca.

20. Točno je i da iz spisa predmeta ne proizlazi da bi se tuženik uz ispunjenje određenih uvjeta izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava i postupajući sukladno navedenoj odredbi čl. 45. st. 1. toč. 8. ZTTE obavijestio tužitelja. Međutim, po ocjeni ovog suda, u okolnostima konkretnog slučaja kada tužitelj nije s uspjehom dokazao da je isporučivao plin tuženiku niti u prethodnom razdoblju od listopada 2015. do svibnja 2016. te listopada 2016. do studenoga 2017., a što je utvrđeno presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-54/2022-3 od 6. rujna 2023. (186-194), te kada je u kolovozu 2021. utvrđeno da sustav grijanja predmetnog poslovnog prostora ne koristi toplinsku energiju, a niti da bi isporuku usluge vršio kroz sporno razdoblje od ožujka 2023.do svibnja 2023., te listopad i studeni 2023. - ne postupanje tuženika u skladu s citiranim odredbama ZVDSP, odnosno ZTTE, samo po sebi, ne opravdava naplaćivanje neisporučene toplinske energije, a niti se suprotno žalbenim navodima obračun potrošnje može vrši prema kvadraturi prostora koji se ne grije, već eventualno obračun troškova sukladno odredbi čl. 45. st. 3. ZTTE.

21. Slijedom navedenog žalbeni razlozi tužitelja nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude kojom je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja.

22. Žalbeni navodi nisu osnovano doveli u pitanje niti odluku o parničnom trošku koju je prvostupanjski sud donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP u svezi čl. 155. istog Zakona i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

23. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

24. Odluka o troškovima žalbe tužitelja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1., a u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP.

25. Odluka o trošku tuženika za sastav odgovora na žalbu temelji se na odredbi čl. 155. ZPP budući da navedeni trošak nije bio potreban.

Pula, 30. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan