REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž Ovr-506/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Zoranu Šariću, sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička 50, OIB 02535697732, zastupane po punomoćnici ČA iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojan Doneski, Perica Medaković, Antonio Mihoci i Kristina Burcar, odvjetnicima u Garešnici, protiv ovršenika EA, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po privremenoj zastupnici Antoniji Bošnjak Duk, odvjetnici u Kutini, radi ovrhe, odlučujući o žalbama ovrhovoditeljice i ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-54/2025-26 od 21. listopada 2025., 30. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbijanjem žalbe ovršenika kao neosnovane potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-54/2025-26 od 21. listopada 2025. i to u točkama I. i II. izreke, u dijelu u kojem je nadležan ovaj sud.

II. Uvažavanjem žalbe ovrhovoditeljice ukida se rješenje Općinskog suda u Kutini, poslovni broj Ovr-54/2025-26 od 21. listopada 2025., i to u točci III. izreke.

III. Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditeljici naknadi trošak žalbe u iznosu od 62,50 eura, dok se u preostalom dijelu, a za iznos od 62,50 eura, taj zahtjev ovrhovoditeljice odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na temelju ovršne isprave - Ugovora o hipotekarnom kreditu br. 9410130406 od 25. listopada 2002. solemniziranog po javnoj bilješkinji LA iz [adresa], pod poslovnim brojem OU-530/2002-1 od 29. listopada 2002., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 7.907,95 eura i pripadajuće zatezne kamate koja na iznos od 4.361,90 eura teče od 7. srpnja 2023. pa do isplate, te radi naplate novčanih tražbina u iznosu od 302,16 eura i pripadajućih zateznih kamata koje na taj iznos teku od 20. ožujka 2013. pa do isplate, utvrđeno u rješenju istog suda poslovni broj Ovr-468/2013 od 20. ožujka 2013., u iznosu od 889,24 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 2. veljače 2023. pa do isplate, a utvrđene u rješenju istog suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-1932/2019-55 od 2. veljače 2023. te radi naplate troškova predmetnog ovršnog postupka u iznosu od 312,77 eura i pripadajućih zateznih kamata koje na taj iznos teku od donošenja rješenja pa do isplate, određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenika u svim bankama, njihovom zapljenom i prijenosom na račun po određenju ovrhovoditeljice (I.), ovršeniku je naloženo da ovrhovoditeljici naknadi trošak predmetne ovrhe u iznosu od 312,77 eura (II.), a ovrhovoditeljici je naloženo da ovršeniku namiri trošak žalbe u iznosu od 250,00 eura i pripadajuće zatezne kamate od donošenja tog rješenja pa do isplate (III.).

2. Protiv toga rješenja pravodobne i dopuštene žalbe podnose ovrhovoditeljica i ovršenik.

2.1. Ovrhovoditeljica predmetno rješenje pobija u točci III. izreke i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava te navodi da će troškove privremenog zastupnika ovršenika snositi ovrhovoditeljica i da nema valjane osnove da se ovrhovoditeljici naloži da ovršeniku namiri trošak žalbe pa predlaže da se pobijano rješenje ukine u tom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na odlučivanje, a ovrhovoditeljica potražuje i trošak žalbe.

2.2. Ovršenik u aktualnoj žalbi navodi da osporava visinu tražbine ovrhovoditeljice, da ovrhovoditeljica uz ovršnu ispravu nije dostavila knjigovodstvenu karticu iz koje da bi se moglo utvrditi koji dio duga da je otplaćen, a koji da je ostao nepodmiren, da uz prijedlog nisu dostavljene sve ovršne isprave – rješenja o ovrsi istog suda prvog stupnja poslovni broj Ovr-468/2013 od 20. ožujka 2013. i Ovr-1932/2019 od 2. veljače 2023. pa da se ne može utvrditi visina tih tražbina pa ovršenik predlaže da se njegova žalba uvaži, da se pobijano rješenje ukine i da se obustavi predmetna ovrha.

3. Žalba ovršenika nije osnovana, a žalba ovrhovoditeljice je osnovana.

4. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditeljice u iznosu od 7.907,95 eura i pripadajućih zateznih kamata koje na iznos od 4.361,90 eura teku od 7. srpnja 2023. pa do isplate, te radi naplate iznosa od 302,16 eura i zatezne kamate koje na taj iznos teku od 20. ožujka 2013. pa do isplate i iznosa od 889,24 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 2. veljače 2023. pa do isplate, te radi naplate troškova predmetne ovrhe u iznosu od 312,77 eura i pripadajuće zakonske zatezne kamate od dana donošenja pobijanog rješenja, određena je ovrha na svim novčanim sredstvima ovršenika, kod svih banaka, njihovom zapljenom i prijenosom na račun po određenju ovrhovoditeljice, a sve to do namirenja predmetnih tražbina ovrhovoditeljice.

5. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome, dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, a u svezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24- dalje:OZ), ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijano rješenje, u njegovom bitnom dijelu, valjano i zakonito te da se samo, djelomično, u toč. III. izreke, temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

6. Naime, ovrhovoditeljica je, naknadno, po pozivu suda (54) dostavila ovršnu ispravu iz koje proizlazi da ovršenik ima dospjelih obveza spram ovrhovoditeljice, a koja svoj temelj ima u Ugovoru o hipotekarnom kreditu broj 51401320 od 25. listopada 2002. solemniziranog po javnoj bilješkinji LA iz [adresa], pod poslovnim brojem OU-530/2002-1 od 29. listopada 2002. (58-67) pa kada je ovrhovoditeljica uz tu ovršnu ispravu dostavila i klauzulu (potvrdu) ovršnosti izdanu po javnoj bilješkinji LA iz [adresa] pod poslovnim broje OU-530/2002 od 5. rujna 2012. (69) to je, onda, prvostupanjski sud valjano odredio predloženu ovrhu na novčanim sredstvima ovršenika.

7. U ovršnoj ispravi nije navedena obveza ovrhovoditeljice da posebnim dokaznim sredstvima dokazuje i visinu tražbine,to je, po Ugovoru, dostatno priložiti (sam) Ugovor (toč. 7.1. i toč. 7.2.) pa je onda žalba ovršenika u tom dijelu neosnovana.

8. Ovršenik ima mogućnosti da u nastavku postupka osporava tu visinu tražbine ovrhovoditeljice, ali za odluku o prijedlogu ovrhovoditeljice za ovrhu je bilo dostatno navesti visinu duga, priložiti ovršnu ispravu (sam) Ugovor i potvrdu ovršnosti pa je žalba ovršenika neosnovana i u tom dijelu.

9. Isto tako, druge ovršne isprave na kojima ovrhovoditeljica temelji svoj prijedlog su rješenja o ovrsi koje je donio isti prvostupanjski sud.

10. U toj pravnoj situaciji, a primjenom argumenta a contrario čl. 36. st. 1. OZ, ovrhovoditeljica nije bila dužna uz prijedlog podnositi i ta ovršna rješenja već je dostatno bilo navesti o kojima se to ovršnim ispravama radi, a prvostupanjski sud je, onda, mogao valjano izvršiti uvid u te isprave i donijeti rješenje temeljem tog uvida tako da je žalba ovršenika neosnovana u tom dijelu.

11. Glede ovršenikovih prigovora zastare tražbine ovrhovoditeljice, valja navesti da u tom dijelu prvostupanjskom sudu stoji obveza da postupi sukladno odredbi čl. 52. st. 3. OZ, budući da se ovrhovoditeljica nije očitovala na taj žalbeni razlog ovršenika.

12. Stoga je žalbu ovršenika valjalo odbiti i potvrditi pobijano rješenje u onom dijelu u kojem to rješenje pobija ovršenik, a ovaj je sud nadležan da odlučuje o žalbenim razlozima ovršenika.

13. Međutim, žalba ovrhovoditeljice je osnovana glede po njoj pobijanog dijela predmetnog rješenja, točke III. izreke.

13.1. Naime, sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika dužan je predujmiti tužitelj (čl. 85. st. 3. ZPP, a u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ) iz čega proizlazi da će troškove privremenog zastupnika ovršenika snositi ovrhovoditeljica, a ne ovršenik.

13.2. Stoga, kada trošak žalbe ovršenika nije ni nastao ovršeniku to onda nije ni bilo valjane osnove da se taj trošak ovršeniku dosuđuje, pa je u tom dijelu valjalo uvažiti žalbu ovrhovoditeljice i u tom dijelu ukinuti pobijano rješenje.

14. Odluka ovog suda temelji se na odredbama čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP, a u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ.

15. Kako je ovrhovoditeljica uspjela sa žalbom to je onda istoj valjalo dosuditi pripadajući trošak žalbe u iznosu od 62,50 eura, a u preostalom dijelu je valjalo taj zahtjev odbiti kao neosnovan.

U Puli, 30. siječnja 2026.

Sudac

Zoran Šarić