REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-5195/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivani Sury, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. . Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupane po punomoćnici Mateji Vidaković, odvjetnici u OD Glamuzina & Grošeta d.o.o., radi ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 20. studenog 2025. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja Ivane Sury, odvjetnice i punomoćnika tuženika Azre Čustović, odvjetnice, dana 30. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 7. Ugovora o kreditu broj: 078-50- 4820254 od dana 11. travnja 2008. godine, potvrđen kod javnog bilježnika Milke Čergar iz Sesveta, pod brojem: OV-9063/08 dana 18. travnja 2008. godine, koji glasi: „u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 6.042,93 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i to za razdoblje od 30.06.2008. do 31.07.2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to na:

- iznos od 1,98 EUR od dana 30.06.2008.

- iznos od 26,33 EUR od dana 31.10.2008.

- iznos od 8,61 EUR od dana 30.11.2008.

- iznos od 31,14 EUR od dana 31.12.2008.

- iznos od 34,60 EUR od dana 31.01.2009.

- iznos od 36,17 EUR od dana 28.02.2009.

- iznos od 27,47 EUR od dana 31.03.2009.

- iznos od 28,18 EUR od dana 30.04.2009.

- iznos od 22,49 EUR od dana 31.05.2009.

- iznos od 18,30 EUR od dana 30.06.2009.

- iznos od 19,42 EUR od dana 31.07.2009.

- iznos od 21,62 EUR od dana 31.08.2009.

- iznos od 21,43 EUR od dana 30.09.2009.

- iznos od 19,20 EUR od dana 31.10.2009.

- iznos od 23,39 EUR od dana 30.11.2009.

- iznos od 26,74 EUR od dana 31.12.2009.

- iznos od 31,52 EUR od dana 31.01.2010.

- iznos od 30,42 EUR od dana 28.02.2010.

- iznos od 36,90 EUR od dana 31.03.2010.

- iznos od 35,67 EUR od dana 30.04.2010.

- iznos od 38,07 EUR od dana 31.05.2010.

- iznos od 58,81 EUR od dana 30.06.2010.

- iznos od 54,54 EUR od dana 31.07.2010.

- iznos od 53,08 EUR od dana 31.08.2010.

- iznos od 49,54 EUR od dana 30.09.2010.

- iznos od 43,85 EUR od dana 31.10.2010.

- iznos od 55,86 EUR od dana 30.11.2010.

- iznos od 71,14 EUR od dana 31.12.2010.

- iznos od 60,32 EUR od dana 31.01.2011.

- iznos od 64,12 EUR od dana 28.02.2011.

- iznos od 59,29 EUR od dana 31.03.2011.

- iznos od 60,16 EUR od dana 30.04.2011.

- iznos od 80,64 EUR od dana 31.05.2011.

- iznos od 78,80 EUR od dana 30.06.2011.

- iznos od 95,12 EUR od dana 31.07.2011.

- iznos od 86,74 EUR od dana 31.08.2011.

- iznos od 77,56 EUR od dana 30.09.2011.

- iznos od 76,58 EUR od dana 31.10.2011.

- iznos od 75,87 EUR od dana 30.11.2011.

- iznos od 80,25 EUR od dana 31.12.2011.

- iznos od 84,06 EUR od dana 31.01.2012.

- iznos od 84,57 EUR od dana 29.02.2012.

- iznos od 81,94 EUR od dana 31.03.2012.

- iznos od 83,72 EUR od dana 30.04.2012.

- iznos od 84,94 EUR od dana 31.05.2012.

- iznos od 82,89 EUR od dana 30.06.2012.

- iznos od 83,43 EUR od dana 31.07.2012.

- iznos od 81,89 EUR od dana 31.08.2012.

- iznos od 78,56 EUR od dana 30.09.2012.

- iznos od 82,11 EUR od dana 31.10.2012.

- iznos od 83,81 EUR od dana 30.11.2012.

- iznos od 82,61 EUR od dana 31.12.2012.

- iznos od 75,93 EUR od dana 31.01.2013.

- iznos od 81,61 EUR od dana 28.02.2013.

- iznos od 82,10 EUR od dana 31.03.2013.

- iznos od 79,88 EUR od dana 30.04.2013.

- iznos od 100,79 EUR od dana 31.05.2013.

- iznos od 100,55 EUR od dana 30.06.2013.

- iznos od 102,89 EUR od dana 31.07.2013.

- iznos od 106,66 EUR od dana 31.08.2013.

- iznos od 111,88 EUR od dana 30.09.2013.

- iznos od 109,18 EUR od dana 31.10.2013.

