Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Gordane Korotaj te članova vijeća Roberta Završkog i Kristine Gašparac Orlić, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog SJ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94 i 114/22), odlučujući o žalbi okrivljenika koju je podnio protiv presude Općinskog sudu u Karlovcu od 5. ožujka 2024., broj: Pp-1692/2022, na sjednici vijeća održanoj 29. siječnja 2026.
p r e s u d i o j e :
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog SJ i potvrđuje se pobijana presuda.
II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni SJ je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu 30,00 € (trideset eura), u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljeni SJ je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, za koje djelo mu je izrečena novčana kazna 100,00 eura. Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 138. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 20,00 eura.
2. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj ističe u bitnom, da nije kriv i da činjenična utvrđenja nisu točna, te analizira provedeni postupak i iskaz svjedoka BJ. Ukazuje da je svjedok šutio na pitanje što je okrivljenik govorio navedene prilike, da je naveo da se ne sjeća jer je prošlo previše vremena, pa ga sutkinja podsjeća na riječi iz prijave policiji ali samo dio, pa kad niti nakon toga ne dobiva očekivani odgovor, ni tada nije dobila dokaze protiv njega. No, sama sutkinja sebe poziva valjda kao svjedoka i u presudi navodi da je on svjedoku rekao „odjebi“, zbog čega predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi pobijana presuda ukine i optužba protiv njega odbaci.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Što se tiče činjeničnog stanja, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika. Naime, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u postupku ispitao okrivljenika i svjedoka BJ, te pročitao dokumentaciju u spisu. Iskaze ispitanih osoba i sve provedene dokaze, prvostupanjski sud je cijenio slobodnom ocjenom, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Sudac je do zaključka o postojanju pravno relevantnih činjenica koje se odnose na postupanje okrivljenika došao preko lanca logičke argumentacije, svoju odluku o tome da je okrivljenik narušavao javni red i mir vikanjem prvostupanjski sud je donio nakon analize i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba, te je dao jasne, konkretne i pravno utemeljene razloge za svoju odluku, a koje razloge prihvaća i ovaj sud.
5.1. Postojanje nesuglasice s veslačima koji mu plaše ribu i na taj način ga maltretiraju, nisu okolnosti koje okrivljenika mogu osloboditi odgovornosti za prekršaj, te njegovo ponašanje na način opisan u izreci pobijane presude predstavlja aktivni doprinos u narušavanju javnog reda i mira. Naime, nesporno je da je okrivljenik galamio pogrdnim riječima na trenera veslanja koji je reagirao nakon što su ga djeca koju trenira upozorila da okrivljenik viče na njih, te je svakako njegova radnja bila počinjena na javnom mjestu.
5.2. Dodatno se napominje u odnosu na žalbene navode, da kod prekršaja protiv javnog reda i mira počinjenih vikanjem i galamom, sadržaj vike i galame je zapravo irelevantan, dakle sadržaj izgovorenog nije odlučna činjenica, već je nužno da se događaj odigrao na javnom mjestu, odnosno da je dostupan (čujno ili vidno) javnosti. Činjenični opis djela sadrži minimum konkretizacije postupanja okrivljenika iz kojeg proizlazi da je on vikao uvredljive izraze, a kako i potvrđuje svjedok BJ navodeći da mu je okrivljenik dovikivao pogrdne riječi, što je dovoljno za ispunjenje bića djela počinjenog galamom.
6. Kako žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona.
6.1. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je okrivljeniku izrekao kaznu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
6.2. U konkretnom slučaju prvostupanjski je sud uzeo u obzir i činjenicu da se Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira izmijenio dana 1. siječnja 2023. kao danom uvođenja eura kao službene valute Republike Hrvatske, kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno blaži posebni minimum i neznatno blaži posebni maksimum novčane kazne (propisana kazna zatvora je ostala ista), sve kao posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, te je primijenio blaži zakon.
6.3. Pri razmatranju kazne treba istaknuti da je za predmetno djelo prekršaja, uz novčanu kaznu propisana alternativno i kazna zatvora u trajanju do 30 dana, a po ocjeni ovog suda, imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena novčana kazna nije previsoka, te je zadovoljavajuće obrazložena. Osim toga, treba istaknuti da okrivljenik uz žalbu nije dostavio nikakve dokaze o postojanju činjenica ili okolnosti, koje bi eventualno bile razlogom za izricanjem niže novčane kazne. Upravo ovako izrečena novčana kazna je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, ne bi mogla postići nižom novčanom kaznom.
6.4. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, žalitelj se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci ove presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
7. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 30 eura predstavlja iznos paušalne svote bliže minimalnom, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
8. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu, 29. siječnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
