REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
P-60/2022-56
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrei Grahovac, u pravnoj stvari tužiteljice KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Špehar & Špehar & Rukavina iz Zagreba, protiv I. tužene MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupaju odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Mladen Markoč, Relja Pećina i Fran Kušeta iz Zagreba i II. tuženog Zavarovalnica Sava, d.d., Republika Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, OIB:16760357166, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 16. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, uz javnu objavu 30. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e
I I. tužena MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženi Zavarovalnica Sava d.d., Republika Slovenija, Maribor, Cankarjeva ulica 3, OIB: 16760357166, dužni su solidarno platiti tužiteljici KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 96.887,65 eura (devedesetšesttisuća osamstoosamdesetsedameuraišezdesetpetcenti) sa zateznim kamatama 4. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II I. tužena MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je platiti tužiteljici KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.112,35 eura (šesttisućastodvanaesteuraitridesetpetcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice KĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji glasi:
„ I-tuženica MĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna je platiti tužiteljici KĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od:
- 28.771,32 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 504,76 EUR od 10.01.2019.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.02.2019.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.03.2019.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.04.2019.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.05.2019.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.06.2019.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.07.2019.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.08.2019.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.09.2019.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.10.2019.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.11.2019.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.12.2019.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.01.2020.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.02.2020.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.03.2020.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.04.2020.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.05.2020.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.06.2020.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.07.2020.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.08.2020.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.09.2020.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.10.2020.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.11.2020.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.12.2020.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.01.2021.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.02.2021.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.03.2021.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.04.2021.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.05.2021.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.06.2021.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.07.2021.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.08.2021.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.09.2021.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.10.2021.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.11.2021.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.12.2021.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.01.2022.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.02.2022.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.03.2022.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.04.2022.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.05.2022.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.06.2022.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.07.2022.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.08.2022.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.09.2022.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.10.2022.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.11.2022.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.12.2022.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.01.2023.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.02.2023.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.03.2023.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.04.2023.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.05.2023.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.06.2023.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.07.2023.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.08.2023.god. do isplate,
- 504,76 EUR od 10.09.2023.god. do isplate,
- 60.400,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 03. siječnja 2022. do isplate,
- 622,14 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 03. siječnja 2022. do isplate,
- 3.421,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2022. do isplate“,
kao neosnovan.
IV Nalaže se I. tuženoj MĆ iz [adresa] da isplati tužiteljici KĆ iz [adresa] prouzročeni parnični trošak u iznosu od 18.572,92 eura sa zateznim kamatama od 30. siječnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V U preostalom dijelu u iznosu od 19.690,00 eura zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija se kao neosnovan.
O b r a z l o ž e n j e
1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je njezin bivši suprug BĆ **.**.2019. sklopio Ugovor o kupoprodaji na kojem je ovjeren potpis prodavateljice pred javnim bilježnikom MĆ, ovdje I. tuženom pod brojem Ov-114/19 temeljem kojeg je isti uknjižio svoje pravo vlasništva na nekretnini upisanoj kao zk. tijelo AI (prvi odjeljak) u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], stambena zgrada [adresa] sagrađena na čest.br. 1021/3 na kojem je temeljem odredbe čl. 66. i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uspostavljeno i sa istim neodvojivo povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine upisanog kao zk. tijelo AII (drugi odjeljak) kojega u naravi predstavlja trosobni stan broj 2 na IV. katu – orijentacija istok u površini od 76,84 čm. Navedeni kupoprodajni ugovor u cijelosti je realiziran, isplaćena je kupoprodajna cijena te je BĆ ishodio uknjižbu prava vlasništva i stupio u posjed predmetnog stana. Nadalje navodi da je BĆ prije i nakon sklapanja predmetnog ugovora upotrijebio svu dužnu pažnju koju bi upotrijebio ne samo svaki drugi prosječan čovjek, već i pažnju koju bi upotrijebio osobito pažljiv i savjestan čovjek. Navodi da je BĆ zajedno sa tužiteljicom, sa kojom je tada još bio u braku, u listopadu 2018. stupio u prvi kontakt sa prodavateljicom, da bi u narednim mjesecima više puta pregledavali stan koji im je pokazivala osoba za koju su vjerovali da je vlasnica stana, ĐĆ. U svrhu realizacije kupoprodaje angažirali su odvjetnike iz Odvjetničkog društva Zečević i dr. koji su provjeravali zemljišno knjižno stanje i pripremili tekst ugovora. Isplata kupoprodajne cijene izvršena je 4. siječnja 2019. u gotovini na ruke prodavateljice, koja novčana sredstva je tužiteljica podigla sa svojih računa u bankama. BĆ je prebacio režije i ostale komunalne usluge kao i pričuvu na svoje ime i nije imao razloga posumnjati da se prodavateljica lažno predstavlja. Tužiteljica u tužbi navodi da je u tijeku parnični postupak pod poslovnim brojem P-608/19 po tužbi ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] protiv tuženog BĆ radi utvrđenja da je Ugovor o kupoprodaji od 4. siječnja 2019. nepostojeći i ne proizvodi pravni učinak te radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, koju tužbu tužiteljica temelji na tvrdnji da nikada nije sklopila navedeni kupoprodajni ugovor s BĆ kao kupcem te da se navodna prodavateljica prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora kod javnog bilježnika vjerojatno poslužila osobnom iskaznicom koja glasi na njezino ime, ali koja je najvjerojatnije krivotvorena. U tom je postupku provedeno grafološko vještačenje kojim je utvrđeno da potpis prodavateljice na Ugovoru o kupoprodaji od 4. siječnja 2019. nije ispisala ĐĆ. Navela je da je izvršena zabilježba tog spora u zemljišnim knjigama pa ne može izvršiti prijenos prava vlasništva na svoje ime niti raspolagati nekretninom, ne može uložiti u adaptaciju i opremanje stana kako bi ga mogla iznajmiti na tržištu. Tijekom postupka tužiteljica je obavijestila sud da je pravomoćno okončan parnični postupak koji je vođen pod brojem P-608/2019 u pravnoj stvari tužiteljice ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] protiv tuženog BĆ koji je okončan donošenjem presude od 20. prosinca 2022. kojom je utvrđeno da je navedeni ugovor o kupoprodajni nekretnini od 4. siječnja 2019. nepostojeći i ne proizvodi pravni učinak te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda upis brisanja uknjižbe provedene temeljem tog ugovora u korist BĆ uz istovremeni upis prava vlasništva u korist tužiteljice ĐĆ. Tužiteljica navodi da je u tom postupku utvrđeno da vlasnica nekretnine ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] nikada nije sklopila prethodno citirani kupoprodajni ugovor, da se prilikom sklapanja ugovor u javnobilježničkom uredu navodna prodavateljica poslužila osobnom iskaznicom koja glasi na ime ĐĆ, a koja je najvjerojatnije krivotvorena i ne pripada ĐĆ. Nakon primitka navedene tužbe u predmetu broj P-608/19, BĆ podnio je kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu. Ističe kako prema Zakonu o javnom bilježništvu javni bilježnici odgovaraju za svoj rad te smatra da je javni bilježnik dužan nadoknaditi štetu koju je prouzročio povredom svoje službene dužnosti u smislu odredbe čl. 42. st.1. tog Zakona. Za prouzročenu štetu javni bilježnik odgovara po općim pravilima za naknadu štete temeljem čl. 1045., čl. 342. i čl. 10. Zakona o obveznim odnosima pri čemu javni bilježnik odgovara solidarno sa javnobilježničkim prisjednikom i vježbenikom ako ih je ovlastio da samostalno obave radnju. Javni bilježnik MĆ imala je zaključenu policu osiguranja od profesionalne odgovornosti javnih bilježnika kod II. tuženika. Odgovornost javnog bilježnika vidi u tome što javni bilježnik i djelatnici njezinog ureda kojima je povjerila obavljanje te radnje prilikom ovjere potpisa na spornom ugovoru nisu postupali sa dužnom pažnjom prema uobičajenom i propisanom načinu obavljanja djelatnosti, čime je za kupca nastala šteta jer je zaključio kupoprodajni ugovor s nepoznatom osobom koja se lažno predstavljala kao ĐĆ te joj isplatio kupoprodajnu cijenu od 103.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Šteta ne bi nastala da je I. tužena uočila nedostatke na osobnoj iskaznici kojom se prezentirala navodna prodavateljica, ističući da su I. tuženoj u tu svrhu dostupni podaci Porezne uprave i MUP-a, kao i Javnog internetskog registra vjerodostojnih osobnih i putnih isprava (PRADO). Tužiteljica i BĆ su bivši brani drugovi čiji je brak razveden presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob-4/20 od 3. ožujka 2020., a 23. travnja 2020. zaključili su ugovor o utvrđenju i podjeli bračne stečevine kojim je navedeni stan u cijelosti pripao u vlasništvu tužiteljice. Također ugovorili su da BĆ ustupa tužiteljici bez naknade sve tražbine po osnovi naknade štete od javnog bilježnika MĆ, njezine prisjednice ZĆ od osiguravajućeg društva kod kojeg je javni bilježnik osigurana od profesionalne odgovornosti, a koje bi bile posljedica gubitka prava vlasništva na predmetnoj nekretnini. Tužiteljica navodi da BĆ nikada ne bi zaključio predmetni kupoprodajni ugovor niti isplatio kupoprodajnu cijenu da je znao da se nepoznata osoba lažno predstavlja kao prodavateljica. Tužiteljica navodi da bi od trenutka kupoprodaje nekretnine do danas ubirala plodove od najma odnosno zakupa navedenog stana te bi prema redovnom tijeku stvari ostvarila i dobit zbog povišenja vrijednosti nekretnine na tržištu. Slijedom navedenog tužiteljica tvrdi da joj je I. tužena prouzročila štetu koja se sastoji od iznosa plaćene kupoprodajne cijene u visini od 103.000,00 eura, izgubljene dobiti zbog nemogućnosti iznajmljivanja nekretnine u iznosu od 3.000,00 kuna mjesečno od trenutka kupoprodaje do podnošenja tužbe, izgubljene dobiti koju bi ostvarila zbog povišenja vrijednosti nekretnine u iznosu od 15.000,00 eura te troška zastupanja u iznosu od 4.687,50 kuna koji je platila odvjetniku u premetu broj P-608/19. Slijedom navedenog temeljem konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 31. srpnja 2025., ispravljenog i dopunjenog na zapisniku od 30. rujna 2025., traži od suda da obveže I. i II. tuženike na solidarnu isplatu iznosa plaćene kupoprodajne cijene stana od 96.887,65 eura (do iznosa ugovorenog limita osiguranja) sa zateznim kamatama od 4. siječnja 2019. do isplate, te da obveže I. tuženu na isplatu daljnjeg iznosa plaćene kupoprodajne cijene stana od 6.112,35 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2019. do isplate, iznosa od 28.771,32 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa u visini od 504,76 eura počevši od 10. siječnja 2019. do zaključno 10. rujna 2023. na ime izgubljene dobiti, iznosa od 60.400,00 eura sa zateznim kamatama od 3. siječnja 2022. na ime povišenja vrijednosti nekretnine, iznosa od 622,14 eura sa zateznim kamatama od 3. siječnja 2022. na ime plaćenog troška zastupanja odvjetniku u predmetu br. P-608/2019 i iznosa od 3.421,00 euro sa zateznim kamatama od 20. prosinca 2022. na ime troškova parničnog postupka u predmetu br. P-608/2019, uz zahtjev za naknadu prouzročenog parničnog troška od I. tužene u iznosu od 38.262,92 eura sa zateznim kamatama na stvarne izdatke od dana kada su učinjeni, a na odvjetnički trošak od dana donošenja presude do isplate.
2. I. tužena u odgovoru na tužbu protivila se tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako osnovanosti tako i visini navodeći da tužiteljica u tužbi nije predložila nikakve dokaze u cilju utvrđivanja postojanja pretpostavki za odgovornost za štetu, a to su štetna radnja štetnika, nastala šteta, uzročna veza između (navodne) štetne radnje i štete, protupravnost štetne radnje i krivnja štetnika. I. tužena čini nespornim da je 4. siječnja 2019. u svojstvu javnog bilježnika pod brojem Ov-114/19 ovjerila potpis BĆ i prodavatelja na ugovoru o kupoprodaji nekretnine, da se BĆ upisao kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi, da je istovjetnost potpisa prodavatelja na Ugovoru o kupoprodaji utvrđen uvidom u osobnu iskaznicu prodavatelja broj 105162264 izdanu od PU zagrebačke te da se pred ovim sudom vodi parnični postupak pod broj P-608/19, dok je sporno postojanje pretpostavke odgovornosti I. tužene za štetu, osnova i visina tužbenog zahtjeva. I. tužena je navela da tužiteljica u tom trenutku nije pretrpjela još nikakvu štetu jer je njezin bivši suprug upisan kao vlasnik nekretnine, a na istoj je upisana zabilježba spora, što tužiteljicu ne sprječava da upiše svoje pravo vlasništva na nekretnini. Eventualna šteta povezana je sa činjenicom gubitka prava vlasništva na nekretnini pa bi šteta eventualno mogla nastati u slučaju donošenja pravomoćne presude u predmetu br. P-608/2019 kojom bi bilo utvrđeno da je kupoprodajni ugovor nepostojeći i ne proizvodi pravne učinke. U pogledu odgovornosti javnih bilježnika za štetu I. tužena navodi da je mjerodavna odredba čl. 42. Zakona o javnom bilježništvu, dok javni bilježnik prilikom ovjere potpisa postupa na način kako je to propisano čl. 60. st. 1. i 2. te čl. 77. st. 1. Zakona o javnom bilježništvu. I tužena tvrdi da je u konkretnom slučaju upravo tako i postupljeno. O identitetu BĆ i prodavatelja I. tužena se uvjerila uvidom u njihove osobne iskaznice provjerivši jesu li osobe koje svojom fizionomijom odgovaraju osobama na fotografijama sa osobnih iskaznica, pri čemu osobne iskaznice nisu imale nikakva oštećenja niti bilo kakve druge nedostatke koje bi I. tuženu navele da posumnja u njihovu valjanost ili istovjetnost osoba koje su joj pristupile. Također je provjerila odgovaraju li potpisi potpisnika sa osobnih iskaznica potpisima na dokumentima na kojima su njihovi potpis ovjeravani. Stoga smatra da je u potpunosti ispunila obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupajući s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima. Nadalje navodi da javni bilježnici ne raspolažu niti su dužni raspolagati sredstvima koja im omogućuju provjeru autentičnosti dokumenata na temelju kojih bi mogli utvrditi istovjetnost osoba čije potpise ovjeravaju pa se ne može očekivati da kao javni bilježnik utvrdi da je pojedina isprava koja joj je podnesena krivotvorena. Naglašava da se ne može očekivati od javnog bilježnika da bez da za to potrebne opreme i pristupa bazama podataka koje mu nisu dostupne, istražuje autentičnost isprave koja uobičajenim pregledom pažnjom dobrog stručnjaka ne daje ni jedan razlog za u to posumnjati. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva navodi da se dijelovi tog zahtjeva međusobno isključuju, a neki su proturječni navodima same tužiteljice u tužbi. Tijekom postupka istaknula je i prigovor promašene pasivne legitimacije budući da nije sporno da je potpis kupca i prodavatelja na spornom ugovoru ovjerila javnobilježnička prisjednica ZĆ. Također, osporila je da je preslika osobne iskaznice koja prileži spisu ona osobna iskaznica koju je navodna ĐĆ upotrijebila prilikom ovjere potpisa na ugovoru. Osim toga, drži da je isplata kupoprodajne cijene neovisna o radnji javnog bilježnika jer je ugovor sklopljen kad su se stranke suglasile o svim bitnim sastojcima ugovora, a ovjera potpisa je potrebna pretpostavka tek za provedbu uknjižbe prethodno sklopljenog ugovora. Slijedom svega navedenog traži od suda da tužbeni zahtjev odbije, a tužiteljicu obveže na naknadu parničnog troška u iznosu od 30.698,61 euro.
3. II. tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju, ali ističe prigovor limita koji je ugovoren u iznosu od 730.000,00 kuna po štetnom događaju, u koji se ubrajaju kamata, glavnica i svi troškovi postupka. II. tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužiteljice jer nije bila stranka u postupku sklapanja ugovora o kupoprodaji niti u pravnom odnosu sa I. tuženom, a time i sa II. tuženikom. Iz tužbe proizlazi da su tužiteljica i njezin bivši suprug mjesecima prije sklapanja ugovora bili u kontaktu sa prodavateljicom koju su i fizički vidjeli u nekoliko navrata pa je stoga pretpostavka da su se suprug tužiteljice i navodna ĐĆ uobičajeno ponašali pred javnim bilježnikom, zbog čega I. tužena nije imala razloga posumnjati u istovjetnost prodavateljice nekretnine. II. tuženik kao osiguratelj I. tužene ne odgovara tužiteljici za pretrpljenu štetu prvenstveno iz razloga pomanjkanja aktivne legitimacije, a podredno i zato jer ne postoje razlozi koji bi upućivali na povredu službene dužnosti I. tužene. I. tužena kao javni bilježnik nije mogla uočiti da je osobna iskaznica navodne prodavateljice krivotvorena, podaci iz osobne iskaznice odgovarali su podacima o vlasnici nekretnine u izvatku iz zemljišnih knjiga, potpis na osobnoj iskaznici bio je identičan potpisu na ugovoru, a fizički lik osobe koja je pristupila potpisivanju ugovora odgovarao je fotografiji na osobnoj iskaznici. Iz priložene dokumentacije proizlazi da da osobna iskaznica koja je I. tuženoj bila predočena u trenutku potpisivanja spornog ugovora u potpunosti odgovara izgledu osobnih iskaznica koje se inače koriste u prometu. Stoga smatra da je I. tužena postupala sa dužnom pažnjom pa niti ona niti II. tuženik ne mogu odgovarati za navodnu štetu. Upravo suprotno, drži da tužiteljica i njezin suprug nisu postupali sa dužnom pažnjom. II. tuženi ističe da tužiteljica ničim nije dokazala da je novac u visini kupoprodajne cijene uistinu predan navodnoj ĐĆ, a osporava i osnovanost zahtjeva za naknadom štete zbog izgubljene zarade, kao i zahtjev za povratom iznosa plaćenog odvjetniku na ime troškova zastupanja u parničnom postupku ovoga suda br. P-608/19. Traži od suda da tužbeni zahtjev odbije obveže tužiteljicu na naknadu parničnog troška u iznosu od 19,59 eura.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 4. siječnja 2019. (list 9 – 12 spisa), u rješenje ovoga suda broj Z-663/2019 od 10. siječnja 2019. (list 13 spisa), u potvrde Privredne banke Zagreb d.d. i Raiffeisenbank Austria d.d. o isplatama novčanih sredstava (list 14 – 16 spisa), u e-mail od 2. siječnja 2019. (list 17 spisa), u uplatnicu Zagrebački holding d.o.o. (list 18 spisa), u zahtjev za ponovnu uspostavu isporuke električne energije na obrascu HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o. (list 19 spisa), u ispis oglasa za prodaju predmetnog stana s internetskih stranica (list 20 – 23 spisa), u prijedlog za uknjižbu od 4. siječnja 2019. (list 24 spisa), u privremeno porezno rješenje Porezne uprave područnog ureda Zagreb od 5. ožujka 2019. (list 26 spisa), u izvadak iz knjige položenih ugovora + povijesni prikaz, broj [broj poduloška]/ zk. ul [broj ZK uloška] knjiga PU Trnje (list 27 – 31 spisa), u preslike osobnih iskaznica na ime ĐĆ (list 32 – 34 spisa), u izvadak iz matice rođenih Matičnog ureda Maksimir na ime EĆ (list 35 – 36 spisa), u izvadak iz matice vjenčanih Matičnog ureda Maksimir od 30. kolovoza 2016. (list 37 – 38 spisa), u nalaz i mišljenje sudskog vještaka za rukopise Darinke Tratnik dipl. iur. izrađen za potrebe parničnog postupka u predmetu broj P-608/2019 od 16. prosinca 2021. (list 39 – 47 spisa), u prijavu o kaznenom djelu od 4. ožujka 2019. (list 49 – 51 spisa), u potvrdu MUP- a PU zagrebačke II. PP Zagreb od 30. siječnja 2019. (list 52 spisa), u policu osiguranja od odgovornosti broj 130002349 Sava osiguranje d.d. (list 53 spisa), u dopis od 16. svibnja 2019. (list 54 spisa), u podnesak tuženika u predmetu ovoga suda broj P-608/19 od 14. lipnja 2019. (list 55 spisa), u račun broj 085/1/1/20 od 10. veljače 2020. i broj 242/1/2/19 od 9. svibnja 2019. (list 56 – 57 spisa), u Ugovor o utvrđenju i podjeli bračne stečevine od 23. travnja 2020. (list 58 – 62 spisa), u Presudu i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 608/19-48 od 20. prosinca 2022. s klauzulom pravomoćnosti (list 111 – 121 spisa), u preslike dijelova sudskog spisa, zapisnika s ročišta ovog suda broj P-608/19 (list 122 – 135 spisa), u izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz, k. o. [katastarska općina] zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list 136 -143 spisa), u ispis iz registra PRADO – Public Register of Authentic identity and travell Documents Online za hrvatske osobne iskaznice važeće u periodu od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2013. te od 1. srpnja 2013. do 8. lipnja 2025. (list 144 – 157 spisa), u potvrdu o izvršenom uvidu u podatke Porezne uprave i potvrdu o izvršenom uvidu u podatke MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu na ime ĐĆ i BĆ (158 – 159 i 198 – 201 spisa), u dopis Odvjetničkog društva Špehar & Špehar u zastupanju BĆ upućen javnom bilježniku MĆ od 5. srpnja 2019. sa potvrdama o primitku pošiljke i povratnicama (list 160 – 166 spisa), u uvjete za osiguranje od odgovornosti javnih bilježnika Sava osiguranje d.d. (list 175 – 178 spisa), u račun od 4. siječnja 2019. (list 197 spisa), u Ugovor o ustupu tražbine od 11. prosinca 2023. (list 219 – 224 spisa), u dopis Hrvatske javnobilježničke komore od 25. travnja 2024. (list 240 – 242 spisa), u presliku spisa zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-5044/19 Ozn. Z- 663/19, u spis ovoga suda broj P-608/19, u presliku spisa Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru broj KP-DO-53/20, u spis MUP-a PU Zagrebačke, II. PP Zagreb broj 511-19-28/3- 194/19, proveo dokaz građevinskim vještačenjem po sudskom vještaku Mladenu Ožiću dipl. ing arh. od 24. listopada 2024. (list 264 – 281 spisa) te saslušanjem sudskog vještaka, proveo dokaz saslušanjem svjedoka ZĆ, BĆ, KĆV, FĆ i ĐĆ te tužiteljice.
5. Između stranaka nije sporno da je I. tužena 4. siječnja 2022. u svojstvu javnog bilježnika pod brojem Ov-114/19 ovjerila potpis BĆ iz [adresa] u svojstvu kupca i ĐĆ iz [adresa] u svojstvu prodavatelja, čiju istovjetnost je utvrdila uvidom u njihove osobne iskaznice, nakon čega se BĆ temeljem tog ugovora upisao kao vlasnik u zemljišne knjige, da je I. tužena 4. siječnja 2022. bila osigurana policom osiguranja od odgovornosti kod II. tuženika te da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-608/2019 od 20. prosinca 2022. utvrđeno da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 4. siječnja 2019. na kojem je javna bilježnica MĆ ovjerila potpis tužiteljice ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao prodavateljice, pod brojem OV-114/19 i u kojem Ugovoru je kao kupac naveden tuženik BĆ, 49710085552, iz [adresa], nepostojeći i ne proizvodi pravni učinak te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu suda upis brisanja uknjižbe provedene temeljem tog Ugovora.
6. Sporan je prigovor aktivne legitimacije tužiteljice, prigovor promašene pasivne legitimacije I. tužene, odgovornost I. i II. tuženika za štetu te osnova i visina štete.
7. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 4. siječnja 2019. proizlazi da je zaključen između ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao prodavateljice i TĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao kupca čiji je predmet stambena zgrada [adresa], sagrađena na čest.br. 1021/3, upisana u knjigu položenih ugovora Trnje, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišno knjižni odjel, broj [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi trosobni stan broj 2 na IV (četvrtom) katu – orijentacija istok u površini 76,84 čm, koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, zajedno sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom zajedničkih dijelova zgrade, uređaja i zemljišta na kojima je zgrada sagrađena koji odgovara veličini stana u odnosu na cjelinu zgrade i zemljišta, sukladno čl. 68, 69 i 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. U čl. 2. ugovorena je kupoprodajna cijena u ukupnom iznosu od 103.000,00 eura plativo u protuvrijednosti kuna obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate. U čl. 3. Ugovora ugovorne strane su sporazumno utvrdile da je kupac prilikom potpisivanja ugovora isplatio prodavatelju cjelokupni iznos od 103.000,00 eura plativo u protuvrijednosti kuna obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, primitak kojeg iznosa prodavatelj potvrđuje vlastoručnim potpisom na Ugovoru. U čl. 5. Ugovora prodavatelj jamči kupcu da je nekretnina njegovo isključivo vlasništvo, da na njoj ne postoje nikakva prava trećih osoba te da nije opterećena nikakvim uknjiženim niti ne uknjiženim teretima i da se glede navedene nekretnine ne vodi nikakav sudski postupak. Prodavateljica je u čl. 6. Ugovora izdala kupcu i tabularnu izjavu da na temelju tog ugovora može, bez danjeg pitanja i odobrenja, upisati pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, a svoje ime u zemljišnom knjigama. Ugovor je potpisan od strane prodavatelja i kupca a njihovi potpisi ovjereni su od javnog bilježnika MĆ iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-114/2019 dana 4. siječnja 2019. Iz žiga ovjere proizlazi da je ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u njezinoj nazočnosti priznala potpis na pismenu kao svoj, da je potpis na pismenu istinit te da je istovjetnost podnositelja pismena utvrdila temeljem osobne iskaznice broj [broj osobne iskaznice] PU Zagrebačka. Također, navedeno je da je BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] u njezinoj nazočnosti priznao potpis na pismenu kao svoj , da je potpis na pismenu istinit te da je istovjetnost podnositelja pismena utvrdila temeljem osobne iskaznice broj [broj osobne iskaznice] PU Zagrebačka.
8. Uvidom u potvrdu Privredne banke Zagreb d.d. od 3. siječnja 2019. proizlazi da je tužiteljica podigla sa svoga računa iznos od 33.000,00 eura, dok je uvidom u potvrde Raiffeisenbank Austria d.d. od 2. siječnja 2019. i 4. siječnja 2019. podigla sa svoga računa iznos od 8.500,00 eura te iznos od 59.000,00 eura, ukupno 100.500,00 eura.
9. Uvidom u rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-663/2019 od 10. siječnja 2019., kao i uvidom u izvadak u knjige položenih ugovora broj [broj poduloška] zk. ul. [broj ZK uloška] knjiga PU Trnje proizlazi da je BĆ temeljem navedenog kupoprodajnog ugovora izvršio uknjižbu prava vlasništva na svoje ime.
10. Uvidom u preslike osobnih iskaznica koje se nalaze na listu 32 – 34 spisa proizlazi da je u spis dostavljena preslika lica i poleđine osobne iskaznice na ime ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa datumom rođenja **.**.1977. sa prebivalištem u [adresa], broj osobne iskaznice [broj osobne iskaznice] izdane od PU Zagrebačke 15. rujna 2012. sa rokom važenja do 15. rujna 2022. Također dostavljena je preslika lica osobne iskaznice na ime ĐĆ, sa datumom rođenja **.**.1983. broj osobne iskaznice [broj osobne iskaznice] sa rokom važenja do 27. lipnja 2022. Na licu obje osobne iskaznice vidljivi su vlastoručni potpisi osobe na čije ime osobna iskaznica glasi, koji se razlikuju.
11. Uvidom u spis ovoga suda broj P-608/2019 utvrđeno je da je 6. veljače 2019. tužiteljica ĐĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] podnijela tužbu protiv tuženog BĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] radi utvrđenja da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 4. siječnja 2019. na kojem je javna bilježnica MĆ ovjerila potpis tužiteljice ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] kao prodavateljica pod brojem OV-114/19 u kojem ugovoru je kao kupac naveden tuženik BĆ, 49710085552, iz [adresa], nepostojeći i ne proizvodi pravni učinak te radi uspostave ranijeg zemljišno knjižnog stanja, koji je parnični postupak okončan presudom od 20. prosinca 2022. kojom je tužbeni zahtjev usvojen u cijelosti, a koja je presuda postala pravomoćna 5. siječnja 2023.
12. Uvidom u Ugovor o utvrđenju i podjeli bračne stečevine od 23. travnja 2020. (list 58 – 62 spisa) utvrđeno je da je zaključen između KĆ i BĆ, kojim su kao bivši bračni drugovi izvršili podjelu bračne stečevine koja se sastoji od stana u [adresa], u [adresa], površine 75 m2, spornog trosobnog stana br. 2 na IV. katu – orijentacija istok u površini od 76,84 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi u [adresa], sagrađenoj na čest.br. 1021/3, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina] te pokretne imovine, koja je imovina u cijelosti pripala u vlasništvo Tužiteljici. U ugovoru je navedeno da je sporni stan kupljen novčanim sredstvima tužiteljice koja proizlaze iz njezinog nasljedstva, zbog čega se radi o njezinoj posebnoj imovini. Stranke su konstatirale i da se pred ovim sudom vodi parnični postupak pod brojem P-608/19 po tužbi ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] protiv tuženog BĆ radi utvrđenja da je Ugovor o kupoprodaji od 4. siječnja 2019. nepostojeći i ne proizvodi pravni učinak te radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, pa ukoliko sud u tom postupku usvoji tužbeni zahtjev i KĆ izgubi pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, da će se otvoriti pitanje naknade štete od osoba odgovornih za nevaljanost tog ugovora, u prvom redu javnog bilježnika MĆ i njezine prisjednice ZĆ koja je ovjerila potpise na tom ugovoru te osiguravajućeg društva Sava osiguranje d.d. kod kojeg je javni bilježnik osigurana od odgovornosti. Tim ugovorom BĆ je bez naknade prenio na ovdje tužiteljicu sve eventualne buduće tražbine po osnovi naknade štete od javnog bilježnika MĆ, njezine prisjednice ZĆ, odnosno osiguravajućeg društva Sava osiguranje d.d. koje bi mu kao oštećeniku u tom slučaju pripale. Eventualne buduće tražbine po osnovi naknade štete KĆ ovlaštena je zahtijevati od štetnika u svoje ime i za svoj račun, a po potrebi to pravo ostvarivati i sudskim putem. BĆ se obvezao da će po potrebi ovdje tužiteljici tražbinu po osnovi naknade štete od odgovornih osoba (javnog bilježnika, prisjednika, osiguravajućeg društva Sava osiguranje d.d. te moguće drugih odgovornih osoba) ustupiti posebnim ugovorom po pravomoćnom okončanju parničnog postupka pred ovim sudom posl. br. P-608/2019. Potpisi ugovornih strana na tom ugovoru ovjereni su od javnog bilježnika.
13. Uvidom u Ugovor o ustupu tražbine od 11. prosinca 2023. (list 219 – 224 spisa) utvrđeno je da je zaključen između BĆ kao cedenta i KĆ kao cesionara kojim je cedent prenio na cesionara u cijelost svoje tražbine koje su nastale kao posljedica utvrđenja da je Ugovor o kupoprodaji sklopljen 4. siječnja 2019. između BĆ kao kupci i ĐĆ kao prodavatelja nepostojeći, slijedom čega je naložena uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, kako je to naloženo pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-608/2019 od 20. prosinca 2022. U čl. 3. Ugovora o ustupu tražbine navedeno je da cedent ustupa i prenosi na cesionara bez naknade točno određenu tražbinu prema solidarnim cesusima MĆ i Zavarovalnica Sava d.d. u iznosu od 96.887,65 eura sa zateznim kamatama od 4. siječnja 2019. do isplate, tražbinu prema cesusu MĆ u iznosu od 6.112,35 eura sa zateznim kamatama tekućim od 4. siječnja 2019. do isplate, u iznosu od 22.695,60 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa u visini od 398,17 eura počevši od 10. siječnja 2019. do zaključno 10. prosinca 2022. koji ustup cesionar prihvaća. Navedeno je da je cesionar jedini i isključivi vlasnik i nositelj cijelih tražbina navedenih u Ugovoru, sa tim tražbinama povezanih sporednih prava te svih eventualnih budućih tražbina po bilo kojem osnovu i prema bilo kojim osobama, a koje bi tražbine proisticale iz osnove navedene u tom Ugovoru. Potpisi stranaka na Ugovoru ovjereni su od javnog bilježnika.
14. Odredbom čl. 80. st. 1. ZOO-a propisano je da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Prema tome, sukladno Zakonu mogu se prenositi novčane i novčane tražbine, sadašnje i buduće tražbine, dospjela, nedospjela i zastarjela potraživanja, uključujući sporna potraživanja.
15. Za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju (čl. 82. st. 1. ZOO-a). Tužiteljica tijekom postupka nije dostavila dokaz o tome da je prije podnošenja ove tužbe obavijestila I i II tuženike o ustupu tražbine, međutim, obavještavanje dužnika nije pretpostavka valjanosti ugovora o cesiji. U svakom slučaju I i II tuženici se smatraju obaviještenima o ustupanju tražbine dostavom predmetne tužbe na odgovor.
16. Tužitelj kao primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, pa tako dužnik može primatelju isticati i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju (čl. 84. st. 1. i 2. ZOO-a). S tražbinom prelaze na primatelja i sva sporedna prava kao što je pravo na kamate (čl. 81. st. 1. ZOO-a).
17. U smislu prethodno iznesenog, sud zaključuje da nije osnovan prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužiteljice u ovoj pravnoj stvari.
18. Odredbom čl. 126. st. 2. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 87/93., 29/94., 16/07., 75/09., 120/16. i 57/22 – dalje: ZJB) propisano je da javnobilježnički prisjednik može obavljati sve poslove koje je po zakonu ovlašten obavljati javni bilježnik, a Hrvatska javnobilježnička komora mu, samo na zahtjev javnog bilježnika, može ograničiti obavljanje pojedinih poslova iz djelokruga poslova javnog bilježnika. Prema čl. 126. st. 5. ZJB-a propisano je da svi poslovi koje obavi javnobilježnički prisjednik imaju isti pravni učinak kao da ih je neposredno obavio sam javni bilježnik i javni bilježnik odgovara za obavljanje tog posla, dok je u čl. 42. st. 1. ZJB-a propisano da je javni bilježnik dužan naknaditi štetu koju je drugom načinio povredom svoje službene dužnosti, a u st. 3. je propisano da javnobilježnički prisjednik i vježbenik odgovaraju kao i javni bilježnik za štetu koju prouzroče povredom službene dužnosti pri samostalnom obavljanju kakve radnje u skladu sa tim zakonom, pri čemu javni bilježnik odgovara solidarno sa javnobilježničkim prisjednikom i vježbenikom ako ih je ovlastio da samostalno obave radnju.
19. Među strankama nije sporno da je u konkretnom slučaju ovjeru potpisa stranaka na spornom Ugovoru o kupoprodaji izvršila tada javnobilježnička prisjednica ZĆ u javnobilježničkom uredu ovdje I. tužene. I. tužena je potvrdila, a što je vidljivo iz njezinih navoda u podnesku od 3. studenog 2023. da je javnobilježnička prisjednica ZĆ bila ovlaštena samostalno poduzeti navedenu radnju, što uz primjenu materijalnih propisa dovodi do zaključka da je I. tužena solidarno odgovorna za štetu koju je javnobilježnička prisjednica počinila prilikom vršenja navedene radnje. Stoga nije osnovan niti prigovor promašene pasivne legitimacije I. tužene.
20. Prerthodno je već navedeno da javni bilježnik odgovara za štetu koju je drugom prouzročio povredom svoje službene dužnosti (čl. 42. st. 1. ZJB-a), za koju štetu odgovara po općim pravilima za naknadu štete po kojima se odgovara za štetu koju su počinile službene osobe (čl. 42. st. 2. ZJB-a).
21. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugom prouzroči štetu, dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži njezinu naknadu i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štetne posljedice, pri čemu sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.
22. Tužiteljica je iskazala da je pronašla oglas kojim je predmetni stan oglašen za prodaju na internetskom portalu za oglašavanje INDEKS.hr. Suprug i ona su u to vrijeme intenzivno tražili stan koji bi kupili, uredili i iznajmljivali te na taj način osigurali dodatni prihod. Nazvala je broj iz oglasa i javila se gospođa koja se predstavila kao ĐĆ te su dogovorile prvi sastanak i razgledavanje nekretnine krajem listopada 2018. Gospođa ih je dočekala ispred zgrade na adresi [adresa] te su zajedno liftom otišli na četvrti kat. Radilo se o prvom stanu desno do lifta. Gospođa je otključala stan te su ga razgledali i postavili joj razna pitanja o tome čuje li se buka iz obližnje javne garaže, je li okolina mirna i slična pitanja i ona im je na sva ta pitanja uredno odgovorila te im je čak rekla da je u pripremnoj fazi obnova fasade. Sljedećeg dana ponovno su došli razgledati stan na danjem svjetlu, a posljednji puta 4. siječnja 2019. na dan kupoprodaje. Gospođu koja se predstavila kao prodavateljica tražili su dokumente stana i ona im je potvrdila da je isključiva vlasnica stana te im je proslijedila zk izvadak putem WhatsAppa sredinom studenog 2018. kao i presliku svoje osobne iskaznice. Tu dokumentaciju su proslijedili Odvjetničkom društvu Zečević i odvjetnik im je krajem studenog javio da se u zk izvatku nalazi zabilježba. Tu su informaciju prenijeli prodavateljici koja im je nakon kraćeg vremena proslijedila ispravak zk izvatka. Iz odvjetničkog društva Zečević su im nakon ponovne provjere javili da je prisutna još neka zabilježba, nakon čega je prodavateljica 22. prosinca 2018. dostavila drugi ispravak zk izvadak, nakon čega im je iz Odvjetničkog društva Zečević potvrđeno da je gruntovno stanje sada čisto te su odlučili kupiti taj stan. U odvjetničkom društvu Zečević pripremili su kupoprodajni ugovor te su dogovorili da će ugovor biti potpisan 4. siječnja 2019. To jutro su još jednom obišli stan koji je izgledao identično kao i kada su ga u prva dva navrata obilazili. Vidjelo se da u stanu nitko ne živi, ali to ih nije zabrinjavalo jer im je prodavateljica rekla da živi u inozemstvu i želi stan prodati kako bi svojoj kćerki mogla kupiti drugu nekretninu. Upisali su stanje svih brojila i nakon toga otišli na kavu jer su čekali da se otvori Raiffeisenbanka u kojoj je imala otvoren račun. Nakon što su podigli novac, suprug i prodavateljica otišli su potpisati ugovor u Odvjetničko društvo Zečević i ovjeriti ugovor kod javnog bilježnika, a ona je otišla na posao. Prema pričanju bivšeg supruga, nakon ovjere potpisa kod javnog bilježnika još jednom su se vratili u ured odvjetnika FĆ gdje je prodavateljici isplaćena kupoprodajna cijena. Nema neposrednih saznanja o tome na koji način je teklo potpisivanje ugovora i ovjera potpisa kod javnog bilježnika, ali joj je suprug ispričao da kada su došli u javnobilježnički ured, javnog bilježnika tamo nije bilo. Iz ovjere potpisa vidljivo je da je ovjeru potpisa izvršila javnobilježnička prisjednica. Suprug joj nakon potpisa i ovjere ugovora nije rekao da bi bilo ikakvih problema prilikom ovjere ugovora, sve je teklo glatko. Prodavateljica se legitimirala istom osobnom iskaznicom koju su oni već ranije vidjeli, a o tome su razgovarali nakon što su zaprimili tužbu gospođe ĐĆ. Nakon što su joj je predani na uvid preslici osobnih iskaznica koje se nalaze uz tužbu na listu 32-34 spisa tužiteljica je iskazala da se na presliku prve stranice (licu) osobne iskaznice koja se nalazi na listu 33 spisa nalazi fotografija osobe koja im se predstavila kao vlasnica i prodavateljica stana, dok je osobu čija se fotografija nalazi na presliku lica osobne iskaznice na listu 32 spisa vidjela prvi puta kao tužiteljicu u predmetu povodom njezine tužbe za utvrđenje da predmetni kupoprodajni ugovor ne postoji. U policiji kao i prijašnjoj parnici opisala je gospođu koja se predstavila kao prodavateljica stana kao crnokosu, visine oko 170cm, lošeg tena i izraženog make up-a. Do preslika osobne iskaznice na listu 33 spisa koja je priložena uz tužbu došla je na način da joj je prodavateljica tu osobnu iskaznicu poslala putem WhatsAppa zajedno sa preslikom zk izvatka tijekom trajanja pregovora o kupnji nekretnine, odnosno ista je poslana putem WhatsAppa na broj telefona supruga.
23. Svjedok ZĆ iskazala je da se konkretne ovjere kupoprodajnog ugovora te gospodina BĆ i gospođe koja se predstavila kao ĐĆ ne sjeća pa može govoriti samo načelno. Prilikom ovjere potpisa stranke se legitimiraju sa osobnim dokumentom, najčešće osobnom iskaznicom. Službenice u uredu podatke iz osobnog dokumenta upisuju u kompjuter, a nakon ovjere potpisa pregledavaju se izjave nakon čega ona dokument potpisuje. Identitet osobe ne provjerava se na drugi način osim uvidom u osobnu iskaznicu ili putovnicu, međutim službenici na raspolaganju imaju program koji se zove NOTAR putem kojeg su povezani sa servisima kao što je MUP te se provjerava slažu li se osobni podaci iz dokumenta kao što su ime, prezime, datum rođenja i slično sa podacima iz službene evidencije. Niti javni bilježnici niti službenici u uredu ne prolaze nikakvu edukaciju kojom bi bili osposobljeni za uočavanje kakvih nepravilnosti u smislu vjerodostojnosti dokumenata kojima se osobe legitimiraju. U javnobilježničkom uredu službenici su ti koji su ovlašteni vršiti uvid u osobnu iskaznicu osobe čiji se potpis ovjerava, odnosno utvrđivati njezin identitet. Javni bilježnik uz sav ostali posao ne bavi se provjerom identiteta stranke prilikom ovjere potpisa. Nakon što je svjedoku predočen preslik osobnih iskaznica koje se nalazi na listu 32 te na listu 33 i 34 spisa, iskazala je da se ne sjeća osoba čije se slike na tim iskaznicama nalaze niti joj uvid u te iskaznice išta govori. Kada se provjeravaju podaci koji se nalaze u osobnom dokumentu i uspoređuju sa podacima iz službenih evidencija MUP- a i Porezne uprave provjerava se naročito datum rođenja, adresa i rok valjanosti dokumenta, jer ukoliko je dokument istekao dobivaju povratnu informaciju da isti nije važeći. Ukoliko se podaci ne podudaraju ne vrše ovjeru potpisa te o tome obavještavaju policiju ili javnobilježničku komoru. Ne zna od koje godine se na osobnim iskaznicama nalazi podatak o OIB [osobni identifikacijski broj]u. Nakon što su joj predočene potvrde o izvršenom uvidu u podatke MUP-a i Porezne uprave koji se nalaze uz podnesak I. tuženika od 3. studenog 2023. na listu 198 do 201 spisa, iskazala je kako može potvrditi da potvrde o izvršenom uvidu odgovaraju po svom izgledu potvrdama u koje imaju uvid kroz program NOTAR. Službenice u uredu same provjeravaju te podatke i iste ne donose njoj na uvid. Pod uvjetom da se podaci ne bi podudarali i da nešto ne bi bilo uredu službenice su dužne obavijestiti ju o tome. U konkretnom slučaju ne sjeća se da bi je itko o nečem takvom obavijestio, a nije obaviještena jer je vjerojatno sve bilo uredu. Odmah nakon što službenice prime osobni dokument od stranke čiji se potpis ovjerava vrše provjere kroz službe evidencije, a ukoliko je osobno prisutna pri ovjeri i sama izvrši uvid u te podatke. U sustavu NOTAR u vrijeme zaključenja spornog ugovora nije bila dostupna fotografija osobe čiji se podaci provjeravaju. Ne bi izvršili ovjeru potpisa da je bilo koji podatak u osobnoj iskaznici odudarao od podataka iz evidencije.
24. Svjedok BĆ je iskazao da je tužiteljica, njegova tadašnja supruga, preko oglasa tražila stan koji bi kupili. Osobi koja je stan oglasila javili su se neposredno te je dogovoren prvi susret radi razgledavanja stana tako što su došli pred zgradu, a gospođa koja se predstavila kao ĐĆ dočekala ih je ispred ulaza te ih dopratila do stana na način da su najprije ušli u haustor, pa u lift te se popeli na 4. kat. Prodavateljica je otključala vrata stana i pokazala im stan koji je bio namješten. Sveukupno su dolazili razgledavati stan oko 2 do 3 puta i svaki puta bi se gospođa ĐĆ spustila sa 4. kata i izašla pred zgradu po njih i odvela ih gore. Prošlo je oko 2 mjeseca od prvog razgledavanja stana pa do trenutka kada su se odlučili na kupnju. Gospođa koja se predstavila kao vlasnica stana predočila im je vlasnički list u kojem je zamijetio određene zabilježbe. Stan nisu htjeli kupiti dok se te zabilježbe ne uklone i tek kada je nekretnina bila bez tereta odlučili su se za kupnju. Sve vlasničke listove do tada im je prezentirala prodavateljica, a kada im je predočila vlasnički list bez tereta, slikao ga je kao i njezinu osobnu iskaznicu i te je fotografije putem WhatsAppa proslijedio odvjetniku FĆ, zamolio da još jednom provjeri stanje u zemljišnim knjigama i da sastavi ugovor. Na dan potpisivanja ugovora prodavateljica i on su došli u ured odvjetnika FĆ i tamo su potpisali ugovor i izbrojali novac. Zadržao je novac u kuverti do ovjere potpisa kod javnog bilježnika, a nakon toga je cjelokupni iznos kupoprodajne cijene u kuverti predan prodavateljici. Nakon potpisivanja ugovora u odvjetničkom uredu sa prodavateljicom je otišao kod javnog bilježnika. Stavili su svoje osobne iskaznice i primjerke ugovora na visoki pult koji se nalazi u javnobilježničkom uredu. Ne sjeća se tko je od službenica uzeo te dokumente, ali one su dalje radile klasične javnobilježničke poslove. Nakon ovjere potpisa na ugovoru odvjetnik je proveo sve poslove potrebne za uknjižbu i misli da je uknjižen kao novi vlasnik već sljedećega dana. Planirao je taj stan uređivati, međutim nešto više od mjesec dana nakon zaključenja ugovora o kupoprodaji primio je tužbu od tužiteljice ĐĆ koja u svojoj tužbi tvrdi da se netko drugi lažno predstavio kao ona i prodao njezin stan. Nakon što sam primio tužbu, o tome je obavijestio svoju tadašnju suprugu, a stan je prenesen u njezino vlasništvo nakon toga. Razlog prijenosa vlasništva na stan uglavnom je bilo njegovo zdravstveno stanje. Nakon što su svjedoku predočene preslike osobnih iskaznica na listu 32- 34 spisa, iskazao je kako se fotografija osobe koja mu je prodala stan i predstavila se kao vlasnica nalazi na osobnoj iskaznici na listu 33 spisa, a to je ujedno i osobna iskaznica kojom se prodavateljica legitimirala kod javnog bilježnika. Gospođa mu je osobnu iskaznicu dala u ruke te ju je on položio na neki papir te ju fotografirao. Ne sjeća se svog iskaza kojeg je dao u parničnom postupku koji se vodio po tužbi gospođe ĐĆ. Na pitanje iz kojeg razloga u tom iskazu nije spominjao slanje fotografije osobne iskaznice putem WhatsAppa svome odvjetniku iskazao je da ga o tome tada nitko nije pitao. Na današnjem ročištu sutkinja ga je pitala da opiše kako je tekao postupak zaključenja ugovora i zbog toga je to spomenuo. Ne zna broj osobne iskaznice kojom se prodavateljica legitimirala kod javnog bilježnika niti datum njezinog rođenja na osobnoj iskaznici. Ne zna broj svoje osobne iskaznice, imao ju je u rukama posljednji puta prije otprilike 5 minuta, ne zna točno do kojeg datuma njegova osobna iskaznica vrijedi. Na upit kako onda može tvrditi da se sjeća osobne iskaznice prodavateljice nakon toliko vremena, rekao je da je tada doživio najveći šok u svom životu i da je prevaren za novčani iznos veći od 100.000,00 eura, a to je nešto što se ne zaboravlja. Kada je u rukama držao osobnu iskaznicu navodne ĐĆ nije primijetio da s tim dokumentom nešto ne bi bilo uredu, bila je slična njegovoj osobnoj iskaznici. Odvjetnik FĆ bio je prisutan prilikom brojanja novaca u njegovom odvjetničkom uredu. Nije bio prisutan kada je novac predao navodnoj ĐĆ. Taj novac je predao navodnoj ĐĆ odmah nakon ovjere potpisa u prostorijama ureda javnog bilježnika. Ne sjeća se je li netko iz ureda javnog bilježnika bio prisutan kada je predao novac, sjeća se da su se okrenuli leđima službenicima u uredu. Sjeća se da je bio u MUP-u na Črnomercu gdje je davao iskaz, a misli da je kaznenu prijavu protiv NN osobe podnio odvjetnik FĆ. Nema nikakvih saznanja odnosno povratnih informacija u vezi te kaznene prijave jer mu se iz MUP- a više nitko nije javio.
25. Svjedok KĆV iskazala je da se sjeća zaključenja kupoprodajnog ugovora između BĆ koji je njen ujak i gospođe koja se predstavila kao ĐĆ. Ujak ju je kontaktirao negdje u studenom 2018. i zamolio da mu provjeri stanje u zemljišnim knjigama za jednu nekretninu. Izvršila je provjeru i vidjela da je nekretnina opterećena zabilježbom ovrhe te je provjerila u sudskoj pisarnici i saznala da se radi o nekoj ovrsi za uzdržavanje, a na zemljišnoknjižnom izvatku bila je još neka zabilježba tako da je ujaka obavijestila da zemljišnoknjižno stanje nije čisto. Nedugo nakon toga ujak joj je javio da je gospođa ĐĆ riješila pitanje zabilježbe te je ponovno izvršila provjeru u zemljišnim knjigama i vidjela da je nekretnina bez tereta. Nakon toga ujak joj je dostavio fotografiju osobne iskaznice i zemljišnoknjižnog izvatka putem WhatsAppa te ju zamolio da sastavi kupoprodajni ugovor. Nije susrela prodavateljicu do trenutka potpisivanja ugovora u njihovom odvjetničkom uredu, već joj je o uvjetima kupoprodaje koje je dogovorio sa prodavateljicom rekao ujak. Toga dana kad se potpisivao ugovor u ured su došli njezin ujak i gospođa koja se predstavila kao ĐĆ. Navela je da ne provjerava identitet osobe koja dolazi u odvjetnički ured, već je podatke o njoj dobila na način kao što je ranije iskazala. Stranke su potpisale kupoprodajni ugovor, izbrojili su novac i otišli kod javnog bilježnika na ovjeru potpisa. Nakon ovjere potpisa vratili su se u odvjetnički ured gdje je njezin ujak isplatio kupoprodajnu cijenu prodavateljici i bila je prisutna kada joj je on u odvjetničkom uredu predao novac. Ne sjeća se koliko je vremena prošlo od trenutka zaključenja kupoprodajnog ugovora do trenutka kada je ujak primio tužbu prave ĐĆ, ali zna da je do tada već provedena uknjižba prava vlasništva temeljem tog ugovora te je njezin ujak upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Nema osobnih saznanja o tome je li BĆ obavijestio svoju suprugu da je primio tužbu, može samo pretpostaviti da je. Nakon što joj je predočena preslika osobne iskaznice na listu 32-34 spisa iskazala je da se fotografija osobe koja je došla u odvjetnički ured na potpis ugovora i čiju je osobnu iskaznicu dobila putem WhatsAppa od BĆ nalazi na listu 33 spisa. Nije bila prisutna u uredu javnog bilježnika prilikom ovjere potpisa na ugovoru tako da ne zna kojom osobnom iskaznicom se prodavateljica legitimirala. Navela je da prilikom pisanja kupoprodajnog ugovora u ugovor nije unijela nikakve netočne i neistinite podatke ni utvrđenja niti to ikada čini. Nakon što mi je pročitan čl. 3 predmetnog ugovora rekla je da je kupoprodajna cijena isplaćena odmah nakon ovjere potpisa. Ne sjeća se je li vidjela original osobne iskaznice kojom se legitimirala prodavateljica u predmetnom pravnom postupku kupoprodaje. Misli da je u nekom momentu osobna iskaznica u odvjetničkom uredu bila izvađena, ali to ne može tvrditi jer nije sigurna. Sjeća se te osobne iskaznice po fotografiji koju je primila putem WhatsAppa. Ne sjeća se je li sastavljan zapisnik o primopredaji nekretnine. Pretpostavlja da je, jer to obično unose u ugovor kako bi stranke utvrdile stanje brojila i drugih uređaja za mjerenje potrošnje energenata, ali nije sigurna. Nije bila prisutna prilikom primopredaje nekretnine jer to stranke obično rade same. Misli da je podnesena kaznena prijava protiv ĐĆ ili protiv nepoznate osobe ali nije sigurna je li ju podnio njihov odvjetnički ured ili neki drugi. Nema nikakvih saznanja o tijeku toga postupka.
26. Svjedok FĆ u svom iskazu je naveo da su mu se BĆ i KĆ obratili za pomoć oko sastavljanja ugovora za kupnju predmetne nekretnine. Sastavio je ugovor temeljem podataka iz zemljišno knjižnog izvatka te osobnih iskaznica prodavatelja i kupca koje je imao na uvidu. Nije siguran je li mu osobne iskaznice dostavio kupac ili mu je svoju osobnu iskaznicu pokazala prodavateljica. Ugovor je sastavio prije nego što su stranke došle u njegov ured na dan potpisivanja ugovora. Prodavateljica je bila samo jedanput kod njega u uredu. Sjeća se da je prije nego što se kupac odlučio kupiti tu nekretninu bilo nekakvih problema sa zemljišno knjižnim stanjem i prodavateljica je to vrlo brzo sama riješila, nakon čega je kupac odlučio da će kupiti nekretninu. Nije sudjelovao u pregovorima oko prodaje nekretnine, već su mu stranke javile cijenu koju su ugovorile i na temelju toga je sastavio ugovor. Na dan potpisa ugovora stranke su došle u njegov ured, otišle kod javnog bilježnika, vratile se i nakon toga je ugovor predan radi provedbe u gruntovnicu. Prilikom uvida u osobnu iskaznicu prodavateljice nije zamijetio ništa neobično. Nakon što su mu predane na uvid preslike osobnih iskaznica koje se nalaze na listu 32-34 spisa, iskazao je da prepoznaje osobu koja se legitimirala kao prodavateljica i vlasnica nekretnine na listu 33 spisa. Naknadno je od BĆ saznao da osoba koja se predstavila kao vlasnica nekretnine nije vlasnica, odnosno da se krivo predstavljala. To mu je rekao nakon što je primio tužbu. Nije siguran jesu li ugovorne strane potpisale ugovor u njegovom uredu ili kod javnog bilježnika. Moguće je da je isplata kupoprodajne cijene izvršena u njegovom uredu, ali nije siguran. Nikada nije bio u stanu koji je predmet prodaje. Osim njega, na pravnim poslovima u svezi sastavljanja ugovora radila je i njegova kćerka KĆV. Sa BĆ je u tazbinskom srodstvu, on mu je šogor. Na upit da objasni razliku između svoga iskaza i iskaza svjedoka KĆV koja je navela kako je ona sastavlja ugovor i zaprimila dokumentaciju uoči toga, iskazao je da je moguće da je ona to radila, a iskazivao je ovako kako je navedeno jer rade u istom uredu. Nije bio prisutan u uredu javnog bilježnika kada su stranke ovjeravale potpise tako da mu nije poznato koja je osobna iskaznica od strane prodavateljice tamo bila predočena. Nakon što mu je predana na uvid službena zabilješka PU zagrebačke, II PP Zagreb od 10. ožujka 2019. koja se nalazi na listu 78 preslike spisa ODO u Zlataru broj KP-DO-53/20, a koji se nalazi u prilogu spisa, ponovio je ono što je već rekao da je moguće da su stranke ugovora isplatu kupoprodajne cijene izvršile u njegovom odvjetničkom uredu, s time da misli da su najprije otišle kod javnog bilježnika, a potom se vratile u ured. Svi navodi iz članaka kupoprodajnog ugovora su točni, dok su podaci o osobama u skladu sa podacima iz dokumentacije koja je bila predočena.
27. Svjedok ĐĆ iskazala je da je saznala da je njezin stan promijenio vlasnika početkom siječnja 2019. kada je njezin suprug putem e-zemljišnih knjiga provjerio stanje u zemljišnoj knjizi. Nisu stan oglašavali za prodaju jer nisu bili u posjedu stana. Stan su kupili u rujnu 2017. u ovršnom postupku i 30. ili 31. siječnja 2019. trebala je biti provedena deložacija. Prema njezinom saznanju, u posjedu stana nalazio se raniji vlasnik MĆV, a stan je bio predmetom ovrhe zbog neplaćene alimentacije za koju je gospodina tužila bivša supruga. U posjed stana nije ušla sve do proljeća ove godine. Njezin suprug je bio u kontaktu sa bivšom suprugom gospodina MĆV i ona im je rekla da je stan oglašen za prodaju na nekom internetskom portalu, mislim na INDEKS.hr. To je suprug saznao nakon njihovog saznanja da je netko prodao stan. Osobna iskaznica joj nikada nije ukradena. Stan su u ovršnom postupku stan platili oko 50.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti. Nema nikakvih neposredna saznanja o načinu kako je gospodin BĆ kupio predmetni stan. Odvjetnika su angažirali tek nakon što je stan promijenio vlasnika.
28. Analizom svih provedenih dokaza, kako iskaza svjedoka i stranaka, tako i temeljem uvida u štambilj javnog bilježnika sa ovjerom potpisa prodavateljice, proizlazi da je sporni Ugovor o kupoprodaju potpisan u Odvjetničkom uredu Zečević, da su stranke sa potpisanim ugovorom pristupile u ured javnog bilježnika MĆ u [adresa] gdje je izvršena ovjera potpisa na Ugovoru.
29. Nije sporno da se prodavateljica lažno predstavila kao vlasnica stana koji je bio predmet prodaje te da se legitimirala osobnom iskaznicom na ime ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], za koju se naknadno ispostavilo da je bila krivotvorena.
30. Sporno je da li je bilo protupravnosti prilikom postupanja I. tužiteljice te posljedično, je I. tužiteljica odgovorna za štetu koju je kupac BĆ pretrpio zbog činjenice što nije stekao vlasništvo stana za koji je isplatio kupoprodajnu cijenu jer nije sklopio ugovor s pravim vlasnikom, a koju je tražbinu Ugovorom o cesiji prenio na tužiteljicu.
31. Prije svega treba reći da da je odredbom čl. 2. st. 2. ZJB-a propisano da javni bilježnici obavljaju javnobilježničku službu kao samostalni i neovisni nositelji te službe, koji imaju svojstvo osoba javnog povjerenja.
32. Kod ocjene postoji li protupravnost u provođenju postupka ovjere potpisa valja poći od općeg pravila prema kojem se profesionalac, koji se bavi javnobilježničkom djelatnošću, obvezuje postupati ne samo u skladu sa zakonom nego i prema pravilima struke, truditi se što više, koristeći pri tome sva dostupna dopuštena sredstva. Stoga je potrebno na temelju činjeničnih utvrđenja ocijeniti je li I. tužena u izvršenju naloga stranke za ovjeru potpisa postupala u skladu s odredbama zakona koji uređuje pravila postupanja javnog bilježnika pri ovjeri potpisa stranke, te koji je to standard profesionalnog ponašanja kojemu je trebala udovoljiti pri ovjeri potpisa.
33. Odredbom čl. 60. st. 1. i 2. ZJB-a propisan je način na koji je javni bilježnik dužan utvrditi istovjetnost sudionika u pravnom poslu, pa ako javni bilježnik ne poznaje sudionike osobno i po imenu njihovu istovjetnost utvrdit će osobnom iskaznicom ili putovnicom. Ako ni to nije moguće, njihovu istovjetnost mora posvjedočiti koji drugi javni bilježnik ili dva svjedoka istovjetnosti. U ispravi će javni bilježnik navesti da li poznaje sudionike odnosno na koji je način utvrdio njihovu istovjetnost, uz točno navođenje imena, zanimanja i prebivališta svjedoka istovjetnosti, datuma i broja isprave upotrijebljene za utvrđivanje istovjetnosti i vlasti koja je tu ispravu izdala. Također u čl. 77. st. 1. ZJB propisuje da javni bilježnik može potvrditi da je stranka u njegovoj nazočnosti svojeručno potpisala pismeno, ili svoj rukoznak na njega stavila, ili da je potpis ili rukoznak, koji je već na pismenu, pred njim priznala kao svoj.
34. Uvidom u štambilj sa ovjerom potpisa prodavateljice koja se predstavila kao ĐĆ na spornom ugovoru o kupoprodaji utvrđeno je da je javni bilježnik potvrdio da je stranka potpis koji je već bio na ugovoru priznala kao svoj, a njezinu istovjetnost utvrdila temeljem osobne iskaznice broj [broj osobne iskaznice] PU Zagrebačka.
35. Ovdje se postavlja pitanje je li I. tužiteljica, odnosno javnobilježnička prisjednica ZĆ u konkretnom slučaju primijenila pažnju profesionalca pri utvrđivanju identiteta sudionika čiji je potpis ovjerila, a s tim u vezi i koji je to standard ponašanja kojemu je trebala udovoljiti.
36. S obzirom na to da ZJB ne sadrži posebnu jasnu odredbu o standardu stručnosti i obavezne pozornosti koju mora pružiti javni bilježnik kao specijalizirani profesionalac, potrebno je poći od opće odredbe čl. 18. st. 2. ZOO koja govori o tome da je sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju obveze iz svoje profesionalne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka). Javni bilježnik je dužan postupati po zakonu i nalogu stranke čiji je nepristrani povjerenik, koji je kao profesionalac dužan uzeti u obzir i poznate rizike, pa tako posebno i one koji se tiču krivotvorenih osobnih isprava i uopće krivotvorene dokumentacije.
37. Na temelju iskaza svjedoka ZĆ proizlazi da se u javnobilježničkom uredu identitet osobe provjerava uvidom u osobnu iskaznicu ili putovnicu, da su službenici ureda ti koji su ovlašteni provjeravati identitet stranaka, a da im pri tome stoji na raspolaganju i program NOTAR putem kojeg su povezani sa servisima kao što je MUP i Porezna uprava. Kada se provjeravaju podaci koji se nalaze u osobnom dokumentu i uspoređuju sa podacima iz službenih evidencija MUP-a i Porezne uprave provjerava se naročito datum rođenja, adresa i rok valjanosti dokumenta, jer ukoliko je dokument istekao, dobivaju povratnu informaciju da isti nije važeći. Ukoliko se podaci ne podudaraju, ne vrše ovjeru potpisa te o tome obavještavaju policiju ili javnobilježničku komoru. Također je iskazala da pod uvjetom da se podaci ne podudaraju i da nešto nije u redu, službenice su dužne obavijestiti ju o tome, ali se ne sjeća da ju je u konkretnom slučaju itko o nečem takvom obavijestio. Nakon što su joj predočene potvrde o izvršenom uvidu u podatke MUP-a i Porezne uprave koji se nalaze uz podnesak I. tuženika od 3. studenog 2023. na listu 198 do 201 spisa, iskazala je kako može potvrditi da potvrde o izvršenom uvidu odgovaraju po svom izgledu potvrdama u koje imaju uvid kroz program NOTAR.
38. Uvidom u podatke MUP-a i Porezne uprave koji se nalaze uz podnesak I. tuženika od 3. studenog 2023. na listu 198 do 201 spisa utvrđeno je da se u potvrdi MUP-a o adresi prebivališta, boravišta ili drugom prijavljenom mjestu na ime ĐĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], nalaze podaci o njezinom datumu rođenja: **.**.1983. i adresi prebivališta: [adresa], a u potvrdi o izvršenom uvidu u podatke Porezne uprave, osim navedenih i podaci o broju i datumu važenja osobne iskaznice. Uvidom u navedene podatke i usporedbom sa podacima na osobnoj iskaznici kojom se poslužila nepoznata osoba koja se lažno predstavljala kao vlasnica nekretnine koja je bila predmet prodaje, vidljivo je da podaci o datumu rođenja, roku trajanja osobne iskaznice i adresi ne odgovaraju podacima iz službenih registara.
39. Dakle, predmetna osobna iskaznica je imala propisani potrebni sadržaj, glasila je na ime ĐĆ i sadržavala njezin OIB, te je sadržavala potpis i fotografiju osobe koja se lažno predstavljala i ti su podaci i potpis odgovarali podacima u potpisu na Ugovoru o kupoprodaji, tako da javni bilježnik vizualnom provjerom nije mogao utvrditi da postoji sumnja da se radi o krivotvorini, međutim, s obzirom na činjenicu da je javnobilježnički ured povezan sa bazom podataka MUP-a i Porezne uprave sustavom E-NOTAR, da je izvršio uvid u te podatke lako bi uočio da postoje razlike u odnosu na podatke u osobnoj iskaznici kojom se prodavateljica legitimirala.
40. Prema ocjeni ovoga suda javni bilježnik je, kao osoba javnog povjerenja čija se služba, između ostalog, sastoji u službenom sastavljanju i izdavanju javnih isprava o pravnim poslovima, izjavama i činjenicama na kojima se utemeljuju prava te u službenom ovjeravanju privatnih isprava (čl. 2. st. 1 . ZJB-a) i koji je svojevrsni garant sigurnosti u pravnom prometu, prilikom utvrđivanja istovjetnosti osoba čije je potpise ovjeravala, postupati sa povećanom pažnjom i iskoristiti sve dostupne alate kojima raspolaže prilikom provjere dokumenata kojima su se te osobe legitimirale, a što je propustila učiniti. Pri tome nije odlučno što je navedeni posao prepustila svojim službenicima jer njezina odgovornost proizlazi iz ranije citirane odredbe čl. 42. st. 1., 2. i 3. ZJB-a.
41. Sud je pri tome otklonio i prigovor I. i II. tuženika da tužiteljica nije dokazala da osobna iskaznica čija se preslika nalazi u spisu na listu 33 i 34 odgovara osobnoj iskaznici kojom se osoba koja se lažno predstavljala legitimirala kod javnog bilježnika jer suprotno proizlazi iz iskaza svjedoka BĆ koji je naveo da je slikao osobnu iskaznicu koju mu je predala na uvid navodna vlasnica nekretnine i istu proslijedio Odvjetničkom uredu koji je sastavio kupoprodajni ugovor, svjedoka KĆV koja je iskazala da im je osobnu iskaznicu i izvadak iz zemljišne knjige dostavio kupac putem WhatsAppa i da su na temelju istih i unijeli podatke o prodavatelju u kupoprodajni ugovor te iskaza same tužiteljice, a podaci o prodavateljici u štambilju ovjere potpisa javnog bilježnika odgovaraju upravo podacima iz te osobne iskaznice. Osim toga, na toj osobnoj iskaznici nalazi se i vlastoručni potpis identičan onome na Ugovoru o kupoprodaji, a usporedbom kojeg potpisa sa potpisom stvarne ĐĆ je i ovaj sud u postupku P-608/2019 utvrdio da se radi o krivotvorenom potpisu, slijedom čega je i donesena presuda od 6. veljače 2019. kojom je utvrđeno da je predmetni Ugovor o kupoprodaji nepostojeći i ne proizvodi pravne učinke.
42. Nadalje, ocjenom provedenih dokaza sud je utvrdio da je sporni Ugovor o kupoprodaji potpisan u uredu Odvjetničkog društva Zečević u Zagrebu, da je lažnoj prodavateljici isplaćena kupoprodajna cijena te da se kupac BĆ upisao kao vlasnik u zemljišnim knjigama, da bi potom već više puta spominjanom pravomoćnom presudom ovoga suda broj P-608/2019 od 6. veljače 2019. bilo utvrđeno da je predmetni Ugovor o kupoprodaji nepostojeći i ne proizvodi pravne učinke te ja zemljšnoknjižnom odjelu ovoga suda naložena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.
43. Da je temeljem tog Ugovora isplaćena kupoprodajna cijena proizlazi iz potvrda Privredne banke Zagreb d.d. od 3. siječnja 2019. te potvrda Raiffeisenbank Austria d.d. od 2. siječnja 2019. i 4. siječnja 2019. iz kojih proizlazi da je tužiteljica neposredno prije potpisivanja spornog Ugovora podigla sa svojih računa ukupan iznos od 100.500,00 eura, dok iz Ugovora o utvrđenju i podjeli bračne stečevine između tužiteljice i njezinog bivšeg supruga BĆ od 23. travnja 2020. proizlazi da su stranke ugovora utvrdile da je sporni stan kupljen novčanim sredstvima tužiteljice koja proizlaze iz njezinog nasljedstva, zbog čega se radi o njezinoj posebnoj imovini. Također, u odredbi čl. 3. Ugovora ugovorne strane su sporazumno utvrdile da je kupac prilikom potpisivanja ugovora isplatio prodavatelju cjelokupni iznos od 103.000,00 eura plativo u protuvrijednosti kuna obračunato po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, primitak kojeg iznosa prodavatelj potvrđuje vlastoručnim potpisom na Ugovoru. Pri tome valja reći da nije životno niti logično da bi osoba koja se lažno predstavljala kao prodavateljica i kojoj je očigledno bila namjera i interes steći nepripadnu imovinsku korist, potvrdila da joj je novac isplaćen i dala odobrenje kupcu da se upiše kao vlasnik na nekretnini u zemljišnim knjigama, a da prethodno nije ostvarila cilj svog kriminalnog čina.
44. Ovdje još valja reći da sud drži da za utvrđivanja postojanja uzročne veze između štetne radnje javnog bilježnika i štetne posljedice nije odlučan trenutak isplate kupoprodajne cijene, oko čega postoje razilaženja u iskazima saslušanih svjedoka. Ono što je odlučno je činjenica da je kupac isplatio kupoprodajnu cijenu, a nije stekao vlasništvo stana, čime je za njega nastala šteta u iznosu od 103.000,00 eura, koje je potraživanje Ugovorom o cesiji prenio na tužiteljicu koja osnovano potražuje naknadu te štete.
45. Prema odredbi čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
46. Prema čl. 1089. st. 1. i 3. ZOO-a oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, a pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
47. Osim naknade štete u visini isplaćene kupoprodajne cijene, tužiteljica traži i naknadu štete zbog izgubljene dobiti navodeći da su ona i bivši suprug u to vrijeme intenzivno tražili stan u čiju kupnju je željela uložiti novac koji je naslijedila jer u banci nije mogla ostvariti gotovo nikakve kamate te je stan imala namjeru iznajmljivati. Navela je da bi u slučaju da su od javnog bilježnika bili upozoreni da se nepoznata osoba lažno predstavlja kao vlasnik stana, kupili drugi stan te bi prema redovnom tijeku stvari ostvarila i dobit zbog porasta cijena nekretnina na tržištu, a potražuje i naknadu štete u visini plaćenih troškova zastupanja plaćenih odvjetniku u predmetu P-608/2019 te naknadu troškova tog parničnog postupka.
48. Pod izgubljenom zaradom, kao oblikom izmakle koristi, razumijeva se gubitak imovinske koristi koju bi oštećenik mogao ostvarivati po redovnom tijeku stvari. Pri tome za naknadu štete nije dovoljno postojanje mogućnosti ostvarivanja dobitka, već i namjera i vjerojatnost ostvarivanja koristi, ostvarenje koje je spriječeno štetnikovom radnjom.
49. Tužiteljica tijekom postupka nije dostavila niti predložila izvođenje niti jednog dokaza u prilog svojoj tvrdnji iz tužbe da je imala namjeru iznajmljivanja kupljene nekretnine niti da je imala namjeru daljnje prodaje nekretnine, u kojem slučaju bi se moglo raditi o izgubljenoj dobiti zbog povišenja cijena nekretnina na tržištu. U odnosu pak na njezin zahtjev za naknadom troška plaćenog odvjetniku za zastupanje u predmetu P-608/2019 u iznosu od 622,14 eura i iznosa od 3.421,00 euro na ime troškova parničnog postupka u predmetu br. P-608/2019, tužiteljica nije aktivno legitimirana tražiti isplatu jer nije bila stranka u navedenom postupku, a isti nisu bili predmetom prijenosa tražbine niti prema Ugovoru o utvrđenju i podjeli bračne stečevine od 23. travnja 2020. niti prema Ugovoru o ustupu tražbine od 11. prosinca 2023.
50. Odredbom čl. 17. st. 1. i 3. ZJB-a propisana je obveza javnog bilježnika da se prije početka rada osigura od odgovornosti za štetu koju bi mogao počiniti trećima obavljanjem svoje službene dužnosti. Uvjetima osiguranja može se predvidjeti da štetu od određenog iznosa naknađuje javni bilježnik izravno. Navedeno osiguranje obuhvaća i osiguranje od odgovornosti za radnje javnobilježničkih prisjednika i vježbenika te osoba zaposlenih u javnobilježničkom uredu.
51. U odnosu na zahtjev za isplatu štete u iznosu od 103.000,00 eura koju tužiteljica potražuje valja reći da je predmet ovoga spora u dijelu u kojem je upravljen protiv I. tužene i II. tuženika, tužbeni zahtjev za isplatu naknade iz osiguranja temeljem Police od odgovornosti iz djelatnosti bilježnika broj 130002349, koju su sklopili II. tuženik kao osiguravatelj i I. tužena kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik, a koja je zaključena prema Uvjetima za osiguranje od odgovornosti javnih bilježnika (dalje: Uvjeti osiguranja).
52. U čl. 19. st. 1. Uvjeta osiguranja propisano je da se osiguranim slučajem u smislu tih uvjeta smatra propust ili pogreška u obavljanju javnobilježničke službe (pojedinačnom javnobilježničkom aktu, zapisniku ili potvrdi, odnosno pri zastupanju pred sudovima ili drugim tijelima vlasti) čime je prouzročena šteta trećim osobama.
53. Kako je tužiteljica tijekom ovoga postupka dokazala da joj je zbog štetne radnje javnog bilježnika nastala šteta u visini isplaćene kupoprodajne cijene po spornom Ugovoru o prodaji u iznosu od 103.000,00 eura ima pravo tražiti njezinu naknadu od I. i II. tuženika solidarno, ali samo do visine osigurane svote.
54. Naime, prema odredbi čl. 965. st. 1. ZOO-a, u slučaju osiguranja od odgovornosti oštećena osoba može zahtijevati neposredno od osiguratelja naknadu štete koju je pretrpjela događajem za koji odgovara osiguranik, ali najviše do iznosa osigurateljeve obveze.
55. Kako je policom osiguranja broj [broj police osiguranja] ta obveza limitirana iznosom od 730.000,00 kuna, što prema odredbi čl. 13. i 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.) iznosi 96.887,65 eura, sud je obvezao I. i II. tuženike na solidarnu isplatu tog iznosa (čl. 921. i 943. st. 1. ZOO-a).
56. Navedena odredba čl. 965. st. 1. ZOO-a, međutim, ne limitira opću građansku odgovornost proizašlu iz opće odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a koja kaže da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje te odredbe čl. 1090. ZOO-a kojom je propisano da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
57. Stoga je sud obvezao I. tuženu da nadoknadi preostali iznos štete koji izlazi iz okvira osigurane svote u visini od 6.122,35 eura.
58. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci rješenja.
59. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a
60. Visina stope zateznih kamata na dosuđeni iznos od dana dospijeća do 31. prosinca 2022. temelji se na članku 29. stavak 2. i 8. ZOO-a u svezi s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu koju utvrđuje Hrvatska narodna banka za svako polugodište za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, budući da se ne radi o plaćanju iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava već o stopi zateznih kamata iz ostalih odnosa.
61. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a utvrđeno je da je tužiteljica prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu uspjela u postupku u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva sa 100% te u odnosu na visinu sa 52% što ukupno iznosi 76% (100%+52%=152%/2=76%). Daljnjom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a sud je od postotka u kojem je tužiteljica uspjela u sporu oduzeo postotak u kojem je tuženik uspio u sporu, a to je 24% te na taj način utvrdio ukupan uspjeh tužiteljice u parnici od 75% (76%-24 %=52%).
62. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku, tako što je sud priznao tužiteljici pravo na trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku odmjeren temeljem Tbr. 7.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje: OT) i to za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 1.996,00 eura (Tbr. 7.1 OT), za sastav podnesaka od 29. rujna 2023. u zatraženom iznosu od 2.182,00 eura, za sastav podnesaka od 31. srpnja 2025. i 28. listopada 2025. u zatraženim iznosima od po 2.906,00 eura (Tbr. 8.1 OT), za sastav podnesaka od 3. ožujka 2022., 23. siječnja 2023., 1. ožujka 2023., 20. prosinca 2023. i 15. srpnja 2024. u iznosima od po 50,00 eura (Tbr. 8.4 OT), za zastupanje na ročištima od 10. listopada 2023., 12. prosinca 2023., 12. ožujka 2024., 7. svibnja 2024., 10. srpnja 2024. u zatraženim iznosima od po 2.182,00 eura, za zastupanje na ročištima od 30. rujna 2025. i 16. prosinca 2025. u zatraženim iznosima od po 2.906,00 eura (Tbr. 9.1 OT), za pristup na ročište 5. lipnja 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.5 OT), za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.3 OT), uvećan za PDV od 25%, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 euro i na presudu u iznosu od 663,61 euro, razmjerno uspjehu tužiteljice u parnici od 52% te trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura u cijelosti ili ukupno 18.572,92 eura.
U Zagrebu, 30. siječnja 2026.
Sudac:
Andrea Grahovac
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka pismeno županijskom sudu.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. I. tuženika
- II. tuženiku