- iznos od 111,09 EUR od dana 30.11.2013.

- iznos od 113,25 EUR od dana 31.12.2013.

- iznos od 98,08 EUR od dana 31.01.2014.

- iznos od 100,51EUR od dana 28.02.2014.

- iznos od 99,71 EUR od dana 31.03.2014.

- iznos od 97,02 EUR od dana 30.04.2014.

- iznos od 96,16 EUR od dana 31.05.2014.

- iznos od 96,55 EUR od dana 30.06.2014.

- iznos od 99,60 EUR od dana 31.07.2014.

- iznos od 102,17 EUR od dana 31.08.2014.

- iznos od 101,64 EUR od dana 30.09.2014.

- iznos od 103,86 EUR od dana 31.10.2014.

- iznos od 105,37 EUR od dana 30.11.2014.

- iznos od 104,48 EUR od dana 31.12.2014.

- iznos od 105,69 EUR od dana 31.01.2015.

- iznos od 105,69 EUR od dana 28.02.2015.

- iznos od 105,69 EUR od dana 15.04.2015.

- iznos od 105,69 EUR od dana 30.04.2015.

- iznos od 105,69 EUR od dana 16.06.2015.

- iznos od 105,69 EUR od dana 09.07.2015.

- iznos od 105,69 EUR od dana 21.09.2015.

- iznos od 105,69 EUR od dana 21.09.2015.

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, po osnovi razlike glavnice iz „konverzije“ i realne glavnice po početnom planu isplati iznos od 3.496,26 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 09.02.2016. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.956,81 euro. sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e nj e

1. Tužitelj navodi da je sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu kojim je tuženi odobrio tužitelju kredit od 86.930,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dna korištenja dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužitelj se sukladno čl. 7. predmetnog ugovora obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima, plativo u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Tužitelj navodi da mu tuženi nije prezentirao moguće rizike nekontroliranog rasta tečaja CHF kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. U ugovoru postoje dva promjenjiva elementa i to promjenjiva kamatna stopa i valuta švicarski franak. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda u zagrebu a radi se o kolektivnoj tužbi potrošača protiv banaka, pa tako i ovdje tuženika. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na odredbu čl. 138a Zakona o zaštiti potrošača, na čl. 502c Zakona o obveznim odnosima, te na članak 323. ZOO-a. Tužitelj je nakon provedenog dokaznog postupka ispravio svoj tužbeni zahtjev kao u podnesku od 15. listopada 2025. godine.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava i osnov i visinu, stavlja prigovor potrošača, prigovor zastare, navodi da je kredit konvertiran da isti nema pravo na isplatu preplaćenog iznosa po valuti, osporava tijek zakonskih zateznih kamata, predlaže odbiti zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, izvadak iz zemljišne knjige, dodatak ugovora o kreditu, otplatnu tablicu ,prijepis knjigovodstvene kartice, otplatni plan, Zahtjev za kredit, saslušan je tužitelj, provedeno je financijsko vještačenje po Darfin d.o.o. Darku Prpiću.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužiteljica osnovan.

5. Nije sporno da je tužitelj sklopila ugovor o kreditu dana11. travnja 2008. godine te da je 9. veljače 2016. godine sklopila dodatak ugovora o kreditu. Nije sporno da su odredbama prvobitnog ugovora o kreditu glavnica bila vezana za valutnu klauzulu odnosno da se tečaj izračunavao prema srednjem tečaju HNB-a za švicarski franak.

6. Tuženi osporava da bi ovaj ugovor o kreditu bio potrošački ugovor te da tužitelj nije dokazala da je potrošač.

7. Također nije sporno da je isti kredit konvertiran pa slijedom toga tuženi tvrdi da su tim ugovorom o konverziji stranke isključivo po izboru tužitelja riješile sve svoje pravne odnose prije i poslije konverzije na način propisan Zakonom.

8. Naime, sklapanjem dodatka ugovora o kreditu došlo je do promjene valute kredita iz CHF u euro, također je došlo do promjene kamatne stope, utvrđen je preostali iznos neotplaćene glavnice kredita u eurima.

9. Tuženi smatra da kako je između stranaka provedena konverzija kojoj je tužitelj dobrovoljno pristupio, ne postoji njegova tražbina pa tuženi predlaže odbiti tužitelja u cijelosti.

10. Postavlja se pitanje je li tuženi postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, je li tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine, te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužiteljicu jer tužiteljica nije bila stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženi bio stranka u kolektivnoj tužbi.

11. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

12. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

13. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

14. U konkretnom ugovoru o kreditu proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužiteljica je kreditirana u kunama i sam kredit joj je isplaćen u kunama. Nesporno je da se u ugovoru navodi da se isti kredit isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti a jedina valuta o kojoj su se tužiteljica i tuženi dogovorili je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Svi ostali troškovi koje je tužiteljica snosila plaćeni su u kunama. Otplata anuiteta svaki mjesec vršena je u kunama.

15. Sam mehanizam ugovora koji je tuženi razradio, sastavio i ponudio tužitelju je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koje su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužiteljice uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužiteljica plaćala znatno povećane mjesečne anuitete a da je pri tom njezina mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje znatno rasla. Tužitelj se naime, usprkos redovitoj otplati kredita povećavala mjesečna rata i ukupna glavnica duga.

16. Ključna odredba u samom mehanizmu ugovora je odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku koja je klauzula upotrijebljena suprotno njezinoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.

17. Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u ugovor tuženi je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima, načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. Zakona o obveznim odnosima, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. Zakona o obveznim odnosima, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. Zakona o obveznim odnosima, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. Zakona o obveznim odnosima koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, a sve ovo na način da je tuženi postupajući sa spektra jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.

18. Jednostrano i samovoljno povećanje glavnice zbog povećanja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima te prema odredbama čl. 295. i 296. Zakona o obveznim odnosima.

19. Predmetni ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima jer se radi o ugovoru unaprijed sastavljenom koji je sastavila jedna strana, te nudi drugoj strani ugovor po principu uzmi ili ostavi.

20. Takvi ugovori su tipski, ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja odnosno ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

21. Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186/16 Ž i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditu obvezu i kroz koje točno mehanizme.

22. Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. godine jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

23. Što se tiče istaknutog prigovora zastare ista počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojim je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a koja je ništetnost ustanovljena već u postupku zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku zaštite potrošača, a povodom individualnih parnica potrošača u kojima se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Podnošenjem kolektivne tužbe u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 prekinuta je zastara predmetne novčane tražbine pa rokovi zastare ponovo počinju teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u tom predmetu, a s obzirom da se ovdje radi o odredbama o valutnoj klauzuli zastara počinje teći od 14. lipnja 2018. godine a zastarni rok se računa 5 godina od tada sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima, a kako je tužba podnesena 06. lipnja 2023. godine računajući od dana 14. lipnja 2018. godine tužitelj nije u zastari s ovom tužbom.

24. U odnosu na tvrdnju tuženika da tužitelj sklapanjem dodatka ugovora o kreditu dana 09. veljače 2016. godine nema pravni interes za vođenje ovog postupka jer su voljom ugovorne strane u cijelosti otklonjene posljedice nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i da su riješene sve preplate koje su izvršene temeljem osnovnog ugovora o kreditu te da ništetnost osnovnog ugovora o kreditu ne povlači za sobom ništetnost dodatka ugovora o kreditu, ovaj sud smatra da tužitelj ima pravo tražiti povrat onog iznosa kojeg je neosnovano preplatio po ugovora o kreditu sklopljenog dana 11. travnja 2008. godine neovisno o izvršenoj konverziji.

25. U odnosu na nesporno provedenu konverziju (sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju „Narodne novine“ broj: 102/15; u daljnjem tekstu ZID ZPK) ovaj prvostupanjski sud pronalazi kako sama činjenica provođenja konverzije ne može isključiti pravo i mogućnost potrošača na restituciju u pogledu onog ugovornog uređenja koje je utvrđeno nepoštenim i posljedično ništetnim.

26. Pri tome je bitno naglasiti da izračun i način na koji je provedena konverzija proizlazi od metodologije koja je potpuno različita od one primijenjene u ovom postupku (tj. glede nepoštenog ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope). Ovo stoga jer konverzija i njezin izračun nije polazila od nepoštenog ugovaranja navedenih ugovornih odredbi, već od toga da se jedan bankarski proizvod (kredit ugovoren s valutnom klauzulom CHF) konvertira tj. denominira u posve drugi bankarski proizvod (kredit denominiran u EUR) a sve sa svrhom da bi se potrošači zaštitili od posljedica ugovornih odredbi koje su plaćanje vezale uz CHF.

27. Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207) ali i stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kojim je naveo da „…bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj:

Rev2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…“.

