REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-1681/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari HK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Valiću, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB 02535697732, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Leku, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-923/2019-30 od 11. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 30. siječnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. te se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-923/2019-39 od 11. srpnja 2025., ukida i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima ovog žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 8.915,20 € sa zakonskim zateznim kamatama koje na svaki pojedinačni iznos teku kako je pobliže specificirano u toj točki izreke.

1.1.U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju isplati u roku od 15 dana iznos od 1.982,73 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja je specificirana u toj točki izreke, a koja teče od 30. rujna 2015. pa do isplate.

1.2.Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.382,26 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen s razlikom do 3.545,00 €.

U točki IV. Izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u iznosu od 2.250,00 € kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je usvojen tužbeni zahtjev žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom ističe kako je s tužiteljem sklopio ugovor o konverziji, da je konverzijom riješeno sve po pitanju preplata, kako u vezi promjenjive kamatne stope tako i valutne klauzule, te da ugovorne odredbe Dodataka Ugovoru o kreditu nisu utvrđene ništetnim. Prije svega smatra da je tužitelju dosuđen iznos više plaćenog jer sud nije uzeo u obzir iznos preplate koji je utvrđen i priznat od strane tuženika prilikom konverzije u iznosu od 3.511,19 € te da je ponovno dosuđena i zatezna kamata na te pojedinačne iznose od dospijeća. Tuženik osporava i stav prvostupanjskog suda glede prigovora zastare. Predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troškova postupka, u protivnom predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi članka 359. st. 1. ZPP.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d. je osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga, kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, međutim da je zahvaćena bitnom povredom odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na koju u žalbi ukazuje tuženik. Naime, pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer razlozi o odlučnim činjenicama nisu jasni. Činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, pa je pogrešno primijenjeno materijalno pravo usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja kako je postavljen nakon provedenog vještačenja, a bez uvažavanja nesporno utvrđene preplate po konverziji, odnosno bez umanjena za iznos od 3.511,19 € koji je tužitelju priznat u konverziji, istovremenom dosudom iznosa od 1.982,73 € na ime utvrđene veće glavnice u postupku konverzije.

7. Predmet spora je isplata preplaćenih iznosa anuiteta kredita s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane Odluke tuženika i po osnovi ništetne valutne klauzule u CHF valuti do zaključenja Dodatka Ugovoru o kreditu kao i isplata plaćene razlike na ime veće glavnice utvrđene u konverziji.

8. Ocjena je ovog suda da je pogrešno utvrđeno, a time i pogrešno primijenjeno i materijalno pravo kada je usvojen tužbeni zahtjev na isplatu preplaćenog iznosa s osnova promjenjive kamatne stope i s osnova tečajne razlike valute CHF u ukupnom iznosu od 8.915,20 €, te iznosa od 1.982,73 € na ime više plaćene glavnice utvrđene u konverzije, a bez uvažavanja nesporno utvrđene preplate po konverziji, odnosno, bez umanjena za iznos od 3.511,19 € koji je tužitelju priznat u konverziji i koji je korišten za podmirenje budućih anuiteta kredita nakon provedene konverzije.

9. Tužbeni zahtjev, kao i razlozi pobijane presude, temelje se na presudama donesenim po kolektivnoj tužbi.

10. U žalbenom stadiju postupka nadalje je sporno da li tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta nakon sklopljenog Dodataka ugovoru o kreditu, odnosno nakon provedene konverzije, je li tužitelj izvršenom konverzijom u potpunosti namiren s pretplatom spornog kredita uzimajući u obzir valutnu klauzulu vezanu uz valutu CHF i promjenjivu kamatnu stopu koja je ugovorena osnovnim ugovorom o kreditu, a ako ima, je li nastupila zastara potraživanja tužitelja. Sporno je i ima li tužitelj pravo na isplatu uplaćenog iznosa na ime utvrđene veće glavnice u konverziji, i da li je ovaj konkretan slučaj vezan za kolektivnu tužbu.

11. Prvostupanjski sud, pozivajući se na presude donesene u sporovima po kolektivnoj tužbi, zauzima stav da su odredbe osnovnog kredita koji je tužitelj sklopio s tuženikom u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu kao i na valutnu klauzulu ništetni, te da za isplatu razlike preplaćenih iznosa anuiteta s osnove promjenjivosti tečaja valute CHF, kao i promjenjive kamatne stope nije nastupila zastara potraživanja. To stoga što je podnošenjem kolektivne tužbe čiji se učinak proteže i na postupak pokrenut po tužbi tužitelja u ovom predmetu, prekinuta zastara pa rokovi počinju ponovno teći od trenutka pravomoćnosti sudske odluke, donesene u postupcima po kolektivnoj tužbi, i to u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu od 13. lipnja 2014., a u odnosu na valutnu klauzulu od 14. lipnja 2018., pa kako je tužba podnesena 10. lipnja 2019. to nije protekao petogodišnji zastarni rok.

12. Odluka o zastari utemeljena je na stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u odluci broj Rev 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i objedinjenom pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/22) održane 31. siječnja 2022., broj: Su-IV-33/2022. I prema stajalištu Suda Europske Unije zauzetom u presudi od 10. lipnja 2021. u predmetu C609/19 i u spojenim predmetima C-776/19 do C-782/19 BNP Paribas Personal Finance, zastarni rok za povrat neosnovano isplaćenih iznosa na temelju nepoštene odredbe koji može isteći čak i prije nego što je potrošač mogao saznati za nepoštenost te odredbe, ne može ni u kojem slučaju biti u skladu s Direktivom 93/13. Kolektivna tužba u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 podnesena je 4. travnja 2012., a presuda po toj tužbi je u odnosu na ništetnost odredbi kojima je ugovorena promjenjiva stopa postala pravomoćna 13. lipnja 2014. (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13), dok je u odnosu na ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. (dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17).

