REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 137 P-4637/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ines Gutzmirtl Špehar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BŽ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kristini Pavlic, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku u OD Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., radi utvrđenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. studenog 2025. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnicu Kristinu Pavlic, odvjetnicu i zamjenika punomoćnika tuženika DŽ, odvjetničku vježbenicu, dana 30. siječnja 2026. godine,

presudio je

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe čl. 1., čl.2.i čl. 6. Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj ugovora 3214821907/08 koji su dana 31.10.2008. godine sklopili tužitelj BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kao korisnik kredita i tuženik ZAGREBAČKA BANKA d.d., [adresa], OIB 92963223473 kao kreditor, u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., [adresa], OIB 92963223473 s osnove neosnovano naplaćenih iznosa s osnova nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli isplatiti tužitelju BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 3.898,78 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

na iznos od 5,45 EUR od 2.1.2009. pa do isplate,

na iznos od 7,39 EUR od 2.2.2009. pa do isplate,

na iznos od 8,36 EUR od 2.3.2009. pa do isplate,

na iznos od 6,04 EUR od 2.4.2009. pa do isplate,

na iznos od 5,71 EUR od 2.5.2009. pa do isplate,

na iznos od 2,08 EUR od 2.6.2009. pa do isplate,

na iznos od 0,23 EUR od 8.8.2009. pa do isplate,

na iznos od 2,42 EUR od 5.9.2009. pa do isplate,

na iznos od 1,05 EUR od 2.10.2009. pa do isplate,

na iznos od 2,81 EUR od 2.12.2009. pa do isplate,

na iznos od 5,76 EUR od 2.1.2010. pa do isplate,

na iznos od 7,83 EUR od 4.2.2010. pa do isplate,

na iznos od 8,05 EUR od 2.3.2010. pa do isplate,

na iznos od 13,28 EUR od 2.4.2010. pa do isplate,

na iznos od 11,93 EUR od 2.5.2010. pa do isplate,

na iznos od 14,56 EUR od 2.6.2010. pa do isplate,

na iznos od 29,37 EUR od 2.7.2010. pa do isplate,

na iznos od 26,00 EUR od 2.8.2010. pa do isplate,

na iznos od 38,65 EUR od 2.9.2010. pa do isplate,

na iznos od 31,98 EUR od 2.10.2010. pa do isplate,

na iznos od 26,96 EUR od 3.11.2010. pa do isplate,

na iznos od 42,22 EUR od 2.12.2010. pa do isplate,

na iznos od 51,65 EUR od 2.1.2011. pa do isplate,

na iznos od 44,81 EUR od 2.2.2011. pa do isplate,

na iznos od 45,82 EUR od 2.3.2011. pa do isplate,

na iznos od 40,90 EUR od 2.4.2011. pa do isplate,

na iznos od 42,42 EUR od 2.5.2011. pa do isplate,

na iznos od 59,12 EUR od 2.6.2011. pa do isplate,

na iznos od 61,47 EUR od 2.7.2011. pa do isplate,

na iznos od 79,96 EUR od 2.8.2011. pa do isplate,

na iznos od 73,25 EUR od 2.9.2011. pa do isplate,

na iznos od 62,79 EUR od 2.10.2011. pa do isplate,

na iznos od 62,52 EUR od 2.11.2011. pa do isplate,

na iznos od 61,37 EUR od 2.12.2011. pa do isplate,

na iznos od 65,17 EUR od 2.1.2012. pa do isplate,

na iznos od 69,35 EUR od 2.2.2012. pa do isplate,

na iznos od 69,48 EUR od 2.3.2012. pa do isplate,

na iznos od 66,85 EUR od 2.4.2012. pa do isplate,

na iznos od 67,91 EUR od 2.5.2012. pa do isplate,

na iznos od 69,48 EUR od 2.6.2012. pa do isplate,

na iznos od 67,79 EUR od 2.7.2012. pa do isplate,

na iznos od 67,94 EUR od 2.8.2012. pa do isplate,

na iznos od 66,38 EUR od 2.9.2012. pa do isplate,

na iznos od 63,49 EUR od 2.10.2012. pa do isplate,

na iznos od 67,01 EUR od 2.11.2012. pa do isplate,

na iznos od 68,29 EUR od 2.12.2012. pa do isplate,

na iznos od 2.105,43 EUR od 19.12.2012. pa do isplate,

i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. u visini stope određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., [adresa], OIB 92963223473 da tužitelju BŽ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], naknadi prouzročeni trošak u iznosu od 1.709,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju europska središnja banka primjenjuje na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu dana 31. listopada 2008. godine te mu je tuženik stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 22.366,15 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Tužitelj se obvezao isti iznos kredita uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama vratiti u vrijeme i na način utvrđen istim ugovorom. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu vezano za kolektivnu tužbu potrošača protiv banaka pa tako i ove banke vezano za ništetnost valutne klauzule koja je ugovorena ugovorima. Poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Također, potražuje isplatu svega onoga što je preplatio s osnova ništene valutne klauzule pa nakon provedenog dokaznog postupka je tužitelj i uskladio tužbeni zahtjev kao u podnesku od 13. veljače 2025. godine.

2. Tuženi u odgovoru na tužbu osporava osnov i visinu, stavlja prigovor potrošača, ističe prigovor zastare, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu, pregled promjena kamatnih stopa, efektivnu kamatnu stopu, saslušan je tužitelj, provedeno je financijsko vještačenje po Darfin d.o.o., RŽ, izvršen je uvid u promet po kreditu.

4. Ocjenom ovako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan kako je i odlučeno u izreci ove presude.

5. Nije sporno da je tužitelj potpisnik kredita sa ovdje tuženikom vezano za kupnju motornog vozila.

6. Odredba čl. 8 ZPP-a sadrži jedna od osnovnih načela procesnog prava, a to je načelo slobodne ocjene dokaza koje načelo nalazi odraz u ovlaštenju suda da na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučuje koje će činjenice od kojih zavisi odluka o tužbenom zahtjevu uzeti kao dokazane, dakle, da prema svom slobodnom uvjerenju na osnovi ocjene izvedenih dokaza može sa sigurnošću utvrditi postojanje odnosno ne postojanje neke činjenice.

7. Prema tome sud u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a provedene dokaze prosuđuje po svom slobodnom uvjerenju ali je dužan stečeno uvjerenje obrazložiti uvjerljivim i logičnim razlozima kojima opravdava zaključke o dokaznoj snazi pojedinog dokaznog sredstva povezujući ih s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka.

8. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu kojeg su dana 31. listopada 2008. godine sklopili tužitelj i tuženik u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu .

9. U ugovoru o kreditu je vidljivo da je tužitelj korisnik kredita a tuženi davatelj kredita te su se obvezali da će banka tužitelju isplatiti kredit od 22.366,15 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.

10. Također iz ugovora je vidljivo da je ugovorena kamatna stopa od 6,55% godišnje, odnosno da je kamata promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana za kupnju motornog vozila. Sve je to sadržano u čl. 2 navedenog ugovora.

11. Među strankama, a što je i utvrđenu u postupku, nije sporno da je za trajanje otplate kredita po navedenom ugovoru tečaj CHF od početno ugovorenog do konačne otplate kredita rastao.

12. Načelo savjesnosti i poštenja jedno je od temeljnih načela obveznog prava, a sadržano je u članku 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) kojim je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza istih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

13. Prema odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima određeno je da je ugovor ništetan kada je činidba neodređena ili neodrediva. Imajući u vidu okolnost da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 26 Zakona o obveznim odnosima te da ista mora biti određena odnosno odrediva u smislu odredbe čl. 272 ZOO-a, već samim tim odredbu Ugovora koju koristi banka, a na temelju koje se cijena određuje odnosno mijenja prema jednostranoj odluci banke bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, sud ocjenjuje protivnom načelu savjesnosti i poštenja.

14. Također ugovor treba tumačiti i primjenom čl. 320. ZOO-a u korist tužitelja obzirom je ugovor sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremila i predložila jedna ugovorna strana, ovdje tuženi pri čemu tužitelj nije mogao prigovarati o navedenom spornom članku ugovora koji se tiče promjenjive kamatne stope. Tuženi je postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

15. Prema stavu ovog suda u konkretnom slučaju radi se o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora a putem navedene ugovorne odredbe tuženi je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, što je suprotno čl. 247 Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je Ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.

16. S obzirom da je odlukom sudova i to Visokog trgovačkog suda u RH i Trgovačkog suda u Zagrebu u kolektivnom sporu kojima je utvrđena ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli stope sukladno jednostranoj odluci banke, a koje su sadržane i u ugovoru o kreditu isti obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi utvrđenja ništetnosti i isplate protiv banaka.

17. Glede sporne visine sud je priveo vještačenje po Darfin d.o.o. RŽ koji je naveo u svom nalazu da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 3.898,78 eura, za anuitete za koje je nalazom utvrđeno više uplaćen iznos. Ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 10,25 eura kao anuitet koji je manje uplaćen.

18. Na isti nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe odnosno tuženik nije imao primjedbu na matematički izračun pa je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje kao stručno sastavljan prema pravilima financijske struke.

19. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev kao u podnesku od 13. veljače 2025. godine.

20. Također za napomenuti jest da je sud tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od dana izvršenog plaćanja svakog pojedinog iznosa anuiteta pa do isplate sukladno čl. 323 i čl. 29 . st 2 i 8 ZID-a ZOO-a.

21. U odnosu na istaknuti prigovor zastare od strane tuženika sud smatra u cijelosti neosnovanim, s obzirom da se isplata utuženih iznosa temelji na ništavosti odredbe Ugovora o kreditu koja prema stajalištu ovoga suda ne podliježe zastari. Također, u ovom slučaju primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina sukladno odredbi čl. 225 ZOO-a, a u ovom slučaju početak zastare počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke u predmetu Trgovačkom sudu u Zagrebu broj P-1401/12, a ista teče od 14. lipnja 2018. godine. Kako je ova tužba podnesena u zastarnom roku, odnosno 1. lipnja 2023. tužitelj nije u zastari.

22. Ništavost je sredstvo pomoću kojeg se sprečava pravno djelovanje učinka ugovora koji je u suprotnosti s prirodnim propisima, a posljedica je u konkretnom slučaju je da tuženik mora tužiteljici vratiti ono što je od nje primio s osnove ništave ugovorne odredbe pa bi ograničenje zastarom prava tužitelja obveze vrijedio institut ništetnosti koje je bez vremenski.

23. Sud je saslušao tužitelja koji je izjavio da je podigao kredit radi kupnje automobila, trebao im je veću auto, u međuvremenu je auto prodao, kredit je otplatio. U početku rata kredita je bila 1.500,00 kn a kasnije je narasla na 2.500,00 kn, kredit je mogao podiči samo u CHF. Nisu ga upozorili da bi CHF mogao rasti, da bi CHF mogla biti nestabilna valuta. Nije mogao utjecati na odredbe ugovora, isti je pročitao, ništa se nije moglo mijenjati. Kada je rata počela rasti nitko ga o tome nije obavijestio iz banke. Nije bio privatnik kada je podizao kredit već je radio u tvrtki.

24. Sud je povjerovao iskazu tužitelja jer smatra da je isti istinit, životan i logičan i odgovara svemu onome po čemu je sud izlagao kao gore.

25. Zbog svega gore navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

26. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 Zakona o parničnom postupku, a odnosi se na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren prema OT I to za sastav tužbe 200,00 eura, podnesak 4.10.2024. 200,00 eura, ročište 29.10.2024. 200,00 eura, podnesak 13.2.2025. 200,00 eura, ročište 21.11.2025. 200,00 eura, odnosno ukupno 1.000,00 eura. Tom iznosu treba pribrojiti 25% PDV-a tako da je ukupni trošak 1.250,00 eura. Sud priznaje trošak predujma za vještačenje u iznosu od 331,81 euro, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 42,71 eura i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 85,41 euro, tako da je ukupan trošak tužitelja u ovom postupku 1.709,93 eura.

27. Sud nije dosudio tužitelju trošak objave presude iz razloga što navedeni trošak nije nužan obzirom da se presuda objavljuje putem e-oglasne ploče, a punomoćnik tužiteljice je u statusu e-komunikacije pa se navedena presuda može isti dan preuzeti.

U Zagrebu, 30 siječnja 2026. godine

Sudac

Ines Gutzmirtl Špehar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud u Zagrebu.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika