REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U RIJECI
Rijeka, Zadarska 1 i 3
Poslovni broj: P-523/2025-61
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Nataši Vukić, u pravnoj stvari tužiteljice RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Valentina Vižintin, odvjetnica iz Odvjetničkog ureda Poldan, Gatara, Vižintin, Komorski, Babić i Fruk R iz [adresa], protiv tuženika 1. BANKA KOVANICA d.d. Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Štefanović, odvjetnik iz Ivanić Grada, Savska 18, 2. Stečajna masa iza PLUS RI-TANK d.o.o. u stečaju, Rijeka, Prvog Maja 3, OIB: 47632191478, kojeg zastupa punomoćnik Vladan Zečević, odvjetnik iz Rijeke, Korzo 6, i 3. ZJ vlasnik obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa stečajni upravitelj Ivor Pliskovac, kojeg zastupa punomoćnica Ana Trošelj, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ana Trošelj & Sandra Zorc u Rijeci, Agatićeva 6/II, radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i sporazuma, te uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, zamjenika punomoćnika prvotuženika, stečajnog upravitelja drugotuženika, zamjenika punomoćnika drugotuženika i punomoćnice trećetuženika, 29. siječnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o dugoročnom kreditu broj 31008001688 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 22. prosinca 2008. koji ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića dana 22. prosinca 2008. pod poslovni broj OV-46004/2008, a koji je sklopljen između I- tuženika BANKA KOVANICA d.d., Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637 kao Banke, II-tuženika PLUS RI-TANK d.o.o. u stečaju, Rijeka, Rudolfa Strohala 2, OIB: 65576386206 (ranije RIJEKATANK ekologija i zaštita okoliša d.o.o.) kao Korisnika kredita i III-tuženika ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Jamca-platca i Založnog dužnika, sadržane u članak 10. u cijelosti, u članku 11. st. 1., st. 2. i st. 3. i u članku 12. u cijelosti a koje odredbe se odnose na suvlasnički dio tužiteljice RJ u ½ dijela a koje glase:
Članak 10.
„Založni dužnik suglasan je i dozvoljava Banci da radi osiguranja tražbina iz ovog ugovora, odnosno osiguranja iznosa od 281.000,00 eura (dvjestoosamdesetjednutisuću eura), uz valutnu klauzulu zajedno s kamatama, troškovima i svim drugim sporednim potraživanjima zasnuje založno pravo na nekretninama i to:
1) Nekretnini koja je upisana kod Općinskog suda u Rijeci, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta Zgrada u [adresa], u [adresa]. F. [adresa], u naravi: 1. Jednosoban stan br.1. u prizemlju koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, nužnika, u ukupnoj površini od 54,80 m2; koji stan je kao suvlasnički dio neodvojivo povezan sa ostalim suvlasničkim i zajedničkim dijelovima zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] te s njima čini povezanu cjelinu sukladno odredbi čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
2) Nekretnini koja je upisana kod Općinskog suda u Rijeci, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta Zgrada u [adresa], u [adresa]. F. [adresa], u naravi: 1.peterosobni stan br.2. na prvom katu, ulaz 1 koji se sastoji od pet soba, kuhinje, kupaonice, nužnika, hodnika, ukupne površine 124,78 m2; koji stan je kao suvlasnički dio neodvojivo povezan sa ostalim suvlasničkim i zajedničkim dijelovima zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] te s njima čini povezanu cjelinu sukladno odredbi čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
3) Nekretnini koja je upisana kod Općinskog suda u Rijeci, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta Zgrada u [adresa], u [adresa]. F. [adresa], u naravi: 1.četverosobni stan broj 03 na prvom katu, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, u ukupnoj površini od110,96 m2; koji stan je kao suvlasnički dio neodvojivo povezan sa ostalim suvlasničkim i zajedničkim dijelovima zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] te s njima čini povezanu cjelinu sukladno odredbi čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
4) Nekretnini koja je upisana kod Općinskog suda u Rijeci, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta Zgrada u [adresa], u [adresa]. F. [adresa], u naravi: 1. četverosobni stan broj 5 na drugom katu, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, nužnika i hodnika, u ukupnoj površini od 111,50 m2; koji stan je kao suvlasnički dio neodvojivo povezan sa ostalim suvlasničkim i zajedničkim dijelovima zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] te s njima čini povezanu cjelinu sukladno odredbi čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
5) Nekretnini koja je upisana kod Općinskog suda u Rijeci, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi: Dio kuće br.12 u ulici Municipio, na II. katu stana prema jugu koji se sastoji od 4 sobe, sobice, kuhinje, hodnika i nužnika ispod stepenica, na nenastanjivom tavanu sprema prema jug i ostali zajednički dijelovi zgrade, u ukupnoj površini od 87 hvati koji stan je kao suvlasnički dio neodvojivo povezan sa ostalim suvlasničkim i zajedničkim dijelovima zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] te s njima čini povezanu cjelinu sukladno odredbi čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
Založni dužnik izričito dozvoljava Banci da može bez njegovog posebnog odobrenja ili naknadne suglasnosti, u zemljišnim knjigama na opisanoj nekretnini uknjižiti založno pravo u iznosu navedenom u Članku 2. ovog Ugovora, uvećano za pripadajuće kamate i sve ostale troškove, radi osiguranja tražbina iz ovog Ugovora. Založni dužnik svojim potpisom na ovom Ugovoru potvrđuje da je predmetna nekretnina u cijelosti njegovo vlasništvo, te da priloženi izvatci iz zemljišne knjige odgovaraju stvarnom stanju u zemljišnim knjigama.“
Članak 11.
„Potpisom na ovom Ugovoru Založni dužnik izjavljuje da nema zapreka u smislu čl. 201. Ovršnog zakona da se na nekretnini opisanoj u Članku 10. ovog Ugovora provede ovrha.
Založni dužnik je suglasan da Banka može temeljem ovog Ugovora kao javnobilježničke isprave, radi naplate tražbina iz ovog Ugovora, neposredno provesti ovrhu prodajom predmetne nekretnine, po Odredbama Ovršnog zakona (clausula exequendi.
Ugovorne strane suglasno utvrđuju da se predmetne nekretnine mogu prodati neposrednom pogodbom u roku koji Banka odredi u ovršnom prijedlogu u smislu članka 92. stavka 4. Ovršnog zakona.“
Članak 12.
„Založni dužnici su dužni redovito izvješćivati Banku o svim okolnostima koje su važne za predmetnu nekretninu, a naročito o većim oštećenjima, smanjenju vrijednosti i drugo.
Založni dužnici se obvezuju dozvoliti banci da po potrebi vrši kontrolu nad predmetnom nekretninom, na način da ih time ne ometa u urednom korištenju nekretnine.
Založni dužnik može raspolagati nekretninom na uobičajeni način, a zabranjeno im je svako raspolaganje koje bi banku dovelo u nepovoljan položaj glede namirenja tražbina iz ovog ugovora.
II. Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o dugoročnom kreditu broj 31008001696 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 22. prosinca 2008. koji ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića dana 22. prosinca 2008. pod posl.br. OV-46003/2008, a koji je sklopljen između I-tuženika BANKA KOVANICA d.d., Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637 kao Banke, II-tuženika PLUS RI-TANK d.o.o. u stečaju, Rijeka, Rudolfa Strohala 2, OIB: 65576386206 (ranije RIJEKATANK ekologija i zaštita okoliša d.o.o.) kao Korisnika kredita i III-tuženika ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Jamca-platca i Založnog dužnika, sadržane u članak 10. u cijelosti, u članku 11. st.1., st. 2. i st. 3. i u članku 12. u cijelosti a koje odredbe se odnose na suvlasnički dio tužiteljice RJ u ½ dijela a koje glase: Članak 10.
„Založni dužnik suglasan je i dozvoljava Banci da radi osiguranja tražbina iz ovog ugovora, odnosno osiguranja iznosa od 1.124.000,00 eura (jedanmilijunstidvadesetčetiritisuće eura), uz valutnu klauzulu zajedno s kamatama, troškovima i svim drugim sporednim potraživanjima zasnuje založno pravo na nekretninama i to:
1) Nekretnini koja je upisana kod Općinskog suda u Rijeci, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta Zgrada u [adresa], u [adresa]. F. [adresa], u naravi: 1. Jednosoban stan br.1. u prizemlju koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, nužnika, u ukupnoj površini od 54,80 m2; koji stan je kao suvlasnički dio neodvojivo povezan sa ostalim suvlasničkim i zajedničkim dijelovima zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] te s njima čini povezanu cjelinu sukladno odredbi čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
2) Nekretnini koja je upisana kod Općinskog suda u Rijeci, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta Zgrada u [adresa], u [adresa]. F. [adresa], u naravi: 1.peterosobni stan br.2. na prvom katu, ulaz 1 koji se sastoji od pet soba, kuhinje, kupaonice, nužnika, hodnika, ukupne površine 124,78 m2; koji stan je kao suvlasnički dio neodvojivo povezan sa ostalim suvlasničkim i zajedničkim dijelovima zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] te s njima čini povezanu cjelinu sukladno odredbi čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
3) Nekretnini koja je upisana kod Općinskog suda u Rijeci, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta Zgrada u [adresa], u [adresa]. F. [adresa], u naravi: 1.četverosobni stan broj 03 na prvom katu, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, u ukupnoj površini od110,96 m2; koji stan je kao suvlasnički dio neodvojivo povezan sa ostalim suvlasničkim i zajedničkim dijelovima zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] te s njima čini povezanu cjelinu sukladno odredbi čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
4) Nekretnini koja je upisana kod Općinskog suda u Rijeci, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], broj [broj poduloška], k. č. br. [katastarska čestica], oznaka zemljišta Zgrada u [adresa], u [adresa]. F. [adresa], u naravi: 1. četverosobni stan broj 5 na drugom katu, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, nužnika i hodnika, u ukupnoj površini od 111,50 m2; koji stan je kao suvlasnički dio neodvojivo povezan sa ostalim suvlasničkim i zajedničkim dijelovima zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] te s njima čini povezanu cjelinu sukladno odredbi čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
5) Nekretnini koja je upisana kod Općinskog suda u Rijeci, k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi: Dio kuće br.12 u ulici Municipio, na II. katu stana prema jugu koji se sastoji od 4 sobe, sobice, kuhinje, hodnika i nužnika ispod stepenica, na nenastanjivom tavanu sprema prema jug i ostali zajednički dijelovi zgrade, u ukupnoj površini od 87 hvati koji stan je kao suvlasnički dio neodvojivo povezan sa ostalim suvlasničkim i zajedničkim dijelovima zgrade sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] te s njima čini povezanu cjelinu sukladno odredbi čl. 370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
Založni dužnik izričito dozvoljava Banci da može bez njegovog posebnog odobrenja ili naknadne suglasnosti, u zemljišnim knjigama na opisanoj nekretnini uknjižiti založno pravo u iznosu navedenom u Članku 2. ovog Ugovora, uvećano za pripadajuće kamate i sve ostale troškove, radi osiguranja tražbina iz ovog Ugovora. Založni dužnik svojim potpisom na ovom Ugovoru potvrđuje da je predmetna nekretnina u cijelosti njegovo vlasništvo, te da priloženi izvatci iz zemljišne knjige odgovaraju stvarnom stanju u zemljišnim knjigama.“
Članak 11.
„Potpisom na ovom Ugovoru Založni dužnik izjavljuje da nema zapreka u smislu čl. 201. Ovršnog zakona da se na nekretnini opisanoj u Članku 10. ovog Ugovora provede ovrha.
Založni dužnik je suglasan da Banka može temeljem ovog Ugovora kao javnobilježničke isprave, radi naplate tražbina iz ovog Ugovora, neposredno provesti ovrhu prodajom predmetne nekretnine, po Odredbama Ovršnog zakona (clausula exequendi).
Ugovorne strane suglasno utvrđuju da se predmetne nekretnine mogu prodati neposrednom pogodbom u roku koji Banka odredi u ovršnom prijedlogu u smislu članka 92.stavka 4. Ovršnog zakona.“
Članak 12.
„Založni dužnici su dužni redovito izvješćivati Banku o svim okolnostima koje su važne za predmetnu nekretninu, a naročito o većim oštećenjima, smanjenju vrijednosti i drugo.
Založni dužnici se obvezuju dozvoliti banci da po potrebi vrši kontrolu nad predmetnom nekretninom, na način da ih time ne ometa u urednom korištenju nekretnine.
Založni dužnik može raspolagati nekretninom na uobičajeni način, a zabranjeno im je svako raspolaganje koje bi banku dovelo u nepovoljan položaj glede namirenja tražbina iz ovog ugovora.
III. Utvrđuje se da nisu pravno valjane uknjižbe založnih prava provedene u korist I-tuženika BANKA KOVANICA d.d., Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB:33039197637 na nekretninama upisanim sada u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na E-1, E-2, E-3, E-4 i E-5 i to na suvlasničkom dijelu ½ tužiteljice RJ u kojem je:
u odnosu na E-1, E-2, E-3 i E-4:
Zaprimljeno 31.12.2008. broj Z-20438/08
Na temelju ugovora o dugoročnom kreditu broj 31008001696 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 22. prosinca 2008. OV-46003/2008. i suglasnosti od 30. prosinca 2008. OV-28519/2008. u iznosu od 1.124.000,00 Eura plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB -a, na dan isplate, s ugovorenom kamatom, ostale troškove i naknade, za korist:
BANKA KOVANICA D.D., VARAŽDIN, PETRA PRERADOVIĆA 29
Zaprimljeno 31.12.2008. broj Z-20439/08
Na temelju ugovora o dugoročnom kreditu broj 31008001688 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 22. prosinca 2008. OV-46004/2008. i suglasnosti od 30. prosinca 2008. OV-28519/2008. u iznosu od 281.000,00 Eura plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB -a, na dan isplate, s ugovorenom kamatom, ostale troškove i naknade , za korist:
BANKA KOVANICA D.D., VARAŽDIN, PETRA PRERADOVIĆA 29
a u odnosu na E-5:
Zaprimljeno 29.12.2008. broj Z-20172/08
Na temelju ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine solemniziranog pod brojem OV-46003/08 od 22. prosinca 2008. i Suglasnosti od 23. prosinca 2008., uknjižuje se pravo zaloga na nekretninama upisanim u A, u iznosu od 1.124.000,00 EUR plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, s ugovorenom kamatom, ostale troškove i naknade, za korist
BANKA KOVANICA DD, OIB: 33039197637, VARAŽDIN,PETRA PRERADOVIĆA 29 Zaprimljeno 29.12.2008. broj Z-20173/08
Na temelju ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine solemniziranog pod brojem OV-46004/08 od 22. prosinca 2008. i suglasnosti od 23. prosinca 2008., uknjižuje se pravo zaloga na nekretninama upisanim u A, u iznosu od 281.000,00 EUR plativo u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, s ugovorenom kamatom, ostale troškove i naknade, za korist
BANKA KOVANICA DD, OIB: 33039197637, VARAŽDIN,PETRA PRERADOVIĆA 29 te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci brisanje ovog zemljišno-knjižnog stanja nastalog na temelju ugovora iz toč. I. i II. ove izreke i uspostava zemljišnoknjižnog stanja na suvlasničkom dijelu tužiteljice RJ ½ kakvo je bilo prije provedbe rješenja posl. br. Z-20438/08, Z-20439/08, Z-20172/08, Z-20173/08 i Z-28146/2016.
IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u kojem tužiteljica zahtjeva utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora iz točke I. i II. izreke, utvrđenje nevaljalosti uknjižbe založnih prava i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama iz točke III. izreke koje se odnose na suvlasnički dio ½ trećetužitelja BJ.
