Poslovni broj Povrv-489/2025-7

Republika Hrvatska

Općinski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Larisi Smiljan Pervan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja trgovačkog društva E.ON Energija d.o.o., čiji OIB glasi 81103558092, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika BP, čiji OIB glasi [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], nakon provedenog pisanog postupka, 30. siječnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog, sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, koje je, kao povjerenik Općinskog suda u Rijeci, 04. srpnja 2024. godine, pod poslovnim brojem Ovrv-12653/2024, UPP/OS-Ovrv-453/2024, donijela javna bilježnice Vesna Ćuzela iz Rijeke, a na temelju kojega je tuženiku BP naloženo da, u roku od 8 dana, tužitelju trgovačkom društvu E.ON Energija d.o.o. isplati iznos od 170,63 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje za razdoblje od 28. srpnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine teku po kamatnoj stopi od 5,49% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2024. godine do 31. prosinca 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,25% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2025. godine do 30. lipnja 2025. godine po kamatnoj stopi od 6,15% godišnje te za razdoblje od 01. srpnja 2025. godine do isplate po kamatnoj stopi od 5,15% godišnje, odnosno po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 34,17 eura od 28. srpnja 2022. godine do isplate

- na iznos od 36,28 eura od 31. kolovoza 2022. godine do isplate

- na iznos od 41,12 eura od 29. listopada 2022. godine do isplate

- na iznos od 23,24 eura od 31. svibnja 2022. godine do isplate

- na iznos od 35,82 eura od 25. lipnja 2022. godine do isplate

te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Odbija se zahtjev tužitelja trgovačkog društva E.ON Energija d.o.o. za naknadu troškove postupka, u iznosu od 163,27 eura, sa zakonskim zateznim kamatama koje su zahtijevane od donošenja odluke do isplate.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da u uvodno opisanoj pravnoj stvari, koja predstavlja postupak u sporu male vrijednosti, sud nije smatrao potrebnim održati ročište, dok niti jedna od stranaka tog postupka nije sudu u tom pravcu podnijela obrazloženi prijedlog.

Obrazloženje

1. U skladu s prijedlogom za ovrhu od 12. lipnja 2024. godine javna bilježnica Vesna Ćuzela iz Rijeke, kao povjerenica Općinskog suda u Rijeci, donijela je 04. srpnja 2024. godine rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, pod poslovnim brojem Ovrv-12653/2024, UPP/OS-Ovrv-453/2024, protiv kojeg je 17. srpnja 2024. godine ovršenik BP (u daljnjem tekstu: ovršenik i/ili tuženik) podnio prigovor u kojem je naveo da nema dugovanja prema ovrhovoditelju i da mu nije jasno u čemu se sastoji osnova rješenja javne bilježnice te na što se odnosi utužena tražbina.

2. Budući da je takav prigovor bio podnesen pravodobno, pozivom na odredbu čl. 282. st. 3., u svezi s čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-2881/2014 i dr. od 01. lipnja 2016. godine, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24), doneseno je prvostupanjsko rješenje poslovnog broja Povrv-489/2025-3 od 07. studenog 2025. godine, kojim je stavljeno izvan snage citirano rješenje o ovrsi imenovane javne bilježnice i u dijelu u kojem je određena ovrha ukinute provedene radnje te odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U rješenju od 07. studenog 2025. tužitelj trgovačko društvo E.ON Energija d.o.o. (u daljnjem tekstu: tužitelj) i tuženik upozoreni su u smislu pravila iz odredaba čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), čl. 461.a st. 7. ZPP-a, čl. 461.a st. 9. ZPP-a i čl. 461.a st. 10. i 11. ZPP-a.

4. Rješenje suda od 07. studenog 2025. uredno je dostavljeno strankama 10. studenog 2025. godine.

5. Postupajući u skladu s obvezom iz odredbe čl. 461.a st. 6. ZPP-a, u podnesku koji je sudu dostavio 20. studenog 2025. tužitelj je iznio činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Pritom je objasnio da je 14. svibnja 2014. godine između tužitelja, čiji je raniji naziv bio RWE Energija d.o.o., te tuženika sklopljen Ugovor o opskrbi električnom energijom koji je, nakon inicijalnog perioda od 36 mjeseci na koji je sklopljen, automatski produljen na sljedećih 12 mjeseci, i to, imajući u vidu da nije raskinut u skladu s Općim uvjetima, neograničeni broj puta. Ustvrđeno je da na temelju izvatka iz ovjerenih poslovnih knjiga tuženik tužitelju duguje iznos od 170,00 eura koji se temelji na pojedinačno izdanim računima za utuženo razdoblje, dostavljajući o tome i te račune. Predloženo je održavanje na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi javne bilježnice te obvezivanje tuženika da tužitelju podmiri predmetnu tražbinu, sa zakonskim zateznim kamatama i s troškovima postupka.

6. Na podnesak tužitelja od 20. studenog 2025. godine tužitelj se očitovao u podnesku od 12. siječnja 2026. godine, ističući da prema tužitelju ima preplatu od 333,60 eura, da tužitelju ništa ne duguje i da je tražbina tužitelja prema njemu u zastari pozivom na odredbu čl. 232. Zakona o obveznim odnosima (od 17. ožujka 2005. godine (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), uzimajući u obzir da se utuženi računi odnose na isporuku električne energije u 2022. godini, dok je ovrha pokrenuta u srpnju 2024. godine.

7. Postupak u ovom sporu proveden je u cijelosti uz primjenu odredaba Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a od 11. srpnja 2022. godine (iz Narodnih novina broj 80/22; u daljnjem tekstu: ZID ZPP/22).

8. Taj je propis, u skladu s njegovom odredbom čl. 111., na snagu stupio 19. srpnja 2022. godine, dakle prije no što je, 12. lipnja 2024. godine, podnošenjem prijedloga za ovrhu javnoj bilježnici, započeo predmetni postupak.

9. Uzimajući u obzir da se tužbeni zahtjev u konkretnom predmetu odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 eura, u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, taj predmet predstavlja postupak u sporu male vrijednosti.

10. Odredbom čl. 461.a st. 3. ZPP-a, koja je izmijenjena kroz čl. 81. ZID ZPP- a/22, predviđeno je da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak, dok iz odredbe čl. 461.a st. 4. ZPP-a slijedi da će u postupcima u sporovima male vrijednosti sud održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

11. Budući da je odredbom čl. 461.a st. 8. ZPP-a utanačeno da će sud upozoriti stranke na sadržaj odredaba st. 2. do 7. toga članka, u sadržaju rješenja koje je donio 07. studenog 2025. godine, pod poslovnim brojem Povrv-489/2025-3 (s listova 26. do 28. sudskog spisa) sud je postupio po takvoj obvezi.

12. Ponavlja se da su citirano rješenje obje stranke uredno primile 10. studenog 2025. godine, ali da nisu sudu podnijele obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta.

13. Isto tako, niti sâm sud nije smatrao da treba održati ročište, a posebno nije držao da ročište treba održati radi provođenja dokaznog postupka.

14. Zato je postupak u ovom sporu proveden kao pisani postupak, na temelju pravila iz odredbe čl. 461.a st. 3. ZPP-a. O tome je donesena i odluka iz izreke rješenja.

15. Sve upravo opisano značilo je da je sud odluku donio na temelju isprava koje su mu podastrle parnične stranke. U te je isprave sud obavio uvid kako bi bio u mogućnosti donijeti odluku o sadržaju istaknutog tužbenog zahtjeva.

16. Na temelju takvih dokaza materijalno-pravnog karaktera (isprava u spisu) sud je utvrdio sljedeće:

- da je 14. svibnja 2014. godine između društva RWE Energija d.o.o. iz Zagreba (kao opskrbljivača) te tuženika (kao kupca) sklopljen Ugovor o opskrbi električnom energijom kupaca iz kategorije kućanstvo (list 72. sudskog spisa)

- da je društvo RWE Energija d.o.o. promijenilo tvrtku i da je ta promjena u trgovački registar Trgovačkog suda u Zagrebu upisana na temelju rješenja koje je taj sud donio 24. prosinca 2019. godine, s tim da je nastavilo poslovati pod imenom E.ON Energija d.o.o., dakle upravo pod imenom tužitelja u ovom sporu (list 33. sudskog spisa)

- da je tužitelj tuženiku usluge opskrbe električnom energijom pružao i tijekom 2022. godine, pri čemu i u travnju, svibnju, lipnju, srpnju i rujnu 2022. godine (listovi 37., 66., 68., 70., 79. i 81. sudskog spisa)

- da su dugovanja dospjela: dugovanje iz travnja 2022. godine u iznosu od 1.943,97 HRK 30. svibnja 2022. godine, dugovanje iz svibnja 2022. godine u iznosu od 2.213,82 HRK 24. lipnja 2022. godine, dugovanje iz lipnja 2022. godine u iznosu od 1.543,00 HRK 27. srpnja 2022. godine, dugovanje iz srpnja 2022. godine u iznosu od 1.558,86 eura 30. kolovoza 2022. godine te dugovanje iz rujna 2022. godine u iznosu od 1.595,33 HRK 28. listopada 2022. godine

- da je za ožujak 2025. godine tuženik prema tužitelju imao preplatu od 333,60 eura (list 87. sudskog spisa).

17. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a), ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim, i to zbog osnovanosti prigovora zastare.

18. Među strankama su sporne sve činjenice bitne za presuđivanje, odnosno dvojbena je osnovanost i visina tražbine tužitelja prema tuženiku.

19. Prilikom razrješenja spornih pitanja cijenjene su okolnosti utvrđene uvidom u isprave koje su sudu predočili tužitelj i tuženik. Pritom je sud zaključio da ti materijalni dokazi (isprave) pružaju valjanu podlogu za presuđivanje. Svi su ti dokazi međusobno podudarni pa djeluju uvjerljivo.

20. Tuženik je potpuno neutemeljeno prigovorio izostanku postojanja osnove na temelju kojega tužitelju pripada pravo teretiti ga za utuženu novčanu obvezu.

21. Ta se osnova, naime, očituje u činjenici da je između pravnog prednika tužitelja, društva RWE Energija d.o.o., te tuženika 14. svibnja 2014. godine sklopljen Ugovor o opskrbi električnom energijom kupaca iz kategorije kućanstvo. Iz toga treba zaključiti da su tužitelj i tuženik u ugovornom odnosu na temelju kojega je tužitelj dužan tuženiku pružati isporuku električne energije, a tuženik mu je zauzvrat dužan plaćati troškove takve isporuke.

22. Tužitelj je u ovom sporu dokazao i visinu tražbine prema tužitelju jer na ovu okolnost nepobitno ukazuje kako izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga, tako i računi za električnu energiju.

23. Tvrdnja tuženika da prema tužitelju ima preplatu nije relevantna jer se dokaz koji je u tom kontekstu ponudio sudu tiče dugovanja za 2025. godinu, dok je predmetom odlučivanja u ovoj parnici bilo dugovanje iz 2022. godine.

24. No, po ocjeni ovog suda prvog stupnja, tuženik je s pravom istaknuo prigovor zastare i pozvao se na odredbu čl. 232. ZOO-a.

25. Odredbom čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO-a propisano je da tražbine naknade za isporučenu električnu energiju zastarijevaju za jednu godinu kad je isporuka obavljena za potrebe kućanstva.

26. Iz odredbe čl. 215. st. 1. ZOO-a proizlazi da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, dok iz odredbe čl. 216. ZOO-a slijedi da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena, a odredbom čl. 241. ZOO-a predviđeno je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

27. Prethodno je već pisano da su u okolnostima konkretnog slučaja dugovanja tuženika prema tužitelju, koja se tiču isporuke električne energije i koja svoje uporište imaju u ugovornom odnosu, dospjela: dugovanje iz travnja 2022. godine 30. svibnja 2022. godine, dugovanje iz svibnja 2022. godine 24. lipnja 2022. godine, dugovanje iz lipnja 2022. godine 27. srpnja 2022. godine, dugovanje iz srpnja 2022. godine 30. kolovoza 2022. godine te dugovanje iz rujna 2022. godine 28. listopada 2022. godine.

28. S druge strane tužitelj je prijedlog za ovrhu podnio 12. lipnja 2024. godine. Time bi, u smislu pravila iz odredbe čl. 241. ZOO-a, došlo do prekida zastare da već prije toga, tijekom 2023. godine nije došlo do nastupanja zastare po odredbi čl. 216. ZOO-a. Tada je, naime, istekao 1-godišnji rok zastare iz odredbe čl. 232. st. 1. t. 1. ZOO-a.

29. Posebno, pritom, treba naglasiti da iz činjenice da je između tužitelja i tuženika Ugovor o opskrbi električnom energijom od 14. svibnja 2014. godine sklopljen za kategoriju kućanstva, što je izrijekom razvidno iz naziva tog Ugovora (list 72. sudskog spisa), proizlazi da je isporuka električne energije obavljena za potrebe kućanstva, a time i da takva tražbina zastarijeva za jednu godinu.

30. Između trenutka kada je dospjela tražbina za svaki od pet utuženih mjeseci (iz travnja 2022. godine 30. svibnja 2022. godine, iz svibnja 2022. godine 24. lipnja 2022. godine, iz lipnja 2022. godine 27. srpnja 2022. godine, iz srpnja 2022. godine 30. kolovoza 2022. godine te iz rujna 2022. godine 28. listopada 2022. godine) i momenta kada je tužitelj protiv tuženika zatražio zaštitu pred sudom (12. lipnja 2024. godine) proteklo je vrijeme dulje od godine dana pa to znači da je tražbina tužitelja prema tuženiku u zastari.

31. Tuženik se na zastaru pozvao u sadržaju podneska koji je sudu dostavio 12. siječnja 2026. godine pa je, po odredbi čl. 214. st. 3. ZOO-a, sud bio u poziciji obazirati se na zastaru.

32. Zbog svega iznijetoga odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

33. Sintagma kojom se sud poslužio u toj točci izreke presude posljedica je regulacije iz odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, koja je izmijenjena kroz odredbu čl. 79. st. 2. ZID ZPP-a/22.

34. Tužitelj je izgubio ovu parnicu pa mu, argumentum a contrario (zaključivanjem o suprotnom) pravilu iz odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripada pravo tražiti troškove postupka na teret tuženika.

35. Zato je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka, sadržan u podnesku od 20. studenog 2025. godine, te je odlučeno kao u t. II. dispozitiva presude.

36. Tuženik, pak, troškove postupka nije zahtijevao pa o tome sud nije niti donosio odluku jer bi to bilo protivno odredbi čl. 2. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 30. siječnja 2026.

S u t k i nj a

Larisa Smiljan Pervan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja, donesenih u prvom stupnju, stranke mogu podnijeti žalbu, u roku od petnaest (15) dana od dana dostave prijepisa presude i rješenja (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu i rješenje, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku (čl. 357. ZPP-a).

Pravovremeno podnesena žalba sprečava da presuda i rješenje postanu pravomoćni u dijelu koji se pobijaju žalbom (čl. 348. st. 2. ZPP-a).

O žalbi protiv presude i rješenja odlučuje drugostupanjski sud (čl. 348. st. 3. ZPP-a).

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a.