13. Kraj nesporne činjenice da je kod Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu broj P- 1401/12 vođen postupak povodom kolektivne tužbe Udruge Potrošač protiv banaka u Republici Hrvatskoj, pa tako i ovdje tuženika, a predmet kolektivne tužbe je, između ostaloga, bilo utvrđenje ništetnosti ovakvog načina ugovaranja redovne kamate uz ugovornu valutu CHF, prvostupanjski sud se, odlučujući o tužbenom zahtjevu pozvao na pravomoćne odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., odnosno Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača koje obvezuju sud u ovom postupku temeljem Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., 78/2012., 58/2013. i 41/2014. – dalje ZZP/07), te članka 502.a i c ZPP-a.

14. Prema odredbama članka 502.c ZPP, članka 106. stavak 1. i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/2014. i 110/2015. - dalje: ZZP), pravomoćne presude kojima je prihvaćena kolektivna tužba djeluju i prema drugim fizičkim i pravnim osobama koje su pripadnici određenog kolektiviteta, a utvrđujući dijelovi presude imaju obvezujući učinak u individualnim parnicama

15. Prvostupanjski sud, polazeći od činjenice da je vezan odlukama donesenim u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, pravilno zaključuje da su pobijane odredbe predmetnog ugovora nepoštene, a što ih čini ništetnim pozivom na odredbu članka 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 5 Gž-526/2025-2 125/2011., 25/2013., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO/05), te je naložio tuženiku da isplati tužitelju utuženi iznos, po konačno postavljenom tužbenom zahtjevu nakon provedenog financijskog vještačenja, ali je, kako je već navedeno, zbog pogrešnog pravnog pristupa naložio je i isplatu iznosa koji je tužitelj uplatio tuženiku na temelju odredbe članka 3. Dodatka Ugovoru o kreditu, a koji nije bio predmet kolektivnog spora niti je u odnosu na tu odredbe proveden postupak utvrđenja ništetnosti.

16. U prvostupanjskom postupku je nesporno utvrđeno da su tužitelj i tuženik 29. prosinca 2015. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu, odnosno da su izvršili konverziju, te je nesporno utvrđeno da je u postupku konverzije tuženik priznao tužitelju na ime pretplate 3.511,19 € računajući prema tečaju na dan konverzije.

17. Prvostupanjski sud je radi utvrđenje visine postavljenog tužbenog zahtjeva u odnosu na promjenjivost tečaja valute CHF i promjenjivost kamatne stope, proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financije i bankarstvo HKO, te je nakon vještačenja tužitelj specificirao svoj tužbeni zahtjev.

18. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj platio 67.171,56 kuna više u odnosu na anuitete utvrđene s početno ugovorenom kamatnom stopom i srednjim tečajem CHF- a na dan realizacije kredita, da 14.938,88 kuna iznosi razlika glavnice na dan zaključenja Dodatka između neotplaćene glavnice CHF kredita obračunate po tečaju na dan isplate kredita (198.913,96 kuna) i neotplaćene glavnice EUR kredita nakon provedene konverzije u iznosu od 28.009,54 eura (obračunato po tečaju tuženika 213.852,84 kuna), da je konverzijom priznata preplata na dan zaključenja Dodatka od 3.464,98 eura, odnosno 26.455,12 kuna, sukcesivno korištena za podmirenje 50% budućih anuiteta euro kredita.

19. Pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da je tužitelj i nakon provedene konverzije zadržao pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te da korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji i za to dao valjano obrazloženje.

20. Međutim, kako je već navedeno, a nije sporno, prilikom konverzije tužitelju je priznata preplata koja se ima koristiti za namirenje budućih anuiteta u valuti EUR, a koji će dospijevati nakon sklapanja Dodatka ugovoru.

20.1.Kako provedenom konverzijom tužitelju nije naknađena razlika preplate do konverzije, to tužitelj ima pravo na isplatu razlike utvrđenih iznosa preplate s osnove promjenjive kamatne stope i promjene tečaja valute CHF. Tužitelj međutim nema pravo na isplatu iznosa na ime uplate više utvrđene glavnice u konverziji jer u odnosu na tu uplatu izvršenu od stane tužitelja nije utvrđena ništetnost te odredbe Dodatka Ugovoru u kreditu.

21. Valja istaknuti da vještak nije prilikom izračuna u nalazu odbio nesporno priznati iznos preplate po konverziji od preplaćenog iznosa na ime razlika zbog promjene kamatne stope i tečaja valute CHF, po mjesecima, a koji iznos je nesporno priznat tužitelju i isplaćuje mu se kroz buduće anuitete.

22. Stoga je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, te pravilnost primjene materijalnog prava za sada nije moguće utvrditi, pa je na temelju članka 370 ZPP-a, pobijana presuda ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

23. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će pravilno utvrditi činjenično stanje, dajući zadatak vještaku da u izračun preplate s osnove promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF, uključi preplatu priznatu po konverziji u nespornom iznosu od 3.511,19 €, te će donijeti novu odluku kojom će ujedno odlučiti i troškovima ovog žalbenog postupka.

23. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. st. 3 ZPP-a.

U Puli 30. siječnja 2026.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić