REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-306/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda dr.sc. Ljiljani Matuško Antonić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Roman Bihar, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19. prosinca 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužiteljice Anježe Kalebote, odvjetnice i punomoćnice tuženika Dajane Tica, odvjetnice, dana 30. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, isplatiti tužiteljici ZG iz [adresa], iznos u visini od 860,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužiteljica zahtjeva isplatu iznos od 5.790,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2024. godine do isplate.

III. Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb naknaditi tužiteljici ZG iz [adresa], parnični trošak u visini iznosa od 518,23 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 30. siječnja 2026. godine do isplate po stopi do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da se 30.08.2024. godine na križanju Slavonske Avenije i Ulice Hrvatske Bratske Zajednice dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo vozilo marke Volkswagen Golf, registarskih oznaka [registarska oznaka], a koje vozilo je osigurano kod tuženika, broj police [broj police] koje je prouzrokovalo prometnu nezgodu na način da je isto udarilo u stražnji dio osobnog vozila marke Hyundai Tucson, reg. oznaka [registarska oznaka], a u kojoj prometnoj nesreći je ozlijeđena tužiteljica. Navodi da je u predmetnom štetnom događaju zadobila potres mozga i trzajnu povredu vrata, kao i mnogobrojna natučenja i da je uslijed pretrpljenih ozljeda trpjela intenzivne fizičke boli te intenzivan strah, doživljen kako u trenutku nastanka same nezgode tako i kasnije uslijed ozbiljne zabrinutosti za ishod svoga liječenja. Tužiteljica će u svom budućem životu i radu trpjeti velike pojačane napore odnosno duševne boli uslijed smanjenja životnih aktivnosti. Zbog posljedica predmetnog ozljeđivanja tužiteljici je neophodno bila potrebna tuđa pomoć i njega druge osobe. Nadalje tužiteljica navodi da se obratila tuženiku u mirnom postupku odštetnim zahtjevom dana 12. prosinca 2022. godine koji je tuženik otklonio kao pravno neosnovan. Tužiteljica zahtijeva isplatu neimovinske štete i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u visini iznosa od 6.650,00 00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2024. godine. Tužiteljica predlaže usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do dana isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju te odgovornost, priznaje činjenične navode tužbe, osporava visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da je sporan osnov i visina tužbenog zahtjeva odnosno da li je tužiteljica predmetne zgode uopće bila ozlijeđena i ako jeste u kojem opsegu, jer svi objektivni pokazatelji tužiteljičinog stanja nakon nezgode ukazuju na činjenicu da se ista nakon nezgode samo prepala, no ne i da je ozlijeđena. Osporava da je zadobila potres mozga koji je naveden kao radna dijagnoza te koji nakon toga nije niti liječena, osporava tijek zatezne kamate na utuženi iznos jer tuženik nije u obvezi naknaditi štetu prije nego što je liječenje dovršeno (čl.12. ZOOP-a). Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, zahtjeva naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do dana isplate.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Zahtjev za naknadu štete i dopis tuženika (list 6-8 spisa), Potvrdu PU Zagrebačke, I. postaje prometne policije Zagreb (list 9-10 spisa), Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organzimu (list 11 spisa), medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 12-16, list 35 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku prof.dr.sc. Igoru Stipančiću (list 38-40 spisa).

Ocjenom provedenih dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine broj " 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11

- pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

4. Predmet ovog spora je naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje te naknada imovinske štete s osnova pružene tuđe pomoći i njege.

Sporan je u ovoj pravnoj stvari osnov i visina štete, tijek zatezne kamate na utuženi iznos.

5. Tužiteljica se protivi činjeničnim navodima u tužbi sadržajno kao u podnesku od 27. svibnja 2025. godine. Navodi da je u prometnoj nezgodi zadobila ozljede kako je to i opisano u medicinskoj dokumentaciji koja prileži uz tužbu. Tužiteljica ističe da je uz Zahtjev za naknadu štete u mirnom postupku tuženiku dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija pa je tuženik mogao utvrditi opseg štete, kako osnov tako i visinu, pa tijek zatezne kamate na utuženi iznos teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

6. Sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost utvrđivanja osnova i visine tužbenog zahtjeva. Na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju tužiteljice i nalaza mišljenja vještaka prof.dr.sc. Igora Stipančića od 06. listopada 2025. godine (list 38-40 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica dana 30.08.2024. god. sudjelovala u prometnoj nezgodi kao vozačica osobnog vozila te da je na dan štetnog događaja 30.08.2024. u 18:15 pregledana u KBC Zagreb. Kod pregleda pri svijesti, kontaklibilna i orijentirana, nije gubila svijest a događaj rekonstruira u potpunosti, negirala bolove u području vrata, bez mučnina i povraćanja. Neurološki nalaz je opisan kao uredan. Konzilijarno pregledana od strane neurokirurga gdje navodi da je „osjetila jaki trzaj“, nije gubila svijest, te „nedugo nakon incidenta se počela žaliti na glavobolju, mučninu u želucu. Učinjen MSCT mozga na kojem se ne nalazi posttraumatskih promjena. Postavljene su joj dijagnoze: natučenje glave, (Contusio capitis), potres mozga (Commotio cerebri). Ordinirano joj je mirovanje, analgetik i anksiolitik, boravak u poluzamračenoj prostoriji te izbjegavanje gledanja TV-a. Vještak navodi da u inicijalnoj dokumentaciji postoje neke kontradiktornosti, da je nejasno je na temelju čega joj je postavljena dijagnoza natučenja glave. U incijalnom nalazu je izričito navedeno kako nije udarila glavom, a nema ni kliničkog opisa koji upućuje na natučenje glave. Stoga je upitno da li je dobila natučenje glave u ovom događaju. Postoji nesigurnost i u postavljanju dijagnoze potresa mozga, jer nedostaju ključni klinički nalazi koji su obično povezani s tom ozljedom. U nalazu je navedeno da nije gubila svijest, da nije povraćala, da negira mučnine, da događaj rekonstruira u potpunosti te je i klinički neurološki nalaz opisan kao uredan. Temeljem uobičajenih anamnestičkih i kliničkih kriterija, nema dovoljno osnova za dijagnozu potresa mozga. Kako je u nalazu neurokirurga, koji je klinički kompetentniji od specijalizanta koji je potpisan na nalazu, navedeno da se žalila na glavobolju i mučninu drži da je moguće zadobila navedenu ozljedu iako nije zadobila udarac u glavu. Liječenje je završeno 14.11.2024. kad je načinila zadnji pregled psihijatra. Smanjenja životne aktivnosti zbog fizičkih ozljeda tj s kirurškog aspekta nema. Tužiteljica je trpjela strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan, trpjela je sekundarni strah umjerenog do jakog oscilirajućeg intenziteta sveukupno do 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 5 dana, po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 5 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje je podsjećaju na štetni događaj. Tužiteljica je trpjela bol jakog intenziteta do 2 dana, srednjeg do 3 dana, a manjeg još do 7 dana sveukupno. Tuđa pomoć joj je bila potrebna u trajanju od tjedan dana 2 h na dan zbog mirovanja za nabavku i pripremanje hrane.

Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, jer je dano na jasan i određeni način, u skladu s pravilima struke. Tužiteljica i tuženik nemaju primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

7. Odredbom čl. 19. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22, 153/23, dalje: ZOO) je propisano da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, dok je u st. 2. čl. 19. ZOO-a pojašnjeno pravo osobnosti na način da je pored ostaloga pod tim utvrđeno i pravo na tjelesno i duševno zdravlje. Sud je uzevši u obzir sve navedene i utvrđene činjenice, posebno trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, te zaostale trajne posljedice, a kako je to utvrdio vještak u nalazu i mišljenju, ocijenio da tužiteljici je povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje. Zakon o obveznim odnosima u odredbi čl. 1100. st. 1. propisuje da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Također, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO).

