REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2683/2019-53

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IL (nominativ SL) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Radomir Glumičić, odvjetnik, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Ante Puljiz, odvjetnik, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 16. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 29. siječnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.898,90 eura sa zateznim kamatama od 31. prosinca 2017. do isplate.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eura sa zateznim kamatama od 29. siječnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi podnesenoj 4. studenog 2019. navodi da je s tuženikom imao sklopljenu policu kasko osiguranja za automobil registarske oznake [registarska oznaka]. Ističe da je 30. prosinca 2017. upravljajući tim vozilom prilikom radnje okretanja udario prednjim desnim dijelom vozila u betonski zid parkirališta sa sjeverne strane hotela „Gađa“ u Baškoj Vodi. Ističe da su na temelju prijave tužitelja na mjesto događaja izašli djelatnici PP Makarska koji su utvrdili oštećenja na vozilu te izvršili alkotestiranje tužitelja. Ističe i da je tuženik otklonio svoju odgovornost uz obrazloženje da se šteta na vozilu nije mogla dogoditi na opisani način. Tužbenim zahtjevom iz tužbe traži isplatu iznosa od 4.645,30 eura sa zateznim kamatama od 31. prosinca 2017. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka s kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik čini nespornim da su parnične stranke ugovor o osiguranju automobilskog kaska u razdoblju od 24. veljače 2017. do 24. veljače 2018. Osporava nastanak osiguranog slučaja kako ga opisuje tužitelj te ističe da je u izvansudskom postupku tužitelj u prijavi naveo da se događaj dogodio na način da se kretao Ulicom don Mihovila Pavlinovića i skretao prema Ulici Antuna Gustava Matoša, da je krivo procijenio kut skretanja i udario suvozačevu stranu u obiteljsku kuću. Ističe da su navodi tužitelja kontradiktorni pa da je sporan nastanak osiguranog slučaja i uzročno posljedična veza s nastalim oštećenjima na vozilu. Navodi da oštećenja na vozilu nisu mogla nastati na način kao što je prikazano u prijavi štete. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti.

3. U podnesku od 19. lipnja 2023. tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način da traži isplatu iznosa od 3.898,90 eura sa zateznim kamatama od 31. prosinca 2017. do isplate.

4. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja te dokaz prometnim vještačenjem.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6.1. Između stranaka nije sporno da su stranke sklopile ugovor o osiguranju automobilskog kaska s osigurateljnim pokrićem u razdoblju od 24. veljače 2017. do 24. veljače 2018.

6.2. Između stranaka je sporan nastanak osiguranog slučaja, dinamika nastanka prometne nezgode kao i uzročno posljedična veza između iste i oštećenja na vozilu tužitelju. Radi utvrđenja tih okolnosti sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja kao i prometnim vještačenjem.

7.1. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je do prometne nezgode došlo 30. prosinca 2017. na način da je tužitelj prilikom obavljanja radnje okretanja udario prednjim desnim dijelom vozila u betonski zid parkirališta sa sjeverne strane hotela Gađa u Baškoj Vodi.

7.2. Čitanjem prijave tužitelja koju je tužitelj podnio 30. prosinca 2017. tuženiku (list 17 spisa) utvrđeno je da je tužitelj u prijavi naveo da se kretao Ulicom don Mihovila Pavlinovića i skretao prema Ulici Antuna Gustava Matoša gdje je krivo procijenio luk skretanja i time udario suvozačevu stranu u obiteljsku kuću.

7.3. Iz službene zabilješke MUP-a, Policijske uprave splitsko – dalmatinske, Policijske postaje Makarske od 30. prosinca 2017. (list 28 spisa) proizlazi da su u razgovoru s tužiteljem došli do saznanja da je tužitelj prilikom okretanja oštetio automobil udarivši s istim u betonski zid sa sjeverne strane hotela kojom prilikom je oštećen prednji desni bočni dio vozila te da su se aktivirala dva prednja zračna jastuka.

8. U svom iskazu na ročištu 6. srpnja 2020. (list 34-35 spisa) tužitelj je iskazao da se kretao ulicom čijeg se imena ne sjeća i da je došavši do poprečne ulice skrenuo ulijevo, ali nije dobro procijenio put pa je udario u kuću. Iskazao je da se u toj ulici nalaze kuće s jedne i druge strane s tim da se na lijevoj strani prvo nalazi betonski zid pa kuće. Kada mu se predočila njegova prijava opisana u toč. 7.2. obrazloženja izjavio je da ju je on popunjavao i da se prometna nezgoda dogodila na taj način kako ju je opisao u prijavi. Kada mu se predočila službena zabilješka opisana u toč. 7.3. obrazloženja tužitelj je izjavio da nije udario u betonski zid hotela nego u obiteljsku kuću. Iskazao je da fotografija broj 4 na listu 19 spisa prikazuje mjesto događaja.

9. Iz nalaza i mišljenja prometne vještakinje Mirjane Bebić od 21. prosinca 2020. (list 43-49 spisa) proizlazi da se vozilo tužitelja neposredno prije nesreće kretalo kolnikom Ulice don Mihovila Pavlinovića te je u raskrižju s Ulicom Antuna Gustava Matoš, pod kutom od 90 stupnjeva, ne prilagodivši način skretanja i brzinu vozila, tako da je u skretanju lijevo prednjim desnim ugaonim dijelom vozila naletio na betonski zid kuće pri kojem kontaktu su aktivirani zračni jastuci. Također proizlazi da je do otvaranja zračnog jastuka došlo u predmetnom događaju ukoliko na vozilu, prilikom izvida, nisu utvrđene manipulacije u motornom i putničkom prostoru. Po njezinom mišljenju, na vozilu je nastala totalna šteta u iznosu od 3.936,29 eura.

10. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještakinje Mirjane Bebić uz obrazloženje da nije analizirala dinamiku nastanka nezgode, da nije analizirala oštećenja na vozilu i usporedila ih s oštećenjima na zidu kuće po visini, preklopu i intenzitetu sudara te da nije analizirala oštećenja na prednjem braniku i desnom reflektoru gdje su vidljivi različiti pravci struganja što je nemoguće s obzirom na pravac kretanja vozila prije i u trenutku sraza.

11. Sud je pozvao vještakinju da se očituje na prigovore tuženika, na što je vještakinja odgovorila da ostaje kod nalaza i mišljenja te da je u mirovini i da više nije sudski vještak.

12. Vještakinja Mirjana Bebić nije odgovorila na prigovore tuženika nego je samo paušalno navela da ostaje kod nalaza i mišljenja. S obzirom da iz njezinog nalaza ne proizlazi da je analizirala dinamiku nastanka prometne nezgode te s obzirom da vještakinja nije analizirala oštećenja na vozilu niti usporedila oštećenja na vozilu s oštećenjima na objektu u koji je udario tužitelj, zbog čega se pravilnost njezinog nalaza i mišljenja ne može preispitati sud njezin nalaz i mišljenje ne prihvaća.

13. Stoga je sud izveo dokaz novim prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ČL. Iz njegovog nalaza i mišljenja od 11. svibnja 2023. (list 79-84 spisa) proizlazi:

-da je po tvrdnji tužitelja do nezgode došlo slijetanjem vozila kojim je upravljao van desnog ruba kolnika tijekom kretanja kroz raskrižje Ulice don Mihovila Pavlinovića i Ulice Antuna Gustava Matoša u Baškoj Vodi s namjerom skretanja u lijevo od istoka prema jugu po kolniku ceste s prednošću prolaska

- da je kolnik ceste vrlo uzak i omeđen zidovima kuća i ograda dvorišta

- da bi prema nađenim oštećenjima na vozilu proizlazilo da je naletna brzina vozila na zid iznosila oko 16 km/h, a da se navedenom brzinom se bez poteškoća moglo proći kroz raskrižje

- da su na vozilu tužitelja nađena oštećenja na prednjem desnom uglu vozila koja po svojoj strukturi, izgledu i razmještaju ne odgovaraju bočnom okrznuću vozila prednjim uglom sa zidom zgrade u opisanoj prometnoj situaciji po tužitelju

- da je vidljiv lom obloge branika odmah do maske hladnjaka koji nije mogao nastati u opisanoj dinamici, odmah iznad je rub poklopca motornog prostora povinut prema dolje uz posljedično odizanje desnog ruba poklopca prema gore, a koja deformacija prednjeg poklopca također nikako nije mogla nastati na opisani način

-da crni tragovi na fasadi zgrade odgovaraju tragu crnih gumenih ili plastičnih letvica branika, dok je na vozilu tužitelja letvica branika izvedena u boji karoserije vozila i nije vidljivo značajnije dubinski izgrebana

- da se prednji zračni jastuci u pravilu ne otvaraju pri bočnom okrznuću vozila po zidu (što znači da je to ipak moguće)

- da prema nađenim oštećenjima proizlazi da tužitelj nije opisao nastanak štetnog događaja na tehnički održiv način

- da je vozilu nastala ekonomska totalna šteta jer je trošak popravka premašivao 75% vrijednosti neoštećenog vozila, da je tržna vrijednost neoštećenog osobnog vozila tužitelja na dan utvrđivanja štete zajedno s uključenim državnim davanjima iznosila oko 5.998,31 EUR-a, dok je vrijednost ostatka oštećenog vozila iznosila oko 2.099,41 EUR-a, a stvarnu štetu na vozilu predstavlja razlika između tržne vrijednosti neoštećenog vozila i vrijednosti ostatka oštećenog vozila, što je zajedno s uključenim državnim davanjima iznosi oko 3.898,90 EUR

14. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka ČL u dijelu koji se odnosi na način i mjesto nastanka prometne nezgode. Tužitelj ističe da je naletna brzina vozila na zid procijenjena na oko 16 km/h, a da iz iskaza tužitelja proizlazi da vozilo kojim je on upravljao nije udarilo u betonski zid hotela, već u obiteljsku kuću pa predlaže da se vještak očituje da li bi postojala razlika u njegovom nalazu i mišljenju da je prilikom utvrđivanja nastanka prometne nezgode uzeto u obzir da je do prometne nezgode došlo uslijed naleta automobila u obiteljsku kuću ili bi rezultat nalaza i mišljenja ostao nepromijenjen. Ističe da vještak navodi da okolnost da je došlo do loma prednjeg branika s desne strane vozila ukazuje na to da je vozilo moralo udariti u prepreku, a ne je bočno okrznuti pod kutom pa predlaže da se vještak očituje je li do nastanka štete ipak moglo doći na način kako to tvrdi tužitelj, da li je zbog nedostatka skice lica mjesta moguće da je ipak došlo do nesreće na opisani način, a uslijed nedostatka svih parametara potrebnih za utvrđenje dinamike nastanka štetnog događaja, poput vremenskih uvjeta, stanja ceste, poledice itd., cijeneći pri tome da je do nesreće došlo krajem prosinca mjeseca kada su vremenski, a samim time i uvjeti za vožnju u znatnoj mjeri otežani. Ističe da je na fotografijama lica mjesta koje je dostavio tuženik podneskom od 10. prosinca 2019. vidljivo da na mjestu kontakta automobila sa zgradom postoje ulazna vrata, gdje se kod mjesta udara nalazi dio zida kod ulaznih vrata koji je oštar i pod kutom 90 stupnjeva, pa da stoga nameće pitanje da li je do loma plastike branika i svih drugih oštećenja moglo doći u srazu sa tim dijelom zgrade. Ističe da se na opisanom dijelu nalazi se temelj zgrade, u različitoj boji od fasade koji je za nekih 15ak cm istaknut prema cesti od same fasade zgrade, pa da se postavlja pitanje s obzirom da je na slikama vidljiv oštar rub, da li je isti mogao dovesti do navedenih oštećenja, jer je automobil tuženika prilikom sraza sa zgradom morao nesporno zahvatiti i dio temelja koji je izmaknut prema cesti, a koji je zbog svoje forme morao prouzročiti veću štetu nego da je vozilo samo izravno udarilo u zid. Smatra da je navedeno „ispupčenje“ dovelo do toga da je vozilo dijelom svoje prednje površine zahvatilo fasadu, odnosno zid kuće, a dijelom navedeno ispupčenje zbog čega vozilo nije čitavim prednjim desnim obujmom udarilo u zgradu. Tužitelj također ističe da vještak navodi da su na zidu kuće vidljivi crni tragovi kakvi nastaju od struganja crne plastične ili gumene letvice branika, dok je kod tužitelja ista izvedena u boji karoserije. Tužitelj ističe da on niti ne tvrdi da su crni tragovi na zidu kuće od njegovog vozila jer je to objektivno nemoguće, ali da iz fotografija koje je dostavio tuženik nije moguće utvrditi otkud potječu ti crni tragovi. Tužitelj ističe da su navedeni crni tragovi od niza drugih prometnih nesreća koji su se dogodili na navedenom raskrižju, a da su vidljivi su i bijeli tragovi na fasadi zgrade. Ističe i da je tuženik u spis dostavio samo fotografije lica mjesta koje se odnose na oštećenje zgrade, no ne i fotografije automobila tužitelja pa da nije moguće utvrditi da li je na vozilu tužitelja bilo tragova pijeska koji je otpao nakon udara automobila u zid, a sve s obzirom da iz dostavljenih fotografija proizlazi da se na licu mjesta na kolniku nalaze tragovi fasade u vidu zrnaca pijeska koji su otpali prilikom udara na kolnik i nogostup. Ističe da je vještak naveo da fotografije izvida štete po tuženiku nisu dostavljene u spis pa da je stoga vještačenje izvršeno na temelju nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se vještak očituje da li bi se na temelju jasnijih fotografija bilo moguće jasnije se odrediti o nastanku štete.

15. Sud je izveo dokaz saslušanjem vještaka ČL na ročištu 16. svibnja 2024. (list 107-108 spisa). Vještak je na prigovore tužitelja odgovorio da je tužitelj jasno prezentirao da se nezgoda dogodila na trokrakom raskrižju [adresa] i I [adresa] pa smatra da je mjesto slijetanja i udara vozila u zid jasno određeno. Na mjestu slijetanja se nalazi zid zidane višekatne građevine i potpuno je nebitno koja je namjena te građevine. Iskazao je da nije očekivano da se tužitelj kretao po poledici i da bi se taj podatak isticao tek u prigovoru na pisani nalaz i mišljenje s obzirom da su vozači svjesni poledice. Naveo je da na spoju vanjskog zida i špalete građevinskog otvora ulaznih vrata nisu nađena baš nikakva oštećenja tako da tehnički nije moguće da bi vozilo udarilo u vertikalni brid zida kod vrata kako to navodi punomoćnik tužitelja. Iskazao je da na fotografijama nije vidljiva izbočina na zidu od zgrade, da se radi o potpuno ravnom zidu na koji je nanesena fasada, a na donjem dijelu fasade neposredno uz podlogu se uobičajeno izvodi tzv. cokl, a to je isto fasada, samo drugačija vrsta premaza, nešto otpornija na vlagu. Dakle, nema nikakvog izbočenja u tom dijelu. Nadalje, vještak je iskazao da ako se izuzmu crni tragovi na fasadi opet ostaje neobjašnjivo zašto letvica branika koja je najisturenija na desnoj strani prednjeg branika nije oštećena. Naveo je da oštećenja na braniku smještena do registarske oznake ne bi mogla nastati kontaktom vozila sa zidom na opisani način po tužitelju. Na fotografijama nije vidljivo da su na podlozi nađeni tragovi fasade u vidu zrnaca pijeska. Na pitanje vezano uz dostavu jasnijih fotografija odgovorio je da bi dostava istih bila od koristi, ali da je i uz pomoć dostavljenih fotografija oštećenog vozila nedvojbeno utvrdio da se nezgoda nije odvijala kako je opisana po tužitelju, odnosno da se sigurno nije odvijala upravo na prezentiranom mjestu nezgode te da nije smatrao da su potrebne jasnije fotografije. Da je smatrao da su potrebne, zatražio bi ih prije izrade pisanog nalaza i mišljenja. Na upit punomoćnika tužitelja iskazao je da su se zračni jastuci mogli otvoriti pri brzini od 16 km/h. Na poseban upit punomoćnika tužitelja da li je oštećenje na autu moglo nastati takvo kakvo je u slučaju da je tužitelj udario u ćošak zida od vrata (južni ugao građevinskog otvora ulaznih vrata vidljivih na fotografijama) odgovorio je da nisu nastala nikakva oštećenja na vratima, da se vrata ne nalaze na najlogičnijoj putanji slijetanja vozila koje se kreće u lijevom skretanju kroz raskrižje i obavezno bi morala biti oštećena i vrata koja bi se pri tome nasilno otvorila lomljenjem brave.

16. Po mišljenju ovog suda prigovorima tužitelja nalaz i mišljenje vještaka ČL nije doveden u sumnju. Naime, tužitelj je u svom iskazu potvrdio da je on sastavljao prijavu koju je podnio 30. prosinca 2017. tuženiku (list 17 spisa) i da se prometna nezgoda na način opisan u toj izjavi. Vještak je u svom nalazu i mišljenju uzeo je u obzir da se na mjestu slijetanja nalazi zid zidane višekatne građevine i potpuno je nebitno koja je namjena te građevine (dakle, neodlučno je radi li se o kući ili hotelu). Nadalje, s obzirom da tužitelj u svom iskazu uopće ne tvrdi da je na cesti bila poledica ili da su na bilo koji način bili otežani vremenski uvjeti, niti to navodi u prijavi štete, a logično je da bi tužitelj na to ukazao da je tome bilo tako, sama činjenica da je do prometne nezgode došlo krajem prosinca ne znači da su postojale takve okolnosti. Prema tome, tužitelj određeno ne tvrdi niti ne dokazuje da se na cesti nalazila poledica, niti da su postojali otežani vremenski uvjeti koji bi utjecali na stanje kolnika. Nadalje, vještak je jasno odgovorio da nije moguće da bi vozilo tužitelja udarilo u vertikalni brid zida kod vrata s obzirom da na spoju vanjskog zida i špalete građevinskog otvora ulaznih vrata nisu nađena baš nikakva oštećenja. Vještak je također otklonio pretpostavku tužitelja da se na mjestu kontakta automobila s građevinom nalazi temelj zgrade u različitoj boji od fasade koji je za 15ak cm istaknut prema cesti od same fasade zgrade, jer na fotografijama nije vidljiva nikakva izbočina na zidu, nego se radi o ravnom zidu na koji je nanesena fasada, samo je u donjem dijelu fasada s drugačijom vrstom premaza. Na daljnji prigovor tužitelja, vještak je jasno odgovorio da ako se izuzmu crni tragovi na fasadi, ostaje neobjašnjivo kako to da letvica branika (koja je najisturenija na desnoj strani prednjeg branika) nije oštećena, dok oštećenja na braniku koja se nalaze do registarske oznake ne bi mogla nastati kontaktom vozila sa zidom na način kako je opisao tužitelj. Nadalje, s obzirom da je vještak na temelju dostavljenih fotografija pouzdano mogao utvrditi da se prometna nezgoda nije mogla dogoditi na mjestu i na način kako je opisao tužitelj, pravilno vještak nije tražio dostavu u spis jasnijih fotografija.

17. Stoga sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka ČL i njegovo usmeno očitovanje kao jasno i obrazloženo. Kao što je to naprijed već obrazloženo sud nije prihvatio nalaz i mišljenje nekadašnje vještakinje Bebić s obzirom da iz njezinog nalaza ne proizlazi da je analizirala dinamiku nastanka prometne nezgode te s obzirom da vještakinja nije analizirala oštećenja na vozilu niti usporedila oštećenja na vozilu s oštećenjima na objektu u koji je udario tužitelj, zbog čega se njezin nalaz i mišljenje ne može ni na koji način preispitati odnosno isti je neobrazložen i nejasan Ona je u svom očitovanju na prigovore tuženika samo paušalno navela da ostaje kod svog nalaza i mišljenja. Upravo zbog tih nedostataka, koji se s obzirom na njezino paušalno očitovanje na prigovore tuženika ne mogu otkloniti, sud je odredio izvođenje dokaza novim prometnim vještačenjem. Treba istaknuti da u situaciji ako sud ne prihvati nalaz i mišljenje vještaka jer je neobrazložen i nejasan, pa nakon toga bude imenovan vještak čiji nalaz i mišljenje prihvati, nije potrebno angažirati daljnjeg vještaka da bi se utvrdile činjenice zbog kojih je vještačenje određeno (ovakvo shvaćanje izraženo je u odluci VSH Rev- 1030/92. od 18. veljače 1993.).

18. Stoga na temelju nalaza i mišljenja vještaka ČL sud nalazi utvrđenim da oštećenja na vozilu tužitelja nisu mogla nastati u pri dinamici predmetne prometne nezgode na način kako ju je opisao tužitelj (da se kretao Ulicom don Mihovila Pavlinovića i skretao prema Ulici Antuna Gustava Matoša gdje je krivo procijenio luk skretanja i sletio vozilom s kolnika van desnog ruba i udario prednjim desnim uglom u zid kuće) odnosno da tužitelj nije opisao nastanak štetnog događaja na tehnički održiv način. Naime, nađena oštećenja na vozilu tužitelja na prednjem desnom uglu vozila po svojoj strukturi, izgledu i razmještaju ne odgovaraju bočnom okrznuću vozila prednjim uglom sa zidom zgrade. Lom obloge branika odmah do maske hladnjaka nije mogao nastati u opisanoj dinamici. Isto tako, iznad maske hladnjaka rub poklopca motornog prostora povinut je prema dolje uz posljedično odizanje desnog ruba poklopca prema gore, a koja deformacija prednjeg poklopca također nikako nije mogla nastati na opisani način. Nadalje, neobjašnjivo je kako to da letvica branika, koja je najisturenija na desnoj strani prednjeg branika, nije oštećena. Niti oštećenja na braniku koja se nalaze do registarske oznake ne bi mogla nastati kontaktom vozila sa zidom na način kako je opisao tužitelj.

19. Prema tome, kako je u postupku na pouzdan i nedvojben način utvrđeno da do prometne nesreće nije moglo doći na način kako to tvrdi tužitelj, zaključak je ovog suda da do prometne nezgode koja je predmet ovog spora odnosno osiguranog slučaja kako je opisan u činjeničnom supstratu uopće nije došlo. Dakle, tužitelj nije dokazao da je uopće došlo do osiguranog slučaja za koji bi postojala obveza tuženika za isplatu osigurnine. Već zbog navedenog, na temelju čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

20. Također treba dodati da ako bi se suprotno zaključku ovog suda iz toč. 17. obrazloženja, pošlo od pravnog shvaćanja da bi u situaciji kad postoje dva suprotna nalaza i mišljenja do tada provedenih vještačenja, trebalo odrediti novo vještačenje, tužbeni zahtjev opet ne bi bio osnovan. Naime, tužitelj je u postupku predložio izvođenje dokaza vještačenja po Fakultetu prometnih znanosti. Sud je rješenjem od 1. srpnja 2024. naložio tužitelju da u roku 30 dana uplati predujam za izvođenje tog dokaza u iznosu od 1.659,04 eura uz upozorenje na čl. 153. ZPP-a. Tužitelj nije postupio po tom rješenju u za to određenom roku pa čak ni do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari (16. prosinca 2025.), zbog čega je sud odustao od izvođenja tog dokaza. Dakle, ako bi se pošlo od opisanog pravnog shvaćanja, opet bi zaključak ovog suda bio da tužitelj nije dokazao da je nastupio osigurani slučaj. Također treba dodati da je vještak ČL na ročištu 16. svibnja 2024. iskazao da je njegov zaključak drugačiji u odnosu na nalaz i mišljenje vještakinje Bebić zbog toga što ona nije analizirala dinamiku nastanka nezgode, nije analizirala oštećenja na vozilu te nije obrazložila zašto oštećenja odgovaraju ili ne odgovaraju oštećenjima na građevini. Također je iskazao da se ne slaže s njezinim mišljenjem da je jedino moguće objašnjenje za otvaranje zračnog jastuka predmetna prometna nezgoda (pod pretpostavkom da nitko nije manipulirao u motornom i putničkom prostoru) zbog toga što se nezgoda mogla dogoditi na sličan način, na sličnom mjestu, u drugo vrijeme, udarom u ogradu ili slično koja nije ravna kao zid. Prema tome, vještak ČL se nedvojbeno ne može usuglasiti s nalazom i mišljenjem vještakinje Mirjane Bebić. Dakle, jedino bi se nekadašnja vještakinja Mirjana Bebić mogla usuglasiti s mišljenjem vještaka ČL, što bi opet dovelo do zaključka da tužitelj prometnu nezgodu u kojoj su nastala oštećenja na njegovom vozilu nije opisao na tehnički održiv način. Dakle, eventualni pokušaj da se vještakinja Mirjana Bebić usuglasi s nalazom i mišljenjem vještaka ČL tužitelja ne bi doveo u povoljniju pravnu poziciju od one u kojoj se sada nalazi.

21. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, vrijednosti predmeta spora te priloženom troškovniku.

22. Tako je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podnesaka od 09.04.2021. i 05.06.2023. za svaki po 100 bodova (Tbr. 8/1), trošak sastava podnesaka od 10.12.2019., 31.02.2020., 15.07.2020. i 05.12.2022. za svaki po 25 bodova (Tbr. 8/4) te trošak pristupa na ročišta održana 06.07.2020., 16.05.2024. i 16.12.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1). Navedeno sveukupno iznosi 700 bodova što pomnoženo s vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.750,00 eura. Prihvaćen je i zahtjev za isplatu zateznih kamata na troškove od donošenja presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

23. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 18.2.2023. kojim novi punomoćnik tuženika dostavlja punomoć za zastupanje jer se ne radi o trošku potrebnom za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP.

24. Na temelju odredaba Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22, 88/22) ovaj sud je uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna) kunske iznose preračunao u eure.

U Zagrebu 29. siječnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.