REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-779/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić kao suca izvjestitelja i Renate Marić kao člana vijeća, u pravnoj tužiteljice PCĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Frani Bazina odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5990/2024-12 od 10. lipnja 2025., u sjednici vijeća 28. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5990/2024-12 od 10. lipnja 2025.

- p o t v r đ u j e u točkama I.,II.,III. i V. izreke

- p r e i n a č a v a u točki IV. izreke tako da glasi :

"Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, da tužiteljici ŽCĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 281,25 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se sa parničnim troškom iznad dosuđenog, pa do iznosa od 1.231,18 eura sa zateznim kamatama tužiteljica odbija , kao neosnovanim "

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

I. Odredba članka 5./troškovi/, Ugovora o kreditu broj 016-2876/2006 od 15. prosinca 2006. godine zaključenog između tužitelja ICĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i prednika tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora koja glasi „Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,50% (jedan zarez pedeset posto) iznosa kredita“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

II. Odredba članka 8./prijevremena otplata kredita/ Ugovora o kreditu broj 016- 2876/2006 od 15. prosinca 2006. godine zaključenog između tužitelja ICĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i prednika tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 kao kreditora koja glasi „U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.,“, utvrđuje se ništetnom i ista ne proizvodi pravne učinke.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, da tužiteljici ŽCĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana isplati:

- iznos od 209,15 eura sa zateznim kamatama tekućim od 19. prosinca 2006. pa do isplate,

- iznos od 114,33 eura sa zateznim kamatama tekućim od 9. studenog 2012. pa do isplate,

po stopi do 31. prosinca 2007. propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d, OIB: 14036333877, da tužiteljici ŽCĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.231,18 eura (tisućudvjestotridesetjedan euro i osamnaest centi) sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, sa zateznim kamatama

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu i odluku o parničnom trošku pobija tuženik zbog bitne povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, te istu obveže na naknadu parničnog troška tuženiku, ili podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U sadržaju žalbe tuženik u bitnome ističe bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP), jer da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama. Nastavno ističe da odredbe ugovora o kreditu o troškovima obrade kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita nisu ništetne budući je dopušteno ugovarati naknadu za obradu kredita , a naknada za prijevremenu otplatu kredita da se temelji na odredbi članka banke banke odredbe, da je člankom 1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., dalje ZOO) i uobičajena je u kreditnom poslovanju banaka, jer banka ima pravo na naknadu štete koju trpi zbog prijevremene otplate kredita, da se radi o odredbama koje su jasne i lako razumljive, da odredba o naknadi za obradu kredita ne uzrokuje znatnu neravnotežu između ugovornih strana jer se radi o neznatnom iznosu u odnosu na visinu odobrenog kredita. U odnosu na istaknuti prigovor zastare kojeg je sud odbio pozivajući se na pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH o zastari restitucijskih zahtjeva od 30. siječnja 2020. godine ističe da sudovi sude na temelju Ustava i zakona. Konačno tuženi osporava i odluku o parničnom trošku iz razloga što je tuženik odmah u odgovoru na tužbu prigovorio vrijednosti predmeta spora, da vrijednosr predmeta spora može biti samo visina kondemnatornog zahtjeva

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Suprotno navodima žalbe tuženika pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti u bilo čemu proturječi sama sebi i razlozima presude, tako da prvostupanjski sud nije počinio ni bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik.

6. U postupku je utvrđeno i žalbom se ne osporava:

- da su da su stranke sklopile Ugovor o kreditu broj 016-2876/2006 od 15. prosinca 2006. godine, kojim prednik tuženika odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 22.868,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe-Adria- Bank d.d. važećem na dan korištenja kredita, na rok otplate od 7 godina,

- da je kredit odobren za kupovinu novog motornog vozila,

- da visina kondemnatornog tužbenog zahtjeva nije sporna,

- da je u članku 5. Ugovora, ugovoreno da se prije isplate od iznosa kredita odbijaju troškovi obrade kredita u iznosu od 1,50% iznosa kredita,

- da je u članku 8. Ugovora, ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu djelomičnu i konačnu otplatu kredita, ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 (trideset) dana unaprijed, u tom slučaju Banka je ovlaštena zaračunati i naknadu sukladno odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.

- da je tužiteljici na ime naknade za obradu kredita 18. prosinca 2006. naplaćen iznos od 209,15 eura, te da je za prijevremenu otplatu kredita 8.studenog 2012.platila iznos od 114,33 eura.

7. Sporno je, da li su ništetne odredbe iz članka 5. i članka 8. Ugovora u kojima je ugovoreno plaćanje jednokratnih troškova obrade kredita u visini 1,50% od iznosa kredita, kao i plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita, te da li je nastupila zastara. Sporni su i parnični troškovi i vrijednost predmeta spora.

8. Ovaj sud je stava da se na konkretni spor, glede ništetnosti odredbi ugovora o kreditu primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03 dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, a kojim Zakonom je u članku 81. stavak 1. propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a u stavku 2. istog članka je propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, dok je u stavku 4. tog članka propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Odredbom članka 87. istog Zakona je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

8.1. Nadalje i Zakonom o zaštiti potrošača (NN 79/07- dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme trajanja Ugovora o kreditu, u članku 96. ZZP-a, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom članka 99. ZZP-a, je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, te je u članku 100. ZZP-a, propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, dok je u članku 101. ZZP-a propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača, a u članku 102. ZZP/07, da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

9. Dakle, Zakonom o zaštiti potrošača uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja i može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača.

10. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kredit podigla radi kupnje automobila za privatne svrhe, da je automobil izabrala u autokući Đačić , da ju je djelatnik autokuće uputio na tadašnju Hipo banku jer su s tom bankom imali dogovor, da na zahtjev kako treba kredit djelatnica banke joj je predočila njihov standardni ugovor o kreditu, da se radilo se o pripremljenom ugovoru u koji je djelatnica banke napisala iznos kredita, da o pojedinim odredbama ugovora poput uvjeta i drugih članaka nije mogla progovarati, odredbe o naknadi za obradu kredita i prijevremenu isplatu su bile navedene u ugovoru, ali joj nisu bile pojašnjene što obuhvaćaju.

11. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je ništetna odredba članka 5. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva, jer je u postupku utvrđeno da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, već je ista ponuđena tužiteljici kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika. Ta odredba nije jasna i lako razumljiva iz razloga što u ugovoru ne stoji, niti je tuženik pojasnio tužiteljici koje to troškove navedena naknada podmiruje, tim više što je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj, jer korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, iako troškovi koje ima banka prilikom obrade kredita ne bi trebali biti determinirani visinom odobrenog iznosa kredita.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-673/2023 od 13. veljače 2024. zauzeo je stajalište da ocjenu o tome je li odredba potrošačkog ugovora o naknadi za obradu kredita i naknada za prijevremenu otplatu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), sud ne može temeljiti isključivo na tome da je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, već je prilikom provođenja testa nepoštenosti, sud dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva, te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) kao i da li potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze kao i odnos između naknade i za to pružene usluge, sve u smislu odredbi članka 81. st. 1. ZPP u svezi s odredbom članka 83. i 85. ZPP-a, a u konkretnom slučaju tužiteljica od strane tuženika kao banke nije imala predočene nikakve kriterije glede odnosa visine naknade i za to pružene usluge.

13. Iz odredbe članka 8. Ugovora o kreditu proizlazi da je ugovoreno da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu i djelomičnu otplatu kredita uz plaćanje naknade prema Odluci banke.

14. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske je u odlukama povodom restitucijskih zahtjeva potrošača s osnova nepoštene odredbe o ugovorenoj naknadi za prijevremenu otplatu kredita (npr. Rev 112/2018-2 od 9. ožujka 2022. i Rev- 43/2022- 2 od 14. lipnja 2022.) kod prijevremene otplate kredita, banka imao pravo na naknadu stvarno pretrpljene štete, odnosno onih troškova koji su izravno povezani s prijevremenom otplatom kredita, te da se ta naknada ne smije odnositi na naknadu štete zbog neostvarene kamate koju je banka trebala dobiti da nije bilo prijevremene isplate.

15. Suprotno navodima žalbe, stav je i ovog suda da je tuženik bio dužan tužiteljici predočiti jasne i razumljive kriterije glede svih naknada koje je tužiteljica u obvezi platiti, kako bi mogla predvidjeti i znati koliko će je to koštati, jer su i naknade dio krajnje cijene kredita koja korisniku treba biti poznata, kako bi mogao predvidjeti i posljedice koje iz toga proizlaze. Stoga je u pravu prvostupanjski sud da se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužiteljice, kao slabije strane ugovornog odnosa.

16. Stoga je osnovano prvostupanjski sud utvrdio ništetnim sporne odredne predmetnog ugovora o kreditu, te naložio tuženiku da tužiteljici isplati plaćene mu iznose temeljem ništetnih odredbi o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita, temeljem odredbi članka 1111. u vezi sa člankom 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05 i 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO).

17. Što se tiče zastare restitucijskog zahtjeva s osnove ništetne odredbe o jednokratnoj naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredit, stav je prvostupanjskog suda u skladu sa pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. broj: Su-IV-47/2020, prema kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništavog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 104. stavak 1. ZOO/91, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništavost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u ovom slučaju donošenje prvostupanjske presude.

18. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao da tužiteljici koja je uspjela u sporu pripadaju troškovi postupka temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a. Međutim u smislu odredbe članka 155. ZPP-a, sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti samo one troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, te ako je propisana tarifa za troškove odvjetnika ili za druge troškove odmjerit će se takvi troškovi prema propisanoj tarifi, prema vrijednosti predmeta spora.

18.1. U ovom predmetu je tužiteljica istakla deklaratorni tužbeni zahtjev radi ništetnosti i kondemnatorni zahtjev za isplatu, pa je stav ovog suda da je vrijednost predmeta spora samo visina kondemnatornog zahtjeva, dok deklaratorni dio tužbenog zahtjeva služi samo za opravdanje kondemnatornog zahtjeva , tako da vrijednost predmeta spora može biti samo visina zahtjeva za isplatu (čl. 35. ZPP-a).

18.2. Kako je prvostupanjski sud pogrešno odredio vrijednost predmeta spora, kao što ga je tužiteljica označila iznosom od 1.579,40 eura, te prema toj vrijednosti odmjerio i parnični trošak tužiteljice, iako je postavljen kondemnatorni zahtjev za isplatu u iznosu od ukupno 323,48 eura, stav je ovog suda je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 155. stavak 2. ZPP-a u vezi sa člankom 35. ZPP-a.

19. Stoga tužiteljici osnovano pripada za sastav tužbe po Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 dalje OT) 25 bodova, za sastav podneska od 21. ožujka 2025. po Tbr 8.1. OT 25 bodova ,za zastupanja na ročištima dana 9. travnja 2025. i 27. svibnja 2025. po Tbr.9.1 25 bodova, zastupanje na ročištu za objavu presude po Tbr.9.3. OT 12,5 bodova. , što ukupno iznosi 112,50 bodova ili 225,00 eura uvećano za PDV iznosi 281,25 eura. Tužiteljici ne pripada trošak sudske pristojbe ne tužbu i presudu, jer prema odredbi članka 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 51/23 ), tužiteljica nije obveznik plaćanja sudske pristojbe u ovom sporu, a niti u spisu postoje dokazi da bi platila navedene pristojbe, tako da je tuženi u obvezi tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 281,25 eura.

20. Radi iznesenog je odlučeno kao u izreci presude temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a, te članka 380. točka 3. ZPP-a.

U Požegi, 28. siječnja 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević