REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž R-12/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Lidiji Klašnja-Petrović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radi Šunjić, odvjetnici u Splitu protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupanog po punomoćnici Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, rješavajući žalbu tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Splitu, od 21. studenog 2025., poslovni broj: Pr- 1218/2023-18., 30. siječnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužiteljice TH iz [adresa] te se preinačava rješenje o troškovima postupka sadržano u presudi Općinskog suda u Splitu, od 21. studenog 2025., poslovni broj: Pr-1218/2023-18 (točka II izreke) te se sudi:

Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split, OIB: 51401063283, Split, Spinčićeva 1 da tužiteljici TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 671,70 eura (umjesto iznosa od 73,10 eura), na račun punomoćnice tužiteljice odvjetnice Martine Radić Šunjić, koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od 21. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split da tužiteljici TH plati troškove žalbenog postupka u iznosu od 31,25 EUR-a, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud presudio je:

"I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od 01. kolovoza 2018.g. do 30. rujna 2024.g. u ukupnom iznosu od 109,11 eura zajedno s pripadajućom:

zakonskom kamatom koja na iznos od 9,91 eura teče od 15. rujan 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 4,64 eura teče od 15. listopad 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 34,75 eura teče od 15. studeni 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 2,33 eura teče od 15. prosinac 2018. zakonskom kamatom koja na iznos od 12,61 eura teče od 15. ožujak 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 12,53 eura teče od 15. travanj 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 3,27 eura teče od 15. prosinac 2019. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,58 eura teče od 15. veljača 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 9,56 eura teče od 15. travanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,16 eura teče od 15. srpanj 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,33 eura teče od 15. listopad 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,26 eura teče od 15. prosinac 2020. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,19 eura teče od 15. veljača 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,11 eura teče od 15. ožujak 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 4,36 eura teče od 15. srpanj 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,76 eura teče od 15. listopad 2021. zakonskom kamatom koja na iznos od 4,48 eura teče od 15. veljača 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 5,44 eura teče od 15. travanj 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 1,12 eura teče od 15. kolovoz 2023. zakonskom kamatom koja na iznos od 0,72 eura teče od 15. listopad 2023. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II, Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 73,10 eura,na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.“

2. Protiv točke II izreke prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže dosuditi joj cjelokupno zatražene parnične troškove. Traži trošak žalbe.

2.1. U žalbi navodi da zbog primjene odredbe iz članka 193. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, tuženik nema pravo na naknadu troškova zastupanja jer je tužiteljica u cijelosti uspjela s postavljenim tužbenim zahtjevom i da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o parničnom postupku i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika na štetu tužiteljice, smatrajući da je konačni uspjeh tužiteljice u sporu samo 12%, budući da se tuženik nije u zakonom propisanom roku od 15 dana izjasnio o djelomičnom povlačenju tužbe, već je na ročištu od 8. listopada 2025. izjavio da se protivi smanjenju tužbenog zahtjeva pa da se zbog toga treba smatrati da je tuženik pristao na djelomično povlačenje tužbe, slijedom čega da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu, kako u pogledu osnove tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva, zatim da je prvostupanjski sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev bez ikakvog odbijajućeg dijela, a da prilikom odlučivanja o troškovima postupka utvrdio uspjeh tužiteljice od 56% i isti dodatno umanjio za uspjeh tuženika od 44%, ocjenjujući konačni uspjeh tužiteljice samo s 12% zbog čega tvrdi da je presuda u ovom dijelu proturječna sama sebi, što predstavlja bitnu povredu odredaba Zakona o parničnom postupku iz članka 354. stavka 2. točka 11. istog zakona.

2.2. U daljnjem dijelu žalbe navodi da je podnijela dopuštenu stupnjevitu tužbu jer nije raspolagala svim ispravama nužnim za određivanje tužbenog zahtjeva i da nije bilo mjesta za pozivanje tužiteljice na određivanje tužbenog zahtjeva, a kako protiv tog prvostupanjskog rješenja žalba nije bila dopuštena da je tužiteljica bila prisiljena postaviti napamet određeni tužbeni zahtjev i nakon financijskog vještačenja nepotrebno smanjivati tužbeni zahtjev, zatim da je tuženik naknadno nepotrebno angažirao punomoćnika u osobi odvjetnika i da je takvo postupanje tuženika bilo isključivo usmjereno na stvaranje parničnih troškova radniku te da ovakav postupak predstavlja nemoralno postupanje i zlouporabu prava koju sud prema odredbi članka 3. stavka 3. Zakona o parničnom postupku nije trebao uvažiti te da je upitna sama svrsishodnost angažiranja odvjetnika kod postojanja pravne službe tuženika.

2.3. Osim toga tužiteljica ističe da tuženiku zbog navedenih činjenica nisu niti nastali troškovi zastupanja po odvjetniku prije smanjenja tužbenog zahtjeva pa se u odnosu na iznesene žalbene navode poziva na presude županijskih sudova, zatim ističe da trošak vještačenja predstavlja nužni trošak za vođenje parničnog postupka s obzirom na osporavanje osnove i visine tužbenog zahtjeva i da je ovaj trošak trebao biti priznat u cijelosti bez ikakvog umanjenja, kao i trošak sastava podneska od 12. rujna 2024. jer je tužiteljica po nalogu suda morala postaviti tužbeni zahtjev, a osim toga tim podneskom se obrazloženo očitovala na navode iz odgovora na tužbu i dopune odgovora na tužbu pa slijedom toga smatra da je počinjena bitna povreda iz članka 354. Zakona o parničnom postupku, kao i pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz članka 356. navedenog Zakona.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, međutim osnovano tužiteljica navodi da obrazloženje parničnog troška proturječi izreci prvostupanjske presude, čime je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. To međutim u konkretnom slučaju nije razlog za ukidanje odluke o parničnom trošku jer je nedostatke u prvostupanjskoj odluci moguće otkloniti u ovom žalbenom postupku, kao i pravilno primijeniti materijalno pravo, sve primjenom odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a, u svezi članka 381. ZPP-a i članka 380. točka 3. ZPP-a.

6. Prvenstveno osnovano tužiteljica ističe da je u cijelosti uspjela u sporu kako u pogledu osnove tužbenog zahtjeva tako i u pogledu visine tužbenog zahtjeva te da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je o trošku odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, koja se primjenjuje u slučaju djelomičnog uspjeha u sporu.

6.1. Sukladno odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. U konkretnom slučaju tužiteljica je u cijelosti uspjela u postupku prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu zbog čega je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio trošak primjenom članka 154. stavka 2. ZPP-a, umjesto primjenom članka 154. stavka 1. ZPP-a. S obzirom na to da je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev, tužiteljica osnovano ukazuje da obrazloženje odluke o troškovima proturječno izreci prvostupanjske presude, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 154. stavka 2. točka 11. ZPP- a. Jedina iznimka od navedenog pravila iz članka 154. stavka 2. ZPP-a odnosi se na situaciju smanjenja tužbenog zahtjeva, u kojem se slučaju naknada troškova za poduzete radnje određuje prema vrijednosti spora u vrijeme njihova poduzimanja i to isključivo u odnosu na odluku o zahtjevu za naknadu troškova tuženiku temeljem članka 158. stavku 1. ZPP-a. Prema relevantnim odredbama ZPP-a i pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 26. travnja 2021., smanjenje tužbenog zahtjeva smatra se povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva, a protivljenje takvom smanjenju tužbenog zahtjeva predstavlja protivljenje povlačenju dijela tužbenog zahtjeva.

6.2. Međutim, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud nije odbio dio tužbenog zahtjeva koji je tužiteljica povukla i kojem se povlačenju dakle tuženik protivio, a tuženik nije tražio donošenje dopunske presude u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva niti je potraživao troškove pozivom na odredbu članka 158. stavka 1. ZPP-a pa tužiteljici troškove valja u cijelosti odmjeriti prema članku 154. stavku 1. ZPP-a.

7. Iako tužiteljici troškovi vještačenja pripadaju u cijelosti prema odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, ipak valja istaknuti da tužiteljica osnovano navodi da joj ovi troškovi pripadaju u cijelosti i u slučaju djelomičnog uspjeha u postupku, budući da je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva zbog čega je vještačenje u postupku bilo neophodno radi pravilnog i potpunog utvrđenja tražbine tužiteljice. Nadalje tužiteljice pripada i nagrada za sastav podneska od 12. rujna 2024. , kojim se tužiteljica detaljno očitovala na odgovor na tužbu budući da je tuženica osporila osnovanost tužbenog zahtjeva pa je prvostupanjski sud tužiteljici neosnovano navedeni trošak uskratio.

8. Slijedom navedenog, tužiteljici na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023; dalje Tarifa) i članka 154. stavka 2. ZPP-a, u svezi sa člankom 155. ZPP-a, pored troškova priznatih od strane prvostupanjskog suda, koji se odnose na: sastav tužbe, zastupanja na tri ročišta, sastav podneska od 31. srpnja 2025., pristupa na objavu presude i PDV-a, što iznosi 343,75 eura, pripadaju i daljnji troškovi parničnog postupka: za sastav podneska od 12. rujna 2024., kojim se tužiteljica obrazloženo očitovala na odgovor na tužbu u iznosu od 62,50 eura s PDV-om i plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura pa tužiteljici pripadaju ukupni troškovi postupka u iznosu od 671,70 eura.

9. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda i osnovane žalbe tužiteljice, preinačeno je prvostupanjsko rješenje o troškovima postupka sadržano u točki II izreke presude te je tužiteljici dosuđen trošak postupka u iznosu od 671,70 eura.

10. Budući da je tužiteljica uspjela sa žabom priznati su joj i troškovi žalbe prema vrijednosti spora osporavanog dijela presude i sukladno Tbr. 10. točka 4. (žalba protiv rješenja) u iznosu od 31,25 eura (25,00 eura za sastav žalbe i 6,25 eura na ime PDV-a).

11. U odnosu na preostale žalbene navode valja ukazati da je prvostupanjski sud pravilno pozvao tužiteljicu na postavljanje određenog tužbenog zahtjeva jer je svrha stupnjevite tužbe omogućiti utuženje tražbina čija visina, količina ili neki drugi relevantan sadržaj tužitelju nisu u cijelosti poznati zbog toga što mu te podatke tuženik (kojemu su ti podaci poznati i istima raspolaže) odbija priopćiti, što znači da se tužbeni zahtjev u takvom slučaju ostvaruje prvo kao tzv. manifestacijski zahtjev za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a zatim kao kondemnatorni zahtjev za ispunjenje tražbine. U konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da joj tuženik na njezin zahtjev nije dostavio podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi i bez kojih objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev, što je i suština stupnjevite tužbe iz članka 186.a ZPP-a pa je pravilno prvostupanjski sud rješenjem, koje zapravo ima značenje rješenja iz čl. 109. ZPP, kojim se tužitelj poziva otkloniti nedostatke svoje tužbe, pozvao tužiteljicu postaviti određeni tužbeni zahtjev.

11.1. U odnosu na navode tužiteljice da je prvostupanjski sud trebao onemogućiti tuženiku zastupanje po odvjetniku, odnosno spriječiti navodnu zlouporabu prava u postupku, za istaći je da pravo stranke pa stoga i pravne osobe imenovati punomoćnika u parnici, zakonom je zajamčeno pravo, koje se ne može isključiti niti ograničiti i da je pravna osoba ovlaštena poduzimati radnje u postupku putem odvjetnika, neovisno o postojanju vlastite pravne službe.

12. Iz naprijed navedenih razloga, na temelju članka 373.a stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a, u svezi članka 381. ZPP-a i članka 380. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 30. siječnja 2026.

Sutkinja

Lidija Klašnja-Petrović