Poslovni broj: P-192/2023-27

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ireni Šafar, po prijedlogu više sudske savjetnice Jelene Ostović, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje - Regionalni ured Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] Zagreb, Mihanovićeva 3, koga zastupa punomoćnik po zaposlenju ĆA, protiv tuženika SPAR Hrvatska d.o.o., Slavonska avenija 50, Zagreb, OIB: 46108893754, koga zastupa Ivana Panić Šušterić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 18. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 29. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku SPAR Hrvatska d.o.o., Slavonska avenija 50, Zagreb, OIB: 46108893754 platiti tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje - Regionalni ured Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] Zagreb, Mihanovićeva 3, iznos od 7.385,98 eura sa zateznom kamatom koja teče od 23.12.2021. po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamata stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke i koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku SPAR Hrvatska d.o.o., Slavonska avenija 50, Zagreb, OIB: 46108893754, nadoknaditi tužitelju Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje - Regionalni ured Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] Zagreb, Mihanovićeva 3, troškove ovog postupka u iznosu od 265,60 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje - Regionalni ured Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj] Zagreb, Mihanovićeva 3 (dalje: tužitelj) je u tužbi naveo da je osiguranik tužitelja DA pretrpila ozljedu na radu 1.3.2011. kao radnik u tadašnjem supermarketu „Billa“, pravnom predniku tuženika SPAR Hrvatska d.o.o., Slavonska avenija 50, Zagreb, OIB: 46108893754, na način da je stajala na aluminijskim ljestvama na visini 121 c, od poda te se nagnula prema kutijama ispred stalaže uslijed čega je došlo do klizanja ljestvi zbog nedostatka gumenih protukliznih dijelova na krakovima istih pri čemu je osiguranica pala i zadobila prijelom petne kosti. Tužitelj u tužbi navodi da je za navedenu nesreću odgovoran poslodavac s obzirom da nije primijenio sve mjere zaštite na radu. Navodi da je osiguraniku rješenjem od 2.2.2015. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, a kao uzrok se navodi ozljeda na radu. Tužitelj da je za razdoblje od 1.1.2019. pa do 30.11.2021. osiguraniku ukupno isplatio iznos od 55.649,69 kn (7.385,98 eura), a koji iznos predstavlja štetu tužitelja u navedenom razdoblju. Navodi da je tuženik otklonio zahtjev za mirno rješenje spora dopisom od 10.12.2019., predlaže da sud naloži tuženiku da tužitelju isplati iznos od od 55.649,69 kn (7.385,98 eura) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Kao dokaze je predložio: presliku prijave o ozljedi na radu od 3.3.2011. (list 3-6 spisa), potvrdu MUP-a od 24.3.2011. (list 7 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 8-16 spisa), nalaze i mišljenja vještaka Zavoda za vještačenja (list 17-22 spisa), rješenje HZMO-a o priznanju ozljede na radu od 2.2.2015, (list 23-28 spisa), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti nakon ponovnog pregleda (list 29-32 spisa), rješenja HZMO-a od 6.10.2017. (list 33 spisa), obračune isplata (list 34-45 spisa), odštetni zahtjev i odgovor na njega (list 46-50 spisa).

2. U odgovoru na tužbu je tuženik naveo da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev tužitelja i to osnovu, visinu i uzročno-posljedičnu vezu. Kao dokaze je predložio: presliku izvatka iz Pravilnika o radu tuženika (list 82-83 spisa), sudsku praksu (list 99-108 spisa, 110- 112 spisa), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 113-121 spisa). Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te obveže tužitelja da tuženom naknadi trošak postupka.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao presliku prijave o ozljedi na radu od 3.3.2011. (list 3-6 spisa), potvrdu MUP-a od 24.3.2011. (list 7 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 8-16 spisa), nalaze i mišljenja vještaka Zavoda za vještačenja (list 17-22 spisa), rješenje HZMO-a o priznanju ozljede na radu od 2.2.2015, (list 23-28 spisa), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti nakon ponovnog pregleda (list 29-32 spisa), rješenja HZMO-a od 6.10.2017. (list 33 spisa), obračune isplata (list 34-45 spisa), odštetni zahtjev i odgovor na njega (list 46-50 spisa), presliku izvatka iz Pravilnika o radu tuženika (list 82-83 spisa), sudsku praksu (list 99-108 spisa, 110-112 spisa), Zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 113-121 spisa), provedeno je vještačenje po vještaku sigurnosti na radu (list 171-176 spisa) i saslušani su svjedoci DA (list 156 spisa), TA (list 157 spisa), PA (list 158 spisa) i JA (list 164 spisa).

4. Na temelju provedenog dokaznog postupka i ocjenjujući dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava stranke su navele da su svi predloženi dokazi potrebni za donošenje odluke u ovom postupku izvedeni, odnosno, da nije potrebno nijedan od predloženih dokaza pribaviti ili dodatno izvoditi.

6. Među strankama nije sporno da je društvo „Billa“ pravni prednik tuženika, društva SPAR NEKRENTINE D.O.O., a sada SPAR Hrvatska d.o.o., da je osigurnik tužitelja DA **.**.2011. ozlijeđena u nesreći na radu. Nije sporno da je zbog ozljede pretrpila djelomični gubitak radne sposobnosti te joj je rješenjima HZMO-a priznato pravo na invalidsku imovinu. Nije sporno da su između istih stranaka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođena dva postupka u pogledu istog spora, samo u odnosu na drugo vremensko razdoblje, P-865/2018 i P-973/2020.

7. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva, sporno je postoji li odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj – nezgodu osiguranika tuženika, a time i za povrat isplaćenog tužitelju.

8. Sud nije ocjenjivao dokaze niti utvrđivao činjenice u odnosu na utvrđenja koja među strankama nisu sporne niti činjenice koje nisu bitne za donošenje odluke u ovom postupku.

9. Što se tiče vezanosti upravnim rješenjima HZMO-a kojima je osiguraniku tužitelja priznato pravo na invalidsku imovinu, tuženik nije bio stranka u tom postupku pa je sud ispitivao osnovanost tužbenog zahtjeva bez obzira na utvrđenja u upravnom postupku.

10. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 31.3.2011. (list 8-16 spisa) proizlazi da se radnica DA – osiguranik tužitelja, u radu koristila neispravnim sredstvom rada, odnosno aluminijske ljestve koje su korištene pri radu nisu imale protukliznu zaštitu, a što je u suprotnosti s odredbama člank 135. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme (NN 21/08). Rad se odvijao na način da radnica pri uporabi ljestvi nije imala osiguran stalan i siguran rukohvat i oslonac odnosno rad se odvijao s vrha ljestvi te je postojala opasnost od pada radnika, a što je sve u suprotnosti s odredbama članka 129. i 136. Pravilnika o sigurnosti i zdravlju pri uporabi radne opreme (NN 21/08). Neposredni rukovoditelj radom JA na dan ozljeđivanja osiguranika tužitelja nije bila osposobljena za ovlaštenika poslodavca iz područja zaštite na radu. Slijedom navedenog, iz zapisnika proizlazi da je za propuste u primjeni propisa zaštite na radu utvrđene tim Zapisnikom odgovorna osoba prednika tužitelja, direktor UA.

11. Svjedok DA, osiguranik tuženika, je u svom iskazu navela da je na dan nastanka štetnog događaja u trgovini imala inventuru dogovorenu sa voditeljem poslovnice te se brojala kava i čaj na policama i na lageru. Oko 11 sati je otišla na pauzu i kad se vratila, prebrojala je police te je zatim krenula na lager. Morala je stajati na najgornjoj stepenici na ljestvama na podestu, a u jednom trenutku su se ljestve izmaknule i ona je pala i udarila petom o pločice pri čemu joj se peta rasprsnula. Nakon toga je došla policija i hitna koja ju je odvela u bolnicu gdje je bila na 3 operacije. Dobila je 80% oštećenja i nakon toga je dobila otkaz. Ljestve sa kojih je pala su lagane aluminijske ljestve i jedine su bile kao sredstvo za rad. Ne može točno reći kolika je visina bila ljestvi, ali misli da se radi o visini 150, 160 cm. Navela je da je s njom u tom redu gdje je brojila robu bila kolegica IA koja se u to vrijeme prezivala Ć. Kolegica je bila na početku reda, a ona je bila na kraju. Navodi da je prilikom pada pala u nesvijest, a kolegica joj je rekla da je ona prva dotrčala do nje. Brojala je kavu i čaj kad je stajala na podestu ljestva. Voditeljica poslovnice JA joj je rekla da se taj dan broji kava i čaj s obzirom da je cijeli tjedan trajala inventura. To je bio prvi dan inventure. Položila je zaštitu na radu kod poslodavca tuženika. Radila je od 2008. do 2011. Nisam nije od poslodavca dobila nalog kod kojeg sam mogla ocijeniti da bi izvršenje istoga predstavljalo neku opasnost za nju. Svaki dan je koristila aluminijske ljestve. Ne može točno reći koliko su ljestve visoke, ali misli da su više od nje, a ona je visoka 165 cm. Poslodavac joj nije omogućio drugo radno mjesto pa je dobila otkaz.

12. Svjedok TA je da se sjeća da je gospođa DA pala i da se tom prilikom teško ozlijedila, međutim, budući da se taj događaj dogodio prije 10 i više godina sve mu je u magli. Znam da nije bio prisutan inspekcijskom nadzoru, tada je bio stručnjak zaštite na radu, ali ih je u to vrijeme tamo bilo troje. Bila je ustrojena služba zaštite na radu i misli da su od 2011. bili zaseban odjel. Zaštita na radu tada se provodila sukladno važećim propisima, bio je donijet pravilnik o zaštiti na radu, a ovlaštenici provođenja zaštite na radu bili su voditelji poslovnica koji su prema svojim zakonskim ovlastima bili dužni prijavljivati sve nepravilnosti na koje bi naišli. Radnici su koristili aluminijske ljestve. Jednokrakne ljestve su prestali koristi 2006.,2007. godine, kada su počeli koristiti A ljestve koje su imale ili gurtne ili lance kao osiguranje, te podest koji su imale ljestve od 5 ili više gazišta koji je bio dodatno osiguran. Podest je prema uputi bio za odlaganje robe dok se najviše zadnja stepenica smjela koristiti za stajanje, a to se upućivalo prilikom osposobljavanja na rad na siguran način i čak je bilo jedno od ispitnih pitanja. Izričito je bilo zabranjeno penjanje na lager. Radnik radi sam prilikom uzimanja stvari iz lagera kad se radi o manjim količinama, a u paru rade kad se radi o većim količinama. Ne sjeća se koje su pločice bile na mjestu štetnog događaja, ali poslodavac je koristio protuklizne pločice. Upućivali su radnike da prijave svaku nepravilnost na koju naiđu na sredstvima rada kao i da smiju odbiti rad na takvim sredstvima ako smatraju da bi radom ugrozili život ili zdravlje, međutim u praksi to baš i nije tako funkcioniralo jer je prijavljivanje ovisilo o tipu osobe, neki bi prijavili, a neki ne.

13. Svjedok PA je naveo da je u to vrijeme bio voditelj službe za zaštitu na radu te je delegirao poslove svojim pomoćnicima te jedan od njih je gospodin TA. Taj odjel se osim zaštite na radu bavio i drugim poslovima zaštite od požara i sl., a on se najviše bavio unutarnjom čuvarskom službom. Kad bi došlo do nekakve ozljede voditelj poslovnice bi kontaktirao jednog od pomoćnika koji bi zajedno prolazili kroz obrazac prijave ozljede na radu, a kao bi ozljeda bila teža zvala bi se inspekcija. Koristile su se aluminijske ljestve ili podesti. Vanjski suradnik im je izradio ključni dokument procjene opasnosti a na temelju kojeg su donosili prijedloge i educirali radnike i voditelje na način da su održali predavanje o opasnostima i prijavi ozljede na radu međutim radnici nisu baš bili oduševljeni jer im je to bio gubitak vremena i gledali su samo kako da što ranije odu s posla. U sklopu edukacije je bio jednostavan test. Bilo je govora i o tome da radnik može prijaviti ako smatra da je neko sredstvo opasno za rad, ali je bila dužnost voditelja poslovnice da isto prijavi. Zakonska je bila mogućnost svakog radnika da odbije izvršiti nalog ako smatra da se radi o opasnosti za njegov život i zdravlje. Na lagerima se u principu nije smjelo stajati, a na A ljestvama je podest služio za odlaganje stvari. Stvari se nisu smjele skladištiti na visinu višoj od zadnjeg gazišta A ljestava pa nije bilo potrebe stajati na podest. Zadnji dio odnosno lager služi za odlaganje stvari te se u tom djelu ne smiju skladištiti stvari odnosno roba, ali to sve ovisi o voditelju poslovnice.

14. Svjedok JA je u svom iskazu navela da je u vrijeme nastanka štetnog dođgaja bila voditeljica poslovnice u Banjavčićevoj 13, kada je još to bila BILL- a. Gospođa DA bila je voditeljica prehrane i taj dan se brojala inventura ujutro se krenulo s brojanjem, a gospođa DA je već znala što treba budući da joj to nije bila prva inventura. Gospođa i kolegica su brojali čajeve i kave, a ona je radila uredski posao kad su dvije kolegice došle po nju i rekle da je gospođa DA pala, a kad sam otišla tamo vidjela sam da ona leži na podu pa su zvali hitnu koja je došla. Poznato joj je da je gospođa brojala robu na oberlageru, višak robe koji nije stao na policu i da se pritom morala popesti na ljestve. Roba na oberlageru se broji na način da se te kutije stave na pod pri čemu su uvijek potrebne dvije osobe jedna na ljestvama, a druga dolje te se roba tada broji na podu. Navodi da joj je njezina kolegica rekla da ona nije na taj način postupala s robom već da se DA popela gore na lager i tamo brojala da joj bude brže. Isto tako je rekla da se tom prilikom okliznula. IA je radila inventuru taj dan s DA. Sredstva rada koje su koristile su bile ljestve i skener. Radilo se o aluminijskim ljestvama na slovo A sa crvenom špagicom i podestom koji se zakači nakon što se otvore. Ne sjeća se jesu li ljestve bile ispravne međutim u slučaju neispravnih ljestava djelatnici koji rade ju obavještavaju o tome, a tada su imali više ljestava. Ona je uputila gospođu DA i D da broje kave i čaj. Nikad nije nikoga pa tako ni gospođu DA uputila na oberlager. Dijelile su se i opomene kada netko ne poštuje radnu tehniku. Gospođa DA i IA u svojoj smjeni su taj dan cijelo vrijeme imale na raspolaganju brojiti kave i čaj. Navodi da su se ljestve otvorene prevrnule i tako su stajale kad ih je našla. Ne sjeća se tko je popunjavao obrazac prijave ozljede na radu. Gospođa DA i ona su prošle obuku zaštite na radu. U trenutku nesreće nije imala certifikat zaštite na radu.

15. Vještak Ivan Babić je u svom nalazu i mišljenju utvrdio povrede provođenja zaštite na radu što je za posljedicu uzrokovalo propuste koji su doveli do ozljede zaposlenice DA. Vještak u svom mišljenju navodi da iz iskaza stručnjaka zaštite na radu i rukovoditeljice poslovnice je vidljivo kako odgovornost za brigu o sredstvima rada i sigurnost zaposlenika prilikom obavljanja radnih zadataka prebacuju na zaposlenike koji obavljaju radni zadatak, tj. na ozlijeđenu iako je prema njihovom iskazu posao voditelja poslovnice bila briga za ispravnost sredstava rada. Voditeljica poslovnice, čija je uloga bila i vođenje brige o sredstvima rada u toj poslovnici, netom prije nesretnog događaja je razgovarala s ozlijeđenom i to dok je izvršavala radni zadatak koji je doveo do ozljede. To ukazuje da je propustila izvršiti predviđenu ulogu nadzora nad sredstvima te je ujedno i prešutno podržala nastavak izvršavanja radnog zadatka svoje podređene a koji je potom doveo do ozlijede. Čak i uz pretpostavku da ozlijeđena jest bila educirana o rizicima rada sa ljestvama i da je bila svjesna opasnosti od pada uslijed nepravilnog korištenja ljestvi kao sredstva rada, zaposlenica nije stručna osoba koja bi znala prepoznati ispravnost sredstva rada po njegovoj funkciji i rizike koje rad s takvim sredstvom predstavlja, već je to zadatak stručnjaka zaštite na radu. Također je neosporno da ljestve bile nisu ispravne, kao i da takav model ljestvi nije prikladno sredstvo za radni zadatak prihvaćanja tereta s obje ruke obzirom da u tom slučaju zaposlenik mora pustiti rukohvat ljestvi, a gdje u tom slučaju na dotičnom modelu ljestvi zaposlenik nije osiguran od pada ogradom ili stabilnom platformom.

16. Ocjenjujući sve dokaze zajedno, sud je utvrdio da se tuženik nije pridržavao propisa o zaštiti na radu. Iz iskaza stručnjaka zaštite na radu BA i rukovoditeljice poslovnice JA je vidljivo kako odgovornost za brigu o sredstvima rada i sigurnost zaposlenika prilikom obavljanja radnih zadataka prebacuju na zaposlenike koji obavljaju radni zadatak, tj. na ozlijeđenu iako je prema njihovom iskazu posao voditelja poslovnice bila briga za ispravnost sredstava rada. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru sačinjenom nakon nastanka štetnog događaja, nadalje, proizlazi da se kod tuženika u vrijeme štetnog događaja premalo marilo za pravila zaštite na radu; tako primjerice rukovoditelj JA u vrijeme ozljeđivanja osiguranika tužitelja nije bila osposobljena iz područja zaštite na radu, osposobljena je tek 7.3.2011., a iz Izjave koju je dala povodom štetnog događaja proizlazi da je neposredno 1-2 minute prije ozljeđivanja DA prošla pokraj nje i nakon što ju je ista obavijestila da kreće s brojanjem robe na lageru koji se nalazi na vrhu polica i za što se koriste aluminijske ljestve, otišla do svog ureda.

17. Svjedoci koje je sud saslušao tijekom postupka su bivši ili trenutni zaposlenici tuženika te stoga imaju interes prilagoditi iskaze u korist svog poslodavca, ovdje tuženika. Tako sud ne vjeruje svjedoku JA koja je navela da nikad nije nikoga pa tako ni gospođu DA uputila na oberlager, s obzirom da je ista neposredno prije ozljeđivanja DA svojim očima vidjela da se ista popela na lager kako bi brojala robu, a pritom joj nije ništa rekla niti je prijavila da se DA koristi sredstvom opasnim za rad, što je prema navodima svjedoka PA to bila dužnost voditelja poslovnice. To stoga što iz iskaza svjedoka DA kojoj sud vjeruje u potpunosti, proizlazi da joj je voditeljica poslovnice JA rekla da se taj dan broji kava i čaj. Sud je iskaze svjedoka BA i PA ocijenio neistinitima u dijelu u kojem su iskazivali o tome da se kod poslodavca osiguranika zaštita na radu provodila sukladno važećim propisima, s obzirom da iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da voditeljica poslovnice koja je tog dana uputila radnicu na lager nije bila ospobljena iz područja zaštite na radu. Također, sud je njihove iskaze ocijenio istinitima u dijelu u kojem su naveli da su radnici koristili aluminijske ljestve.

18. Provedeno vještačenje potkrepljuje takav zaključak jer je njime utvrđeno da je tuženik propustio nadzirati i djelovati da radnici rade u skladu s pravilima zaštite na radu i uputama poslodavca zbog čega je došlo do propusta koji je uzrokovao ozljedu osiguranika tužitelja.

19. Iz provedenih i ocjenjenih dokaza kao i rezultata cjelokupnog postupka sud utvrđuje da tuženik, to jest njegov prednik, kao poslodavac nije na primjereni način poduzeo sve što je potrebno kako bi se u potpunosti provele mjere zaštite na radu. Svrha provedbe zaštite na radu je sustavno unapređivanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika i osoba na radu, sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i bolesti u vezi s radom ( čl. 1. st 2. ZZR-a).

20. Sredstvo rada (aluminijske ljestve u predmetnom slučaju) koje radnik koristi u svom radu, mora udovoljavati zahtjevima zaštite od mehaničkih opasnosti, a poslodavac je taj koji je obavezan osigurati da sredstva rada i osobna zaštitna oprema u uporabi budu u svakom trenutku sigurni, održavani, prilagođeni za rad i u ispravnom stanju te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike kao što je i obvezan isključiti iz uporabe sredstva rada i osobnu zaštitnu opremu na kojoj nastanu promjene zbog kojih postoje rizici za sigurnost i zdravlje radnika. Vještak je utvrdio da je nesporno da ljestve nisu bile ispravne, kao i da takav model ljestvi nije prikladno sredstvo za radni zadatak prihvaćanja tereta s obje ruke obzirom da u tom slučaju zaposlenik mora pustiti rukohvat ljestvi, a gdje u tom slučaju na takvom modelu ljestvi zaposlenik nije osiguran od pada ogradom ili stabilnom platformom. Tako iz iskaza svjedoka BA proizlazi da su jednokrakne ljestve su prestali koristiti 2007., kada su počeli koristiti A ljestve koje su imale ili gurtne ili lance kao osiguranje, te podest koji su imale ljestve od 5 ili više gazišta koji je bio dodatno osiguran.

21. Poslodavac je nadalje obvezan, obavljati preglede, odnosno ispitivanja sredstava rada koja se koriste, radi utvrđivanja jesu li na njima primijenjena pravila zaštite na radu i jesu li zbog nastalih promjena tijekom njihove uporabe ugroženi sigurnost i zdravlje radnika kao što je i obvezan organizirati i provoditi zaštitu na radu, vodeći pri tome računa o prevenciji rizika te obavještavanju, osposobljavanju, organizaciji i sredstvima u svim radnim postupcima, u organizaciji rada i upravljanju radnim postupcima, budući da je odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima.

22. Sud stoga ne prihvaća navode tuženika, ali i iskaze svjedoka gdje naprijed izložene postupke procjene rizika i sigurnosti rada s nevaljanim sredstvom rada (ljestve s nedostatkom) prebacuje na osiguranika tužitelja. Prema stavu ovog suda, oštećene ljestve bez protuklizne zaštite koje je DA koristila pri radu, jer druge nije niti imala, nisu niti smjele biti dostupne za uporabu u radu koji mora biti takav da se na minimum mora svesti svaki rizik, moguća ugroza i ozljeđivanje radnika, što, kako je u postupku utvrđeno, nije bio slučaj.

23. Konačno, kako na temelju provedenog postupka proizlazi da ozljeda koju je radnica DA pretrpjela obavljajući poslove za poslodavca potječe od rada to je poslodavac za nju odgovoran i načelom objektivne odgovornosti.

24. Prema pravnom shvaćanju ovog suda (tako i VSRH Rev 552/2008, Rev-x-1262/11) tužitelj ima pravo na naknadu štete prema onom zakonu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a budući da šteta za tužitelja nastaje i nastavno prilikom isplate svake invalidske mirovine, to su zbog toga za naknadu štete tužitelju u utuženom razdoblju 1.11.2019. pa nadalje mjerodavne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018; dalje u tekstu: ZOMO), a ne odredbe ranijeg zakona koji je vrijedio u vrijeme donošenja rješenja kojim se priznaje pravo na invalidske mirovinu.

25. Odredba članka 161. ZOMO-a propisuje da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju te da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i tako novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

26. Zakoniti i valjani pravni osnov predmetnog tužbenog zahtjeva stoga jest rješenje HZMO-a kojim je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka sposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu u predmetnom štetnom događaju što i nije sporno između stranaka.

27. Uvidom u nesporne obračune izvršenih isplata invalidske mirovine za razdoblje od obračun isplaćene mirovine od 29.11.2021., te podatke doznačenih mirovinskih primanja (list 35-45 spisa), utvrđeno je da su izvršene isplate invalidske mirovine u nespornom i utvrđenom iznosu za navedeno razdoblje, a što za tužitelja predstavlja štetu. Obračun isplaćene mirovine ima značaj javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a.

28. Čl. 162. st. 1. ZOMO-a propisuje da tužitelj ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila potpuni gubitak radne sposobnosti osiguraniku tužitelja, a što je slučaj u ovom predmetu. Čl. 161. st. 1. ZOMO-a propisuje da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja, a novčana davanja su pobrojana u stavku 2. tog članka, uključujući i za invalidsku mirovinu.

29. Kamata je dosuđena u skladu s čl. 29. st 2. ZOO-a.

30. Tužitelju pripada trošak vještačenja u iznosu od 265,60 eura.

31. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 29. siječnja 2026.

Sudac:

Irena Šafar

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u četiri istovjetna primjerka u roku od petnaest dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju, osobno

2. tuženiku po pun.