Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-801/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Dušanu Trifunoviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika IA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćniku Vladimiru Kvaterniku, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Vladimir Kvaternik i mr.sc. Anamarija Kvaternik iz Rijeke, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj: Psp-16/2021-30 od 15. svibnja 2025., ispravljenog rješenjem istoga suda poslovni broj: Psp-16/2021-33 od 15. svibnja 2025., dana 30. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj: Psp-16/2021-30 od 15. svibnja 2025., ispravljeno rješenjem istoga suda poslovni broj: Psp-16/2021-33 od 15. svibnja 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi parničnih stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje kojim je u točki I. izreke odbio tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da su tuženici GA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i IA iz [adresa], smetali tužiteljicu KA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], u posjedu dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (dijela koji je prije nove katastarske izmjere u zemljišnoj knjizi bio upisan kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), koji je dio prikazan u nalazu vještaka mjerničke struke Nenada Vidmara iz Ravne Gore od 1. lipnja 2017. na skici lica mjesta /Prilog 2 nalaza/ rozim ispunom i rozim slovima oznake A-B-C-D površine 96 m2, na način što su prema saznanju tužiteljice početkom mjeseca travnja 2021. ušli u posjed navedene nekretnine, za što je tužiteljica saznala 21. travnja 2021. i na njoj sagradili montažni objekt - nadstrešnicu (sjenicu) dimenzija cca 5x5 m i visine 2,50-3 m, postavili kiosk dimenzija cca 2,5x2,5 m i visine cca 2,5 m, te odložili na opisanoj nekretnini tužiteljice razne druge pokretne stvari, a na istočnoj strani postavili žičanu ogradu dužine cca 10 m i visine 1,5 m, pa se nalaže tuženicima da u roku od 8 dana uspostave ranije posjedovno stanje na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način što će:

-ukloniti kiosk dimenzija cca 2,5x2,5 m, visine cca 2,5 m, na skici lica mjesta označen brojem 4,

-ukloniti žičanu ogradu dužine cca 10 m, visine 1,5 m, na skici lica mjesta označenu brojem 2 i ukloniti sve druge pokretne stvari koje su postavili na nekretnini tužiteljice.

2. Nalaže se tuženicima da tužiteljici naknade parnični trošak sa zateznom kamatom po godišnjoj stopi utvrđenoj sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a računajući od dana presuđenja pa do isplate, u roku do 8 dana.“

Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da naknadi tuženicima troškove postupka u iznosu od 550,00 EUR.

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona). Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje na način da usvoji tužbeni zahtjev i dosudi joj troškove postupka (uključujući i troškove žalbenog postupka), a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugim sucem.

3. U odgovoru na žalbu tuženici su osporili žalbene navode tužiteljice, navodeći da tužiteljica nije vlasnica ni posjednica nekadašnje k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno dijela sadašnje k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], već da oni gotovo 40 godina posjeduju nekretninu koju tužiteljica naziva „moja“. Osporavaju navod tužiteljice da nije imala saznanja o parnici Ps-3/2019, ukazujući da je u istoj nekoliko puta saslušana, te da njezin punomoćnik u toj parnici zastupa sestru tužiteljice i tuženice FA. Također, ukazuju da je u predmetnom postupku provedeno vještačenje po vještakinji Jasmini Jurinčić, dok je tužiteljica svoj tužbeni zahtjev u dijelu utvrđenja smetanja posjeda postavila prema nalazu vještaka Nenada Vidmara od 1. lipnja 2017., kao i da sporna žičana ograda u skici vještakinje Jasmine Jurinčić nije označena brojem 2. Predlažu odbiti žalbu kao neosnovanu i dosuditi im troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da su ju tuženici smetali u posljednjem mirnom posjedu dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (koji je prije nove katastarske izmjere bio upisan kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a koji dio je u nalazu vještaka Nenada Vidmara od 1. lipnja 2017. prikazan rozim ispunom i rozim slovima A-B-C-D površine 96 m2, na način da su početkom travnja 2021. ušli u posjed navedene nekretnine i na njoj sagradili montažni objekt - nadstrešnicu (sjenicu) dimenzija cca 5x5 metra i visine 2,50-3 m, postavili kiosk dimenzija cca 2,5x2,5 m i visine cca 2,5 m, te na navedenu nekretninu odložili razne druge pokretne stvari, a na istočnoj strani postavili žičanu ogradu dužine cca 10 m i visine 1,5 m, te zahtjev za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja uklanjanjem kioska i žičane ograde te drugih pokretnih stvari.

5.1. Činjenično svoj zahtjev tužiteljica temelji na tužbenim navodima da je u posjedu navedenog dijela nekretnine površine 96 m2, međutim, kada se nalazila na bolničkom liječenju zbog ozljede noge, početkom travnja 2021., tuženici da su ušli u posjed nekretnine i na njoj sagradili nadstrešnicu, postavili kiosk i žičanu ogradu, te odložili razne pokretne stvari. Nakon uviđaja na licu mjesta tužiteljica je navela da je saznala da su tuženici stupili u posjed navedenog dijela njezine nekretnine vjerojatno prije 2021. i to na dijelu na kojem su sagradili ljetnu kuhinju i nadstrešnicu, no nakon toga u travnju 2021. da su ušli u posjed i preostalog spornog dijela nekretnine, tako što su na njega postavili kiosk, žičanu ogradu i odložili razne pokretne stvari, a prije da je tu bila livada i stablo oraha.

5.2. Tuženici su osporili navode tužiteljice o posjedu dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], navodeći da oni koriste predmetni dio nekretnine više desetljeća, održavaju ga čistim i urednim, te su na istom postavili ljetnu kuhinju, sjenicu - nadstrešnicu, kiosk kao spremište za alat, te dio dvorišta ogradili zbog ograničenja kretanja psa. Navode da su radovi na nadstrešnici započeti u jesen 2017., a okončani u proljeće 2019., kiosk da je krajem zime 2021. pomaknut cca 4-5 m bliže kući zbog organiziranja prostora u dvorištu, a žičana ograda da je postavljena još 2008. i 2009. Također, navode da tužiteljica nakon što je odselila iz roditeljske kuće i to od 1980-tih nije bila u suposjedu sporne nekretnine, niti je njezina (su)vlasnica.

6. Na temelju činjenica koje među stranaka nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave i spis P-1045/2020, uviđajem i geodetskim vještačenjem, saslušanjem svjedoka FA, MA, EA, NA i HA, te parničnih stranaka, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da su tužiteljica i tuženica GA sestre, čiji rodbinski i međuljudski odnos je krajnje narušen, time da je njihova sestra i FA, između koje i tuženice GA se vodi više parničnih postupaka u kojima je predmet spora kuća i okućnica u [adresa]

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da nakon što je odselila iz roditeljske kuće na adresi [adresa], negdje krajem 1980-tih, da je posjed nekretnine koje je vlasnica prepustila sestri FA koja živi na toj adresi, u prizemlju kuće, dok tuženici žive na prvom katu te kuće, uglavnom njezina parcela i parcela tuženice da su jedna do druge, istu je obrađivala kao vrt dok je živjela u roditeljskoj kući, dok sada istu održava sestra FA, koja ju je 2021. koristila na način da je na njoj sušila rublje i kosila travu, a 21. travnja 2021. nećakinja MA da joj je javila da je tuženica pomaknula žičanu ogradu u njezinu parcelu za cca 8 m i na istoj postavila nadstrešnicu, kiosk i još neke stvari, odnosno kiosk da je premješten s dotadašnjeg mjesta udaljenog 50-100 m na sadašnje mjesto

- da iz iskaza tuženika proizlazi da su od smrti roditelja konstantno u posjedu spornog dijela nekretnine, da kose i održavaju to zemljište, čiste lišće od stabla oraha i tu odlažu svoje stvari, dok što se tiče nadstrešnice koja se dijelom nalazi na toj površini, istu da su radili u više faza, negdje od 2017. do 2019., dok kiosk koriste za držanje alata te su ga u proljeće 2021. pomaknuli par metara (najviše 4,5-5 m) zbog organizacije prostora i zaštite od vjetra, a žičanu ogradu za cca 1 m da bi dobili prostor za kiosk, a radi se o žici koju su postavili prije 15 godina, uglavnom da je netočno da bi FA na spornoj parceli sušila rublje, već ga suši ispred ulaza u kuću, te ista na prijeporu nema nikakvih svojih stvari, a barku koja je u raspadnom stanju da su upravo oni premjestili s prostora ispred kuće na sadašnju lokaciju, i to kada su uređivali teren (negdje između 2004. i 2007.), te ista nije od NA, već od nekog K s kojim je bila u vezi

- da iz iskaza svjedokinje FA proizlazi da tužiteljica ne koristi prijepor, odnosno koristila ga je kada je živjela u toj kući, iz koje je odselila 1980-tih, te je njoj dozvolila da koristi spornu nekretninu, a koju koristi na način da na njoj postavi pomoćno sušilo za rublje, te se njezin unuk kada dođe kod nje tuda vozi dječjim autom i igra, uglavnom u vrijeme gradnje nadstrešnice da je bila kod kćeri na drugoj adresi, te joj nije poznato vrijeme građenja nadstrešnice, kao ni kada su tuženici pomaknuli kiosk i žičanu ogradu, time da kiosk stalno sele, malo gore, malo dolje i to kada nje nema, kao što pomiču i žičanu ogradu, time da je točno da pomoćno sušilo bude i kraj njezinih ulaznih vrata kada je kiša, kao i da je barka njezine kćeri NA nekad bila ispred kuće, a negdje prije cca 15 godina da su angažirali ljude koji su ju pomaknuli na sadašnje mjesto

- da svjedokinje MA i NA (kćeri FA) i HA (kći tužiteljice) nemaju saznanja kada su tuženici gradili nadstrešnicu, dok za žičanu ogradu i kiosk svjedokinje ZA i HA navode da ih tuženici pomaknu svakih par godina

- da svjedokinja NA navodi da je njezina majka FA cijelu 2021. stanovala kod nje u [adresa], iz razloga što su joj tuženici isključili vodu, a žičanu ogradu da je postavila tužiteljica i tako ogradila svoj dio terena, no istu je za 2-3 m, možda i više, pomaknula tuženica i tamo postavila svoj kiosk koji je prije toga bio na drugom mjestu

- da je svjedok JA potvrdio da su tuženici sporni prostor uvijek koristili, kosili, uređivali stablo oraha i sl., a nadstrešnicu da su počeli graditi 2017., te je ista dovršena 2019., za čije krovište im je dovezao građevinski materijal, o čemu je predočio račun od 17. travnja 2019.

7. Na temelju utvrđenih činjenica, iznoseći stajalište da bi tužiteljica (koja navodi da je nakon što je odselila iz roditeljske kuće na adresi [adresa], posjed nekretnine prepustila sestri) mogla biti posredna posjednica prijepora, a njezina sestra FA neposredna posjednica, te da u toj situaciji tužiteljicu na traženje posjedovne zaštite ovlašćuje odredba čl. 23. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a), međutim, budući da ista nije dokazala da bi faktičnu vlast na prijeporu vršila preko druge osobe - sestre FA i da bi se radilo o njezinom posljednjem mirnom posjedu, prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan. Naime, imajući u vidu narušene odnose stranaka, te okolnost da iz spisa poslovni broj: P- 1045/2020 proizlazi da se stupovi sušila za rublje nalaze na drugom mjestu, dosta udaljenom od prijepora, prvostupanjski sud nije prihvatio navode svjedokinje FA da je na spornom dijelu sušila rublje. Osim toga, utvrdio je da je sporna nadstrešnica dovršena prije sezone 2019., pa je od lipnja 2019. (početka sezone) do travnja 2021. proteklo više od godinu dana, a sukladno odredbi čl. 21. st. 3. ZVDSP-a pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana saznanja za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja. Također, u odnosu na kiosk i žičanu ogradu prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica nije dokazala da bi bila u posljednjem mirnom posjedu tog dijela nekretnine, jer neposredna posjednica FA tijekom 2021. uopće nije stanovala na toj adresi već kod kćeri NA u [adresa], te to što su kako svjedokinja navodi svaki dan došle provjeriti kakvo je stanje na adresi [adresa], ne znači da je svjedokinja na toj adresi sušila rublje ili vršila bilo koji drugi posjedovni čin pa da bi bila u posljednjem mirnom posjedu. Konačno, prvostupanjski sud neosnovanim cijeni tužbeni zahtjev i u odnosu na „razne druge pokretne stvari“, koji zahtjev nije određen, a osim toga tužiteljica navodi da su tuženici nakon podnošenja tužbe uklonili te stvari (daske i ostatke građevinskog materijala), što tuženici osporavaju navodeći da su stvari na nekretnini bile i prije podnošenja tužbe te se i danas na istoj nalaze, dok na očevidu na licu mjesta tužiteljica nije pokazala niti je konstatirano koje su to stvari, niti je tražila da sud iste identificira, time da ni u tom dijelu nije dokazan posljednji mirni posjed.

8. U žalbi tužiteljica ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a navodeći da je obrazloženje rješenja u suprotnosti s nespornim činjenicama i sadržajem zapisnika o provedenim dokazima, a posebno priloženim ispravama, što rješenje čini nerazumljivim i kontradiktornim. Također, ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a navodeći da prvostupanjski sud nije brižljivo cijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno. Osim toga, ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a navodeći da je prvostupanjski sud odlučio o povučenom dijelu zahtjeva, odnosno u svojoj odluci obuhvatio dio tužbenog zahtjeva od kojeg je odustala, što se odnosi na bespravno sagrađenu nadstrešnicu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te na pokretne stvari koje su tuženici nakon podnošenja tužbe uklonili, pa je u odnosu na iste ostala samo kod zahtjeva za donošenje deklaratorne odluke. Nadalje, navodi da je novi dokaz - uvid u spis istoga suda poslovni broj: P-836/2007 (sada Ps- 3/2019) predložila nakon zaključenja pripremnog ročišta, ali iz opravdanog razloga, budući da je neuka stranka te je za navedeni spor (započet daleke 2007., a vođen između njezinih sestara) saznala naknadno i to da se u istom nalazi geodetski nalaz Dubravke Galović u kojem je opisana granica posjeda sadašnjeg prijepora. Osporava stajalište prvostupanjskog suda da je ona posredna posjednica, a FA neposredna posjednica, navodeći da je situacija obrnuta, jer neposredan posjed ima svaka osoba koja neposredno ili preko pomoćnika u posjedovanju vrši posjedovanje stvari. Ističe da iskazi saslušanih svjedokinja potvrđuju navode tužbe, međutim, prvostupanjski sud ih je otklonio jer su njezine bliske srodnice, a odnosi stranaka su teško narušeni. Konačno, ističe da iz izvedenih dokaza i nalaza vještakinje Galović u spisu Ps-3/2019, koji dokaz je odbijen bez opravdanog razloga, proizlazi zaključak suprotan zaključku prvostupanjskog suda o glavnoj činjenici i to da su tuženici radnjama opisanim u tužbi izvršili smetanje posjeda njezine nekretnine, a u namjeri da prošire svoju okućnicu.

9. Sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitujući na takav način pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovom donošenju utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužiteljica ukazuje u žalbi jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, razumljivo je, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su jasni, određeni i bez ikakvog proturječja između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i samih tih isprava ili zapisnika.

11. Nadalje, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a na koju tužiteljica ukazuje u žalbi jer pobijanim rješenjem nije prekoračen tužbeni zahtjev, odnosno prvostupanjski sud je odlučio upravo o tužbenom zahtjevu kako je isti preciziran podneskom tužiteljice od 2. listopada 2024. (str. 78 spisa). Tim podneskom, kao ni na ročištu za glavnu raspravu održanom 22. travnja 2025. tužiteljica nije izjavila djelomično povlačenje tužbe, već naprotiv „da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva (str. 2 i 78 spisa)“.

12. Nije počinjena niti daljnja bitna povreda odredaba parničnog postupka koju tužiteljica ističe u žalbi, i to bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje će uzeti kao dokazane došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, koji imaju realnu podlogu u činjeničnoj građi koja se nalazi u spisu.

12.1. Također, nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 299. st. 2. ZPP-a na koju tužiteljica sadržajno upućuje u žalbi, jer je i prema ocjeni ovog suda, navedeni dokaz (uvid u spis Ps-3/2019, vođen između njezinih sestara) tužiteljica, zastupana po kvalificiranom punomoćniku, trebala predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

13. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tužiteljice kojima osporavaju utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda pravilno primijenio materijalno pravo.

14. Prije svega valja reći da je pravilno stajalište prvostupanjskog suda da bi u okolnostima koje sama iznosi „da je posjed nekretnine koje je vlasnica prepustila sestri“, tužiteljica imala status posrednog posjednika (jer je prepustila posjed drugome), dok bi njezina sestra FA imala status neposrednog posjednika, a ne pomoćnika u posjedovanju. Ovo iz razloga što je pomoćnik u posjedovanju osoba koja faktično drži stvar, ali nema vlastitu volju posjedovati, već postupa isključivo prema uputama posjednika, dok tužiteljica u ovom postupku iznosi tvrdnju da njezina sestra ima samostalnu faktičnu vlast nad nekretninom i koristi je za sebe, a ne samo po njezinim uputama.

15. Međutim, odlučnu okolnost koja se odnosi na posljednji mirni posjed spornog dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužiteljica i prema ocjeni ovog suda, tijekom postupka nije dokazala. Naime, nedvojbeno je da tužiteljica ne koristi prijepor i na istom ne izvršava faktičnu vlast osobno, međutim, na temelju izvedenih dokaza ne može se sa sigurnošću zaključiti ni da bi tužiteljica faktičnu vlast na prijeporu vršila preko druge osobe - svoje sestre FA. Navod tužiteljice da je njezina sestra taj dio nekretnine 2021. koristila na način da je na njemu sušila rublje i kosila travu, nije saglediv u kontekstu iskaza svjedokinje NA koja je izjavila da je njezina majka FA cijelu tu godinu (2021.) stanovala kod nje u [adresa], slijedom čega nije uvjerljivo ni logično da bi na sporni dio nekretnine dolazila sušiti rublje i kositi travu, što osim toga svjedokinja FA u svojem iskazu ni ne navodi (da bi navedene radnje poduzimala kada je stanovala kod kćeri), time da na okolnost da navedena svjedokinja 2021. i prethodnih godina na spornom dijelu nije poduzimala nikakve posjedovne čine, ukazuje prema mišljenju ovoga suda i okolnost da nema saznanja kada je na spornom dijelu izgrađena nadstrešnica, kao ni kada su poduzete ostale (utužene) radnje navodnog smetanja posjeda. Osim toga, da se radilo o dijelu nekretnine u posljednjem mirnom posjedu tužiteljice, za pretpostaviti je da bi ista, obzirom na poremećene odnose između stranaka, reagirala podnošenjem tužbe već prilikom izgradnje nadstrešnice, za koju je tijekom postupka utvrđeno da je dovršena 2019.

16. Stoga se neosnovanim ukazuju žalbeni navodi tužiteljice kojima ustraje u tvrdnji da se sporna površina nalazi u njezinom posljednjem mirnom posjedu, kao i navodi kojima preocjenjuju izvedene dokaze i iznosi vlastitu, no pogrešnu ocjenu dokaza, koja nema realnu podlogu u činjeničnoj građi u spisu, dajući odlučujući značaj iskazima svjedokinja čije saslušanje je predložila, a koje su redom njezine bliske srodnice i sve u narušenom odnosu s tuženicima, te čiji su navodi o spornim okolnostima protivni ostalim izvedenim dokazima, pa ih prvostupanjski sud osnovano nije prihvatio.

17. Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZVDSP-a posjednik kojemu je posjed samovlasnio smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanja ubuduće. Sukladno stavku 2. istog članka sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, a prema čl. 23. st. 1. ZVDSP-a zaštitu posjeda ovlašten je tražiti i posredni posjednik.

18. Kako tužiteljica nije dokazala činjenicu da je bila posljednja mirna posjednica spornog dijela predmetne nekretnine, neodlučne su okolnosti koja se tiču eventualnog čina smetanja, pa u tom smislu i žalbeni navodi tužiteljice koji se odnose na radnje tuženika kojima da je smetan njezin posjed nisu od odlučnog značenja i ne zahtijevaju ocjenu ovog drugostupanjskog suda.

19. Iz navedenih razloga, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno prava iz čl. 21., 22. i 23. ZVDSP-a, kao i odredbu čl. 221.a ZPP-a, te odbio tužbeni zahtjev.

20. Tužiteljica u žalbi navodi da pobija i odluku o troškovima postupka, međutim, ne iznosi nikakve konkretne razloge osporavanja te odluke, pa kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, to se žalba tužiteljice ukazuje neosnovanom i u tom dijelu.

21. Stoga je žalbu tužiteljice valjalo odbiti i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijano rješenje.

22. Obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom, njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. ZPP- a). Također, tuženicima nije priznat trošak sastavljanja odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za odlučivanje o žalbi (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 30. siječnja 2026.

Sudac

Snježana Šaško