V. Svaka stranka snosi svoj trošak.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi dva ugovora o dugoročnom kreditu broj 31008001688 i 31008001696 sa sporazumima o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnih prava na nekretninama za koje tužiteljica tvrdi da su njezino vlasništvo. Tužiteljica je bivša supruga trećetuženika ZJ. Njihov brak je razveden presudom Općinskog suda u Rijeci posl.br. P-1703/2013 od dana 14. siječnja 2014.. Trećetuženik je za vrijeme trajanja braka u svojstvu založnog dužnika sklopio dva ugovora o dugoročnom kreditu sa prvotuženikom kao vjerovnikom i drugotuženikom kao dužnikom i korisnikom kredita i to: A) Ugovor o dugoročnom kreditu broj 31008001688 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 22. prosinca 2008. koji ugovor je potvrđen od javnog bilježnika Velibora Panjkovića dana 22. prosinca 2008. pod posl.br. OV-46004/2008; te B) Ugovor o dugoročnom kreditu broj 31008001696 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 22. prosinca 2008. koji ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića dana 22. prosinca 2008. pod posl.br. OV-46003/2008. Ugovorom pod A), a radi osiguranja novčane tražbine prvotuženika od 281.000,00 EUR uz valutnu klauzulu zajedno s kamatama, troškovima i svim drugim sporednim potraživanjima, trećetuženik je dopustio da se zasnuje založno pravo na sljedećim nekretninama:
a) jednosoban stan br.1. u prizemlju koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, nužnika u ukupnoj površini od 54,80 m2, u zgradi u [adresa], u [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]; (sada zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-2)
b) peterosobni stan br. 2 na prvom katu ulaz1 koji se sastoji od pet soba, kuhinje, kupaonice, nužnika, hodnik ukupne površine 124,78 m2, u zgradi u [adresa], u [adresa]. F. [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]; (sada zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-3)
c) četverosobni stan broj 03 na prvom katu, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, kupaonice, hodnika, u ukupnoj površini od 110,96 m2, u zgradi u [adresa], u [adresa]. F. [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]; (sada zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-4)
d) četverosobni stan broj 5 na drugom katu, koji se sastoji od četiri sobe, kuhinje, nužnika i hodnika, ukupne površine od 111,50 m2, u zgradi u [adresa], u [adresa]. F. [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. broj [broj ZK uloška], [broj poduloška] k. o. [katastarska općina]; (sada zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-1)
e) kč. br. [katastarska čestica] – dio kuće br. 12 u ulici Municipio, na II. katu stan prema jugu, koji se sastoji od 4 sobe, sobice, kuhinje, hodnika i nužnika ispod stepenica, na nenastanjivom tavanu sprema prema jug i ostali zajednički dijelovi zgrade, upisano u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]; (sada zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], E-5).
Ugovorom pod B) na istim je nekretninama upisano založno pravo, a radi osiguranja novčane tražbine prvotuženika od 1.124.000,00 EUR uz valutnu klauzulu zajedno s kamatama, troškovima i svim drugim sporednim potraživanjima. Uknjižbe založnih prava provedene su krajem 2008. u korist prvotuženika na nekretninama. Međutim, trećetuženik nije imao pravo ni ovlaštenje raspolagati tim nekretninama budući su te nekretnine u okviru podjele bračne stečevine tužiteljice i trećetuženika utvrđene kao bračna stečevina tužiteljice iako tužiteljica nije nikada upisala svoje pravo vlasništva. Trećetuženiku je bilo poznato da nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu te da istima ne može raspolagati bez suglasnosti tužiteljice kao bračnog druga, tim više što je Ugovorom o diobi bračne stečevine i reguliranju međusobnih odnosa, a na kojem ugovoru su tužiteljica i trećetuženik ovjerili svoje potpise 13. lipnja 2013. kod javnog bilježnika Gordane Legović pod posl.br. OV-1983/13. utvrđeno da naprijed popisane nekretnine u diobi bračne stečevine predstavljaju samovlasništvo tužiteljice. Tužiteljica nije ishodila upis prava vlasništva iako je u ugovoru trećetuženik u čl. 4.1. istoj za to dao izričito odobrenje. U međuvremenu je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci na svim naprijed opisanim nekretninama upisana zabilježba pokretanja stečajnog postupka nad trećetuženikom koja je provedena rješenjem posl.br. Z-7332/13.. Odredbom čl. 79. st. 1. Stečajnog zakona propisano je da osoba koja na temelju kojega svoga stvarnoga ili osobnoga prava može dokazati da neki predmet ne spada u stečajnu masu, nije stečajni vjerovnik. Njeno će se pravo na izdvajanje predmeta utvrđivati prema pravilima koja važe za ostvarivanje tih prava izvan stečajnoga postupka. Tužiteljica dakle nije stečajni vjerovnik te je 13. lipnja 2013. stečajnog upravitelja trećetuženika obavijestila o izlučnom pravu, dok je 25. listopada 2013. podnijela tužbu Trgovačkom sudu u Rijeci radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnim nekretninama te da se predmetne nekretnine izdvoje iz stečajne mase dužnika, ovdje trećetuženika. Tijekom trajanja ovog postupka najprije je donesena pravomoćna presuda kojom je utvrđeno da nekretnine predstavljaju vlasništvo tužiteljice, ali je Vrhovni sud ukinuo prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te je postupak okončan pravomoćnom presudom kojom je utvrđeno da nekretnine predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i trećetuženika u omjeru od 1/2. Trećetuženik je neovlašteno, bez znanja, suglasnosti i odobrenja tužiteljice sklopio ugovore o dugoročnom kreditu i za osiguranje vraćanja istih neovlašteno raspolagao nekretninama koje predstavljaju vlasništvo tužiteljice. Stoga tužiteljica predlaže utvrditi ništetnim odredbe predmetnih ugovora sadržane u čl. 10. u cijelosti, u čl. 11. st. 1., st. 2. i st. 3. i u čl. 12. u cijelosti, a koje su pobliže navedene u tužbenom zahtjevu, kao i utvrditi da nisu pravno valjane uknjižbe založnih prava provedene u korist prvotuženika na nekretninama upisanim sada u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na E-1, E-2, E-3, E-4, E-5 te da se zk. odjelu Općinskog suda u Rijeci naloži brisanje ovog zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju ugovora i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja posl. br. Z-20438/08, Z-20439/08, Z-20172/08, Z-20173/08 i Z-28146/2016. Nekretnine još nisu upisane u vlasništvo tužiteljice iz razloga postojećih zabilježbi pokretanja ovršnog postupka pa je u tom smislu tužiteljica poduzela odgovarajuće radnje u cilju zaštite svojih interesa i uknjižbe svog prava vlasništva, no pravni interes tužiteljice za podnošenje ove tužbe nesporno proizlazi iz presude Trgovačkog suda u Rijeci kojom su predmetne nekretnine utvrđene njenim vlasništvom. Predložila je prihvaćanje tužbenog zahtjeva.
2. Prvotuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbeni zahtjev. Stečajni postupak otvoren je nad tuženikom 16.5.2013., a Ugovor o diobi bračne stečevine ovjeren je po javnom bilježniku 13.6.2013. i tog istog dana tužiteljica obavještava stečajnog upravitelja tuženika o izlučnom pravu na tim nekretninama. Razvidno je da su sve ove nekretnine stečene za vrijeme trajanja braka i može se poći i od pretpostavke da su bivši bračni drugovi suvlasnici, svaki u ½ dijela tih nekretnina. Vezano uz navod tužiteljice da je trećetuženik neovlašteno raspolagao nekretninama u njenom vlasništvo, za ukazati je kako su Ugovori o dugoročnom kreditu sklopljeni i založno pravo upisano u zemljišne knjige 2008. godine dok je Ugovor o diobi bračne stečevine ovjeren 2013., a kao datum sklapanja navedena je 2012.. Pravo vlasništva po osnovi bračne stečevine stječe se ex lege, što znači da su u vrijeme sklapanja ugovora o dugoročnom kreditu, bračni drugovi bili suvlasnici te je bez ograničenja trećetuženik ZJ mogao raspolagati svojim suvlasničkim dijelom. Međutim, i u odnosu na raspolaganje suvlasničkim dijelom tužiteljice koji joj pripada po osnovi bračne stečevine, nužno je utvrditi savjesnost, ne samo sudionika ugovornog odnosa već i tužiteljice. Takvo mišljenje izraženo je u odluci Ustavnog suda posl. br. U-III-103/2008 od 14.6.2011. u kojoj se navodi da se tom odlukom djelomično odstupa od dotadašnjeg stajališta o apsolutnoj ništetnosti pravnog posla sklopljenim samo s jednim bračnim drugom, predmet kojeg je zajednička imovina bračnih drugova, uslijed koje ništetnosti kod takvih raspolaganja ne vrijedi načelo povjerenja u zemljišne knjige u korist trećih osoba. Ustavni sud ukazuje da će se valjanost pravnog posla morati utvrđivati prema svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir sve okolnosti, ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog posla, uključujući i bračnog druga koji nije bio sudionik tog odnosa. U konkretnom slučaju, uzimajući u obzir sve okolnosti, smatra se da je ponašanje tužiteljice nesavjesno te da prednost valja dati načelu povjerenja u zemljišne knjige. Naime, nesporno je da je s takvim povjerenjem konkretnom ugovornom odnosu pristupio prvotuženik. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.
3. Drugotuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Napominje da nije ni u kakvoj pravnoj niti stvarnoj svezi s predmetom tužbenog zahtjeva, pa ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Nekretnine koje su bile predmet osiguranja po ugovorima o kreditu nisu nikada bile u vlasništvu drugotuženika, već su iste bile u vlasništvu stečajnog dužnika BJ vlasnika obrta [obrt] iz [adresa].A, OIB: [osobni identifikacijski broj]. Stoga je jasno da drugotuženik nema nikakve stvarne veze s predmetom tužbenog zahtjeva, te da tužbu u odnosu na drugotuženika treba odbaciti. Prvotuženik je u stečajnom postupku koji se vodi nad drugotuženikom prijavio kao stečajni vjerovnik po:
- Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 31008001696 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 22. prosinca 2008.godine koji ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika Velibora Panjković dana 22. prosinca 2008.godine pod posl.br. Ov – 46003/2008 ukupan iznos od 11.151.032,02 kn; te po
- Ugovoru o dugoročnom kreditu broj 31008001688 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 22. prosinca 2008. koji ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika Velibora Panjković dana 22. prosinca 2008. pod posl.br. Ov – 46004/2008 ukupan iznos od 1.835.786,73 kn. Prvotuženik je u stečajnom postupku koji se provodi nad drugotuženikom dostavio obavijest o razlučnom pravu na nekretnini u vlasništvu drugotuženika upisanoj kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], u naravi tvorničko dvorište, površine 10749 m2, na k. č. br. [katastarska čestica] za ukupnu tražbinu u iznosu od 12.986.818,75 kn, te se nakon prodaje predmetne nekretnine naplatio za ukupan iznos od 1.040,617,90 kn. Obzirom na sve navedeno, a kraj nesporne činjenice da drugotuženik nije vlasnik niti posjednik predmetnih nekretnina koje su bile predmet osiguranja po zaključenim kreditima, to je jasno da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
4. Trećetuženik je podnio odgovor na tužbu. Osporio je tužbu i tužbeni zahtjev. Tužiteljica temelji svoj tužbeni zahtjev na "Ugovoru o diobi bračne stečevine i reguliranju međusobnih odnosa" na kome stoji datum 19. kolovoza 2012., ali su potpisi ovjereni tek 13. lipnja 2013.. Navodi tužiteljice da je jedini vlasnik nekretnina su u potpunosti irelevantni u odnosu na tužbeni zahtjev. Naime, ugovori čije odredbe o osnivanju založnog prava tužiteljica nastoji utvrditi ništetnima su sklopljeni još 2008., dakle čak pet godina prije zaključenja ugovora o diobi bračne stečevine iz 2013.. Drugim riječima, u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu trećetuženik i tužiteljica bili su bračni drugovi, a nesporno je da su razvedeni tek 2014. . Nadalje, netočni i neosnovani su navodi tužiteljice da je trećetuženik neovlašteno raspolagao predmetnim nekretninama prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Nesporno je da su trećetuženik i tužiteljica stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina tijekom trajanja braka. Tužiteljica i trećetuženik su u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bili suvlasnici nekretnina u jednakim dijelovima na temelju zakona. Posljedično, trećetuženik je prilikom sklapanja ugovora mogao raspolagati svojim suvlasničkim dijelom bez ograničenja na koja se tužiteljica neosnovano poziva. Glede raspolaganja suvlasničkim dijelom tužiteljice potrebno je utvrditi njezinu savjesnost, a ne samo savjesnost ugovornih strana. Prije svega, nesporno je da je trećetuženik prilikom sklapanja ugovora postupao savjesno, budući da su on i tužiteljica tada bili bračni drugovi i posljedično suvlasnici nekretnina u jednakim dijelovima na temelju zakona, a teret dokaza navodne nesavjesnosti trećetuženika je na tužiteljici. Naprotiv, upitna je i sporna savjesnost tužiteljice, s obzirom da ista od sklapanja ugovora o kreditu i popratne uknjižbe založnog prava na predmetnim nekretninama, pa sve do sklapanja Ugovora o uređenju imovinskih odnosa iz 2013. a i nakon toga, nije poduzimala nikakve radnje u svrhu isticanja navodne ništetnosti ugovora o kreditu. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.
5. Presudom ovog suda poslovni broj P-313/2023-46 od 6. rujna 2024. (str. 358-371 spisa), odbijen je tužbeni zahtjev. Odlučujući o žalbi tužiteljice, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-4009/2024-2 od 10. rujna 2025. (stranica 400-406 spisa) ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio na ponovno suđenje s uputom da sud u ponovljenom ponovo ocijeni savjesnost stranaka prilikom sklapanja ugovora o kreditu i osnivanju založnog prava, te ovisno od navedenog donese novu na zakonu osnovanu odluku. Sud je postupio po uputi.
6. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđenje ništetnim odredbe Ugovora o dugoročnom kreditu broj 31008001688 i broj 31008001696 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 22. prosinca 2008. koji ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića 22. prosinca 2008. pod poslovni broj OV- 46004/2008 i OV-46003/2008 a koji je sklopljen između prvotuženika Banka Kovanica d.d., Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637 kao Banke, drugotuženika Plus-Ri-Tank d.o.o. u stečaju, Rijeka, Rudolfa Strohala 2, OIB: 65576386206 (ranije Rijekatank ekologija i zaštita okoliša d.o.o.) kao Korisnika kredita i trećetuženika ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao jamca-platca i založnog dužnika i da nisu pravno valjane uknjižbe založnih prava provedene u korist prvotuženika Banka Kvanica d.d. i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja prije uknjižbe založnih prava.
7. Između stranaka nije sporno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-126/2023-72 od 13. listopada 2023. (str. 266-284 spisa) utvrđeno da nekretnine koje su predmet Ugovora predstavljaju bračnu stečevinu tužiteljice i trećetuženika u omjeru od 1/2. Nije sporno ni da su BANKA KOVANICA d.d., Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637 i drugotuženik PLUS RI- TANK d.o.o. u stečaju, Rijeka, Rudolfa Strohala 2, OIB: 65576386206 (ranije RIJEKATANK ekologija i zaštita okoliša d.o.o.) sklopili Ugovore o dugoročnom kreditu broj 31008001688 i broj 31008001696 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 22. prosinca 2008. koji ugovor je potvrđen od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića 22. prosinca 2008. pod poslovnim brojem OV-46004/2008 i OV- 46003/2008 i da je ZJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] bio jamac-platac i založni dužnik po kreditu.
8. Sporno je, jesu li ništetne pojedine odredbe ugovora o dugoročnim kreditima kojima se zasnovalo založno pravo na nekretninama, savjesnost stranaka prilikom sklapanja dva Ugovora o dugoročnom kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 22. prosinca 2008. i je li trećetuženik ZJ neovlašteno, bez znanja i suglasnosti tužiteljice sklopio ugovore o dugoročnom kreditu i za osiguranje vraćanja kredita neovlašteno raspolagao nekretninama koje predstavljaju suvlasništvo tužiteljice.
9. Radi utvrđivanja spornih i odlučnih činjenica sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i spis poslovni broj St-758/13, saslušanjem tužiteljice (str. 261-263 spisa), trećetuženika (str. 263-264 spisa), svjedoka SJ (str. 325-326 spisa) i RJĐ (str. 334-335 spisa). Te dokaze sud je cijenio svakog zasebno kao i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07–Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22.) te je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan i to u dijelu u kojem je trećetuženik raspolagao ½ suvlasničkim dijelom nekretnine tužiteljice.
10. Iz dokumentacije u spisu proizlaze slijedeće odlučne činjenice. Između prvotuženika Banka Kovanica d.d. Varaždin kao banke, drugotuženika Rijekatank d.o.o. Rijeka kao korisnika kredita i trećetuženika BJ, [adresa], zaključeni su ugovor o dugoročnom kreditu broj 31008001688 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine na ukupno 5 nekretnina 22.12.2008. (str. 95-104 spisa) i ugovor o dugoročnom kreditu broj 31008001696 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine na ukupno 5 nekretnina 22.12.2008. (str. 116-126 spisa). Temeljem tih ugovora trećetuženik (bivši bračni drug tužiteljice) je na 5 nekretnina zasnovao založno pravo u korist prvotuženika koje je upisano u periodu od 29.12.2008. do 31.12.2008. . U vrijeme zasnivanja založnog prava nekretnine su bile upisane u zemljišnim knjigama na ime trećetuženika kao vlasnika. Tužiteljica i trećetuženik ZJ su u bračnoj zajednici od 9.12.1989. do 17.1.2014. kada je brak razveden presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1703/13 (str. 92-94 spisa). Nekretnine na kojima je trećetuženik 2008. zasnovao založno pravo u korist prvotuženika su bračna stečevina tužiteljice i trećetuženika u ½ dijela. Radi se o nekretninama koje su stjecane u periodu od 1996. do 2001.. Da se radi o bračnoj stečevini tužiteljice i trećetuženika u ½ dijela utvrđeno je i pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P-126/2023-72 od 13.10.2023. (str. 266-284 spisa). Napominje se da su tužiteljica i trećetuženik pokušali ugovorom o diobi bračne stečevine koji je solemniziran kod javnog bilježnika 13.6.2013. (sklapanje istog i datum solemnizacije nesporan između stranaka) sporazumno dogovoriti da su sve opterećene nekretnine vlasništvo samo tužiteljice, i to nakon što je otvoren stečajni postupak nad imovinom dužnika pojedinca trećetuženika 16.5.2013. te takav stečajni postupak zabilježen u zemljišnim knjigama (str. 202 spisa). Međutim, kao što je navedeno, pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P-126/2023-72 od 13.10.2023. (str. 266-284 spisa) je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnik u ½ dijela.
11. Nekretninama koje predstavljaju bračnu stečevinu raspolagao je samo trećetuženik (nesporno, potpis trećetuženika na ugovoru). Založnim pravom na nekretninama su osigurani krediti čija namjena nije bila privatne naravi ili za osiguranje privatnih potreba fizičkih osoba odnosno tada bračnih drugova, već je namjena kredita bila poslovne prirode jer je jedan kredit namijenjen za financiranje trajnih obrtnih sredstva a drugi za refinanciranje kredita druge pravne osobe (Ri- Petrol).
12. Sud je u postupku ispitivao savjesnost stranaka. Na te okolnosti proveden je dokaz saslušanjem tužiteljice i trećetuženika, te svjedoka - bivših djelatnica banke (SJ i AJ). Iz provedenih dokaza sud je zaključio da ni trećetuženik niti banka nisu bili savjesni prilikom zasnivanja založnog prava na nekretninama. Sud je utvrdio i da savjesna nije bila ni tužiteljica.
13. Iako su tužiteljica i trećetuženik suglasno iskazali da tužiteljica nije bila upoznata s poslovima koje je trećetuženik poduzimao 2008. ipak sud te iskaze u tom dijelu nije mogao uzeti u obzir kao nedvojbeno istinite jer se ovdje radi o bivšim supružnicima čiji imovinski interesi u ovom predmetu ne moraju nužno biti suprotstavljeni unatoč tome što se nalaze u suprotnim stranačkim ulogama. S druge strane u postupku nije utvrđeno da bi tužiteljica dala bilo kakvu suglasnost za opterećenje svog suvlasničkog dijela nekretnina.
14. Prije svega, sud je zaključio da je trećetuženik koji je raspolagao nekretninama bio nesavjestan jer nije obavijestio prvotuženika da postoje neupisana prava trećih osoba koja nisu evidentirana u zemljišnim knjigama. Da li je trećetuženik obavijestio tužiteljicu o tome, to samo znaju tužiteljica i trećetuženik, ali iz spisa ne proizlazi niti da je tužiteljica to nedvojbeno znala niti da je za takvo raspolaganje dala suglasnost.
15. Tužiteljici se može staviti na teret da je bila nesavjesna jer godinama nije brinula o svojim pravima i provjeravala stanje u zemljišnim knjigama. Iz spisa proizlazi da su predmetne nekretnine opterećene hipotekom 2008. a da tužiteljica u vremenskom periodu od stjecanja tih nekretnina (1996. do 2001.) do zasnivanja založnog prava (2008.) radi zaštite svojih prava nije poduzimala ništa u smislu upisa svog prava u zemljišne knjige. Tužiteljica nije niti provjeravala zemljišnoknjižno stanje kasnije. Tužiteljica je počela poduzimati pravne radnje zaštite tek nakon otvaranja stečajnog postupka nad imovinom dužnika pojedinca trećetuženika 16.5.2013. (str. 202 spisa), kada je obavijestila o svom izlučnom pravu (obavijest od 13.6.2013., str. 36 spisa) temeljem ugovora o diobi bračne stečevine koji je solemniziran nakon otvaranja stečajnog postupka odnosno 13.6.2013. (nesporno), te je pokrenula postupak radi utvrđenja prava vlasništva i ovaj postupak radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora i sporazuma tvrdeći da je trećetuženik raspolagao bez njezina znanja i ovlaštenja nekretninom koja predstavlja njezino vlasništvo (u cijelosti). Ovaj sud ne može uzeti kao dokaz savjesnosti tužiteljice njezin iskaz da "za sklopljene ugovore o dugoročnom kreditu sam doznala tek 2012., čak 2013. kada je započeo stečajni postupak Instalatera…". Ne može se okarakterizirati kao savjesnost to što tužiteljica nije upisala svoje pravo suvlasništva na nekretninama u vrijeme stjecanja ili barem u neko kraće vrijeme nakon toga, iako je na to imala pravo. Njezin iskaz u dijelu u kojem navodi "prije toga se nisam upisala jer nisam imala novčanih sredstava za plaćanje poreza na te nekretnine jer su tek razvedeni bračni drugovi oslobođeni plaćanja poreza" ne čini istu savjesnom jer bračni drugovi nikad nisu plaćali porez na promet nekretnina između sebe, a sve i da jesu, to ne bi trebala biti zapreka za osiguranje svog prava. Tužiteljica je u periodu od 24.11.2009. do 16.8.2012. bila i prokuristica u pravnoj osobi drugotuženika (izvod iz sudskog registra za subjekt upisa drugotuženika), pa joj je i s osnove te funkcije u društvu bilo olakšano i dostupno provjeriti zaduženje tvrtke i ostale podatke. Prvotuženik je u pravu kada ističe tu činjenicu kao bitnu s obrazloženjem da je tužiteljica tada mogla imati uvid u poslove tog društva. Tužiteljica je s obzirom na tu funkciju svakako mogla imati saznanja. Međutim, u vrijeme sklapanja ugovora tužiteljica nije bila prokuristica, pa njeno saznanje za te poslove godinu dana kasnije ne bi imalo utjecaja na već upisana prava prvotuženika.
16. Sud je utvrdio i da je prvotuženik (banka) bio nesavjestan. To iz razloga što u situaciji kada založno pravo zasniva fizička osoba, ipak nije našao potrebnim izvršiti daljnje provjere glede postojanja braka i sukladno tome eventualno neuknjiženih prava. Voditeljica poslovnice u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu AJ koja je saslušana kao svjedok iskazala je kako misli da je trećetuženik u vrijeme potpisivanja spornih ugovora imao suprugu. Stoga sud smatra da je s obzirom na te okolnosti prvotuženik imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. To što prema iskazima svjedoka AJ i SJ u vrijeme sklapanja ugovora banka nije provjeravala, a kasnije je počela provjeravati bračni status fizičkih osoba, samo ukazuje na to da je u vrijeme sklapanja ugovora banka odnosno prvotuženik bio nesavjesna strana.
17. Stoga sud zaključuje da prvotuženik kao sudionik pravnog posla nije bio u dobroj vjeri jer je mogao a nije provjeravao izvanknjižno stanje, pa za njega ne vrijedi presumpcija da je postupajući s povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišne knjige, stekao založno pravo spornih nekretnina.
18. Polazeći od svrhe i značaja odredbi o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje u tekstu: ZVDSP) prednost u zaštiti stečenog prava ima savjesna osoba koja se poziva na načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige.
19. Odredba propisuje: (1) Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. (2) Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. (3) Nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.
20. Stoga sud zaključuje da su odredbe ugovora i sporazuma kojima je opterećena nekretnina u suvlasništvu ½ tužiteljice (za koju nije u postupku dokazano da je s tim pravnim poslom bila izričito upoznata i suglasna) opterećene razlozima ništetnosti, slijedom čega je pozivom na odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) tužbeni zahtjev u odnosu na suvlasnički dio tužiteljice prihvatio i donio odluku sukladno točki I. i II. izreke presude.
21. Prihvaćanje dijela tužbenog zahtjeva za ništetnost u odnosu na nekretnine koje su u suvlasništvu ½ tužiteljice, ima za posljedicu, a pozivom na odredbu čl. 323. st. 1. ZOO-a, uspostaviti ranije zemljišno knjižno stanje u odnosu na suvlasnički dio tužiteljice, slijedom čega je sud donio odluku sukladno točki III. izreke presude.
22. Drugotuženik je osporavao pasivnu legitimaciju. Taj prigovor sud je ocijenio neosnovanim jer je drugotuženik stranka ugovora čija se ništetnost traži, pa iz toga proizlazi njegova pasivna legitimacija jer se spor može riješiti samo na jednak način prema svim strankama ugovora (čl. 201. ZPP-a).
23. Tužiteljica je tražila ništetnost i za opterećenje suvlasničkog dijela trećetuženika s obzirom na ugovor o diobi bračne stečevine i njezine tvrdnje da su nekretnine u cijelosti u njezinom vlasništvu. Međutim, o tom pitanju odlučeno je pravomoćnom odlukom ovog suda prema kojoj joj pripada suvlasništvo u ½ dijela a ne u cijelosti.
24. Stoga je sud u nedostatku pretpostavki iz odredbe čl. 322. ZOO-a odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem traži utvrđenje ništetnosti ugovora, da nisu pravno valjane uknjižbe založnih prava i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja za suvlasnički dio ½ trećetuženika a kojim dijelom je trećetuženik slodobno raspolagao, odnosno donio je odluku sukladno točki IV. izreke presude.
25. Odluku o parničnom trošku sud je donio pozivom na odredbe čl. 154. st. 4. ZPP-a. Kako su tužiteljica s jedne strane i prvo, drugo i trećetuženik s druge strane jedanko uspjeli u sporu, to je sud odredio da svaka snosi svoj trošak, odnosno donio je odluku sukladno točki V. izreke presude.
26. Slijedom svega iznijetoga, sud je donio odluke kao u izreci presude.
Rijeka, 29. siječnja 2026.
Sudac
Nataša Vukić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