28. Naime, cilj ZID ZPK –a iz 2015. godine nije bio obeštetiti tužitelja kao potrošača niti je taj zakon propisao da banke imaju vratiti korisnicima kredita u švicarskim francima do tada preplaćene kamate niti je vršio obeštećenja korisnika kredita u švicarskim francima na način da bi banka vratila korist koju je stekla na temelju nepoštenih i ništetnih ugovora o kreditu, odnosno nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o valuti švicarski franak, a na način da potrošača vrati pravno i činjenično u početni položaj, već je bio cilj izjednačiti korisnike kredita u švicarskim francima s korisnicima kredita u valuti euro. Tim je izračun konverzije kredita do dana konverzije, a u ovom slučaju je to 5. veljače 2016. godine, napravljen upravo uz uvažavanje i primjenu odredbi o valuti švicarski franak koja se mijenja odlukom banke pa je predmet konverzije bio valutna klauzula – švicarski franak kao valjana, te su u konverziji primijenjene iste nepoštene odredbe jer se otplata kredita nakon 5. veljače 2016. godine nastavlja uz primjenu valutne klauzule sada u valuti euro a sve u skladu s Općim uvjetima banke i ponovno određena samovolja od strane tuženika po principu uzmi ili ostavi.

29. Konverzija kredita je napravljena prema kalkulatoru konverzije koju je dao ZID ZPK-a iz 2015. godine te u odredbama tog zakona odnosno čl. 19.c kojom odredbom je propisan način izračuna konverzije kredita, te je u st. 1. propisano da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i dan je način izračuna u toč. 1., 2., 3. i 4. tog članka.

30. Banka je prilikom konverzije napravila projekciju kredita kao da je on od početka bio u eurima, obračunala je promjenjivu kamatnu stopu, kakvu je u istu vrijeme primjenjivala na kredite u eurima i taj fiktivni otplatni plan je zatvarala sa stvarnim uplatama koje je tužiteljica učinila do tada i tako je utvrđeno je li štogod potrošač preplatio po kreditu ili je banci nešto ostao dužan. Nastala preplata se nije vraćala potrošaču već se koristila za podmirenje budućih obveza po konvertiranom kreditu. Prilikom konverzije banka ni na koji način nije utvrdila do tada učinjene preplate po kamati i valuti, već se uspoređivao početni otplatni plan kredita u CHF s početnim fiktivnim euro kreditom kakav je bio, pa se preplata utvrdila na temelju razlike stvarnog otplatnog plana u švicarskim francima i projiciranog otplatnog plana kredita u eurima kakva je banka nudila u isto vrijeme drugim potrošačima i utvrdila se razlika između ta dva otplatna plana koja je mogla nastati ili su potrošači bili u konačnici još platili banci neki dodatni iznos.

31. Cilj ZID ZPK-a nije bio obeštetiti dužnike već izjednačiti potrošače čiji su krediti bili denominirani u švicarskom franku sa potrošačima koji su kredit imali denominirane u eurima, a niti jednom odredbom nije bilo određeno obeštećenje dužnika u CHF.

32. Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne odnose koji su proizašli iz predmetnog kredita, a niti jedna odredba ZID ZPK-a ne širi primjenu konverzije na druge izvan ugovorne odnose, poput stjecanja bez osnove, o čemu je riječ kod kondemnatornih tužbenih zahtjeva kojima se potražuje preplaćeni tečaj. Aneksima ugovora, dodacima kojima je konverzija provođena reguliran je samo ugovorni odnos za period nakon konverzije, a njime se ne rješava pitanje tečajnih razlika za period do konverzije, što je predmet ovog tužbenog zahtjeva radi čega po mišljenju ovog suda tužitelj ima pravo na preplatu po valuti iako je kredit konvertiran.

33. Pregledom dodatka ugovora o kreditu sud je utvrdio kako se tužitelj nigdje nije odrekao svojih potraživanja niti se odrekao prava na potpuno obeštećenje, niti se odrekao tužbe i sudske zaštite, niti bilo kakvog odricanja propisano zakonom.

34. Štoviše, u čl. 41. Zakona o zaštiti potrošača propisano je kako se potrošač ne može odreći svojih prava niti mu se ista mogu ograničiti, a slično je propisano i u samom ZID ZPK-u u čl. 19e gdje je bankama bilo zabranjeno da u dodacima ugovora ugovaraju odricanje od bilo kakvih potrošačkih prava.

35. Po mišljenju ovoga suda tužitelj nije obeštećen za preplatu temeljem valutne klauzule prilikom provedene konverzije i stoga ima pravo na povrat svih preplaćenih iznosa koje je utužila ovom tužbom.

36. Tome svemu u prilog govori i samo saslušanje tužitelja koji je izjavio da je podigao kredit radi adaptacije kuće, obratio se tuženiku jer su davali najbolju kamatnu stopu. Nije bilo druge opcije nego davanja kredita u CHF. U početku je rata kredita bila 1.800,00 do 2.000,00 kuna, a kasnije je narasla na 3.500,00 do 3.600,00 kuna. Dobio je otplatni plan, nije bio privatnik, radio je u firmi, u međuvremenu je prodao tu kuću. Navodi da nije mogao pregovarati o odredbama ugovora. Ugovor je bio unaprijed odštampan, kredit je on otplaćivao. Banka mu se obratila da se sklopi ugovor o konverziji švicarskog franka u euro, osjetio je malo olakšanje jer je anuitet bilo manji. Međutim, nakon dvije do tri godine kredit je refinancirao i zatvorio. Kada je učinjena konverzija bio je iznenađen jer mu je glavnica bila čak veća od glavnice koju je ugovorio pa je ispalo kao da 8 godina nije ništa otplatio.

37. Sud je povjerovao iskazu tužitelja jer smatra da je iskaz životan, logičan i istinit i govori u prilog svemu onome što je sud gore obrazložio vezano za činjenicu je li tužitelj obeštećen dodatkom aneksa ugovora o kreditu ili nije.

38. Provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. koji je naveo da ukupna razlika između anuiteta s osnova valutne klauzule za koju je utvrđen više plaćeni iznos od 6.042,93 eura. Ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenog tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosio 3.496,26 eura. Nadalje navodi da iznos preostale glavnice prema konvertiranom euro kreditu na dan konverzije 30. rujna 2015. iznosi 50.556,17 eura. Iznos preostale glavnice prema otplatnom planu primjenom ugovorenog tečaja na dan isplate kredita iznosi 80.213,80 CHF, što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju banke na dan isplate kredita iznosi 359.506,06 HRK. Razlika između iznosa 385.848,00 i iznosa 359.506,06 HRK iznosi 26.342,57 HRK. Po dodatku ugovora utvrđen je više uplaćeni iznos tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u eurima na dan 30. rujna 2015. iznos 389,81 euro što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan 30. rujna 2015 iznosi 2.974,26 HRK, što u europskoj protuvrijednosti prema fiksnom tečaju iznosi 394,75 eura.

39. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi niti je tuženi imao primjedbi na računski izračun pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka kao stručno sačinjen prema pravilima financijske struke.

40. Točno je da je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev u odnosu na zahtjev iz tužbe međutim sud istu preinaku prihvaća iz razloga što je ista učinjena nakon provedenog financijskog vještačenja temeljem kojeg vještačenja je tužiteljica konačno i specificirala svoj zahtjev nakon točnog izračuna po vještaku za kojeg tužiteljica uostalom nema saznanja, a o toj preinaci nakon provedenog vještačenja i nakon zaključenja prethodnog postupka se očitovao i Vrhovni sud Republike Hrvatske Zaključkom sa sastanka predsjednika građanskih odjela Županijskih sudova i građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Su-IV-162/21 od 26. studenog 2021. godine. Pri tome valja dodati da se u konkretnom slučaju radi o nepravoj preinaci zahtjeva budući da se preinaka postojećeg zahtjeva temelji na istoj činjeničnoj osnovi (pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024-5 od 27. studenog 2024. godine).

41. Glede odlukama o kamatama iste su dosuđene temeljem odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.

42. Tužitelju je sud na ime svih učinjenih preplata temeljem preplate zbog tečajnih razlika dosudio zatražene iznose temeljem čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima.

43. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT i to za sastav tužbe 200,00 eura, podnesak od 20.9.2024. 200,00 eura, ročište 15.10.2024. 200,00 eura, ročište 14.02.2025. 200,00 eura, podnesak 11.7.2025. 50 eura, podnesak 26.02.2025. 50,00 eura, podnesak 15.10.2025. 200,00 eura, ročište 20.11.2025. 200,00 eura, što je ukupno 1.300,00 eura. Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je trošak 1.625,00 eura. Sud priznaje tužitelju trošak vještačenja u iznosu 331,81 euro tako da je ukupan trošak tužitelja u ovom postupku 1.956,81 euro.

44. Sud nije dosudio tužitelju trošak objave presude iz razloga što navedeni trošak nije nužan obzirom da se presuda objavljuje putem e-oglasne ploče, a punomoćnik tužitelja je u statusu e-komunikacije pa se navedena presuda može isti dan preuzeti.

U Zagrebu 30. siječnja 2026. godine

Sutkinja

Ines Gutzmirtl Špehar

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika