REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-244/2025-2.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović-Terzić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Osenfor d.o.o., Osijek, Ivana Gundulića 5, OIB: 36470500923, zastupan po punomoćniku Marku Markiću, odvjetniku iz Zagreba, Kneza Višeslava 11, protiv tuženika SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi naplate tražbine, rješavajući žalbu tužitelja protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u presudi Općinskog suda u Virovitici od 31. siječnja 2025., poslovni broj: Povrv-81/2024-12., 30. siječnja 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja Osenfor d.o.o. Osijek kao neosnovana i potvrđuje se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Virovitici od 31. siječnja 2025., poslovni broj: Povrv-81/2024-12., pod točkom II. izreke.
II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Brigite Anđal – Mlinarić iz Pitomače, posl. br. Ovrv-3586/2024, javnobilježnički predmet UPP/OS-Ovrv-714/2024 od 8. kolovoza 2024. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju OSENFOR d.o.o., Osijek, Ivana Gundulića 5, OIB: 36470500923 namiri tražbinu u iznosu od 9,56 eura uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 01.01.2024. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 06939751607, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 100,00 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 06939751607, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena koje teku od 31. siječnja 2025., kao dana donošenja presude do isplate, sve to u roku od 15 dana."
2. Protiv odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u presudi suda prvog stupnja tužitelj je pravodobno podnio žalbu. U žalbi ističe da je pogrešan stav suda prvog stupnja kada mu je priznao isključivo javnobilježničke troškove postupka u iznosu od 25,00 eura. Navodi da je u pripremnom podnesku od 20. studenoga 2024. jasno i određeno naznačio troškove koje potražuje, te ih uredno specificirao.
2.1. Nadalje ističe da je zamjenica punomoćnika tužitelja na ročištu održanom 31. siječnja 2025. izričito navela da tužitelj potražuje troškove ovršnog postupka, parnični trošak, te sudsku pristojbu na presudu.
2.2. Slijedom navedenoga predlaže da mu se dosude i daljnji troškovi, i to: trošak prvostupanjskog parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, trošak ovršnog postupka u iznosu od 75,00 eura, trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura, kao i trošak sastava žalbe u iznosu od 75,00 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi da je postupak započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku 17. lipnja 2024. Javni bilježnik je, sukladno članku 281. stavku 1. i 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 dalje: OZ), 27. lipnja 2024. uputio ovršeniku obavijest radi dobrovoljnog ispunjenja obveze u roku od 15 dana. Ovršenik je dugovanje u cijelosti podmirio 2. srpnja 2024., dakle unutar roka određenog navedenom obavijesti. Unatoč navedenom, javni bilježnik je 8. kolovoza 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, jer ovrhovoditelj nije povukao prijedlog za ovrhu unatoč tome što je dug podmiren, te je stoga ovršenik podnio pravodoban prigovor na takvo rješenje o ovrsi, pa je postupak, sukladno članku 58. stavku 1. OZ-a, nastavljen kao parnični postupak. U parničnom postupku rješenje o ovrsi je ukinuto, a tužbeni zahtjev odbijen je u cijelosti.
6. S obzirom na to da je ovršenik pravodobno ispunio svoju obvezu, sukladno članku 281. stavku 2. OZ-a, pa troškovi nastali nakon podmirenja duga ne predstavljaju opravdane troškove ovršnog postupka u smislu članka 14. stavka 1. istoga Zakona. Stoga je sud prvog stupnja pravilno priznao tužitelju samo nužne javnobilježničke troškove u iznosu od 25,00 eura.
7. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da mu pripadaju i daljnji ovršni, te parnični troškovi. Naime, u parničnom postupku tužbeni zahtjev tužitelja odbijen je u cijelosti, zbog čega tužitelj, sukladno članku 154. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), nema pravo na naknadu parničnih troškova. Prema članku 155. ZPP-a, stranci se priznaju samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice, što u konkretnom slučaju nije ispunjeno.
8. Pri tome, žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je tijekom postupka specificirao troškove koje potražuje nisu odlučni za drukčiju odluku u ovoj pravnoj stvari. Iz stanja spisa proizlazi da su ovršni troškovi od strane tužitelja bili navedeni i specificirani, kao i parnični troškovi. Međutim, navedena okolnost nije od odlučnog značaja za pravilnost pobijane odluke.
9. Naime, neovisno o tome jesu li parnični troškovi bili određeno specificirani, tužitelju ti troškovi, s obzirom na ishod parničnog postupka u kojem je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti, ne pripadaju sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a. Jednako tako, iako su ovršni troškovi bili specificirani, oni ne predstavljaju opravdane troškove ovršnog postupka u smislu članka 14. stavka 1. OZ-a, budući je ovršenik pravodobno ispunio obvezu prije donošenja rješenja o ovrsi.
10. Stoga propust u obrazloženju prvostupanjskog suda u dijelu koji se odnosi na specifikaciju parničnih troškova ne utječe na zakonitost i pravilnost odluke o troškovima postupka, jer tužitelju, s obzirom na navedene odlučne činjenice i mjerodavne zakonske odredbe, osporavani troškovi ne pripadaju.
11. Slijedom navedenoga žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena u odluci o troškovima postupka (točka II. izreke), sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.
12. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom nije uspio, sukladno članku 166. stavku 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.
Slavonski Brod, 30. siječnja 2026.
Sutkinja
Irena Dikanović-Terzić