8. Analizirajući nalaz i mišljenje vještaka dr. Igora Stipančića sud je ocijenio da je taj nalaz stručan, obrazložen, te izrađen na temelju priležeće medicinske dokumentacije pa ga je kao takvog u cijelosti prihvatio. Sud je utvrdio da je tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta do dva (2) dana, bolove srednjeg intenziteta u trajanju do tri (3) dana te manjeg intenziteta do sedam (7) dana, trpjela je primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah umjerenog do jakog intenziteta u trajanju do tri (3) dana, te umjereni oscilirajući strah do pet (5) dana, a potom slabiji strah do 5 tjedana. Utvrđeno je da kod tužiteljice ne zaostaju trajne posljedice. Tuđa pomoć joj je bila potreba u trajanju od tjedan dana dva (2) sata na dan.

S obzirom na ovako prihvaćeni nalaz i mišljenje medicinskog vještaka sud je utvrdio da je kod tužiteljice došlo do povrede prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a jer je oštećeno njezino tjelesno odnosno duševno zdravlje u vidu tjelesnih ozljeda te imajući u vidu utvrđenje suda da težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja tužiteljici daju pravo na pravičnu novčanu naknadu (čl. 1100. st. 1. ZOO).

9. Sud bi tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje dosudio iznos u visini od 800,00 EUR imajući u vidu kriterije pretrpljenih fizičkih bolova i pretrpljenog straha.

10. Tužiteljici je trebala tuđu pomoć i njega po dva (2) sata dnevno tijekom sedam (7) dana, ukupno je tužiteljici bilo potrebno 14 sati tuđe nestručne pomoći. Tužiteljici bi sud dosudio ukupan iznos u visini od 70,00 EUR (14 sati x 5,00 EUR = 70,00 EUR). Cijeneći opseg utvrđene tuđe pomoći kao i cijenu satnice takve pomoći na slobodnom tržištu, sud je temeljem čl. 223 ZPP-a utvrdio da je cijena sata pružanja takve pomoći iznos od 5,00 EUR. Kako je tužiteljica zahtijevala iznos od 60,00 EUR sud joj je dosudio s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu iznos od 60,00 EUR.

11. Tužiteljica tužbom od 13.02.2025.g. zahtjeva naknadu štete u ukupnom iznosu od 6.650,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2024. godine do isplate.

Tužiteljica nakon provedenog medicinskog vještačenja zahtjeva s osnova naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje iznos u visini od 2.000,00 EUR, a s osnova imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu iznos u visini od 60,00 EUR, ukupno 2.060,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od dana 12. prosinca 2024. godine do isplate.

12. U smislu odredbe čl. 193. ZPP-a smanjenje tužbenog zahtjeva ima učinak povlačenja tužbe, a za koje je, ako je do toga došlo nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, što je ovdje slučaj, pa je uvijek potreban pristanak tuženika u smislu odredbe članak 193. stavak 2. ZPP. Tuženik se izričito protivi smanjenju tužbenog zahtjeva, predlaže odbiti tužbeni zahtjev preko iznos od 1.500,00 EUR (podnesak tuženika od 14.11.2025.g.).

13. Sud bi tužiteljici dosudio ukupan iznos u visini od 800,00 EUR s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno/duševno zdravlje, te iznos u visini od 60,00 EUR ukupno 860,00 EUR, to je sud dosudio tužiteljici iznos s osnova neimovinske i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu u visini od 860,00 EUR.

Na tako dosuđeni iznos tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata tekuća od 12. prosinca 2024. godine. Sud je stajališta kako tužiteljici pripada zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Temeljem odredbe čl. 1103. ZOO-a tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate na nesporni daljnji iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu od dana podnošenja pisanog zahtjeva (odštetni zahtjev), osim ako je šteta nastala nakon toga. S obzirom da je odštetni zahtjev podnesen 12. prosinca 2024. godine,a koji je tuženik otklonio kao neosnovan (dopis tuženika od 5-6 spisa), kamata na iznos pravične novčane naknade za neimovinsku štetu i imovinsku štetu za pruženu tuđu pomoć i njegu počinje teći od 12. prosinca 2024. godine.

14. Tuženik osporava tijek zatezne kamate na utuženu neimovinsku i imovinsku štetu, ističe da tužiteljici bi pripadala naknada štete sa zateznom kamatom tekuća od dana dovršetka liječenja. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka dr. Igora Stipančića utvrđeno je da je liječenje tužiteljice dovršeno s danom 14.11.2024.g., a tužiteljica je podnijela tužbu u ovoj pravnoj stvari dana 13.02.2025.g. Tuženiku je u ovoj pravnoj stvari dostavljena medicinska dokumentacija tužiteljice koja je sačinjena prije podnošenja odštetnog zahtjeva, dakle, proizlazi da se tužiteljica obratila tuženiku radi naknade štete nakon završetka liječenja. Tuženik je mogao utvrditi opseg štete nakon što je zaprimio odštetni zahtjev uz relevantnu medicinsku dokumentaciju. Po mišljenju ovog suda tuženik je dakle mogao utvrditi visinu štete dostavom odštetnog zahtjeva tj. dana 12. prosinca 2024. godine (čl.1103. ZOO-a).

Slijedom navedenog sud je ocijenio navode tuženika kojim se protivi tijeku zatezne kamate kao neosnovane imajući u vidu sadržaj odredbe čl. 1103. ZOO-a. Sud ističe kako je i Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje da obveza naknade štete nastaje ili danom podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe.

Visina zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

15. Kako je prethodno navedeno tužiteljica tužbom zahtjeva naknadu štete u ukupnom iznosu od 6.650,00 EUR, nakon provedenog medicinskog vještačenja zahtjeva naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.060,00 EUR sa zateznom kamatom. Sud je dosudio tužiteljici iznos u visini od 860,00 EUR s osnova neimovinske i imovinske štete za pruženu tuđu pomoć i njegu sve kao pod točkom I. izreke presude.

Sud je odbio tužiteljicu za iznos od 1.200,00 EUR kao prekomjerno zatraženim iznosom. Nadalje kako se tuženik izričito protivi djelomičnom povlačenju tužbe to je sud odbio tužbeni zahtjev za daljnji iznos od 4.590,00 EUR sa zateznom kamatom, ukupno je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom za iznos od 5.790,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 12. prosinca 2024. godine do isplate (4.590,00 EUR - djelomično povlačenje tužbe +1200 EUR- prekomjerno zatraženi iznos+860,00 EUR- dosuđeni iznos =6.650,00 EUR-ukupan iznos koji zahtjeva tužiteljica s osnova neimovinske i imovinske štete ). Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom II. izreke presude.

Sud pri tome ističe kako i prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske svako smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika. (pravno shvaćanje s treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/21) održane 26. travnja 2021. godine.

16. Tuženik podneskom od 14.11.2025.g. zahtjeva naknadu troškova za povučeni dio tužbenog zahtjeva u ukupnom iznosu od 500,00 EUR (sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR, pristup na ročište dana 03.07.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR, sve uvećano za PDV u iznosu od 100,00 EUR). Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev preko iznos od 1.500,00 EUR.

Kako je tužiteljica djelomično povukla tužbu to je sud odlučivao o troškovima postupka imajući u vidu prvotno utuženi iznos od 6.650,00 EUR, dosuđeni iznos od 860,00 EUR kao i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je sud odbi tužbeni zahtjev u iznosu od 5.790,00 EUR.

Sud je prilikom odlučivanja o troškovima postupka imao u vidu pravna shvaćanje Vrhovnog suda zauzeto u rješenju poslovni broj Rev 2603/2011 od 19. veljače 2013.g.: "…Prema pravnom shvaćanju ovoga suda zauzetom u pojedinim revizijskim odlukama kod odlučivanja o troškovima postupka prema uspjehu stranaka u sporu u kojem je tužitelj tijekom postupka smanjivao tužbeni zahtjev, o troškovima se odlučuje prema uspjehu u sporu u odnosu na vrijednost predmeta spora smanjenog tužbenog zahtjeva, s tim da tuženiku pripada pravo na naknadu troškova koje je imao u vezi dijela tužbenog zahtjeva za koji je zahtjev smanjen neovisno o uspjehu u sporu, jer smanjenje tužbenog zahtjeva u biti predstavlja povlačenje tužbe u odnosu na smanjeni dio tužbenog zahtjeva, ali to samo u slučaju ako bi troškovi izračunati prema vrijednosti predmeta spora ranijeg zahtjeva bili veći od troškova izračunatih prema vrijednosti smanjenog tužbenog zahtjeva (Revr-1428/2009- 2 od 27. listopada 2010. i Rev-402/04-2 od 21. rujna 2005.)…" Takvo pravo shvaćanje zauzeo je primjerice i u novijim odlukama Vrhovni sud u rješenju poslovni broj Rev 516/2022-2 od od 24. siječnja 2023. godine).

17. Tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari smanjila tužbeni zahtjev a koje smanjenje nije bilo od utjecaja na visinu troškova zastupanja stranaka po odvjetniku, jer je prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika visina naknade za zastupanje u odnosu na smanjeni tužbeni zahtjev od 4.590,00 EUR ista je kao u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 6.650,00 EUR prema Tbr. 7. OT-a.

18. Sud je o zahtjevu za naknadu troškova postupka odlučivao na temelju odredbe čl. 154. stavak 2. ZPP-a. Sud je imao u vidu i da tuženik osporava kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva.

Sud je tužiteljici priznao troškove i to sastav odštetnog zahtjeva od 12.12.2024.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), sastav tužbe od 13.02.2025.g. u iznosu 200,00 EUR (Tbr.7. točka 1. OT-a), sastav podneska od 27.05.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT-a), pristup na ročište dana 03.07.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), sastav podneska od 06.11.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.8. točka 1. OT- a), pristup na ročište dana 19.12.2025.g. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a), ukupno 1.000,00 EUR, priznat je trošak PDV-a u iznosu od 250,00 EUR, ukupno 1.250,00 EUR, a imajući u vidu razmjerni uspjeh tužiteljice (12,94%), priznat je trošak 161,75 EUR. Sud je priznao i trošak vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, priznat je trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 56,48 EUR, ukupno 518,23 EUR.

Sud je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku najprije utvrdio da je tužitelj prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspio u postotku u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva od 100% te u odnosu na visinu od 12,94% što ukupno iznosi % (100%+12,94%=112,94%/2=56,47%). Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je od postotka u kojem je tužitelj uspio u sporu oduzeo postotak u kojem je tuženik uspio u sporu, a to je 43,53% te na taj način utvrdio ukupan uspjeh tužitelja u parnici od 12,94% (56,47%-43,53%=12,94%).

Tužiteljici nije priznat trošak sastav podneska od 14.02.2025.g. i od 14.07.2025.g. svaki u iznosu od 50,00 EUR (Tbr.8. točka 3. OT-a), jer isti nisu bili nužni za vođenje postupka, nije priznat trošak sastava podneska od 15.07.2025.g. u iznosu od 50,00 EUR, jer je tužiteljica u obvezi dostaviti dokumentaciju za potrebe vještačenja.

Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, prema čl. 151. stavak 3. ZID Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 80/22).

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 30. siječnja 2026.

Sudac:

dr.sc. Ljiljana Matuško Antonić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 4 istovjetna primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dna:

1. tužiteljici po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku