Republika Hrvatska

Poslovni broj: 8 P-326/2023-27

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217) po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužitelja 1. NB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ŠB iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] koje zastupa punomoćnik Krešimir Lušić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika MB iz [adresa], N [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Srđan Barović u Zagrebu, Boškovićeva 7, radi ispravka uknjižbe, ustupa i nepačanja i predaje u posjed, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 4. prosinca 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Stipice Ćalete-Cara, odvjetnika u [adresa], te punomoćnika tuženika Josipa Lukića, odvjetnika u Zagrebu, Boškovićeva 7, a na ročištu objave odluke dana 29. siječnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da su tužitelji, zajedno za cijelo, suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] ZGR, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], i to:

- tužitelj ad.1 NB, OIB: [osobni identifikacijski broj], za 10/16 suvlasničkog dijela,

- tužitelj ad.2 BB, OIB: [osobni identifikacijski broj], za 3/16 suvlasničkog dijela,

- tužiteljica ad.3 ŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], za 3/16 suvlasničkog dijela, pa je tuženi MB dužan trpjeti da tužitelji temeljem ove presude zatraže i postignu uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] ZGR, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na svoja imena u navedenim suvlasničkim omjerima, uz istodobni izbris toga prava sa imena MB.

2. Utvrđuje se da je tuženik MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], uznemiravao pravo vlasništvo tužitelja na čest. zem. [katastarska čestica] zgr, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], tako što je u kući položenoj na navedenoj čestici promijenio brave i onemogućio tužiteljima ulazak u kuću.

3. Nalaže se tuženiku MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], uspostaviti prijašnje stanje na čest. zem. [katastarska čestica] zgr Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], na način da ukloni brave koje je postavio i omogući tužiteljima pristup u kuću na predmetnoj nekretnini, te preda istu u posjed tužiteljima.

4. Zabranjuje se tuženiku MB, OIB: [osobni identifikacijski broj], svako daljnje uznemiravanje prava vlasništva tužitelja na zem. 169/1 zgr Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljima nadoknaditi tuženiku parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura u roku od petnaest (15) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji ad.1 NB, ad.2 BB i ad.3. ŠB su u tužbi i na ročištima naveli da je predmet postupka čest. zem. [katastarska čestica] zgr Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kao i prestanak uznemiravanja prava vlasništva tužitelja na istoj i predaja u posjed.

2. Tužitelji su suvlasnici čest. zem. [katastarska čestica] zgr K. O. [katastarska općina] i to tužitelj ad.1 NB za 10/16 suvlasničkog dijela, stekavši istu nasljeđivanjem iza smrti oca VB pok. B temeljem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku broj O- 634/90 i Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa majkom ČB, kao i nasljeđivanjem iza smrti sestre HB koja umrla na Novom Zelandu bez izravnih nasljednika, pa njen suvlasnički dio na jednake dijelove su naslijedili tužitelji.

3. Tužitelji ad.2 BB i ad.3 ŠB suvlasnici su predmetne nekretnine, svaki za po 3/16 suvlasničkog dijela, stekavši istu iza smrti majke KB i tete HB, koje su stekle svoj suvlasnički dio nasljeđivanjem iza ĐB.

4. Pok. VB je predmetnu nekretninu, koja u naravi predstavlja kuću na adresi [adresa] u [adresa] stekao kupoprodajnim ugovorom sklopljenim dana 12. svibnja 1956. godine sa prodavateljem ĆB.

5. Tuženik je vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] zgr, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja kuću na adresi [adresa] u [adresa], te je kao takav i upisan u zemljišnoj knjizi. Međutim, tuženik je pogrešno upisan i kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] zgr K. O. [katastarska općina], budući su prednici tuženika kupili samo dio nekadašnje čest. zem. [katastarska čestica] zgr K. O. [katastarska općina]. Tuženik je, premda svjestan da je čest. zem. [katastarska čestica] zgr K. O. [katastarska općina], vlasništvo tužitelja koji istu držao i u posjedu, na kući tužitelja promijenio brave i sada je tuženik jedini koji ima pristup kući tužitelja, dok tužitelji u istu ne mogu ući.

6. Zbog izloženog tužitelji su predložili da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev, uz obvezu tuženika na nadoknadu parničnog troška.

7. Tuženik MB se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, te predložio da se isti odbije kao neosnovan, uz obvezu tužitelja

8. U odgovoru na tužbu je prvenstveno istakao da je u tužbi pogrešno naveden predmet spora obzirom da se na radi o tužbi radi ispravka uknjižbe, ustupa i nečinjenja i predaje u posjed, te predložio da sud pozove tužitelje da ispravno označe predmet tužbe.

9. Iz postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi da tužitelji tužbu temelje na odredbi članka 166. i čanka 167. Zakona o vlasništvu, kojom tužbom tužitelji žele dokazati da su isti suvlasnici čest. br. 169/1 zgr kuća, površine 36 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K.O, [adresa], da je tuženik dužan trpjeti da se tužitelji upišu kao vlasnici nekretnine, da je tuženik uznemiravao pravo vlasništva tužitelja tako što je na kući položenoj na navedenoj čestici promijenio brave te da je isti u obvezi uspostaviti prijašnje stanje, omogućiti pristup tužiteljima u kuću i predati im isti u posjed.

10. Tuženik je zakoniti knjižni vlasnik predmetne nekretnine, a što je razvidno iz zemljišnoknjižnog izvatka, te i čest. br.169/6 K. O. [katastarska općina], kuća, površine 18 m2, a koja nekretnina je susjedna nekretnina spornoj nekretnini (dijele među) te su iste do provedbe geodetskog elaborata (2010.) vezano za diobu čestice bile jedna čestica pod oznakom čest. br. 169/1 zgr kuća stojna površine 54 m2.

11. Tuženik je postao zakoniti knjižni vlasnik čest. br. 169/1 zgr i čest. br. 169/6 zgr sve K. O. [katastarska općina] na način da su FB i IB postali knjižni suvlasnici (svaki ½) tada jedne čestice i to čest. br. 169/1 zgr površine 54 m2 temeljem sklopljenog kupoprodajnog ugovora od dana 22.veljače 1973. godine koji je ovjeren pri Općinskom sudu u Šibeniku.

12. RB (tada ŽB) supruga tuženika je od svog oca FB (koji je prije kao zakoniti nasljednik IB stekao njenu polovicu navedene nekretnine) stekla temeljem rješenja o nasljeđivanju iz 2004. godine te tako postala 1/1 vlasnik čest.169/1 zgr K. O. [katastarska općina].

12. Tuženik je temeljem rješenja o nasljeđivanju iz 2011. godine iza pok. supruge ŽB rođene IB postao 1/1 vlasnikom u to vrijeme dvije čestice i to čest. br. 169/1 zgr površine 36 m2 i čest. br. 169/6 zgr površine 18m2, a koje su čestice nastale diobom čest. br. 169/1 zgr površine 54 m2.

13. Iz navedenog kao i priloženih dokaza je razvidno da su tuženik i njegovi prednici predmetnu nekretninu stekli na zakonit način i povjerenjem u zemljišne knjige, te su tuženik odnosno njegovi prethodnici bili cijelo vrijeme upisani kao knjižni vlasnici navedene nekretnine.

14. U tužbi se navodi da je tužitelj ad.1. NB stekao 10/16 suvlasničkog dijela sporne nekretnine nasljeđivanjem od pok. oca VB i sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju od majke ČB. Iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. VB ne proizlazi da je predmet nasljeđivanja bila čest. br.169/1 zgr koja je bila upisana u Z. U. [broj ZK uloška], a koji Z.U. nije bio predmet nasljeđivanja. Također, iz priloženog ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljen dana 1991. godine ne proizlazi da je predmet navedenog ugovora bila čest. br. 169/1 zgr, a isto tako ne proizlazi da bi ČB ikada bila vlasnik ili suvlasnik navedene nekretnine

15. U svezi navoda kako su tužitelj ad.2. BB i tužiteljica ad 3. ŠB stekli svoj suvlasnički dio i to svaki po 3/16 dijela nasljeđivanjem tuženik je istakao se da vezano za isto tužitelji uz tužbu ne dostavljaju nikakav dokaz, a niti postoji dokaz da su pok. KB i pok. HB bile ikada suvlasnice navedene nekretnine, te da su iste svoje suvlasništvo mogle steći nasljeđivanjem iza pok. VB.

16. Uvidom u kupoprodajni ugovor iz 1956. godine se ne može utvrditi koja čestica je predmet navedenog ugovora, da li je isti sklopljen sukladno tada važećim propisima (isti ugovor nije ovjeren) kao i da li je došlo do realizacije navedenog ugovora. [katastarska općina]

17. Iz dokaza koje su tužitelji dostavili uz tužbu ne proizlazi da bi tužitelji bili suvlasnici nekretnine koja je predmet ovog spora, odnosno da su isti odnosno njihovi prednici ikada bili uknjiženi kao suvlasnici navedene nekretnine ili posjednici nekretnine. Obzirom da pravni prednici tužitelja nisu bili suvlasnici predmetne nekretnini, niti ovdje tužitelji njihovom smrću nisu mogli postati suvlasnici nekretnine.

18. Suprotno tome, tuženik odnosno njegovi prednici su cijelo vrijeme bili upisani kao vlasnici odnosno suvlasnici ovdje sporne nekretnine te su vlasništvo stekli temeljem zakonitih isprava i povjerenjem u zemljišne knjige.

19. Tuženik upućuje sud i na sudsku praksu u ovim i sličnim predmetima pa tako Županijski sud u odluci pod poslovnim brojem Gž 1547/2017-2 navodi: „Prednik tužitelja se nije uknjižio u zemljišnoj knjizi kao suvlasnik predmetne nekretnine pa stoga nije niti stekao suvlasništvo te nekretnine i u času svoje smrti nije bio suvlasnik pa niti tužitelji kao njegovi nasljednici nisu nasljeđivanjem mogli steći suvlasništvo predmetne nekretnine. Oni su od svog prednika mogli naslijediti samo ono što je on sklapanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju stekao, a to je titulus za stjecanje prava suvlasništva. No, suvlasništvo nisu mogli naslijediti te je stoga prvostupanjski sud pravilno odbio dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da su tužitelji suvlasnici predmetne nekretnine. Obzirom da tužitelji nisu suvlasnici predmetne nekretnine, ne pripada im niti pravo na suposjed jer to pravo pripada samo suvlasniku. Tužitelji se također ne mogu smatrati niti predmnijevanim suvlasnicima u smislu čl. 166. ZOV-a jer se ta odredba, koja regulira vlasničku tužbu predmnijevanog vlasnika, primjenjuje samo na osobe koje su stekle posjed stvari pa su ga naknadno izgubile. Niti tužitelji, a niti njihov pravni prednik, nisu bili u suposjedu predmetne nekretnine.“

20. U svezi navoda tužitelja da je tuženik postavljanjem lokota na ulaznim vratim od objekta (tuženik nije mijenjao brave jer iste nisu postojale) uznemiravao vlasništvo tužitelja, tuženik je istakao da sve do podizanja tužbe tuženik nije imao opravdanog razloga posumnjati u zakonitost svog vlasništva na predmetnoj nekretnini imajući na umu isprave o vlasništvu i vodeći se povjerenjem u zemljišne knjige. Tuženik je imao pravo i obvezu zaštiti svoje vlasništvo pa tako i postavljanjem lokota na vrata od objekta koji se nalazi na čest. br. 169/1 zgr K. O. [katastarska općina]. Također, tuženik nije mogao uznemiravati (su)vlasništvo tužitelja na predmetnoj nekretnini jer isti nisu suvlasnici navedene nekretnine pa su i po toj osnovi zahtjevi iz točke 2. i 3. tužbenog zahtjeva u cijelosti neutemeljeni.

21. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika AB, geod., skice mjesta očevida istog vještaka od 1.8.2025., rješenja o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj O-634/90 od 9.6.1992., ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između TB ud. Š i NB pok. Š od 16.1.1991., kupoprodajnog ugovora sklopljenog između CB i VB od 12.5.1956., neslužbene kopije zemljišnoknjižnog izvatka ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela Tisno (Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]), preslike zemljišne knjige Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Frida Zdenka u Zagrebu kao sudskog povjerenika Općinskog suda u Zagrebu broj O-3154/04 UPP/OS-66/04 od 20.8.2004., rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Jasne Žitko u Zagrebu kao sudskog povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-1205/2011 UPP/OS-14/2011 od 8.3.2011., preslike zbirke prijavnih listova ovog suda Z-1510/2010, prijepisa Posjedovnog lista 609 K. O. [katastarska općina] Područnog ureda za katastar Šibenik, saslušanjem svjedoka PB sina MB, GB, NBA, OB, DB i UB pok. M, te tužitelja ad.1. NB pok. Š, tužitelja ad.2. BB pok. V, tužiteljice ad.3. ŠB, tuženika MB pok. Č, dok je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka EB.

22. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

23. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

24. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva čest. br. 169/1 zgr K. O. [katastarska općina], te na obvezu tuženika da uspostavi prijašnje stanje na istoj na način da ukloni brave koje je postavio i omogući tužiteljima pristup u kuću na predmetnoj nekretnini, te preda istu u posjed tužiteljima, uz zabranu daljnjeg uznemiravanja.

25. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da se predmet spora sastoji od jedne prostorije u prizemlju i dvije prostorije na katu, da se na kat ulazi drvenim stepenicama, a u treću sobu odnosno nekadašnju kuhinju se ulazi kroz otvor probijen kroz zid kuće

- da se predmet spora identificira kao čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za cijelo (na skici mjesta očevida vještaka mjernika AB od 1.8.2025. označena slovima A-B-C-D-E-H-G-F-A u prizemlju soba i stepenište, na katu soba) i dio čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (dio koji je na odnosnoj skici označen slovima E-F-G-H-E površine 5 m2 na katu kužina). Obje prostorije su prazne, a u prostoriji na katu se nalazi brojilo za struju. Na vratima se nalaze dva lokota

Prema podacima iz katastra čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] je kuća, selo površine 36 m2, a kao posjednik je upisan ZB pok. Č – (utvrđeno očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika AB i pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 1.8.2025. – list 64 spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti VB pok. B (rođenog **.**.1907., a preminulog **.**.1990.) ovaj sud donio dana 9. lipnja 1992. godine rješenje o nasljeđivanju broj O-634/90 kojim su njegovim nasljednicima na temelju oporuke broj Pi-295/89, a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te novčana sredstva, proglašeni supruga ČB, sin NB (tužitelj ad.1.), te kćeri KB i HB za ¼ dijela svaki

– (utvrđeno pregledom citiranog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – list 5 spisa)

- da su ČB ud. Š (kao primateljica uzdržavanja) i NB (tužitelj ad.1. kao davatelj uzdržavanja) sklopili dana 16. siječnja 1991. godine ugovor o doživotnom uzdržavanju (koji je ovjeren kod ovog suda istog dana pod brojem RII-602/91). Ugovorne strane su suglasno ugovorile da će NB uzdržavati svoju majku na način pobliže naveden u točki 3. Ugovora, a za uzvrat dobiva u vlasništvo nekretnine zv. Gušći čest. zem. [katastarska čestica], zv. Sadić čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], zv. Glavičina u Tijesnom koju je primateljica uzdržavanja dobila za izvršene usluge H, zv. K koju je dobila na ime dara od svekrve i nekretnine koje je oporukom dobila od pok. supruga za dio od ¼ dijela, s učinkom nakon njezine smrti – (utvrđeno pregledom citiranog ugovora – list 7 i 8 spisa)

- da su VB (kao kupac) i JB (kao prodavatelj) u nazočnosti svjedoka LB i BBA sklopili 12. svibnja 1956. godine kupoprodajni ugovor. Ugovorne strane su suglasno ugovorile da je predmet ugovora kuća i obor tj. štala kod kuće SB za iznos od 30.000.- tadašnjih dinara uz rok isplate do 31. kolovoza 1956. godine ,s tim da je ŠBA kao ĆB dio kupoprodajne cijene u iznosu od 20.000.- tadašnjih dinara – (utvrđeno pregledom citiranog kupoprodajnog ugovora – list 9 spisa)

- da je čest. br. 169/1 zgr upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] kao kuća stojna, da su kao suvlasnici bili upisani FB i IB žena FB za ½ dijela svaki temeljem ugovora o kupoprodaji ovjerenog kod ovog suda pod brojem OvII-2949/73 od 28. rujna 1973. godine, a koji upis je izvršen pod poslovnim brojem Z-1155/1974

- da je na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zagrebu broj O- iza smrti FB upisano pravo suvlasništva na ime ŽB rođene FB za ½ dijela (koji upis je izvršen pod brojem Z-13203/2004), te da je na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Jasne Žitko u Zagrebu kao sudskog povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-1205/2011 UPP/OS-14/2011 od dana 8. ožujka 2011. godine iza smrti ŽB, upisano pravo vlasništva predmetne nekretnine na ime tuženika – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda Zemljišnoknjižnog odjela Tisno)

26. Svjedok PB sin MB je iskazao da kuću u [adresa] su njegovi pok. baka i djed, FB i IB kupili 1974. godine. Mora napomenuti da je predmet spora dio te kuće. Od rođenja pa skoro svake godine je ljetovao u toj kući. Otkad zna za sebe tamo je bila i gospođa NA koja je u toj kući praktički bila zbog slabog imovinskog stanja, što zna iz priča bake i djeda kao i roditelja. Ne zna tko je tamo smjestio, možda Općina, ali je tamo živjela do svoje smrti, unazad 10-ak godina. Tužitelje je prvi put vidio kad su im stavili lokot, dakle unazad 2 i po godine. Nikad do tada nije vidio niti tužitelje niti ima saznanja da bi njihovi prednici dolazili, a kao što je i iskazao, tu je živjela samo NA. Kad je NA umrla unutra su ostale sve stvari od iste. Dvije godine nakon njezine smrti nisu poduzimali ništa jer su smatrali da će netko od njezinih nasljednika doći po robu i stvari, međutim nakon dvije godine kako su stvari počele propadati i smrdjeti, odlučili su sve očistiti. Predmet spora nije bio zaključan. Nakon što su očistiti kompletan prostor, zamijenili su bratu i stavili lokot. Tri do četiri mjeseca otkada su očistili prostor tužitelji su stavili svoj lokot- (list 69 spisa).

27. Svjedokinja GB kći MB je iskazivala da zna po pričama svojih roditelja, bake i djeda 1972. -1973. godine, da su baka IB i djed FB kupili cijelu kuću u [adresa] pa tako i predmet spora koji je dio te kuće. Njezina majka ŽB je iste naslijedila iza smrti oca FB. Predmet spora su uglavnom koristili baka i djed, zatim njezini roditelji, a NA da je koristila drugi dio kuće. Tužitelje tamo nikad nije viđala, a je li oni imaju negdje u blizini vlasništvo, to nije znala. Kad je NA umrla tamo se ništa nije dešavalo, zapravo je bio veliki nered i smeće. Njezini roditelji su dio kuće gdje je stanovala NA očistili, odvezli dav (2) kamiona smeća. Bilo je i glodavaca… Na ulazna vrata su stavili lokot, a predmet spora oni koriste. Tužitelji su unazad tri (3) godine stavili lokot na dio gdje je stanovala NA. Prostor koji je NA koristila se sastoji od jedne prostorije u prizemlju, stepenice i gore je tavanski dio – (list 69 i 70 spisa).

28. Svjedokinja NBA pok. DB je iskazala da su njezini pok. roditelji DB i Đ kupili kuću u [adresa] oko 1968. -1970. godine, koja se nalazi odmah do predmeta spora. U prostoru koji je predmet spora je bila gospođa NA i da je to bio jedan neugledan prostor. Njezina majka se družila s NA, kao i svi ostali. Dio gdje je stanovala pok. NA kupio je FB, prijatelj od njezinog oca, tuženikov punac. Taj prostor gdje je bila NA je jedna kuća, samo s dva ulaza. Ponavlja da su to prvo kupili njezini roditelji, iza njih FB i njegova supruga i to je sve u jednom nizu. Nikad tamo nije vidjela tužitelje, niti njihove prednike. NA je umrla unazad 15 godina, ali tamo nitko ne stoji. Taj prostor je bio tako neugledan, čak ni njezina majka za života nije voljela ići tamo. Prošle godine, mjeseca se točno nije mogla sjetiti, ali Ć (tuženik) je došao u [adresa] i rekao njoj i njezinom suprugu da idu malo očistiti taj prostor. Godinu dana prije tuženik je stavio nešto kao drvenu letvu. Nakon što su očistili predmet spora i izvezli tri (3) kamiona smeća, nakon toga…valjda u ljeto kad su došli, a kako je Ć stavio svoj lokot da nitko ne baca smeće u taj prostor, su vidjeli da je tamo još jedan lokot. Ć je rekao da su to napravili ljudi koji su rekli da je to njihov prostor. Njezina majka nikada nije spominjala Tomine – (list spisa)

29. Svjedokinja OB kći F je iskazala da je strankama prva susjeda i čak i štala NB graniči s njezinim objektom. Rođena je 1953. godine i imala je 3 godine kad su tamo došli NB i njegovi roditelji I i TB. Oni su kuću koja je predmet spora kupili od ĆB, prije toga su bili beskućnici i živjeli su u crkvenim prostorima. Tu su živjeli jedno 15-16 godina dok nisu izgradili novu kuću na adresi [adresa]. U njihovu staru kuću često je dolazila i tamo bi se igrala. Kad su oni odselili, stara kuća je ostala BA, stricu tužitelja ad.

1. NB. Kako mu je otac tužitelja to dao, nije znala. Tu su boravili par godina, zatim se R razbolio i ostala je samo njegova supruga. R je umro 1976. godine, supruga je bila invalid i djece nisu imali tako da je ona nakon njegove smrti otišla u Betinu. Kuća je ostala prazna, zatvorena i nitko nikad nije dolazio. MB joj je susjed i ima jednu prostoriju koju je kupio. Dolje je bila konoba, gore soba s 2-3 kreveta i tamo su živjeli oko 40 godina. U staru kuću gdje je zadnji bio R uselila se NA, stara djevojka. Ista je bila beskućnica i bolesna pa je njezina sestra pitala R može li se ona tu useliti što je ona dozvolila. Tu je boravila 10-15 godina, a kad se razboljela otišla je u starački dom. MB, odnosno njegov prednik FB su prostoriju kupili od ŠA. MA je Antin stric.Bio je još i treći brat, ali njega se ne sjeća, on je umro prije nego se rodila. VA su podijelila svoje vlasništvo i svaki je imao svoj dio i svaki dio je ima svoj ulaz. Dio od trećeg brata je unazad 50-60 godina kupila ČA. Navedenu činjenicu zna jer joj je RB rekla da su kupili kuću od VB, a njezin otac joj je pričao da je VB kupio svoju kuću od ĆB. Sestra d NA, Ž joj je pričala da je NA došla u tu kuću. Kada je NA otišla taj prostor nije bio zaključan, samo je bila postavljena jedna daska. NA je u tom postoru bila 15- ak godina, 1998.-1999. godine. Nakon što je NA otišla, nije vidjela nasljednike od VB da bi tamo dolazili. U [adresa] živi zadnjih 15 godina, a živjela je u Rijeci 36 godina, ali je stalno dolazila u [adresa]. Drugo nemam što izjaviti. A je bliže cesti. Prostor u kojem je NA živjela je izgledao tako da je dolje bila konoba, pa se drvenim stepenicama išlo u gornji prostoriju u kojoj su se nalazila dva kreveta, drveni stol, špaker i mali prozor. Isti je bio malo veći od Šafarovog prostora – (list 72 i 73 spisa)

30. Svjedok HA pok. T je iskazao da o predmetu spora malo zna reći, ali pošto su NB, tužitelj ad.1. i on skupa išli u školu i družili se zna da su u toj kući kad je tužitelj ad. 1 bio dijete, živjeli. Prostor je izgledao tako da ima jedna buta pa se iz nje ulazilo u jednu prostoriju. U prizemlju je bila prostorija, a u gornju prostoriju koja je bila kao soba su vodile stepenice. Pa još možda jedne stepenice koje su vodile u potkrovlje, jedan mali prozor…Što zna. Samo zna da je kuća ispred do puta bila kuća u kojoj je živio jedan stari i on je to prodao. Zvali su ga C (P) Kovačev. Ne zna ni koje godine, ali je prodao. Sad u međuvremenu čuje kako je taj gospodin i to naslijedio. Kako su roditelji tužitelja ad. 1 NB to stekli ne zna, ali zna da je otac bio pomorac i da su tu živjeli. Tuženik mu nije poznat kao ni osobe RB. Kada se NA uselila u taj prostor tu je živjela 10-15 godina. Tko joj je dozvolio da tu živi ne zna. P je to prodao ovom koji je sad vlasnik i on tu ljeti dolazi. Po Omerinom odlasku iz tog prostora netko je taj prostor zatvorio, ali tko ne zna. Vjerojatno KA. Inače do mirovine je živio u [adresa] – (list 74 spisa).

31. Svjedokinja UB pok. M je iskazala da tuženika pozna i on ima svoju kuću na adresi [adresa] i njegov ulaz u kuću je s vanjske strane. Kuća njezinog supruga i njegovih pok. roditelja je do te kuće, [adresa]. Pok. svekar VB je kuću kupio 1956. godine od ĆB pok. G i tu su stanovali od 1956. do 1969. godine. Nakon toga su se iselili u novu kuću u [adresa]. Njezin svekar je u dogovoru sa svojim bratom O, dao mu da tu živi kad dođe na godišnji odmor jer on i supruga D su živjeli u stanu u [adresa], a R je radio u Splitu. Oni bi tu dolazili samo preko ljeta ili blagdane. R je naglo umro 1976. godine od raka. Nakon njega je dolazila njegova supruga koja nije bila zaposlena i tamo je dolazila u svako doba, e sad kad je ona prestala dolaziti to ne zna, ali dolazila je jako dugo godina. Nakon njezinog nedolaženja kuća je jedno vrijeme bila zatvorena i pod katancem, kao i daska koja je držala obje strane vrata. NA je živjela u maloj kući na ulazu u [adresa], zna gdje je ta kuća. Živjela je s nekim čovjekom i ne zna jesu se posvađali ili što je bilo, ali uglavnom ona je trebala iseliti, ali nije imala gdje. Jedno vrijeme je bila kod sestre Ž i Ž je imala isto jednu malu kuću jedno 50-60 metara od njihove stare kuće. Ž je poznavala strinu D i kako je kuća bila prazna, pitala je D jer nije imala koga pitati, da može li njezina sestra NA tu živjeti i ona je pristala s tim da NA plaća struju i vodu i ništa više. Ta kuća je bila jad i bijeda. Od 1956. godine pa do dana današnjeg svi koji su živjeli u njoj nitko ništa nije ulagao, popravljao, mijenjao, sve je original od 1956. Dolje je jedna prostorija, gore još jedna s dva kreveta, stol, mini kuhinjica… MB je svoju kuću kupio od ĐA, sina pok. ĆA. P i MA su bili braća. Kuća tuženika je isto bila jad i bijeda, ali su je oni s vremenom popravili iznutra i iz vanka. Nakon što je NA umrla, kad su se muž i ona vratili, došla je Omerina sestra i donijela ključ od katanca kojeg više nema jer su Šafarovi provalili i bacili katanac. Donijela joj je račun od struje i vode. Tu struju i vodu nitko nije plaćao nakon što je NA otišla u dom. Suprug i ona su odmah išli u staru kuću, vidjeli da sata od vodovoda nema, ali su provjerili struju, struje je još bilo. Išli su s računima na Vodovod da plate dug, a duga je bilo oko 1500 kuna. Oni su postavljali pitanja da zašto to nitko nikad nije plaćao, tko je tu živio, čija je to kuća…Voda i struja se vodila na VB pok. B pa je njezin muž počeo objašnjavati da je tu živjela podstanarka, a NA je to redovno plaćala, ali nakon nje nitko. Na elektri je bila ista stvar. Nisu im dali da plate, ali su rekli da u kući još ima struje, ali u kompjuteru stoji da imaju nalog za isključenje. Ponovo su nakon par dana išli provjeriti u kuću i struje više nije bilo. Računi su glasili na ŠA pok. B. U listopadu mjesecu 1972. godine ona i muž su otišli u Novi Zeland, a vratili su se u veljači 1980. godine. Od 1980. do 1984. su stalno bili u [adresa]. 1994. godine su otišli u Australiju da bi se 2013. vratili u [adresa] i od onda su stalno u [adresa]. Prvi put tamo su zatekli NA 1999. Godine, 2013. godine je bila u staračkom domu u [adresa]. Kad je njezin svekar kupio staru kuću, kupio je i štalu. Svi koji su živjeli u kući koristili su i štalu jer u kući nije bilo sanitarija – list 74 i 75 spisa)

32. Tužitelj ad.1. NB pok. Š je u stranačkoj izjavi nave da je njegov otac Š 1956. godine kupio od CB kupio kuću koja je predmet spora. Otac i majka TB su živjeli 6 godina u toj kući, a tužitelj ad. 2 BB je hodio i u školu. Da pojasni, to su bila dva brata i svatko je imao svoj dio kuće. NA je živjela u dijelu koji je kupio otac od CB. Oni nisu bili tu, prvo su bili na Novom Zelandu, a oni su bili u [adresa]. To je bilo 1970. godine. Pok. otac Š je napravio kuću na predjelu [adresa] i tu su živjeli, a tu je ostao stric BA. Kad je stric umro tamo mu je dolazila žena, a onda je došla NA jer su svi oni tada bili u Australiji. Strina nije dala NA ovlasti da koristi stan, već Općina Tisno, jer NA nije imala gdje stati pa je došla tamo, a oni su se 2013. godine vratili iz Australije. 2013. godine kad su došli ovdje, tuženik je došao kod njega i dva puta me pitao da mu proda svoj dio. Da imaju papire, da ne mora ništa rješavati, samo da kaže cijenu. To nije prodano. Stric BA je koristio dio kuće temeljem odobrenja brata sada pok. VB i to samo da živi u tom dijelu. Ugovora između njega i majke TB nema, jer tamo su samo živjeli. Kad se 2013. godine vratio predmet spora je bio prazan, a oni su otišli živjeti u [adresa]. Davno j ebilo kada je otišao u Australiju, a tamo su bili 20 godina. Ne sjeća se kad je NA počela živjeti u tom stanu, jer nije bi tu, pa ne zna. Kad je pok. otac kupio kuću od CB 1956. godine, on je tu živio s ocem 5-6 godina, onda je otišao u [adresa] pa na Novi Zeland (list spisa).

33. Tužitelj ad.2. BB pok. V je u stranačkoj izjavi naveo da je on 1964. bio u školi, a stanovao je u [adresa] kod babe i dida u kući gdje je stanovala i NA do 1966. godine. U međuvremenu je pok. djed sagradio kuću na predjelu [adresa] i zajedno s njim je radio njegov ujak NB. 1968. godine skupa s njima se preselio u kuću u [adresa]. Stara kuća prije NA je bila prazna, a u nju bi dolazio stric O. Isti je bio U i dolazio bi doma vidjeti obitelj i prijatelje. Kad je R umro, a potom mu i supruga, mislim 1975. -1976. dolazi NA. Tko joj je dao odobrenje ne znam, ali se sjećam kao dijete da su baka i djed govorili da je ona naša pa neka stoji tu, a baka je više puta i išla u posjete NA. Ja sam poslije otišao u Split, tu i tamo bi došao vidjeti baku i djeda, a par puta bi tamo vidio i NA. Kad je NA umrla ne zna točno, ali iza njezine smrti je sve ostalo zatvoreno, a unutra su se vidjele stvari. Tuženika je par puta vidio tamo, a osobu RB i FB ne zna, samo je tuženika vidio koji je svoj dio malo renovirao, također da tamo postoji i jedna mala štala koja je kupljena zajedno s tom kućom koju je kupio njegov djed Š, a što piše i u ugovoru. Koliko zna to se nije dijelilo, nema pismene podjele, međuljudski odnosi u ono doba kad je tamo bila NA baš nisu bili najbolji, nakon djedove smrti nisu htjeli ni dirati ništa, dakle to je bilo od svih njih. Sva zemlja nije podijeljena, ali ima neki ugovor koji je djed sklopio s ujakom vezano za zemlju, a kuća i dio zemlje su ostali nepodijeljeni. Dakle na tu kuću i dio zemlje imaju svi pravo, pok. mati, ujak i teta HB koja je na Novom Zelandu, ali ne zna je li ona živa. Ima preko 90 godina, nismo u dobrim odnosima pa ne zna. Ista se udavala i ima sina i kćer. Njegova mati KB je umrla unazad 5 godina, a isključivo je on naslijedila, a sestra je dobila nužni dio. Ima rješenje za [adresa], a za [adresa] se opet nije diralo, ni za zemlju ni kuću – (list spisa).

34. Tužiteljica ad.3 ŠB je u stranačkoj izjavi izjavila da je njezin pok. djed VB napravio kuću u predjelu zvanom [adresa], ali koje godine ne zna. Staru kuću koja je bila od dida VB je odavno dao NA da živi jer je ona bila sirotinja i nije imala s kim živjeti, a i bila je samohrana majka. Dakle djed Š je istoj dao samo da tu živi, a to je bilo davno, ona je još bila dijete, imala je oko 15 godina. NA je tu živjela do svoje smrti, a umrla je nema puno. ŠA je prodao kuću puncu od tuženika, ne zna koje godine, ali oni su tu živjeli, a kad je NA umrla tuženik je uzeo i djedovu stranu i očistili je. Njezina kćer i ona su to išle vidjeti prošlo ljeto i tamo su oni stavili lokot, a ne oni kako je tuženik izjavio. Stvari od te žene su stavili u jedan kašun da sve stoji ispred vrata. Pok. djed Š je tu kuću kupio, ali kad i od koga ne zna. Stric O je kraj njega imao svoju starinu i tu su živjeli svi stari, djed, stric i roditelji. Kad je umro djed Š ne zna, ali je sve dao sinu NB, a da li i kuću to ne zna. Ona je dolazila kao unuka kod djeda kad je bila dijete, a kad je NA umrla nije dolazila jer nije imala razlog jer je to od ujaka NB (list spisa)

35. Tuženik MB pok. Č je iskazao da se uselio u [adresa] prije 55 godina u kuću na adresi [adresa]. Kuću su kupili njegovi pok. punac i punica od mještanina čijeg se imena ne sjeća, ali misli da se zvao I. To je bilo 1970. -1971. godine, tako da 55 godina već dolazi tamo (svake godine) i to uživa. To je i kuća koja je predmet spora, a nikad ga nitko u tome nije ometao. Nikad nije vidio tužitelje, za njih je saznao negdje otprilike prije godinu kad su ustali tužbom. Kuća je bila u velikom neredu i on je sredio i malo je dotjerao te je stavio pod ključ. Nakon toga su došli tužitelji, koji su mu to pravo htjeli osporiti jer da je to njihovo. On je imao dokumentaciju da ta kuća nije njihova, a što im je i pokazao, ali su oni tad stavili svoj lokot na njegov i ja od tad više nema pristup kući. Nije reagirao ni zvao policiju, a u međuvremenu je došla tužba od njih. RB je njegova pok. supruga koja je umrla 2011. godine, a on je njezin nasljednik. Supruga je nekretninu koja je predmet spora stekla nasljeđivanjem od svojih roditelja FB i IB. Kad su punac i punica 70-ih kupili tu kuću, u dijelu kuće koji je predmet spora zatekli gospođu NA koja je bila socijalni slučaj i samohrana majka i imala je dio kuće koji je dobila od Općine Tisno. Predmet spora je u naravi kuća s dva ulaza. NA je otišla, a kad točno ne zna…da li prije 10-15 godina i to nitko nije koristio i sve je zapušteno i kad bi bile velike kiše bile bi poplave po cesti, a susjed koji je tamo živio kad bi trebalo nešto očistiti bi od njega tražio odobrenje. Dok je NA boravila tamo i nakon njezinog odlaska, nikad nitko od tužitelja, niti trećih osoba tu nije boravio. Od kupnje kuće od strane punca ili punice nije koristio stan u kojem je živjela NA, jer je bio neupotrebljiv. Po njezinom izlasku sam odveo dva kamiona smeća. 2010. godine je izvršio parcelaciju na dvije katastarske oznake i to na nekretninu koje je u posjedu i na nekretninu u kojoj je živjela NA, jer ima dvoje djece pa je pretpostavio da će to ostaviti djeci. Osobe VB ili ČB mu nisu poznate – (list 53 i 54 spisa).

36. Ocjenom izvedenih dokaza kako pojedinačno, tako i skupno (članak 8. ZPP- a) ovaj sud je ocijenio da tužitelji nisu stekli suvlasništvo predmetne nekretnine.

37. Prema odredbi članka 122. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da je ono što je u njih upisano nije potpuno ili različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama ZV-a.

38. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (stavak 2.).

39. Nedostatak dobre vjere ne može se prebaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (stavak 3.).

40. Odredbom članka 130. stavka 2. ZV-a propisano je da se vlasništvo stečeno na temelju zakona, ne može suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

41. Iz citiranih zakonskih odredbi valja zaključiti da pravo stjecatelja koji je postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ima jaču pravnu zaštitu od prava vlasnika čije je pravo vlasništva stečeno na temelju zakona, ukoliko u vrijeme stjecateljeva upisa prava u zemljišnu knjigu, pravo vlasništva stvarnog vlasnika nije bilo upisano, pri čemu je odlučna savjesnost stjecatelja.

42. Zaštitu svog povjerenja u zemljišne knjige može uživati isključivo onaj tko je prilikom stjecanja prava na nekretnini u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige. Dobra vjera je pravni standard koji u konkretnom slučaju podrazumijeva ne skrivljeno neznanje da ono što je upisano u zemljišnim knjigama nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, međutim, ne postupa u dobroj vjeri, pa ne uživa niti zaštitu povjerenja u zemljišne knjige, onaj tko je znao da je izvanknjižno stanje drukčije od zemljišnoknjižnog ili ako je, da nije postupao nemarno, s obzirom na okolnosti, morao posumnjati da postoji ta razlika.

43. Kako se utvrđivanje savjesnosti u pravnom prometu procjenjuje u odnosu na sve sudionike određenog pravnog odnosa, što znači da je u konkretnom bitno utvrditi je li tuženik savjesno i u dobroj vjeri postupao.

44. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, a posebno imajući vidu sadržaj izvedenih materijalnih dokaza (koje dokaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnim i prihvatio) u postupku je utvrđeno da su ŠA Š za sebe i kao punomoćnik E pok. ĆA i FA žena Š (kao prodavatelji) te FB i Z žena FB (kao kupci) sklopili dana 22. veljače 1973. godine ugovor o kupoprodaji (koji ugovor je ovjeren kod ovog suda 28.9.1973. pod brojem OvII-2949/73), da su ugovorne strane suglasno ugovorile da je predmet kupoprodaje čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 20.000. - tadašnjih dinara koja cijena je u cijelosti isplaćena, te da su kupci stupili u posjed nekretnine prije potpisa ugovora, kao i da kupci temeljem tog ugovora mogu zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva kupljene nekretnine na svoja imena za ½ dijela svaki, a što su kupci i postigli temeljem prijedloga za upis od 13. lipnja 1974. pod brojem Z- 1155/1974.

45. Nedvojbeno je i to da je tuženik vlasništvo predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza smrti supruge ŽB rođene FB temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Jasne Žitko u Zagrebu kao sudskog povjerenika Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-1205/2011 UPP/OS- 14/2011 od dana 8. ožujka 2011. godine, temeljem kojeg rješenja se tuženik upisao kao vlasnik predmetne nekretnine pod poslovnim brojem Z-1129/2014, te da je pok. supruga tuženika ŽB vlasništvo iste stekla nasljeđivanjem iza smrti svojih roditelja FB sina GB (preminulog **.**.2004.) i IB,

46. Slijedi, dakle, trenutku kada je zahtijevao upis predmetne nekretnine (11.8.2014.) na svoje ime temeljem citiranog rješenja o nasljeđivanju iza smrti supruge ŽB nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati u to da predmetna nekretnina pripada tužitelju.

47. U tom pravcu za istaknuti je predmetna nekretnina predstavljala ostavinsku imovinu kako pok. supruge tuženika ŽB, tako i njezinih roditelja FB i IB.

48. Nadalje, prema odredbi članka 8. stavka 2. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 69/19, 128/22, 155/23, 127/24 dalje: ZZK) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, a u smislu odredbe članka 8. stavka 3. ZZK-a stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupio s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upirano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja. Nedostatak dobre vjere ne može se prigovarati nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo, postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige, uživa zaštitu svoga povjerenja, osobito što joj nitko neće moći osporavati valjanost njezina stjecanja zbog nevaljanosti prednikova upisa nakon što isteknu rokovi u kojima bi se prema ovom Zakonu mogla podnijeti tužba radi brisanja uknjižbe njezina prednika (stavak 5. citirane odredbe ZZK-a).

49. Suprotno izloženom, prednik tužitelja ad.1 VB pok. B kao i prednica tužitelja ad.2 i ad.3 KB kći pok. VB nikada nisu bili upisani u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici predmetne nekretnine pa stoga isti nisu niti stekli suvlasništvo te nekretnine i u času svoje smrti nisu bili suvlasnici pa niti tužitelj ad.1. kao njegov nasljednik odnosno tužitelj ad.2. BB i tužiteljica ad.3. IA kao nasljednici prema njihovim navodima majke KB BB nisu nasljeđivanjem mogli steći suvlasništvo predmetne nekretnine.

51. Oni su od svojih prednika mogli naslijediti samo ono što je su oni sklapanjem pravnog posla stekli, a što je titulus za stjecanje prava suvlasništva. No, suvlasništvo nisu mogli naslijediti.

52. Za istaknuti je da iz ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između TB. Š i NB pok. Š (tužitelja ad.1.) dana 16. siječnja 1991. godine predmetna nekretnina nije bila predmetom ugovora, što znači da tužitelj ad.1. nije stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava suvlasništva predmetne nekretnine od majke TB.

53. Da prednici tužitelja i tužitelji nisu bili u posjedu predmeta spora proizlazi i iz iskaza svjedokinje NBA pok. HA (koji iskaz je ovaj sud cijenio vjerodostojnim i prihvatio) koja je iskazala da su njezini pok. roditelji HA i Đ kupili kuću u [adresa] oko 1968. -1970. godine, koja se nalazi odmah do predmeta spora, da je u prostoru koji je predmet spora bila gospođa NA, da je to bio neugledan prostor, te da je dio gdje je stanovala pok. NA kupio FB, prijatelj od njezinog oca, tuženikov punac, te da nikad tamo nije vidjela tužitelje, niti njihove prednike. NA je umrla unazad 15 godina, ali tamo nitko ne stoji. s tim da je 2024. godine Ć (tuženik) došao u [adresa] i rekao njoj i njezinom suprugu da idu malo očistiti taj prostor.

54. Navedene činjenice su potvrdili i svjedoci PB i GB (list 63 i 64 spisa, koje iskaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i prihvatio).

55. Kraj takva stanja stvari navodi tužitelja ne mogu se prihvatiti. Naime, glede navoda tužitelja kako je njihov pravni prednik VB stekao vlasništvo predmetne nekretnine temeljem kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa RA dana 12.svibnja 1956. te da se od tada isti nalazi u kvalificiranom posjedu, u postupku je prvenstveno utvrđeno da predmetna nekretnina nije predmet ugovora o kupoprodaji.

56. U vrijeme sklapanja odnosnog ugovora o kupoprodaji na snazi je bio Opći građanski zakonik(dalje: OGZ), čija pravna pravila se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjuje na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

57. Prema pravnom paragrafu § 431. OGZ-a vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla moglo se steći ne samo upisom u zemljišne knjige već i na temelju ugovora, pa i usmenog, ako je faktično izvršen pri čemu je predaja posjeda tumačena kao modus stjecanja (takvo pravno shvaćanje izraženo je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 250/91 od 20. ožujka 1991., Rev- x 1041/16 od 20. veljače 2018., Rev-x 931/15 od 19. listopada 2016., Rev 778/21 od 6. srpnja 2022., Rev 107/23 od 13. lipnja 2023. i dr.). Dakle, prijenos posjeda je čvrsto povezan s pravnim (titulusom) jer prijenos posjeda spada u izvršenje ugovora, a izvršenjem se obveznopravni odnos pretvara u stvarnopravni.

58. U konkretnom, iz rezultata dokaznog postupka, proizlazi da prednici tužitelja nisu stupili u posjed predmeta spora, te da u trenutku kupnje nekretnine 1973. godine od strane prednika tuženika, prednici tuženika su u navedenom objektu zatekli NA koja im je rekla da joj je općina dala na besplatno korištenje navedeni objekt, zbog njenog socijalnog statusa, tako da se navodi tužitelja da su isti dopustili NA da stanuje u navedenom objetku ukazuju neosnovanim. Da nije bilo dogovora glede korištenja navedenog objekta između tužitelja odnosno prednika tužitelja i NA proizlazi i iz činjenice da od 1973. tužitelji nisu dolazili kod NA, da ista tužiteljima nije ništa plaćala za korištenje navedene nekretnine, niti su joj tužitelji pomagali na bilo koji način ili nešto slično. Također, nakon što je NA odselila tužitelji nisu dolazili u navedeni objekt, nisu ga održavali odnosno nisu bili na bilo koji način u posjedu navedene nekretnine, a nakon njezinog odlaska tuženik je imao pristup predmetu spora.

59. Ovaj sud nije prihvatio iskaze svjedokinje UB,. M jer je ista kao supruga tužitelja ad.1 NB ima interes da tužitelji uspiju u postupku, dok svjedok DB pok. T nije imao relevantna saznanja o predmetu spora, svjedokinje OB, koja u [adresa] prebiva zadnjih 15 godina, dakle, od 2005. godine, a do tada je prebivala u [adresa], kao niti stranačke izjave tužitelja.

60. Međutim, tužitelj je dužan dokazivati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik mora dokazivati istinitost svojih navoda odnosno prigovora (članak 219. stavak 1. ZPP-a).

61. Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP-a).

62. Pravila o teretu dokazivanja u osnovi obvezuju sud da uzme da nije istinita tvrdnja za istinitost koje stranka, koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila kadra pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava (idem est non esse aut non probari-svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazan).

63. U konkretnom, znači da su tužitelji trebali dokazati da su njihovi prednici stekli suvlasništvo predmetne nekretnine, a tužitelj ad.2. BB i tužiteljica ad.3. ŠB da su jedini nasljednici iza smrti majke KB odnosno HB dostavom pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, a što isti nisu učinili, radi čega ovaj sud odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem svjedoka VB kao suvišan.

64. Prema tome, kako tužitelji nisu stekli suvlasništvo predmetne nekretnine nasljeđivanjem iza svojih prednika kako to navode u činjeničnom opisu tužbe, to istima ne pripada pravo zahtijevati od tuženika uspostavu prijašnjeg stanja i zabranu daljnjeg uznemiravanja.

65. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

66. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25), a tuženiku su priznati troškovi koje je imao za:

- sastav obrazloženog podneska po kvalificiranom punomoćniku (odgovora na tužbu) od 13.2.2024. (v.p.s. = 1.500,00 eura) -100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarife)

- sastav obrazloženog podneska po kvalificiranom punomoćniku od 1.4.2025. – 100 bodova sukladno Tbr. 8. t. 1. Tarife

- šest (6) zastupanja kvalificiranog punomoćnika na ročištu (20.3.2025., 25.4.2025., 23.5.2025., 14.10.20205., 14.11.2025., 4.12.2025.) – 600 bodova (6 x 100 bodova) sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife - ukupno 800 bodova ili 1.600,00 eura (Tbr. 54. Tarife) koji iznos uvećan za iznos PDV-a (25%) na trošak odvjetnika (400 eura) predstavlja parnični trošak tuženika u ukupnom iznosu od 2.000,00 eura.

Šibenik, 29. siječnja 2026.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24).

DN-a:

- punomoćniku tužitelja, odvjetniku Krešimiru Lušiću

- punomoćniku tuženika Odvjetničkom uredu Srđan Barović u Zagrebu – odvjetniku Josipu Lukiću